Anin blog pratim od kada se pojavio pod nazivom "Kašičica šećera i prstohvat soli" i kako je Ana u jednom postu objasnila drugi autor je odustao pa je i iz imena bloga izašla Kašičica šećera, a ostao je Prstohvat soli.
Meni se sviđa ime Prstohvat soli, jednostavno je , a ove dvije riječi imaju svoju težinu, i kada pogledamo teško da ima neko jelo, pa niti slastica, u koje nećemo dodati barem prstohvat soli !
Na blogu
Prstohvat soli uvijek se ugodno osjećam, sve mi je nekako prozračno, lijepo,........, a kada otvorim neki post dočeka me zanimljiv recept i uvijek predivna prezentacija , slike u kojima uživam. Anu sam vidjela na slikama sa druženja na Adi, mlada, simpatična, nasmijana djevojka, meni već i kroz sam blog jako draga.
Što isprobati, koja jela pripremiti, u kojim slasticama uživati ?
Uvijek imam ista pitanja kada započinje novi krug
FBI rukavica, jer ja bih najradije krenula redom i pomalo sve isprobala. Na žalost, to je nemoguće i neke recepte jednostavno treba odabrati i izdvojiti što je definitivno najteži zadatak kada se ispred vas nađe veći broj odličnih recepata.
Ipak, lista je napravljena, ....., pa je tijekom razdoblja nekoliko puta izmjenjena, pa su kod Ane stigli i neki drugi recepti, ....., i na kraju sam isprobala ovo što slijedi.
U ovom postu prezentirati ću "slani program", slatki dio ide u nekom slijedećem.
Recepte neću prepisivati već su u linku u naslovu.
Kod Ane ćemo naći jako lijepe recepte za krepke juhe, a meni dan bez juhe nije dan :) i uvijek sam spremna za neku novu , finu juhicu. Međutim kada sam vidjela da ovdje ide tunjevina iz konzerve bilo je ono "hmmm, ...., kako ovo, tunjevina iz konzerve u juhu ? ". Do sada kod mene neisprobano, stoga je bila prava prilika da tunjevina iz konzerve završi u juhi, i da se ja oduševim ovom juhom i okusom. Juhu sam skuhala točno po receptu i sve što mogu reći je , brzo, jednostavno i jako ukusno ! Sviđa mi se !
Odmah moram reći da me ovaj kruh oduševio , baš oduševio ! Viđala sam i ranije ovaj recept i odlične izvedbe kod kolegica bogerica. Onda sam ga vidjela i kod Ane i više nisam mogla izdržati i napravila sam ga i ja :) . Koliko god se u početku činilo možda malo komplicirano sa starterom, kvascem, ...., ništa nije komplicirano, sve to ide brzo i jednostavno, a ja uvijek kažem da ono vrijeme dok se tijesto diže ili čekamo da se nešto ohladi nije vrijeme koje provodimo "u prazno" već se stigne svašta drugo napraviti, a kada se tijesto diglo idemo dalje ....., ovaj put sa ovim kruhom.
Radila sam ga jedan petak navečer za goste koje sam imala preko vikenda. I to odmah duplu mjeru , neka bude i da ponesu sa sobom . I ponijeli su ! :):)
Mogu samo ponoviti, kruh je divan, mekan, ......, ujutro za doručak je doslovno planuo. Bio je i tada mekan i nimalo se nije osušio, a ja sam ga tek malo zagrijala u pećnici i doslovno ga nismo mogli stati jesti.
Radila sam ga u dva kalupa, jedan širi i kraći , sa 4 malo deblje rolice.
A drugi uži i dulji, sa 6 tanjih rolica.
Nemojte se smijati što mi sve rolice nisu iste pa to i ne izgleda tako lijepo , ......, ali vjerujte da je ukusno ! :)
Kod mene nije baš leptir pile nego su dva batka sa zabatkom, od pileta :) . Ono što sam svakako htjela isprobati je ova marinada. Već sam nekoliko puta napisala da volim sve što odstoji u nekoj marinadi, a kasnije i samu marinadu. To mi je odličan način za poboljšati okus mesu i ribi, a piletina tek posebno voli neke dodatke i marinade. Kao i Ana i ja volim piletinu i najčešće je jedem, pivo još nisam koristila u pečenju ili marinadama, stoga nisam imala niti najmanju dilemu isprobati ovaj recept ili ne. Isprobano ! :)
Marinadu sam napravila kako piše (izostavila sam češnjak koji ne smijem zbog alergije). Navečer sam stavila meso u marinadu, ujutro ga okrenula, i za ručak ispekla. Pekla sam na 200 stupnjave, oko 45-50 minuta, zadnjih 15 minuta pod folijom.
I uistinu mi se jako svidjelo. Piletina je bila tako mekana, oko pola količine marinade sam stavila u pečenje i to je sve skupa dalo jedan fini okus. Piletina voli dodatke, a sada mogu reći da piletina voli popiti i pivo :):)
Ovo je jedan od neplanirano isprobanih recepata. Ovakva peciva-pitice volim , ali kako sam često u fazama da pazim da ne jedem puno kruha, tijesta i slatkoga tako pomalo izbjegavam peći i pripremati ovakve stvari samo za sebe. Ali ove pitice sam ispekla baš samo za sebe :)
Imala sam jako naporan period na poslu, dane toliko ispunjene da uopće nisam stizala odlaziti na ručak. A ne mogu izdržati cijeli dan bez hrane i zapravo jedem uglavnom nešto više kroz dan, a navečer tek nešto malo. I jedno večer razmišljam što ću za sutra ponijeti i sjetim se da sam kod Ane vidjela ove pitice. Sjetim se i da imam još jedan batat koji bih mogla baš ovdje smjestiti.
Iako su pitice originalno sa običnim krompirom, i ovaj slatki, batat, super se uklopio. Uz to piticama je dao malo svoje specifične narančaste boje.
Batat + ostatak prema receptu, ......., i pitice su tu.
Moje su nešto veće i deblje nego Anine jer su kasnije poslužile za male sendviče.
Prerežemo, stavimo komadić-dva sira, a možemo dodati što god tko voli i želi i eto finih ukusnih sendviča.
Odlične pitice, nimalo zahtjevne za napraviti, a ukusne i fine !
I evo nas kod recepta koji je došao na listi nakon "drugog čitanja" :), kaže Ana kako je dobila na poklon pakiranje mariniranog lososa, ......., i upalila mi se svjećica :), pa imam i ja u frižideru pakiranje dimljenog lososa koje sam dobila na poklon, reklo bi se da imam osnovni sastojak, a i ostali će se naći u frižideru ili kraj njega.
Losos volim i povremeno kupim filet lososa i samo ga ispržim, dok su marinirani, dimljeni, i slični lososi dosta skupi da bi bili redovna namirnica u kuhinji.
Ipak, nekoliko puta godišnje sa mojom prijateljicom se nađem u nama omiljenom zagrebačkom restoranu gdje više i ne pitam što se danas nudi već uvijek naručujem isto, tjesteninu sa lososom i curryem.
Ovaj put nije sa curryem već sa bijelim vinom i limunom, u interesantnom receptu sa kojim nas je Ana počastila.
Počastila sam se i ja :) ovim odličnim ručkom.
Napravila sam sve po receptu (bez češnjaka), vino i limun dali su poseban okus lososu, vrhnje je kasnije sve to malo ublažilo. Sol gotovo da i nije potrebna. Ja sam na kraju dodala koju sušenu rajčicu.
I na kraju, uživancija ! :)
Ukusan i fin ručak koji može biti onaj brzinski svakodnevni, a može se poslužiti i kao prava delicija sa kojim će svatko koga počastite biti zadovoljan !
Draga Ana, hvala ti za ove i sve ostale recepte, koje ovaj put nisam stigla isprobati, što ih dijeliš sa nama, lijepo je gostovati u tvojoj kuhinji iz koje još ne izlazim :) .
Još poneka slastica i ......, vidimo se ubrzo sa isprobanim "slatkim programom" :)