subota, 24. prosinca 2011.

Sretan Božić i Nova Godina !!!

Još jedna godina se bliži kraju i predblagdanske dane zamjeniti će oni blagdanski, meni najdraži, oni koji cijelu godinu na kraju učine lijepom !


Osim što je lijepo na gradskim ulicama i trgovima, lijepo je i u našim domovima. Slastice za blagdanski stol su spremne, božićna drvca se kite, kuće i stanovi ukrašavaju.

Iako sam namjeravala već danas biti u Dubrovniku i ostati do poslije Nove Godine, ništa od tih planova tako da Božić provodim ovdje , ali će zato Nova Godina biti na jugu :) I kada sam već mislila da ću još malo pričekati da vidim moje cure u Dbk, za  ove zagrebačke blagdane stigla mi je i jedna dubrovkinja, moja draga nećakinja K. koja još nije velika, ali nije više niti tako mala i odvažila se doletjeti sama, jako me razveseliti i uljepšati mi ove dane.

K. i ja uobičajeno imamo ambiciozni program pa je tako i ovaj put. No bez obzira na to, Badnjak i Božić provesti ćemo mirno, sa rodbinom, prijateljima, dragim nam ljudima , i naravno uz blagdanski stol na kojemu će se između ostaloga naći i slastice iz moje kuhinje.
Iz moje kuhinje , ali uglavnom po vašim receptima.


Osim moga stollena, tu su i Snježini medenjaci i Monikini paprenjaci.




Tu su i razni keksići bez kojih Božić nije onaj pravi, a svi u varijacijama tijesta od Aninih vanilica.
Negdje sam stavila orahe, negdje bademe, negdje koricu limuna, negdje naranče, ......, varijacije su zbilja mnogobrojne.

Vesela Božićna drvca, mjeseci, zvjezdice, kuglice, ....., radost na stolu :)



Od tog istog tijesta su i ove zvjezdice, "Božićna čarolija" kako ih ja zovem :)



Tu su i Tamarini biscotti sa kardamomom i bademom, nešto uistinu izvrsno !



I na kraju vanilice, male i velike, okrugle i cvjetaste, ......., one jednostavno moraju za blagdane ispuniti kuću svojim nježnim mirisom i razveseliti nas svojim izgledom i okusom.


Hvala vam svima na našem druženju tijekom cijele godine, hvala vam na svim razmjenjenim receptima, svemu što sam od vas naučila, svim lijepim riječima i komentarima, ........, na svemu !



Svima vam želim Sretan Božić i Sretnu Novu Godinu ! 
Lijepo provedite blagdanske dane i čitamo se i dogodine !!!
(sa čim prije uređenim izgledom bloga nadam se :)






utorak, 20. prosinca 2011.

FBI rukavice - Prstohvat soli - slatko

U ovom krugu blog igrice FBI rukavice, koju je pokrenula mamajac, istražujemo blog drage Ane - Prstohvat soli.
Kao što sam već rekla uvijek rado navratim na Anin blog gdje uživam u odličnim receptima i prekrasnim fotografijama. Najradije bi ih sve isprobala, ali kao i uvijek potrebno je izabrati tek dio toga koji će ići na isprobavanje.




Svoje istraživanje , odnosno isprobavanje recepata sa Aninog bloga podijelila sam na dva dijela, slani program sa predstavila u ovom postu, a koje slastice sam uspjela isprobati (neke već i po nekoliko puta :) prikazati ću u ovom postu.

Krenimo redom :)
(recepte neću prepisivati već su u linkovima u naslovu) 


Slatke kiflice
Prvi isprobani recept iz "slatkog programa". Kako sam već rekla, popriličan sam antitalent za napraviti neke lijepe kiflice, ali sam ih izabrala za isprobati. Prvo, Ana je tako lijepo napisala ovaj post sa kiflicama da me to odmah privuklo. Kaže "njezino veličanstvo mast", a ja nikako da se odvažim napraviti nešto sa masti. Kako za sve dođe svoje vrijeme došlo je i "vrijeme masti" :) Ušla je u kuhinju , ušla je i u ove kiflice, ....., mmmm, što je ovo finooooo..... :). Mekane, prhke, ukusne....., moje su !

Radila sam sve prema receptu, a za punjenje sam uzela moje marmeladice : od šljiva sa crnom čokoladom, od smokava sa anisom i prošekom i crni džem.



Mene su se možda najviše dojmile one punjene sa marmeladom od smokava sa anisom i prošekom iako su mi i ostale bile skroz ok. Degustatore su se , mislim, dojmile sve :) jer je posuda sa kiflicama ubrzo bila prazna.

Napravila sam ih prvi put, a zatim i drugi put , i vjerujem da će i opet doći na red :)




Ovi štapići su pravo otkriće i oduševljenje i jedinu i najveću grešku koju sam napravila je da sam ih radila od pola količine. Ajme, greška, greška, ....., trebala sam odmah duplu kolilčinu. Opet su u điru tj. kod mene bili moja draga teta i ujak. Kako oni znaju da rado isprobavam nove recepte i da ću ih uvijek dočekati sa nečim novim tako sam im za ovaj put između ostaloga pripremila i ovaj kolačić. I računam, uz sve ostalo, pola mjere je dosta. Aha, čim sam ih stavila peći i kada su zamirisali iz pećnice sve mi je bilo jasno. A kada sam ih ja isprobala bilo mi je još jasnije da ih hitno moram sakriti od same sebe. Trebalo je vidjeti kako sam ih zamotala i još sakrila ispod kalupa u kojemu su se pekle tako da ne dođem u napast probati još jednu i još, i još.......Meni su ovi štapići fenomenalni ! Prije svega jako lijepo prhko tijesto koje se doslovno topi u ustima, a zatim okus maslaca, limuna, i dodatak brusnice .

Ne može bolje, a ne može niti brže i jednostavnije !



Napravila sam ih po receptu, bez odstupanja, ......, osim onoga sa količinom.
I napraviti ću ih obavezno za blagdane. Moja mama će ih tek obožavati.




Trebalo je doći na red i nešto čokoladno. Tko ne voli čokoladu i tko ne voli brownies ?  Svi volimo ! A vole i djeca, sva djeca pa tako i ona od moje prijateljice kod koje sam išla jedno poslijepodne na kavicu i čašicu razgovora. I oni su se već navikli da im više ne kupujem čokolade i bombone u trgovinama već da im donesem nešto što ja napravim. Ovaj puti bili su muffins i ovi brownies. Prije nego što sam ih zamotala i ponijela naravno da sam ih isprobala . Meni su se jako svidjeli, volim ovakva čokoladna tijesta i moram priznati da su doslovno zarazni.

Radila sam prema receptu, koristila bademe i po vrhu ih malo posula sjeckanim bademima.


Svidjeli su se i djeci, a svidjeli su se i mojoj prijateljici koja je išla u dječju sobu da "oteti" barem jedan kolačić za uz kavicu .



Odlični !
uz na žalost zbilja loše slike, nije taj dan išlo :(
Bez dileme odmah stavljene na listu za isprobavanje. Ana nas je počastila njezinim prekrasnim vanilicama kao dobrodošlicu na početku istraživanja bloga. Ja sam odmah znala da ću se počastiti njima za blagdane, da ću počastiti moje cure i drage ljude koje ću darivati. Ovako male i "bucmaste" uistinu su mi posebno lijepe i bez obzira što je Ana naznačila da treba odvojiti i do pola dana za pripremiti ih, krenula sam "u proizvodnju". U mom slučaju ipak sam to rasporedila na dva dana. Jedno večer sam umjesila tijesto i ispekla keksiće, a drugo večer sam ih spajala marmeladom. Koristila sam moje marmelade raznih okusa tako da sam dobila široku spektar okusa , bila je tu marmelada od naranči sa vanilom, crni džem, zatim marmelada od smokava sa anisom i prošekom, od smokava sa rogačem, od višanja sa rumom, od kruške sa cimetom i klinčićem..... Svatko tko zagrize u vanilicu neka uživa u iznenađenju okusa !



Zagrizla sam ih i ja : )



A uopće ne sumnjam da će se svakome svidjeti ovi divni keksići.
Napravila sam ih točno po receptu, tu je i mast, da, da, ......, prave vanilice :)

A zatim sam shvatila koliko je ovo zahvalan recept i zahvalno tijesto i uz razne kombinacije dodataka (mljeveni bademi, korice limuna ili naranče) napravila sam još i još ovoga tijesta i puuuunnnooo raznih keksića od njega. Evo tek jednog malog izbora :)




Snickerdoodkskeks
Čim su se ovi keksići pojavili kod Ane na blogu i čim sam ih vidjela i pročitala recept odmah su došli na listu za isprobavanje, odnosno na listu blagdanskih keksića.

Blagdanske keksiće uvijek krenem raditi nešto ranije , odlično mi je to što većina njih dobro spremljena u limene kutije uredno dočeka blagdane i ostanu svježi , neki čak i bolji i ukusniji nego prvi dan. Tako sam napravila i ove mirisne i jaaakkoooo ukusne keksiće.

Radila sam prema receptu i iako sam imala mješavinu začina za medenjake ipak sam se odlučila staviti mješavinu začina za štrudlu od jabuka koju je koristila i Ana. Ova mješavina se savršeno ovdje uklapa, medenjaci neka ostanu medenjaci, a ovaj keks je u ovoj kombinaciji savršen !

Cimet je jedan od mojih omiljenih začina, miris cimeta me jednostavno podigne i volim ga u svim mogućim kombinacijama.
U ovom keksu volim ga još i više !


Dio keksića ću pokloniti i vjerujem da će i oni koji ih dobiju jednako u njima uživati !


Profiterole sam ostavila za kraj iako ih nisam radila na kraju. Ali, ....., ovo je prvi put da sam se okušala u izradi profiterola i ne znam da li se radi o početničkoj sreći, ali tako su mi lijepo išle i tako sam zadovoljna kako su mi ispale da sam danima poslije bila sretna i gledala u slike sa profiterolama (ah, dođe to tako :) .



Moram iskreno reći, da profiterole nisu baš niti bile na listi za isprobavanje, ali....., opet ali, ....., bio je to jedan od težih dana na poslu i uobičajeno poslijepodne oko16-17 sati razina šećera nezaustavljivo pada i treba mi nešto slatko. Pa ja nekako izbjegnem to slatko i uzmem neko voće , kavu ili čaj, ali ima dana kada mi treba baš slatko. A taj dan , draga studentica koja kod mene radi i koja uvijek ima lijepu riječ za mene u ovakvim trenutcima, imala je i još nešto slatko - nutellu ! A joj, tko će odoljeti, ponudila me sa nutellom , a ja kažem da ću uzeti malo nutelle i zauzvrat neka ona izabere što želi da joj napravim i donesem. Pošaljem joj link na Anin blog i kažem "pregledaj i biraj" :)

I odjednom čujem "ovo mora da je jako fino, može ovo ?" . Što ? Profiterole !! Ma naravno da može ! I odmah pomislim, nadam se da će uspjeti, uh ako se osramotim.
I evo ih, slijedila sam recept u potpunosti, i kako god one vama izgledale ja sam jako sretna što sam ih uspjela napraviti tako da su prazne u sredini, tako da se lijepo napune, pa čokoladni preljev.......






Što reći o dojmovima, M .ih je riješila par komada odjednom :), pa je počastila i ostale, a jedna kolegica se odmah javi "čuj B.napraviš ih i meni za rođendan, za 2 tjedna je " Napravim, napravim, , ......, vjerujem da ću ih još puno puta napraviti !!



Kao što se vidi uživala sam istražujući Aninu kuhinju i isprobavajući njezine recepte. Ovime moje druženje sa delicijama sa bloga Prstohvat soli ne prestaje. Uvijek ostane još ponešto što obavezno treba probati i čim stignem i uklopi mi se u raspored doći će i to na red. Do tada ću svakako i dalje uživati u Aninim receptima i dvnim prezentacijama.

Draga Ana hvala ti na svim divnim slasticama i ostalim lijepim receptima koje sa nama dijeliš !

nedjelja, 18. prosinca 2011.

Piletina sa lukom u crnom čaju

U ovomjesečnom krugu blog-igrice Ajme koliko nas je , naša domaćica draga Nevena sa bloga Ebba´s cuisine zadala nam je temu - čaj !
Kada sam vidjela da nam je Nevena nova domaćica znala sam da će i tema biti originalna kao što su originalni i Nevenini recepti kojima se uvijek veselim i drago mi je kada ponešto mogu i isprobati.

Čaj je kod mene svakodnevan, nakon jutarnje kave na redu su  jedna, dvije, a nekada i tri šalice čaja dnevno. Uz crni i zeleni čaj koje standardno volim sa malo limuna, moj daljnji izbor su biljni čajevi doslovno svih vrsta i kombinacija . Najviše volim kada kupim razne mješavine biljaka pa neke sama sušim , a neke već osušene koristim za kuhanje čaja. Topli mirisni čaj volim popiti i zimi i ljeti, iako moram priznati da mi zimi posebno prija  i svojom toplinom, aromom i mirisom osim što uljepšava trenutak nekada može uljepšati i cijeli dan. 

Ali čaj u kuhinji kao namirnica, kao dio jela , kuhanje u čaju, ......., to još nisam probala i da nije Nevena sada zadala ovu temu mislim da ne bi još niti došlo na red. Ali sve u svoje vrijeme i evo ga, vrijeme za čaj na ovaj način je stiglo. 
Prvo su mi na pamet pali keksići i kolačići, ali od njih sam odustala i odlučila isprobati neko slano jelo sa čajem. Piletina kao meso mi je bila logičan izbor, ona se u svemu i sa svime dobro snalazi pa zašto ne bi i sa čajem. Onda sam malo konzultirala i net, pa malo net, malo ja , ......, i evo piletine sa lukom  u crnom čaju



Piletina sa lukom u crnom čaju  

- 500 g pilećih prsa
- 2 + 2 žlice ulja
- 1 velika glavica luka
- 1 žlica smeđeg šećera
- 100 ml soya sosa
- 500 ml vode
- 2 vrećice crnog čaja

- Piletinu narezati na komadiće
- U zdjeli pomješati soya sos i 2 žlice ulje te preliti piletinu i ostaviti je u toj marinadi oko 1 sat.
- Zatim luk narezati na krupnije komadiće, zagrijati 2 žlice ulja i luk dinstati dok ne omekša.
- Dodati 1 žlicu smeđeg šećera i karamelizirati luk oko 5 minuta
- 4 žlice marinade dodati na luk i pomiješati. Dodati i piletinu i sve dobro promiješati.
- Naliti vodu, neka uzavri i kuhati oko 5 minuta
- Zatim dodati 2 vrećice crnog čaja i polupokloljeno kuhati oko 30 minuta.
- Piletina će omekšati, a tekućina se reducirati i zgusnuti kada je jelo gotovo.

Najbolje je poslužiti toplo uz bijelu rižu.



Iako je pomalo neobično jelo , meni je piletina skuhana u čaju bila jako ukusna, nešto što ću definitivno još koji put ponoviti.
Osjećaju se okusi svakog od sastojaka, a na kraju crni čaj ipak pomalo prevladava i za one koji vole isprobavati razne kombinacije okusa ovo bi moglo biti zanimljivo :)


Ovaj recept šaljem Neveni kao moju ulaznicu u ovomjesečnu igricu Ajme koliko nas je.
A kao drugu ulaznicu prijavljujem Suhe smokve u sirupu od Earl Grey čaja.








četvrtak, 15. prosinca 2011.

Advent u Beču i Božićni Stollen

Vrijeme Adventa je mnogima od nas zasigurno najljepši dio godine. Blagdansko ozračje, ulice i parkovi puno ukrasa, sve se sjaji, i ono što uvijek primjetim - ljudi su u ovo doba godine pozitivniji ! Advent u Zagrebu je lijep, ali lijepo je i u drugim gradovima, a posebno je lijepo kada se dobije prilika posjetiti neki od većih gradova i tamo doživjetu ljepotu ovih predblagdanskih dana.

Priliku sam dobila i provela tri prekrasna dana u Beču, uvijek poznatom po svojoj ljepoti, a u ovo vrijeme i po svojim Adventskim sajmovima koje uistinu vrijedi posjetiti.
Ugostila me moja draga S. i uistinu se potrudila da mi ovaj boravak u Beču bude jako lijep i sadržajan. Draga S. , hvala ti još jednom na svemu !

Beč me dočekao ovako:




poznata dekoracija na početku Kartnerstrasse , preko puta Bečke opere. Morate zastati i pogledati je :)

Osim Adventskih sajmova vrijeme sam iskoristila i za ostale stvari o kojima ćemo detaljnije jednom kasnije, jer bila su to tri intenzivna dana u kojima sam se našla na Nacshmarktu, a zatim i u kineskim i turskim trgovinama gdje sam htjela vidjeti, a pomalo i kupiti sve ono što ovdje nemam priliku ili što mi je manje dostupno.

I gledala sam :




I kupila sam :):), začine i razne druge  namirnice i sitnice koje jedva čekam da upotrijebim.  

Našla sam se i u Hundertwaser Kunst Muesum na dvije odlične izložbe, još su mi pred očima odlične fotografije Henria Cartier Bressona pored kojih morate zastati i diviti se tom trenutku, a Hundertwasser me sa svojim radovima kao i uvijek razveselio. Volim to njegovo šarenilo koje možeš gledati bez da razmišljaš i u tome uživati. A možeš malo i promisliti o tim slikama i shvatiti da sve to ima svoje dublje značenje. Isto je i sa operetom "Vesele udovice" koju smo pogledale u Volksoperi, jako lijepi doživljaj, pamtim !

Zatim šetnja po gradu, posjet tradicionalnoj i luksuznoj slastičarnici Demel gdje kolači i torte obaraju s nogu, ali obara i velika gužva koju smo tamo zatekli tako da priliku za nešto probati nismo dobili. Nema veze, nešto treba ostati i za drugi put :)

I evo nas kod sajmova. Nekoliko ih je u Beču, a svakako je napoznatiji, ali i onaj koji mami najveći broj turista onaj kod Rathaus. Stoga, kud svi......, njega smo prvoga posjetile. Iako sajmovi rade tijekom cijelog dana preporuka ih je posjetiti navečer kada se upale sve lampice i kada je doživljaj poseban i potpun.

Dočekalo nas je tako svo to blještavilo, drvene kućice sa "svim i svačim", ali ipak najviše sa ukrasima, medenjacima, pecivima,....., i naravno obavezno je tu kuhano vino i punč gdje je i bila najveća gužva :)



Lijepo je ovo sve vidjeti i doživjeti i uživati u mirisima cimeta, klinčića, vanilije, ......, čak niti velika gužva koja je bila nije toliko smetala. Ipak, odlučili smo se ovaj sajam zamjeniti onim na Marie-Therese Platzu koji je puno mirniji, sa manje turista a više domaćih i gdje je bio užitak zastati i popiti čašu kuhanog vina ili punča. Moj izbor je bio punč sa narančom, odličan !!!

I na kraju nisam izdržala, a da doma ne ponesem prigodnu šalicu, ali i vrećicu mješavine za punč , morala sam :)



I tako sam puna dojmova stigla i do Stollena.
U Beču sam ga našla na svakom štandu na sajmu, u svakoj slastičarnici, u svakoj trgovini.
Ima ga i kod nas svugdje za kupiti, ali kupovno je kupovno, a domaće je domaće pa sam ja napravila moj domaći Stollen.

Stollen je tradicionalni božićni kolač koji dolazi iz Njemačke, prema nekim zapisima  prvi put se pojavljuje još  u 12. stoljeću. Sigurno je od tada do danas doživio svoje varijacije, a Stollen koji danas poznajemo je dizano tijesto bogato suhim voćem, marcipanom, bademima, šećerom, aromama, ......., što još dodati osim da obožavam ovaj "voćni kruh" !

Svake godine napravim neku od varijanti Stollena, a ovaj put radila sam ga u dvije verzije, jedan "obični" , a drugi malo bogatiji i "luksuzniji".
Obični znači da sam napravila dizano tijesto i obogatila ga aromama vanilije, ruma i limuna, dodala nasjeckane bademe, kandirane korice limuna i naranče i grožđice. Ispekla, premazala maslacem i obilno posula šećerom u prahu i kolač je tu !

A ovaj drugi, malo bogatiji napravila sam ovako:

Za tijesto
- 400 g oštrog brašna
- 100 ml mlijeka
- 150 g maslaca
- 50 g šećera
- 1 vanilin šećer
- 1 žumanjak
- 1 vrećica suhog kvasca
- 1 žličica cimeta
- naribana korica 1 naranče
- 100 g grožđica
- 100 g kandiranih korica limuna i naranče
- 100 g badema - nasjeckanih ili grublje mljevenih

Za nadjev
- 150 g sirove marcipan mase - ja sam je napravila uobičajeno prema ovom receptu
- 100 g sušenih brusnica
- 100 g šećera u prahu
- 2 žlice likera od naranče - ili po želji nekog drugog likera ili ruma

Za premaz
- 70 g maslaca
- 100 g šećera u prahu

Postupak:

- Maslac otopiti i ostaviti da se ohladi
- Mlijeko zagrijati da bude mlako
- Brašno prosijati u posudu , dodati kvasac i umješati ga.
- Zatim dodavati mlijeko, otopljeni maslac , žumanjak, sol, šećer, vanilin šećer, cimet i naribanu koricu naranče. Sve sastojke umješati mikserom na najslabijoj jačini, a zatim tijesto još malo izraditi rukama.
- Tijesto ostaviti da naraste,  na toplome i pokriveno krpom, oko 45-60 minuta

- U posudu izmrviti marcipan masu , dodati šećer u prahu i sušene brusnice i sve pomješati.
- Dodavati žlicu po žlicu likera i zamijesiti tako da se dobije kompaktna masa koja se može razvaljati valjkom.

- Kada se tijesto diglo staviti ga na pobrašnjenu površinu, dodati mu kandirane korice limuna i naranče , grožđice i nasjeckane bademe , i sve zamijesiti u glatko tijesto.
- Tijesto razvaljati (cca 20*30 cm)
- Marcipan masu razvaljati na površinu nešto manju od tijesta i staviti je na razvaljano tijesto .
- Zaviti tijesto sa marcipan masom u sredini (kao kada se zavija orehnjača ili makovnjača)
- Pokriti krpom i ostaviti da se diže na toplom još oko 30 minuta

- Pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva.
- "Štrucu" staviti  peći na plehu (namašćen ili sa papirom za pečenje)
- Peći oko 60 minuta , ako gornja strana jače potamni prekriti je folijom i tako peći zadnjih 10-15 minuta

- Kada je pečeno, otopiti maslac za premazivanje i još topli kolač premazivati tako da se otopljeni maslac upija. Odmah ga posuti sa pola količine šećera u prahu.
- Nakon što se kolač ohladio posuti ga sa preostalim šećerom u prahu i zamotati u foliju.

- Kolač dobro zamotan u foliju treba stajati 7-10 dana kako bi se sve arome sjedinile i kako bi upio maslac i kako bi se šećer kojim je kolač posut učvrstio u bijeli "pokrov".

Ja sam ovaj Stollen radila tako što sam ga podijelila u više manjih štruca, od ove količine 3 štruce.




Kod ocjene ovog kolača nisam objektivna, ja ga toliko volim da mi je kakav god da ispadne odličan :).

Zimsko jutro sa komadom ovog kolača uz šalicu kave mora biti posebno. Isto je i poslijepodne uz šalicu čaja, ....., svakodnevno i u svakoj prigodi komad Stollena je dobro došao. A na blagdanskom stolu postaje poseban, blagdanski kolač !





Osim što će se naći na mome stolu i moji prjatelji će se njime počastiti.
Mala štruca Stollena kao dio Božićnog darivanja vjerujem da će svakoga razveseliti :)







p.s. neki od pratitelja bloga su mi rekli da nešto nije u redu sa objavom teksta, da izlazi iz uobičajenih margina pa stranica više ne izgleda uredno. Na mome kompjuteru je sve ok, ali vidjela sam da na nekima nije . Nisam uspjela otkriti o čemu se radi, ispričavam se svima zbog toga . Kako sam inače planirala malo redizajnirati blog ovo će samo ubrzati da napravim željene izmjene tako da će ubrzo i ovaj sadašnji problem biti riješen. Hvala vam što ste i dalje ovdje !!




petak, 9. prosinca 2011.

Žele od mandarina i jabuke sa mentom

Bliže nam se blagdani, pripremamo se za blagdanske kolače, a oni koji  ne čekaju zadnji trenutak već pomalo peku keksiće za blagdanski stol, ali i za darivanje. Dolaskom blagdana svi pomalo poželimo da padne i prvi snijeg i da to bude pravi Bijeli Božić, no kako se čini ove godine nas neće baš tako razveseliti. Ovih dana nas je vrijeme ponovno iznenadilo toplijim danima, ali i dalje dosta hladnim noćima i jutrima. Pa je stigla i neka južina i svi se žalimo kako boli glava, bole kosti, ...., pao imunitet, virusi se probudili.

Ali nećemo dozvoliti ni južini, ni virusima, niti ičemu sličnome da nam pokvare ovaj najljepši mjesec u godini , nego ćemo se pozabaviti voćem kojega i inače volimo pojesti, a koje je uvijek tu  da nas osvježi i da nam osigura koliko-toliko potrebnih vitamina.  Ja baš volim sve vrste voća i uvijek imam pristojne zalihe sezonskog voća koje i nisu prave zalihe jer ga dosta jedem pa stalno kupujem nove i nove kilograme. Kada nekome kažem da dnevno pojedem po 2-3 jabuke, oko 1/2 kg mandarina, i eventualno još poneku voćkicu ako mi je pri ruci znaju me onako malo čudno gledati :) . Ali nije tu ništa čudno, veći dio dana sam na poslu i umjesto nekih keksića i grickalica koje se često nađu po ladicama, ja ponesem voće i tijekom dana, malo po malo, potroše se voćkice i  potrebna je nova zaliha :)


Danas , umjesto zaliha svježeg voća napravila sam zalihu voća u želeu. Iako bi se očekivalo da je napravim u obliku marmelade, potaknuta uspijehom mog prvog Želea od citrusa sa timijanom kao i pitanjem od drage Tamare sa bloga What´s for dessert ?  da li u kombinaciju mogu ići i mandarine, odlučila sam se na žele baš od mandarina. Mandarinama sam pridodala i jabuke, dodala malo mente , i dobila slatku, osvježavajuću i mirisnu poslasticu . Pravo osvježenje za sive zimske dane. 

Žele od mandarina i jabuke sa mentom  

- 1 kg mandarina - oguljenih
- 400 g jabuka - oguljenih i odstranjenih sjemenki
- 1 limun - sok
- 800 g šećera
- 1 litra vode
- 10-tak listića  svježe mente
- 1 vrećica želina + 2-3 žličice šećera

- Mandarinama maksimalno odstraniti bijele kožice
- Jabuke narezati na komadiće
- U posudu staviti očišćene mandarine i jabuke, preliti ih sokom od limuna i promiješati. Naliti vodu, dodati mentu i staviti kuhati na jaču vatru dok uzavri, a zatim smanjiti vatru i kuhati na laganoj vatri oko 1 sat.
- Izvaditi voće iz vode, a vodu u kojoj se kuhalo sačuvati (to će sada biti manja količina vode obzirom da se kuhanjem reducirala) . 
- Listiće mente ostaviti u vodi u kojoj su se kuhali.
- Mandarine i jabuke iscijediti u sok (u sokovniku ili ih jako stiskati kroz gazu).
- U vodu u kojoj se kuhalo voće dodati iscjeđeni sok , dodati šećer i sve ponovno zagrijavati na jačoj vatri dok ne uzavri. . Kada uzavri smanjiti vatru i kuhati oko 10 minuta.
- Zatim izvaditi listiće mente.
- Želim pomiješati sa 2-3 žličice šećera, dodati ga u tekućinu i dobro umješati.
- Kuhati dok ne uzavri i zatim još oko 3-5 minuta uz stalno mješanje.

Žele je gotov, razliti ga u čiste i zagrijane staklenke.



I zatim uživati, prije svega u okusu mandarina u nekom drugom izdanju :) , jabuke se također dosta osjete u okusu,  a svježina mente je ono što me ovdje najviše oduševljava.  







Ovaj žele je sam po sebi slastica, a zbog dodatka mente je baš osvježavajući tako da lijepo ide zimi, a sigurno bi isto tako lijepo išao i ljeti.
Stoga, ako želimo pospremiti koju mandarinu i za ljetne dane, evo ideje ! :)


nedjelja, 4. prosinca 2011.

FBI rukavice - Prstohvat soli - slano

U ovom krugu blog igrice  FBI rukavice, koju je pokrenula mamajac,  istražujemo blog drage Ane - Prstohvat soli.

Anin blog pratim od kada se pojavio pod nazivom "Kašičica šećera i prstohvat soli" i kako je Ana u jednom postu objasnila drugi autor je odustao pa je i iz imena bloga izašla Kašičica šećera, a ostao je Prstohvat soli.
Meni se sviđa ime Prstohvat soli, jednostavno je , a ove dvije riječi imaju svoju težinu, i kada pogledamo teško da ima neko jelo, pa niti slastica, u koje nećemo dodati barem prstohvat soli !


Na blogu Prstohvat soli uvijek se ugodno osjećam, sve mi je nekako prozračno, lijepo,........, a kada otvorim neki post dočeka me zanimljiv recept i uvijek predivna prezentacija , slike u kojima uživam. Anu sam vidjela na slikama sa druženja na Adi, mlada, simpatična, nasmijana djevojka, meni već i kroz sam blog jako draga.

Što isprobati, koja jela pripremiti, u kojim slasticama uživati ?

Uvijek imam ista pitanja kada započinje novi krug FBI rukavica, jer ja bih najradije krenula redom i pomalo sve isprobala. Na žalost, to je nemoguće i neke recepte jednostavno treba odabrati i izdvojiti što je definitivno najteži zadatak kada se ispred vas nađe veći broj odličnih recepata.
Ipak, lista je napravljena, ....., pa je tijekom razdoblja nekoliko puta izmjenjena, pa su kod Ane stigli i neki drugi recepti, ....., i na kraju sam isprobala ovo što slijedi.

U ovom postu prezentirati ću "slani program", slatki dio ide u nekom slijedećem.

Recepte neću prepisivati već su u linku u naslovu.

Kod Ane ćemo naći jako lijepe recepte za krepke juhe, a meni dan bez juhe nije dan :) i uvijek sam spremna za neku novu , finu juhicu. Međutim kada sam vidjela da ovdje ide tunjevina iz konzerve bilo je ono "hmmm, ...., kako ovo, tunjevina iz konzerve u juhu ? ". Do sada kod mene neisprobano, stoga je bila prava prilika da tunjevina iz konzerve završi u juhi, i da se ja oduševim ovom juhom i okusom. Juhu sam skuhala točno po receptu i sve što mogu reći je , brzo, jednostavno i jako ukusno ! Sviđa mi se !




Odmah moram reći da me ovaj kruh oduševio , baš oduševio ! Viđala sam i ranije ovaj recept i odlične izvedbe kod kolegica bogerica. Onda sam ga vidjela i kod Ane i više nisam mogla izdržati i napravila sam ga i ja :) . Koliko god se u početku činilo možda malo komplicirano sa starterom, kvascem, ...., ništa nije komplicirano, sve to ide brzo i jednostavno, a ja uvijek kažem da ono vrijeme dok se tijesto diže ili čekamo da se nešto ohladi nije vrijeme koje provodimo "u prazno" već se stigne svašta drugo napraviti, a kada se tijesto diglo idemo dalje ....., ovaj put sa ovim kruhom.

Radila sam ga jedan petak navečer za goste koje sam imala preko vikenda. I to odmah duplu mjeru , neka bude i da ponesu sa sobom . I ponijeli su ! :):)



Mogu samo ponoviti, kruh je divan, mekan, ......, ujutro za doručak je doslovno planuo. Bio je i tada mekan i nimalo se nije osušio, a ja sam ga tek malo zagrijala u pećnici i doslovno ga nismo mogli stati jesti.



Radila sam ga u dva kalupa, jedan širi i kraći , sa 4 malo deblje rolice.
A drugi uži i dulji, sa 6 tanjih rolica.



Nemojte se smijati što mi sve rolice nisu iste pa to i ne izgleda tako lijepo , ......, ali vjerujte da je ukusno ! :)


Kod mene nije baš leptir pile nego su dva batka sa zabatkom, od pileta :) . Ono što sam svakako htjela isprobati je ova marinada. Već sam nekoliko puta napisala da volim sve što odstoji u nekoj marinadi, a kasnije i samu marinadu. To mi je odličan način za poboljšati okus mesu i ribi, a piletina tek posebno voli neke dodatke i marinade. Kao i Ana i ja volim piletinu i najčešće je jedem, pivo još nisam koristila u pečenju ili marinadama, stoga nisam imala niti najmanju dilemu isprobati ovaj recept ili ne. Isprobano ! :)

Marinadu sam napravila kako piše (izostavila sam češnjak koji ne smijem zbog alergije). Navečer sam stavila meso u marinadu, ujutro ga okrenula, i za ručak ispekla. Pekla sam na 200 stupnjave, oko 45-50 minuta, zadnjih 15 minuta pod folijom.


I uistinu mi se jako svidjelo. Piletina je bila tako mekana, oko pola količine marinade sam stavila u pečenje i to je sve skupa dalo jedan fini okus. Piletina voli dodatke, a sada mogu reći da piletina voli popiti i pivo :):)




Ovo je jedan od neplanirano isprobanih recepata. Ovakva peciva-pitice volim , ali kako sam često u fazama da pazim da ne jedem puno kruha, tijesta i slatkoga tako pomalo izbjegavam peći i pripremati ovakve stvari samo za sebe. Ali ove pitice sam ispekla baš samo za sebe :)

Imala sam jako naporan period na poslu, dane toliko ispunjene da uopće nisam stizala odlaziti na ručak. A ne mogu izdržati cijeli dan bez hrane i zapravo jedem uglavnom nešto više kroz dan, a navečer tek nešto malo. I jedno večer razmišljam što ću za sutra ponijeti i sjetim se da sam kod Ane vidjela ove pitice. Sjetim se i da imam još jedan batat koji bih mogla baš ovdje smjestiti.

Iako su pitice originalno sa običnim krompirom, i ovaj slatki, batat, super se uklopio. Uz to piticama je dao malo svoje specifične narančaste boje.

Batat + ostatak prema receptu, ......., i pitice su tu.


Moje su nešto veće i deblje nego Anine jer su kasnije poslužile za male sendviče.
Prerežemo, stavimo komadić-dva sira, a možemo dodati što god tko voli i želi i eto finih ukusnih sendviča.



Odlične pitice, nimalo zahtjevne za napraviti, a ukusne i fine !

I evo nas kod recepta koji je došao na listi  nakon "drugog čitanja" :), kaže Ana kako je dobila na poklon pakiranje mariniranog lososa, ......., i upalila mi se svjećica :), pa imam i ja u frižideru pakiranje dimljenog lososa koje sam dobila na poklon, reklo bi se da imam osnovni sastojak, a i ostali će se naći u frižideru ili kraj njega.
Losos volim i povremeno kupim filet lososa i samo ga ispržim, dok su marinirani, dimljeni, i slični lososi dosta skupi da bi bili redovna namirnica u kuhinji.

Ipak, nekoliko puta godišnje sa mojom prijateljicom se nađem u nama omiljenom zagrebačkom restoranu gdje više i ne pitam što se danas nudi već uvijek naručujem isto, tjesteninu sa lososom i curryem.
Ovaj put nije sa curryem već sa bijelim vinom i limunom, u interesantnom receptu sa kojim nas je Ana počastila.
Počastila sam se i ja :) ovim odličnim ručkom.

Napravila sam sve po receptu (bez češnjaka), vino i limun dali su poseban okus lososu, vrhnje je kasnije sve to malo ublažilo. Sol gotovo da i nije potrebna. Ja sam na kraju dodala koju sušenu rajčicu.



I na kraju, uživancija ! :)
Ukusan i fin ručak koji može biti onaj brzinski svakodnevni, a može se poslužiti i kao prava delicija sa kojim će svatko koga počastite biti zadovoljan !




Draga Ana, hvala ti za ove i sve ostale recepte, koje ovaj put nisam stigla isprobati, što ih dijeliš sa nama, lijepo je gostovati u tvojoj kuhinji iz koje još ne izlazim :) .

Još poneka slastica i ......, vidimo se ubrzo sa isprobanim "slatkim programom" :)