Dubrovačka dvobojna torta

Ovo je torta čiji nas naziv na prvo čitanje neće impresionirati, ali je isto tako ovo torta koja je puno više od ovoga što je u nazivu. Zašto se ne zove nekako maštovitije, zašto nije istaknuto ono što je ova torta zapravo ? Vjerovatno zato što je ovo jedna od onih starinskih slastica koja se najviše pravila u vrijeme kada nije bilo previše mjesta mašti i maštovitosti, kada se živjelo teško, kuhalo od onoga što se imalo i kada su ovakve torte bile na stolu samo o blagdanima i sličnim proslavama. Po mome mišljenju ovo je i pomalo zanemarena torta, nećemo je baš puno naći na netu , možemo je naći u jednoj zagrebačkoj slastičarnici pod nazivom „dubrovačka torta od badema i oraha“ , a ako ćemo joj već mjenjati ime mogla bi se isto tako zvati i „dubrovačka torta sa limunom i narančom“ :) Ali nekako je najmanje važno kako se zove, važno je da je odlična i ako je samo jednom isprobamo shvatiti ćemo koliko griješimo što smo je pomalo zanemarili i zaželjeti ćemo je napraviti ponovno i ponovno.

Limun, naranča, bademi……., plodovi koji rastu u dubrovačkim vrtovima, dođete, uberete , jedete, naribate koricu, cijedite sok, sve tako mirisno, domaće, naranče nekada ljute/kisele i gorke, ali ne smeta, takve su tek posebne i meni jako drage. A tek kada zamirišu cvjetovi badema, mjendula kako će ih svatko u Dbk nazvati, pamtim dobro rascvjetale grane mjendula, krasne nježne cvjetove, a kasnije i plodove koje jako volim. Danas ih je manje, ali ih ipak još uvijek ima i naletim li u proljetnoj šetnji uz rascvjetalo stablo badema sigurno ću se oraspoložiti i nasmiješiti, pomalo se i vratiti u svoje dječje dane kada sam ih zapažala jer sam o njima učila u školi, dok je danas to sve skupa ipak nešto drugačije.

Limuni, naranče, bademi, i malo oraha koji bi se o blagdanima uvijek nekako našli …….., na stolu će se naći ova torta ! :)

Odlutala sam malo mislima na jug, u Dbk kojemu se uvijek rado vraćam, a odlutam često i ovih dana. Vrijeme je ovdje na dane prohladno, već sutra dan je poprilično toplo, sunčano pa opet, i onda idem tamo gdje je toplije, sunčanije, gdje miriše more, gdje mi mama , sestra i nećakinja javljaju kako već danima imaju pravo proljeće, skoro kao da je već i ljeto. Volim kada tako odlutam, zamišljam šetnju Gradom, druženje sa mojim curama koje me uvijek rado dočekaju, volim kada sve to podijelim i sa dragim I. koji mi se pridruži. Volim kada mogu uživati u pogledu na stabla limuna i naranči punih zrelih sočnih plodova, poneki limun ili naranču ću ubrati , pojesti ili sačuvati za kasnije. Zamišljam i mirisne marmelade od tih istih plodova, baš volim kada počmem guliti limun ili naranču , a cijela kuća zamiriše, rezuckam koricu, odstranjujem kožice, cijedim sok, dodajem šećer i kuham, ..…….mmmm…., ali ne, danas ne kuham moje omiljene marmelade, ups…… malo sam previše odlutala :)

Ipak, još se vraćam šetnji, ……, misli mi tako dolaze i do moje bake i do svih naših dragih baka i sjetim se uvijek istog pitanja i odgovora „kakve ste kolače pravili u tvoje vrijeme, od čega ?“ pitala bih je, „od onoga što smo imali“ odgovarala je. A imali su uglavnom jaja, šećer bi se nabavio, naranče i limuni ubrali, bademi ili mjenduli isto tako, dok bi se orasi nabavili i koristili isključivo za blagdanske slastice. Za tortu kao što je ova, napravljena upravo od ovih sastojaka. U originalu prelivena čokoladnom glazurom koja je isto tako nekada bila luksuz, ali kasnije postajala sve dostupnija, a sada je u mojoj izvedbi torte nestala :)

Eto, prošetala sam, omirisala, osjetila i ……… vratila se u svoj zagrebački stan, sa obje noge na zemlji :) , sjedim, gledam i pogled mi zastane na domaćim limunima i narančama u košarici na lođi, bademe i orahe uvijek imam u zalihama, a niti šećera ne nedostaje. I što čekam, vrijeme je za moju verziju ove dvobojne torte, torte ne baš maštovitog imena, ali one koja se pamti :)

Pripremajući sastojke za tortu odlučila sam se na malu izmjenu ili nazovimo je doradu, ipak je sada novije vrijeme kada tradicionalne slastice ostaju i dalje tradicionalne , ali im je dozvoljena i poneka mala izmjena. U mom slučaju izostavila sam čokoladnu glazuru i odlučila se na „meringue“ ili šaum od bjelanjaka i šećera , dodala sam i malo vanilin šećera, u ovu kombinaciju miris i okus vanile se odlično uklopio.

Tortu sam radila u malom okruglom kalupu promjera 18 cm i napravila sam je od pola mjere. Za „pravu“ tortu potrebni su svi sastojci "puta 2". 

Dubrovačka dvobojna torta

Donji dio:

- 4 žumanjka
- 4 žlice šećera 
- 1 vrećica vanilin šećera
- 150 g mljevenih oraha
- 1 naranča - korica i sok (domaća, neprskana) - u nedostatku naranče može se staviti i liker od naranče, može i rum ili vanilin šećer sa okusom ruma, ali originalno je ipak sa narančom i ovdje je najpoželjnija :)


Gornji dio:
- 4 bjelanjka
- 8 žlica šećera 
- 150 g mljevenih badema 
- 1 limun - korica i sok (domaći, neprskani) - u nedostatku limuna može se staviti vanilin šećer sa okusom limuna

Meringue (ili po želji prema originalu glazura od čokolade)
- 1 bjelanjak

-2 žlice šećera

Dekoracija
- Naribana čokolada, sjeckani bademi i orasi

- Žumanjke mutiti sa šećerom i vanilin šećerom mikserom na najvećoj brzini dok ne budu pjenasta
- Dodati mljevene orahe, sok i koricu naranče i sve sjediniti
- Bjelanjke sa šećerom umutiti mikserom na najvećoj brzini u čvrsti snijeg
- Dodati mljevene bademe , sok i koricu limuna i sve sjediniti – smjesa će sada postati mekša i više tekuća
- Kalup za pečenje namastiti maslacem i posuti brašnom ili krušnim mrvicama.
- Izliti prvu smjesu sa žumanjcima i na nju odmah drugu smjesu sa bjelancima

Moguće je da se smjesa sa bjelanjcima neće u potpunosti ravnomjerno zadržati na donjoj smjesi i zbog toga se ne treba brinuti, savršenstvo u izgledu kod ovakvih slastica nije prioritet :) Kao što će se kasnije vidjeti moja je ispala baš takva nesavršena i to mi nekako nije niti smetalo.

- Pećnicu zagrijati na 150 stupnjeva i peći, zapravo više isušivati , tortu oko 40 minuta
- Zatim umutiti meringue/šaum , bjelanjak mikserom na najvećoj brzini uz dodavanje šećera iz dva-tri puta.
- Tortu izvaditi iz pećnice, maknuti „obruč“ i gornji dio od bjelanjaka prekriti šaumom u tanjem sloju, malo ga oblikovati i vratiti u pećnicu na sljedećih 15-tak minuta isušivanja , odnosno dok šaum lagano ne počme tamniti.

Tortu izvaditi, hladiti i za početak uživati u mirisu.
Zatim je dodatno dekorirati po želji , ja sam po vrhu dodala naribanu čokoladu i sjeckane bademe i orahe.

Kada se sada osvrnem na pripremu torte,  dulje sam recept pisala nego što je bilo potrebno za samu pripremu :) Takve su naše dobre, stare poslastice ili tako je to kada imate mikser :) Nekada se sve mutilo ručno sa pjenjačama tako da je trebalo malo više vremena i truda za ono što sada puno brže i lakše pripremimo.

Još čekamo degustaciju, prvi komad je spreman, već sam jako nestrpljiva, predobro miriše…….

……..a predobrog je i okusa, uh što mi se svidjela. Kompaktno donje tijesto, a istovremeno lagano i prozračno, orasi su upili sok od naranče, jaja se skoro niti ne osjećaju. Gornji dio sa bjelanjcima je slatko-kiseo , okus limuna i badema se najviše osjeti. Meringue je na kraju dodao još malo slatkosti, ……., ajme baš je dobro ! :)

Najbolje bi bilo tortu ostaviti barem jedan dan prije konzumacije i dobro je rashladiti. Ali ja to ne mogu :) iako znam da će tek tada svi okusi doći do punog izražaja, uspjeli smo ostaviti komadić pa sam se imala priliku u to i uvjeriti, definitivno je bolja sutra dan. Vjerovatno je ista situacija i preksutra, ali to ću znati tek kada je ponovno napravim i uspijem sačuvati, a sigurno ću je još praviti, Uskrs nam dolazi i to će biti prava prilika za novo uživanje u ovim okusima. 

Isto tako je sigurno i da je ova torta svojim imenom manje poznata, ali i da se kolači i torte na ovaj način peku i danas kao što su se pekli i prije samo se možda nekako drugačije zovu i imaju svoje varijacije od kraja do kraja, od godine do godine. Ne mislimo li na njihovu tradiciju i prošlost reći ćemo „to ti je ona super torta bez brašna“, nekada je to bila jedina torta koja se mogla napraviti, u svakom slučaju ne smije ostati zaboravljena, pod bilo kojim nazivom, a meni će uvijek biti najdraži onaj prvi kojega sam upoznala i naučila „dubrovačka dvobojna torta“, i možda ću sljedeći put poželjeti i original, prelivenu čokoladnom glazurom :)

Mini kukuruzne pite sa koprivom

Znaš I. sve češće srećem ljude koji su onako proračunati, pomalo zlobni, gledaju te u oči a ne rade ti dobro, čini mi se da su svjesni toga ali  nekako nemaju sa time problema, a meni stvaraju nelagodu, pomalo ih se i bojim, ne volim takve situacije niti ovakve ljude. Ove riječi u zadnje vrijeme sve češće izgovaram u razgovoru sa dragim I., sa mamom, sestrom, prijateljicom,  i pitam se zašto je tako. Ne mogu reći da ne vidim i ne znam što se oko mene događa, ali da li se zbog ne baš optimistične situacije  trebaju promijeniti i ljudi i da li bismo baš zato trebali biti bolji jedni prema drugima ?  Ja mislim da bismo trebali biti bolji jedni prema drugima, ali ne misle uvijek svi isto i zato i sada dok pišem znam da ću sigurno još koji put izgovoriti onu rečenicu sa početka priče i da ću još puno puta vodeći se dobrim namjerama pružiti ruku, a onda je naglo povući i ponekad se manje, a ponekad više opeći i reći sama sebi „mogla sam znati“. I možda ću drugi put i znati, ali ću isto tako pružiti ruku i drugi i treći put.

 

Pružam tako ruku i pružim je prošlu subotu i na placu i to ravno prema koprivama :) Vidjela sam koprivu, onako mladu, lijepu, u vezici , na Dolcu kod tete Mare kod koje volim kupovati , razmjenile smo koju riječ, smijale smo se i bila sam sretna što sam naišla na prve ovogodišnje koprive. Pružim ruku, a kopriva me opeče , pa normalno „mogla sam znati“ :),  naučila sam još kao dijete da se ne ide u koprive jer kopriva žari i kada opeče nije nimalo ugodno. Nisam baš odrasla uz koprive i susreti su nam bili izuzetno rijetki. Imali smo u vrtu tada puno zelenog povrća i samoniklog bilja koje smo ponekad jeli, možda nije bilo najukusnije, ali je zdravo i bilo je redovno u prehrani. Koprive nismo imali, nisu niti rasle u blizini i nismo ih jeli. Osim što tada nisam znala da kopriva može biti ukusna namirnica, nisam tada niti pisala blog, nisam tada znala puno niti o onima iz prve rečenice, nisam znala niti za sva odlična jela koja se sa koprivom mogu pripremiti. Danas znam puno više, danas pišem blog, danas se družim sa drugim blogericama i razmjenjujemo recepte između kojih se nalaze i oni sa i od koprive. Kada sam vidjela prvi takav recept gledala sam, gledala i rekla da koprivu svakako želim probati.  Prošlo je od tada neko vrijeme i evo me tek danas sa prvom „koprivastom“ pitom :)  Iako nisam mislila da će pita biti baš prva na listi recepata sa koprivom nekako se tako dogodilo i čitajući, listajući, na kraju sam iskombinirala neki svoj recept po kojemu sam pripremila ove mini pite.

 

 

 

 

Iako sam ja sada prvi put kupila i isprobala koprivu, često sam gledala na placu moja dragu prijateljicu S. kako je kupuje, kako je bira, pomalo se cjenka jer cijena joj je poprilična, prodavačice kažu da nije skupo jer je treba pobrati i koliko god koriste rukavice svaki put se ispeckaju, a ja hodam za S. i pitam što će napraviti od koprive. Napraviti ću juhu, kaže, ili ću je samo skuhati i dodati joj tvrdo kuhano jaje. I tako svaku subotu u sezoni koprive. A ja zamišljam one krasne tartove, savijače, rado bih koprivu tako nekako iskombinirala. Ali prvo bi je valjda trebala konačno kupiti :)  Donesem koprivu u vrećici  odmah je stavim u frižider, ne uklapa mi se u planove o pripremi istog dana, kada sam je sutra dan pogledala već je pokazivala znakove da neće još dugo. A tako dakle, znaš opeći i biti opasna, a zapravo si tako nježna i treba fino sa tobom, e koprivo, koprivo :) U redu, idemo je brzo potrošiti. Biti će to dvije mini pitice jer imam nove male pekače pa da ih isprobam :) , biti će tu kukuruznog brašna jer mi se ovakve pite jako slažu sa kukuruznim, omjer koprive i sira ide u korist koprive, želim je dobro osjetiti u okusu. I pitice su zamirisale :)

 

 

Mini kukuruzne pite sa koprivama

(za 2 okrugle pite promjera 14 cm)

 

-  100 g kukuruznog brašna

-  100 g pšeničnog brašna

-  50 g maslaca

-  oko  1 dcl vode

-  1 dcl kiselog vrhnja

-  200 g očišćene koprive

-  150 g posnog svježeg sira

-  1 jaje

-  2 žlice maslinovog ulja

-  Sol i papar

  

- Oba brašna pomiješati i dodati oko pola žličice soli.

- Maslac otopiti i malo prohladiti, odvojiti 2-3 žlice otopljenog maslaca

- U brašno dodati kiselo vrhnje, pomalo dodabati otopljeni maslac i zamijesiti tijesto

- Vodu dodavati koliko treba da se umijesi glatko tijesto.

- Tijesto ostaviti da stoji dok se pripremi nadjev, pokriti ga prozirnom folijom

- Očišćenu koprivu kratko blanžirati (u provreloj vodi oko 2 minute) , dobro je ocijediti i nasjeckati

- Sir i nasjeckanu koprivu sjediniti, dodati jaje , posoliti i popapriti po želji i sve dobro umješati.

- Tijesto podijeliti na 8 kuglica (biti će nježno i mekano, malo pobrašniti ruke kao i radnu površinu)

- Svaku kuglicu lagano razvaljati u krug dimenzija pekača

- Staviti "list" tijesta u pekač i premazati ga preostalim maslacem

- Staviti oko 2 žlice nadjeva i rasporediti ga po tijestu

- Zatim staviti drugi "list" tijesta, premazati maslacem i rasporediti nadjev

- Isto napraviti sa trećim "listom" tijesta

- Četvrti "list" tijesta samo premazati uljem

- Peći u pećnici zagrijanoj na 200 stupnjeva oko 30-40 minuta

 

Malo prohladiti i pite su spremne za degustaciju, a prije toga ih možemo još i fotkati :)

 

 

 

 

 

Meni se u pripremi  baš svidjelo ovo slaganje tijesta i nadjeva i žao mi je što nisam tijesto što tanje razvaljala i slagala više slojeva tijesta i nadjeva, to bi sigurno bilo efektnije, a meni se nešto čini da bi bilo i ukusnije.

Ovako mi je malo smetalo deblje tijesto, a odgovaralo mi je jako što je na kraju dominirao okus same koprive.  Sir, jaje , pa čak i kukuruzno brašno su u ovoj kombinaciji i omjerima ipak "sporedni igrači" , a kraljica kopriva je došla do svog punog izražaja. 

Pite su kod mene i te kako prošle, dok se I.baš i nije počastio. Prvo mu nije baš bilo najsjajnije što bi trebao jesti koprivu iako zna da ovako obrađena ne peče :) ,  pa iako su mu se pite na pogled svidjele okusom se baš i nije oduševio, ali probao je,..... meni dosta :) Ipak, nakon zobenih muffina iz prošlog posta i sada pite od koprive sljedeći put ide nešto  da se i I. počasti, zaslužio je nešto fino po njegovom guštu :)

A meni je i sada fino :) tako da ću pojesti još koji zalogaj meni dobre i drage pite i kopriva će se naći još koji put na stolu u ovom ili nekom drugom izdanju !

Proljetni muffins

U ovomjesečnom krugu blog igrice Ajme koliko nas je koju je pokrenula monsoon, draga Mirela sa bloga Kruha i igara za temu nam je zadala – zob !

Ako mene pitate,  prava tema u pravo vrijeme obzirom da sam zadnjih tjedana u nekoj fazi „zobomanije“ :) Zob i zobenu kašu sam uvijek voljela, za hladnijih dana je često za doručak i najviše uživam u njoj kada je topla i mirisna, a to znači da joj obavezno dodam malo vanilije i cimeta uz neko voće. Razno voće ću iskombinirati sa zobenom kašom, jabuke prije svega , bobičasto voće, šljive, sve u svojoj sezoni, ali i mago, uvijek, ta kombinacija mi je tek posebno draga. Oh, pa lijepo sam se raspisala o zobenoj kaši koju danas uopće nisam niti pripremila :)  Za danas imam muffine, od zobenog brašna, sa rogačem, narančom, …..i malo zobenih pahuljica :)

A zašto sam ih nazvala „Proljetni muffins“ ? Možda zato što nisam baš maštovita kada treba dati ime kolaču ili jelu koje sama iskombiniram tako da mi je i sada bilo poprilično teško složiti ime koje će uključiti i zob i rogač i naranču, a da to ne budu "Muffins sa zobenim brašnom, rogačem, narančom..... :)  A proljeće samo što nije stiglo, lijepi dani nas prate u zadnje vrijeme, toplo je , pomalo se bude i mirisi, bude se i vesele boje,  plac je prepun mladog povrća i salata, budi se i želja za promjenom zimske prehrane. Teža hrana postaje pomalo „out“ i sve češće na stolu želim nešto laganije i zdravije. Tako je i sa slasticama, teško da ću ih se ikada odreći, ali za promjenu napraviti i probati nešto drugačije svakako sam spremna. Tako sam promislila i smislila ove muffine, koji su mi se odlično uklopili u ovo proljetno vrijeme, pa onda neka i budu „proljetni muffins“ :)

Zobeno brašno po prvi put koristim, priznajem da je tema igrice bila  „okidač“ da krenem prema polici sa zobenim brašnom i da ga konačno isprobam. Rogač jako volim i odmah sam promislila kako ću ga ovdje ukomponirati. Do sada sam ga uglavnom radila sa jabukama i grožđicama, ali znam da se jako lijepo slaže i sa narančama. Preostalo je još naći neke omjere za sve sastojke i priprema muffina je mogla krenuti. Umjesto muffina mogla je biti bilo koja druga forma, bez posebnog razloga i promišljanja muffini su mi prvi pali na pamet i odlučila sam pri njima i ostati. Uzela sam vesele košarice sa bubamarama da se i uz njih razveselimo proljeću, a možda donesu i neku srećicu :) 

Za prvi put napravila sam 6 muffina, ali kako nemam kalup za 6 pekla sam ih u kalupu za 12 muffina tako što sam ispunila srednji dio kalupa.

Proljetni muffins
(za 6 komada) 

- 100 g zobenog brašna

- 50 g mljevenog rogača

- 2 žličice praška za pecivo

- 80 g smeđeg šećera

- 1 vrećica vanilin šećera

- 1 jaje

- 100 g maslaca
- 100 ml mlakog mlijeka 

- 6 + 2 žlice marmelade od naranče

- 2 žlice zobenih pahuljica

- Maslac otopiti i prohladiti

- Brašno, rogač i prašak za pecivo pomiješati

- Jaje, šećer i vanilin šećer mutiti mikserom nas najvećoj brzini dok ne postane pjenasto

- Pomalo dodavati pomiješano brašno, rogač i prašak za pecivo i umješati ih kuhačom

- Paralelno dodavati pomalo tekućeg maslaca i mlijeka i sve skupa mješati dok se ne dobije gusta glatka smjesa

- Po 1 žlicu smjese staviti u svaku kalup za muffine

- Na smjesu staviti 1 žlicu marmelade od naranče (koristila sam domaću marmeladu od gorke naranče koju sam napravila po ovom receptu, bez obzira što su gorke naranče ostavila sam isti omjer šećera, ali sam izbacila limun tako da taj okus domaće naranče dođe do izražaja)

- Preko marmelade staviti još po jednu žlicu smjese

(smjesa sa brzo zgusne i moguće je da je kod stavljanja druge žlice već malo tvrđa, ali moći će se normalno  rasporediti)

- Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva, oko 20 minuta

- Zobene pahuljice lagano tostirati, u tavici, na srednjoj vatri , cijelo vrijeme ih mješati drvenom kuhačom

- Preostale 2 žlice marmelade od naranče lagano zagrijati da bude tekuća i njome premazati još vruće muffine i posuti ih tostiranim zobenim pahuljicama

Ohladiti i spremiti se za degustaciju ! :)

Dragi I.je bio prvi degustator, a ne, ne, nije ovo kolačić za njega, sve je u redu i sa proljećem i sa zobi i sa rogačem i sve je općenito  u redu, ali njemu se ovi muffini jednostavno nisu svidjeli.

Sve ok, ja sam drugi degustator, o da, da, ovo je kolačić za mene, ne znam da li je zbog proljeća ili zbog zobi ili zbog rogača, ali sve je u redu i meni se sviđa !

Tijesto je mekano, nekako nestane u ustima, nije preslatko, a obzirom na rogač pomalo je i gorkasto. Marmelada od naranči se uklopila doslovno idealno, već razmišljam kako ću drugi put iskombinirati  da stavim malo više marmelade :) 

Nakon mene trećeg degustatora nisu dočekali :), dva dana za doručak, ponijela za užinu, i gotovi su. Obzirom da mi se marmelada od naranči tako dobro ovdje uklopila svaki put bi ih prerezala i dodala još barem žličicu marmelade. 

Zdravi  ili ne, voljeli ove sastojke ili ne , meni su ovi muffini  baš dobro došli u ovoj "zobenoj" fazi :) ili za trenutke kada poželim neku slasticu a da je malo drugačija , pa eto malo i zdravija :)

Ovo je moja prva ulaznica koju šaljem Mireli za ovomjesečni krug blog igrice Ajme koliko nas je.

Dobro došli na kavu i amarette

Dobro mi došli u ovaj krug blog-igrice FBI rukavice ! Veseli me i počašćena sam što vas mogu i na ovaj način ovdje ugostiti , a prije svega hvala vam na povjerenju, hvala što ste odlučili baš ovdje provesti ovo vrijeme i nadam se da ćete naći nešto za sebe, nešto što ćete željeti isprobati i što će vam se svidjeti. Za svako pitanje, nedoumicu, potrebnu dodatnu informaciju, tu sam i slobodno se javite !

No prije svega , drage goste želim za dobrodošlicu počastiti, a kako primiti i počastiti gosta i ne ponuditi ga kavom ? :) Stoga popijmo zajedno kavicu, gricnimo koji keksić, a onda ćemo dalje :) 

"Čuj, sada bih najradije da su mi sve blogerice tu negdje blizu, da skuhamo kavu, lagano je popijemo i popričamo" kažem dragom I., a on odgovori "Ja ću vam skuhati kavu, ti je posluži na loggi i uživajte ! " :) I upravo tako smo napravili, kava je skuhana i poslužena, a vi ste makar i virtualno bile sa nama, i keksići su bili uz kavu , mali amarettići, jedan keksić pa gutljaj kave, uživali smo ! 

Znam da postoje oni koji uživaju u kavi, oni koji je vole ali to se ne naziva pravo uživanje, kao i oni koji je baš i ne vole ili iz nekog drugog razloga izbjegavaju. Ja kavu volim i bez jutarnje kave mi dan teško započinje, zapravo prvo popijem čaj, pa doručak, pa onda ide kava, ona bez koje se ne može, i u njoj uživam, bilo da je popijem na brzinu, bilo da je to ona mirna, polagana, vikend kava. Ali što dragi I. uživa u kavi, ......., to je ono istinsko i iskreno uživanje. Tek uz njega naučila sam zapravo puno o kavi, o tome kako postoji kava i kava i kako se ta razlika jasno vidi i osjeća od samog zrna, mirisa, okusa, i načina pripreme. I. priznaje samo pravi espresso, stoga mu je cafe-aparat nerazdvojan prijatelj :) , a priprema jutarnje kave obavezan ritual. Ritual je i odlazak na kavu u omiljeni kafić, naručuje kratki espresso  i tada ga promatram kako nakon prvog (često i jedinog) gutljaja osjeća kvalitetu kave, pitam da li je dobra, a I.odmah kaže o kavi više od onoga što bih ja uopće promislila i moram priznati da samo tako malo pomalo i sama počela promišljati o kavi i osjećati razliku. I dok ću ja ipak još uvijek zatražiti kavu sa ponekim dodatkom , I. ostaje kod kratkog espressa kao jedinog oblika "prave" kave. 

Kod mene ipak ne ide bez barem malo mlijeka u kavi, a i dobar cappuccino je dobro došao. I volim kada je u najobičnijoj bijeloj, finoj šalici. Ne znam zašto nisam nikada voljela piti kavu iz šarenih, velikih šalica , njih čuvam za miomirisne čajeve, a za kavu ostaju ove bijele.  

Osim samog mlijeka volim kavu, odnosno cappuccino i malo "začiniti" cimetom, pospem ga po vrhu i kasnije umješam zajedno sa pjenom i dodam kavi tu meni omiljenu aromu. I.naravno to ne može niti zamisliti i kada sam to počela raditi sa ovim cappuccinom odmah me pitao da li mislim da će to netko voljeti :) , dobro, dobro, gostima ćemo napraviti po njihovim željama, za početak jedan fini cappuccino bez dodataka i "začina" :)  

Uz kavu je uvijek dobro došao poneki keksić, a amaretti su mi ne samo dobro došli nego i idealni. U Italiji će nam uz kavu često poslužiti pokoji amarettić, kod nas ne tako često. I sa kavom i bez nje ovo su keksići koje jako volim, dovoljno je što su bademasti pa da meni postanu omiljeni :) Amarettiće smo nekada često kupovali, a zatim je došlo neko vrijeme kada su pravi bili preskupi, a oni jeftiniji nikako nisu bili pravi, bili su takvi da sam neko vrijeme amarettiće samo gledala. Sada je došlo vrijeme da ih i sama napravim. Recept sam pronašla u knjizi koja se zove "Coffee" :) , kupila sam je na poklon dragom I. da može još malo čitati o kavi kroz povijest, ali i o slasticama od kave, sa kavom i za uz kavu. Ovi amaretti se nalaze u onom poglavlju "uz kavu".

Amaretti 

(za 50-tak kom)

- 2 bjelanjka 

- 150 g badema (blanširani, bez kožice)

- 150 g šećera

- 1 vanilin šećer

- 1 žlica amaretto likera 

- 1 žličica ekstrakta gorkog badema 

- Bademe samljeti što sitnije (kod mene to nije išlo baš jednostavno sa ručnim mlincem pa je ostao i pokoji krupniji komadić, nije smetao ali je bolje kada je što sitnije) 

- Šećer i vanilin šećer pomiješati i pola količine umješati u mjevene bademe 

- Bjelanjke miksati mikserom na najvećoj brzini i kada se počmu pretvarati u snijeg pomalo početi dodavati šećer i dalje miksati, oko 5 minuta 

- Zatim umješati  liker i ekstrakt badema i nastaviti  miksati oko 1 minutu 

- Umješati smjesu badema i šećera i miksati  na najmanjoj brzini 1-2 minute 

- Pleh za pečenje prekriti papirom za pečenje i lagano ga posuti brašnom. 

- Smjesu staviti u slastičarsku špricu i na papir istiskivati male krugove (pokušati dobiti i karakteristični "vrhić" koji sam ja u tek manjem broju primjeraka dobila, ostatak je završio u obliku kružića)

- Posuti ih šećerom u prahu i ostaviti oko 30 minuta da se prosuše na zraku. 

- Zatim pećnicu zagrijati na 170 stupnjeva i peći oko 15 minuta , početi će dobivati lagano smeđkastu boju. 

Ohladiti i gricnuti :) 

Slatki mali amarettići, ajme što ih volim i ajme što sam se oduševila kada sam spoznala da ih mogu uz malo truda i sama napraviti i dobiti baš ono što želim. Kada malo bolje razmislim najviše truda i vremena mi je trebalo oko pripreme badema, sve ostalo je i više nego jednostavno i brzo. Krckavi, pomalo ljepljivi, bademasti, slatkasti i gorki istovremeno, bonus je i domaći amaretto liker....., ma tko ih ne bi volio :) 

Kavica i keksići čekaju, svi ste pozvani, espresso, sa mlijekom, cappuccino, ....., sve imamo :) , imamo i amarette.  Moj cappuccino je spreman, i cimet je zamirisao, ......., dobro jutro......i dobro došli dragi gosti ! :)