nedjelja, 27. travnja 2014.

Namaz od mišance

U ovomjesečnom krugu blog-igrice Ajme koliko nas je koju je pokrenula monsoon, draga Ingrid sa bloga Prekratak dan za temu nam je zadala : samoniklo jestivo bilje ! 

Odlična tema u pravo vrijeme, samoniklog jestivog bilja sada je najviše i ovo je pravo vrijeme za maksimalno ga iskoristiti. Krenemo li od mnogima dragih šparoga, preko koprive, žućenice, mišance, ......., sve su to vrijedne i zdrave biljke, namirnice koje su često zanemarene u svakodnevnoj prehrani. Odrasla sam uz kuke, šparoge i žućenicu i sjećam se da kao dijete kuke i šparoge uopće nisam doživljavala dok žućenicu nisam nikako voljela, to je bilo gorko, nešto što su mama i baka ubrale i skuhale, dodale joj maslinovo ulje i tvrdo kuhano jaje da bi uopće bila jestiva. Uh, koja greška, danas naravno ne mislim tako i sretna sam kada otiđem u Dbk i kada mama nabavi žućenicu i zajedno je pojedemo. Ali danas kod mene nema žućenice, nema ni  kuka i šparoga, ima malo koprive, ima i divljeg maslačka i cikorije, kostriča, divlje blitve, divljeg luka, koromača......, to je mišanca ! 






Prije par dana vratila sam se iz Dbk-a, Uskrs sa mojim curama, Uskrs u Gradu. Bilo je lijepo iako je uglavnom bilo kišovito. Ipak, ulovila sam vrijeme za šetnju, kavicu sa prijateljicama, draga nećakinja K.je imala uskršnji koncert sa orkestrom koji smo odgledali na Stradunu po kiši i bez obzira na to bilo je lijepo, ispričala sam se sa mamom i sestrom, uživala u maminom vrtu i novim biljkama koje su se primile i počele rasti pa i davati prve cvjetove. U šetnjama između kiše zavirila bih i u druge vrtove pored kojih sam prolazila, privlačili su me mirisi, intenzivni mirisi koje bih osjetila svakim izlaskom iz stana. Procvjetali su limuni i naranče, slika koju rijetko imam priliku vidjeti, posebno zanimljiva jer na stablima ima još starih plodova i dok sa jedne grane vise naranče ili limuni druga grana je prekrivena bijelim cvjetićima spremnima za nove plodove (slike su mi na žalost ostale u Dbk pa ih sada ne mogu pokazati). 

Mirišu cvjetovi, mirišu biljke, a ja sam virkala preko zidića i pogledom tražila samoniklo bilje, ali jedino gdje sam ga ugledala bilo je na placu :), nema ga baš po gradu, a vremena za obilazak okolice nisam imala. Mama je opet kupila žućenicu i pojele smo je lagano skuhanu sa maslinovim uljem i tvrdo kuhanim jajem, onako kako su je i ona i baka nekada jele. Hoće li i naša draga K.jednom htjeti sa svojom mamom pojesti tanjur žućenice ? 

U Zg-u subota i vrijeme za plac, već znam što i gdje ću naći i krenem prema dalmatinskom dijelu placa , a na pultovima, očekivano, nađem mišancu, stanem i pitam ljubaznu gospođu što je sve donijela u mišanci , a ona nabroji  sve redom od divljeg maslačka, kostriča, cikorije......., zamolim je da mi kaže ako ima nešto što nije samoniklo, kaže da garantira da je sve divlje i samoniklo , ok to znači da je sukladno temi igrice :) , kupila sam mišancu i odlučila je smjestiti u jedan fini namaz. 






Priznajem da mi namaz nije bio prva pomisao, kada sam razmišljala što pripremiti krenula sam od kruha, kiflića, možda juha, može i neka savijača, onda sam dragom I.spomenula da bih mogla napraviti sladoled od ovog bilja na što me samo značajno pogledao :), i na kraju odlučila sam se napraviti namaz. U Dbk-u sam kupila knjigu recepata za namaze, odlični su recepti, zapravo ideje, i ilustracije koje plijene pažnju, ali nešto što bi pomoglo iskombinirati ovo bilje baš i nisam našla tako da sam na kraju dodavala ono što sam mislila da će se dobro slagati i dobila zanimljiv i ukusan namaz 


Namaz od mišance  

- 300 g mišance 
- 2 mlada luka 
- 1/2 glavice ljubičastog luka (kapule)
- 1 žlica ulja 
- 50 g dimljene vratine ili pancete 
- 150 g svježeg sira 
- 2 žlice kiselog vrhnja 
- 4 žlice maslinovog ulja 
- sol i papar 
- 1 žlica parmezana 

- Mišancu oprati (najbolje staviti u vodu i ostaviti 10-tak minuta i zatim je isprati), odstraniti deblje djelove stabljika, staviti u posudu za kuhanje, preliti vodom, kuhati da uzavri i zatim još 10-tak minuta da omekša 
- Mladi luk i luk narezati, u tavi zagrijati 1 žlicu ulja i lagano ga popržiti
- Dimljenu vratinu (moj izbor ovaj put) ili pancetu narezati na komadiće i dodati luku i lagano , 2-3 minute, popržiti. Ostaviti da se prohladi
- Skuhanu mišancu dobro ocijediti od vode i grubo usitniti
- U posudu u kojoj se može koristiti štapni mikser ili u blender staviti skuhanu mišancu, luk i vratinu ili pancetu, svježi sir, vrhnje i maslinovo ulje. Sve dobro usitniti (ja sam usitnjavala štapnim mikserom) do konzistencije namaza 
- Na kraju posoliti i popapriti po ukusu 
- Servirati, posuti parmezanom , pripremiti malo toasta






Namaz je ispunio moja očekivanja, a i dragi I.je rekao da mu je dobar i zanimljiv, definitivno drugačije od onoga što smo do sada jeli. Mišanca je pomalo gorka i to se osjeti u okusu, sir i vrhnje pomalo ublaže gorčinu i oporost mišance, a luk i vratina podignu i daju punoću okusu . U svakom slučaju namaz koji djeluje zdravo i zdrav je,  i namaz koji neću zaboraviti. Na komadiću prepečenca jako fini zalogajčić :)






I dok se častimo ovim namazom kojega šaljem dragoj Ingrid kao moju prvu ulaznicu u ovomjesečni krug Ajme koliko nas je , tu su još četiri ulaznice koje isto tako prilažem : 

Kuke i šparoge u slanim torticama i rižotu:
- Tortice sa svježim sirom i šparogama
- Rižot sa kukama i šparogama 

Kopriva u kukuruznim pitama
- Mini kukuruzne pite sa koprivom

Bazga u džemu od aronije
- Džem od aronije sa bazgom

subota, 19. travnja 2014.

Sretan Uskrs uz uskršnje slastice


Blagdan je Uskrsa i zadnje pripreme su u tijeku, osim što se veselim odlasku u Dbk i curama koje ću vidjeti i zagrliti, kao i svemu onome što za Uskrs pripremamo. Volim ovaj blagdan, dolazi sa buđenjem proljeća , dolazi sa lijepim, veselim bojama, osim u prirodi naći će se i na našim stolovima. Šareno obojana jaja, rotkvice, šunkice, luk, a zatim i Uskršnje slastice. Na samo blagdansko jutro od svega pomalo ćemo staviti u košarice i blagosloviti, a zatim se okupiti oko blagdanskog stola.

Iz moje kuhinje do sada su izašle pinice, keksići i brioši, slastice koje se svaku godinu moraju naći na stolu, pinice i keksići su tradicija koja se ne prekida, a brioši su im se pridružili nešto kasnije. Nisam propustila niti obojati barem nekoliko jaja , a za ostale će se pobrinuti najdraža nećakinja K.







Pinice su sada već tradicionalno moj zadatak, ali i moje veselje, baš ih volim pripremati, a osim dragog I., cura i mene i cijela šira obitelj i prijatelji u njima uživaju, njima ih darujem i počastim. Ovogodišnje sam predstavila u ovom postu gdje je i recept.






Brioši, možda i nisu formirani kao pravi brioši, ali takvo im je tijesto i dodatno zahvalno jer se može formirati kako god želite, i prošle godine sam napravila neku izvedenicu brioša od ovoga tijesta, u ovom su postu, i ove godine napravila sam isto. Ove male slatke košarice se obično pojedu prve, tako je mekano, mirisno, pa opet moram reći mekano, i ukusno. Provjereni recept koji se jednom isproba i ne pušta našla sam kod drage Monike na njezinom starom blogu Sweet Sensation, danas BakeNoir.com. Znam da ću i dalje ostati vjerna ovom receptu.






Keksići su Danski keksići drage Lane sa bloga La cuisine creative, recept koji ne propuštam i recept po kojemu sam dragom I. i curama u Dbk do sada nebrojeno puta napravila ove keksiće. I dok su za Novu Godinu doživjeli blagdansko novogodišnje izdanje koje je u ovom postu, sada su ponovno u blagdanskom izdanju, ovom uskršnjem. U osnovni recept dodala sam koricu limuna i naranče i prigodno ih ukrasila, premazala bjelanjcem, posula sa malo šećera , na neke stavila šećernu glazuru, a na neke punč glazuru, dodala pokoju šarenu kuglicu ili cvjetić i tu su veseli keksići, ukras svakog stola, ali i veselje svakim zalogajem.






Svima vam želim Sretan Uskrs !
Sretne i vesele blagdane, puno šarenih jaja , fini zalogaj i dobru kapljicu, u dragom i dobrom društvu provedite lijepe trenutke !








utorak, 15. travnja 2014.

Uskršnja pinica

Pinicu ili Uskršnju pogaču pravim za svaki Uskrs, ona mora biti na stolu i tradicija je ovog blagdana. Kako sam je jednom napravila tako je u obitelji ostalo ono "B.će napraviti pinice" :) Puno je recepata za pinice i na prvi pogled je svaki isti , ali zapravo su svi različiti, mislim da još nisam naišla na dva ista recepta za pinicu. Netko će staviti više ili manje jaja, vrsta masnoće može kod svakoga biti drugačija, arome i dodaci kao što su korice limuna i naranče ili grožđice mogu varirati od vrste i količine onoga što ćemo dodati. Moje dosadašnje pinice se temelje na provjerenim receptima uz dodavanje i oduzimanje sastojaka kako bih dobila pinice "po mome" :) no uvijek pazim i volim ispoštovati ono tradicionalno. 

I za ovaj  Uskrs pripremam tradicionalnu pinicu , nekoliko sam ih već ispekla, jednu smo već i pojeli :) 






Temeljni recept je onaj najednostavniji, brašno, šećer, jaja........, dalje je bilo dodaj-oduzmi, a kada je tijesto zamirisalo bilo je tako lijepo, zatim sam uživala u mirisima iz pećnice, a kada smo I.i ja probali prvu pinicu bila sam baš sretna što će se u Uskršnjoj košarici  naći baš ovakve pinice, što će biti na blagdanskoj trpezi  i što ću njima razveseliti moje drage cure u Dbk, obitelj, prijatelje i drage mi ljude. 


Uskršnja pinica  


- 1 kg + 200-300 g brašna
- 60 g (kocka i pol) svježeg kvasca
- 6 cijelih jaja
- 2 žumanjka
- 250 g maslaca
- 300 g šećera
- 30 g vanilin šećera
- prstohvat soli
- 200 ml mlakog mlijeka
- 100 ml kiselog vrhnja
- 1 limun - korica 
- 1 naranča - korica 
- 2 žlice likera od ruže (može se zamijeniti rakijom)
- 1 žličica arome kruškovca 
- 1 žličica arome ruže
- 100 ml ruma 
- 100 g grožđica

Za premazivanje: 
- 2 žumanjka 
- 2 žlice mlijeka 
- 20-tak kockica šećera 

- Od brašna i šećera odvojiti po jednu žlicu, od mlijeka odvojiti 2-3 žlice  i dodati mu po žlicu brašna i šećera, namrviti kvasac, sve promiješati da ne bude grudica i ostaviti na toplome da se kvasac digne 
- Grožđice namočiti u rumu, po potrebi dodati vruće vode da ih tekućina skroz prekrije
- U posudu staviti jaja i žumanjke, dodati prstohvat soli,  vrhnje, koricu limuna i naranče, liker, arome i grožđice i sve dobro kuhačom ili žlicom umiješati 
- Maslac, šećer i vanilin šećer miksati mikserom na najvećoj brzini da bude pjenasto i pomalo dodavati smjesu sa jajima i dalje miksati na manjoj brzini. 
- Dodati 1 kg brašna i umiješati ga mikserom na najmanjoj brzini
- Na kraju dodati kvasac i dalje miješati mikserom na najmanjoj brzini dok se ne umiješa, a zatim sve  prebaciti na dasku i dalje ručno mijesiti. Sa preostalih 200-300 grama brašna pobrašniti dasku i ruke i pomalo ih dodavati dok se ne dobije mekano, glatko tijesto. (ja sam potrošila oko 250 g) Mijesiti najmanje 15-tak minuta. 
- Tijesto staviti u prikladnu posudu, pokriti prozirnom folijom i ostaviti na toplom da se diže oko 2 sata 
- Zatim ga premijesiti i formirati pinice (ja sam se odlučila za manje pinice, izvagala sam tijesto za svaku, 220g/9 kom) 
- Formirane pinice prekriti prozirnom folijom i ostaviti još oko 1 sat da se ponovno dignu 
- Kada su pinice ponovno "narasle" zarezati ih na vrhu na tri strane, iz sredine tri kraka duboko zarezana
- Žumanjke i mlijeko pomiješati i time premazati pinice, paziti da se ne premaže zarezani dio 
- Kockice šećera grubo usitniti da ostanu komadići i posuti ih po pinicama, posuti i sitniji šećer koji ostane od usitnjavanja kockica (ja sam kockice stavila u čistu krpu i preko krpe ih usitnila batićem za meso)

- Pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva.
- Pinice složiti na pleh (na 1 pleh 4 kom), oko svake napraviti papirnati obruč da zadrže oblik jer će se pečenjem još dignuti (ja sam ga napravila od papira za pečenje) i peći ih 20 minuta 

Kada su gotove ohladiti ih i spremne su za degustaciju. 
Isto tako mogu se zamrznuti, po odmrzavanju dovoljno je 1 sat da budu opet kao svježe. 






Mekane, mirisne, ukusne, one koje izazivaju neku toplinu kada ih pogledam, stavim u košaricu i kada se nađu na blagdanskom stolu. Iako mogu reći da me ovaj recept u potpunosti zadovoljio i da ne bih imala ništa protiv da svake godine napravim baš ovakvu pinicu već sada znam da ću sljedeću godinu ponovno razmišljati "koliko jaja, korice, arome......." i biti će to opet ista , a neka drugačija pinica :) 




subota, 12. travnja 2014.

Pet omiljenih peciva - blog igrica

Nakon izbora pet omiljenih slastica vrijeme je za izbor pet omiljenih peciva. Za ovaj krug igrice nominirala me draga Snježa sa bloga Vrtaljica
Volim peciva, neka od njih doslovno obožavam, ali ih malo sama pravim, ne zato što ih ne bi pojela kada ih napravim već zato što bi ih previše pojela, stoga je bolje gledati ih malo iz daljega i u njima uživati dozirano :) Uz to, mora se iskreno priznati da nisam baš niti neki majstor za napraviti dobro i lijepo pecivo, dobar recept ću još i imati, ali kako to kod mene ispadne, ......, ajme :)  Stoga na mome blogu i nema baš veliki broj recepata za kruh i peciva, ali opet dovoljno ih je da napravim izbor meni pet najdražih. 






Prvo mjesto bez konkurencije zauzima Kruh kao Bakin, zato što je odličan i zato što je "kao Bakin". Baš je pravi kruh, mirisan je , ukusan, krckava korica i mekana sredina, sve ono što od kruha želimo !





Na drugo mjesto se smjestio Domaći kruh sa sjemenkama, orahom i pistaciama. Ovaj kruh volim jer je onako "seljački" težak, pun okusa sjemenki, oraha, pistacia, uz pšenično dodala sam mu i kukuruzno brašno i zapravo ga se može samoga jesti, uživati u punom okusu, i najesti se :) 






Treća stiže Focaccia od rikole i aronije. Proljetna ljepotica :), focaccia inače voljena, a u ovoj kombinaciji posebno zanimljiva. Nastala je tako što sam isprobavala aroniju koja joj je dala poseban okus i u tijesto pustila svoju intenzivnu boju, a nema te focaccie koja se ne slaže sa rikolom pa se tako i ovdje jako lijepo slažu. 






Na četvrtom mjestu  slatki Kruh sa višnjama,  i medom, ........., ma prava poslastica. Isprobavala sam višnje i dobila sam ovaj kruh, koji mi se baš svidio i koji mi je uvijek iznova poseban. Ne pravim ga baš često niti ga pojedem puno, ali i u malim zalogajima se jednako dobro uživa ! :) 





I na petom mjestu, a mogla je biti i na bilo kojem drugom , uvijek omiljena Pinca , nije slastica, nije pecivo, a sve je :), tradicionalni Uskršnji slatki kruh koji mogu uvijek pojesti. U postu sa slasticama stavila sam onu lanjsku, a sada stavljam onu iz godine ranije, svaka mi je jednako draga i zaslužuje da se nađe u pet omiljenih. 







Sigurno svi imamo svoja omiljena peciva i kruh, slatke i slane, i tko god se još želi pridružiti igrici neka preuzme ovo srce koje nam je poklonika draga Vera sa bloga Astal kuhinja moje ravnice i time pokrenula igricu. 




ponedjeljak, 7. travnja 2014.

Marmelada od kumquata sa zelenim čajem


"Vidi malih kumquatića na placu !" uzviknula sam sama sebi prije par tjedana kada sam se popela stepenicama na Dolac, krenula prema pultovima gdje uvijek kupujem povrće i citruse i skoro kod svakog prodavača ugledala kumquate. Ranijih godina ih „moji“ prodavači nisu imali i kumquat je bila voćkica iz samoposluge, odjel egzotičnog voća i cijena sukladna tome koja me uglavnom odbijala. Nisu niti sada jeftini, ali kada pogledam koliko toga mogu napraviti od manje količine kumquata cijena zapravo prestaje biti problem.

Pitanje što napraviti od kumquata prestalo je biti pitanje kada sam kod naših dragih Foozdarija vidjela marmeladu od kumquata koju su ukomponirali u roladu, kako lijepo izgleda sama marmelada, kako lijepo izgleda sve skupa, divila sam joj se gledajući njihove slike, a okus sam ipak morala sama isprobati. Ali, ja kao ja ne bih bila mirna da nisam u tu istu marmeladu stavila "još nešto" :) pa sam krenula kombinirati od začina preko nekog drugog voća osim limuna i naranče koji prirodno idu sa kumquatom, i ……završila sam na čajevima i odlučila da će to biti zeleni čaj. Marmelada od kumquata sa zelenim čajem uz zeleni čaj :)








Od svih prodavača na placu kod kojih inače kupujem  kumquat sam odlučila kupiti  baš kod onoga koji uglavnom šuti, ne nudi glasno svoju robu, nema one uobičajene komunikacije sa kupcima, i kako sam stala kraj pulta i rekla da želim pola kilograma kumquata tako se tu našla jedna gospođa koja je odmah krenula sa pitanjima „što je ovo, odakle je, kako se to jede, što da napravim ako kupim,……….? „ Prodavač šuti, ne progovara niti riječ pa se gospođa obrati meni i ne popušta dok ne dobije odgovore na svoja pitanja. Koliko sam znala toliko sam joj rekla, uzela sam svoju vrećicu i krenula dalje, od pulta do pulta, a na svakom barem mala kašetica kumquata. Gospođi sam rekla da je kumquat citrus porijeklom iz Kine, jedini citrus koji se jede zajedno sa korom, ima poveće koštice u tako malom plodu, gorkasto-kiselo-sladak što se meni jako sviđa. 
Kumquat se kod nas počeo uzgajati  uglavnom kao ukrasna biljka, ali ona koja zna lijepo narasti i dobro roditi i tu su mali , narančasti plodovi, lijepe intenzivne boje. Kumquat je pun vitamina A i C, kalcija i željeza, a osim što ga možemo jesti sirovog možemo ga smjestiti u lijepe biskvitne kolače, ali i u fine marmeladice :)








U marmeladicu sam smjestila i ja moje kumquate, ne one prve koje sam kupila jer smo njih pojeli svježe, pa sam ih kupila još jednom, i još jednom, dragi I. me već počeo pitati do kada ih mislim kupovati "onako" :) Što se marmelade tiče odmah sam slutila da će to biti jedna od boljih marmelada koju sam napravila, ali ipak sam se odlučila napraviti prvo jednu malu mjeru za probu, a onda ću je kasnije napraviti ponovno. I hoću ! Jer nakon što smo probali ovu prvu ne postoji niti jedna druga opcija nego napraviti je ponovno :)




Marmelada od kumquata sa zelenim čajem



- 400 g kumquata

- 1 limun
- 2 manje naranče
- 250g šećera
- 30 g vanilin šećera
- 300 ml zelenog čaja

- Kumquate oprati i narezati na tanje šnitice, odstranjivati koštice i sačuvati ih
- Limun iscijediti u sok i sačuvati koštice
- Naranče oguliti, odstraniti bijele kožice i meso naranče narezati na komadiće, zadržati i sok koji će ostati, sačuvati koštice
- U posudu za kuhanje staviti narezane kumquate , sok od limuna, meso i sok od naranče.
- Dodati šećer i vanilin šećer i sve dobro umiješati
- Koštice kumquata, limuna i naranči zamotati u komadić čiste gaze (kao mali zavežljaj) i dodati u posudu. Sve skupa ostaviti na hladnome minimum 2-3 sata , a može i cijelu noć (ja sam ostavila preko noći u frižideru)
- Nakon što je odstajalo, staviti kuhati na laganoj do srednjoj vatri, sve dobro promiješati, i dalje ostaviti gazu sa košticama u smjesi
- Skuhati zeleni čaj i dodati ga u smjesu kumquata i nadalje kuhati uz mješanje dok se ne počme zgušnjavati. Trebati će oko 30-45 minuta

(Koštice koje smo sačuvali imaju ulogu pektina i pridonose boljem i bržem zgušnjavanju)


- Kada je gustoća marmelade željena izvaditi gazu sa košticama , marmeladu razliti u čiste i zagrijane staklenke, dobro ih zatvoriti , okrenuti na poklopac i ostaviti tako 10-tak minuta. Zatim ih vratiti na pravu stranu i ostaviti da se ohlade. (dobila sam cca 500 ml marmelade)


I tada je vrijeme za degustaciju , uvijek najuzbudljiviji trenutak nakon što iz lonca izađe neka nova marmelada :) Za ovu sam znala da će ići na komadiću prepečenca i uz zeleni čaj. Tako sam je i servirala.







Okus ? Savršen ! :) Jako mi se svidjela ova marmelada, a prvi degustator, dragi I. je samo rekao "čuj, ova je fantastična ! " Eto sada je jasno zašto ne postoji druga opcija od one da marmeladu moram ponovno napraviti, i to u malo većoj količini. Ah taj divan doručak kada se može lijepo polako uživati u svakom zalogaju, a između zalogaja prelistati dragu knjigu recepata i dogovoriti kavicu sa prijateljicama , živio vikend i živjela ova marmelada :)


Osim što se marmelada savršeno uklopila u doručak, isti dan navečer je doživjela novu kombinaciju koja nam se isto tako svidjela. Sladoled od vanilije , mmmmm, fini, domaći, omiljeni (biti će i recept), napravim ga i kažem  "hajde da stavimo žličicu kumquat marmelade na sladoled, čini mi se da bi moglo biti dobro". Da dobro, to kao da joj je prirodna kombinacija, sliku ovaj put nije doživjela pa još ostajemo pri doručku :)








I nakon što sam složila sve slike zaključim kako nemam onu koju sam htjela, onako neku da se vide oblici i korice kumquata koji su mi na neki način zaštitni znak ove marmelade. Pozovem u pomoć I., a on pogleda teglicu, marmeladu i kaže da neće ići takva slika. Mogao je on reći što želi, ali ja sam znala i što ja želim pa u teglici ili bez nje I.se potrudio i napravio sliku na kojoj se vide korice i oblici kumquata :)

Ovo što vidite nije mikroskopski prikaz sadržaja marmelade od kumquata, nije niti rad studenata molekularne gastronomije, to je samo jedna žličica marmelade od kumquata na staklenom tanjuriću i na danjem svjetlu, sa oblicima i koricama kumquata :)











subota, 5. travnja 2014.

Pet omiljenih slastica - blog igrica

Draga Vera sa bloga Astal kuhinja moje ravnice pokrenula je ovu blog igricu u koju smo se rado uključili. Svakodnevno na blogovima izlaze postovi sa omiljenim slasticama ili desertima koji su mi jako zanimljivi i koje čitam i gledam i mislim kako bi bilo super da se sve te fine slastice nađu negdje meni blizu :) Volim, baš volim slatko :)
Mene su za igricu nominirale drage Ingrid sa bloga Prekratak dan, Sanja sa bloga Ultimativni sastojak, Nataša sa bloga Kolači.biz, Jovanka sa bloga Kutlačom po kazanu , draga Cook and Play,  hvala vam !






Kojih 5 slastica sa moga bloga mi je najdraže ? Naizgled lako pitanje pokazalo se nimalo lakim. Prvo, kada sam krenula nabrajati Reform torta, Američka pita od limunaSemifredo, Pita sa ananasom i mangom, Pita sa jabukama ........, zaključila sam da to zapravo nisu moji recepti što znači da ne ulaze u igru, a kada sam krenula po mojim receptima shvatila sam da će u svakom slučaju biti teško izabrati baš pet najdražih i još ih na neki način poredati od 1 do 5. Ali izbor je napravljen, a ovo od 1 do 5 moglo je možda biti i od 5 do 1 ili poštenije rečeno od 5 do 2, jer u svakoj kombinaciji na broju 1 je za mene uvijek jedan i jedini - Kolač od rogača.


1. Kolač od rogača






Jedan od mojih prvih objavljenih recepata, sa lošim slikama koje nikada nisam zamjenila boljima, ali doći će i to na red. Iako ga volim i volim i opet  volim nisam ga već dulje vrijeme pravila kako zbog želje da isprobam i neke druge slastice tako i zato da se ne dovodim stalno u napast, jer pojesti samo komadić ovog kolača za mene je nemoguće. Ovo je jedan od onih maminih kolača koji sam zavoljela odmah i kojim me mama često dočekivala , nije ga niti ona već neko vrijeme napravila, a baš bi mogla  :):)



2. Dubrovačka dvobojna torta






Torta iz zadnjeg objavljenog posta, ona koja je mirisna, koja je meni preukusna, torta moga grada i njegove tradicije, zapravo ja sam se pomalo i vezala za ovu tortu :), da nije kolača od rogača bila bi na prvom mjestu :)



 3. Torta kraljice od Sabe






Ovo je jedna od onih torti koje su po mom ukusu, sa minimum brašna, a maksimum ostalih sastojaka, u ovom slučaju badema i čokolade, torta u kojoj sam uživala na svoj rođendan i u  kojoj su uživali i moji prijatelji  kada je jedan od njih  rekao "ovo je kao iz najboljeg bečkog cukeraja" :) , smijali smo se , a njegova supruga mi je nekoliko mjeseci nakon toga rekla "ne pitaj koliko puta sam mu je već napravila" :) Vjerujem da je bilo puno puta, i mene je ova torta osvojila









Iako se Pinica tradicionalno pravi za Uskrs ja je ponekad napravim i tijekom godine, volim je, volim kako miriše isto kao i to slatko mekano tijesto kada je svježa, a volim je i nakon nekoliko dana kada je već pomalo prosušena pa uz šalicu kave svakim zalogajem osjetim još uvijek njezin miris i arome u okusu. Za svaki Uskrs je napravim po nekom od recepata koje imam ili koje nađem, uglavnom su to varijacije na temu, a ova je po prošlogodišnjem receptu.









Marmelada je slastica :) Znam da nije u ciljanoj skupini i da je nećemo svi staviti u kategoriju slastice, ali sjetite se onih trenutaka kada nema ništa slatko u kući pa otvorimo teglicu marmelade i eto slatkoga :) Stoga, moja omiljena je ova od citrusa, jednom isprobama i xy puta već ponovljena, sa domaćim grejpom, limunima i narančama stavljam je u sami vrh, a tek sa croissantom u kombinaciji.......e to sada više ne znam da li je obožavam zbog croissanta ili zbog same marmelade :):)


I........, pa tek sam krenula, a već ih je 5 :) Ok, sada se zaustavljam, i na igricu pozivam: 

- Katarinu - Laka kuharica
- Oliveru - Ja u kuhinji
- Petru - Thursdaycooking