Marmelada od smokava sa limunom i lavandom

Opet smokve ! Moram još malo :)

Još osjećam njihov miris koji me svakodnevno pratio na odmoru. Još osjećam i njihov okus, a dobro se  sjećam i okusa prve žličice ove marmelade. Smokava još uvijek ima i biti će ih još neko vrijeme, neke su već dozrele, neke smo već pojeli, a neke tek dozrijevaju. U svakom slučaju imamo još puno prilike u njima uživati. 

Prve smokve, one lijepe, velike, obično i najskuplje u sezoni smokava, dozrijevaju krajem 6. mjeseca odnosno oko blagdana Sv.Petra, smokve Petrovače. Moja sestra ih posebno voli, a kako joj je tada i imendan prigodno uz poklon osiguramo i kilogram ovih smokava i to ispadne najbolji i najdraži dio poklona :)

Od njih nikada ništa ne pravimo već skromnu količinu koju si priuštimo pojedemo svježe. I čekamo na dozrijevanje ostalih kojih sredinom ljeta bude toliko da doslovno ispadaju sa svih strana. Nađemo ih odmah na stablima, ili kasnije na tržnicama, osim u standardnim gajbama često i simpatično smještenim u  košarama koje se poklanjaju ili prodavaju. I sada ih ima na placevima u Zg i biti će ih još sigurno još oko  mjesec dana, kasnije manje kvalitetnih ali još uvijek se sa njima može počastiti i ponešto napraviti.
Dio smokava se ostavlja za sušenje i u Dbk je već sada bilo suhih smokava od ove sezone iako njihovo pravo vrijeme tek dolazi (rekla mi je gđa na placu da će domaćima reći da još malo pričekaju i da ih kupe kasnije   :) )  Suhe, ali još uvijek mekane i punog okusa, sa upletenim listovima lovora,  kao na ovoj crtici sa tržnice.  Rado ih ovakve vidim, kupim, poklonim, a iako ih puno više volim svježe rado i  sama pokoju pojedem.

Kupuju se smokve, ali se idu i brati, i to molim sa punim oprezom jer koliko god mi volimo smokve toliko njihova stabla vole i zmijice koje se često zaviju baš oko njihovih grana. A znate kako ide ono na moru, smokva, međa, ....., prigodan teren :) Pa tko se boji neka dobro otvori oči. Mi smo nekada imali smokvu u vrtu i svakodnevno sam bila na njoj ili ispod nje i nikada nisam imala neki ovakav bliski susret. Sve i da sam ga imala mislim da moja ljubav prema smokvama ne bi bila ništa manja. I dalje ostajem pri tome da je stablo smokve ono koje uvijek rado vidim i čiji miris me posebno ispunjava.

Naše nekadašnje stablo davalo je dio bijelih i dio crnih smokava. Na jednoj strani jedne, na drugoj strani druge, ne znam kako se to dogodi, ali kažu da nije neuobičajeno. Meni su obje vrste u redu i ne pravim neku razliku osim što crne imaju nešto deblju koru koju je potrebno guliti dok su bijele mekše i laganije kore i često se ne trebaju guliti i niti najmanje ne smeta pojesti ih onako zajedno sa korom. Dalo bi se razmisliti o tome koliko je to zdravo obzirom na ono "nisu oprane", ali tko bi razmišljao o tome kada ih onako mekane, sočne i ukusne jedet direktno sa stabla za koje znate da nije tretirano. Uostalom, čašica travarice poslije njih sve će to riješiti :)

I konačno, kada sam ih se ovo ljeto najela i prejela ostao je dio smokava koje su već pomalo počele prolaziti, sa kojima je u ovoj fazi već trebalo nešto napraviti i koje sam sa veseljem pretvorila u ovu marmeladu u koju sam dodala limun i lavandu. Kada sam već bila na moru neka sve bude morski i neka bude jedna morska marmelada od smokava.

Marmelade od smokava radila sam i prošlo ljeto, tri vrste, sve tri objavljene u ovom postu. Ovo ljeto htjela sam nešto drugo i nešto novo. Uz to, trebala sam i željela nešto laganije i svježije. Smokva je sama po sebi dosta slatka i pomalo teška , dodatkom šećera i ukuhavanjem to još više dolazi do izražaja i zato mi je trebalo nešto što će je učiniti svježijom, laganijom, mirisnijom. I to sam pronašla u limunu i lavandi. Ovo sa limunom sam probala još prošle godine i pokazao mi se kao odličan dodatak koji osim što osvježava kombinaciju utječe i na zadržavanje svjetle boje, a lavanda je sa svojom aromom i mirisom i ovaj put opravdala moju ljubav prema njoj :)

Marmelada od smokava sa limunom i lavandom

- 1 kg očišćenih smokava ( meso smokava bez kore, može i crveni i bijeli dio)

- 250 g šećera

- 2 vanilin šećera

- sok 1 limuna

- 1 velika žlica cvjetova lavande

- Smokve pripremiti tako da ih očistimo od kore, stavimo u posudu za kuhanje i po želji dodatno usitnimo štapnim mikserom

- Dodati sok limuna i dobro ga umješati

- Dodati šećer i vanilin šećer, dobro ih umješati i sve staviti kuhati na jaču vatru dok ne uzavri, a zatim smanjiti vatru i kuhati stalno mješajući dok se smjesa ne počme zgušnjavati (ovdje treba biti pažljiv jer smjesa dosta prska i potrebno je stalno mješanje)

- Nakon 30- 45 minuta smjesa će se početi zgušnjavati i tada dodati cvjetiće lavande, dobro ih umješati i završiti sa kuhanjem.

Marmelada je gotova, razliti je u čiste i zagrijane staklenke i dobro ih zatvoriti. Okrenuti ih na poklopac i neka tako stoje 10 minuta, zatim ih vratiti na pravu stranu i pustiti da se ohladi.

I zatim degustirati :)

Ja sam odmah namirisala da će mi ova marmelada biti dobra, a kada sam je probala to sam i potvrdila.

U okusu se sve osjeti, smokve, limun, lavanda. Pomalo je kiselkasta, a opet dovoljno slatka.

Za sada sam je probala samo "na žlicu" i nisam je kombinirala sa nečim drugim, ali kao i sa mnogim marmeladama kombinacije su neizmjerne.

U ovoj možemo uživati u kombinaciji sa ljetnim slasticama, uglavnom hladnim kremama i sladoledu, a možemo i kada malo zahladi pa nam zamiriše između dva keksića koja ćemo baš njome spojiti ili izviri iz sredine neke fine mekane buhtlice :)

Naravno, uvjet bi bio da je do zime i sačuvamo. A bojim se da će kod mene biti isto kao sa smokvama, žao mi je nema više i za ovu sezonu sa smokvama sam gotova i nastavljam slijedeće ljeto :) .

Pita sa smokvama i svježim sirom

Godišnji odmor je prošao, kao i uvijek prebrzo i kako mi se čini iz godine u godinu , iz ljeta u ljeto prolazi sve brže. Ili ja možda želim i trebam da traje dulje pa mi se svakim povratkom u Zgb i na posao čini kao da je tek jučer započeo , a već je gotovo.

U svakom slučaju, bilo je lijepo i bila sam doma, u Dbk. Provela sam divno vrijeme sa mojim curama, a posebno dragocjeno sa mojom nećakinjom K. Vidjela sam se sa dragim prijateljima, uživala sam u domaćoj hrani i u nekim gurmanskim guštima koje si inače baš ne priuštim (ipak sam bila na odmoru pa sam se morala i  malo počastiti :). Prošetala sam se  po prekrasnom Dbk-u, koji je bez obzira na gužvu, neka nova lica i neke nove događaje ostao onaj prekrasan i  poseban Grad.
Uglavnom, udahnula sam punim plućima sve što mi se nudilo tih vrelih ljetnih dana i što je bilo oko mene.

Vrućina se nastavila i sada ovdje u Zgb pa često promislim kako bi da sam u Dbk  lijepo otišla na plažu,  uživala i osvježila se u moru. No plaža je sada daleko i ne mogu na nju fizički otići, ali rado ću se prisjetiti moje najdraže plaže,  one na kojoj sam se kupala kroz svoje odrastanje  na kojoj se i sada rado okupam. I koja se uz sve promjene koje je doživjela zadnjih godina zapravo nikada nije promjenila.

Dbk ima lijepe plaže po cijelom gradu i okolici, ima puno plaža i potrebno je samo izabrati koja vam najviše odgovara. Sve su većim dijelom lako dostupne, autom, autobusom, malo šetnje, ......, negdje je veća a negdje manja gužva, neka je pri hotelu a neka sa strane, negdje je više domaćih a negdje turista , ali birajte i uživajte :). Ja sam moju izabrala još dok sam bila dijete, zapravo obiteljski je izabrana,  i koliko god se nisam uvijek na njoj svaki dan kupala toliko sam joj kroz godine ostala vjerna i to je moja najdraža plaža.

Na rubu grada , sa pogledom na otočić Lokrum i na Stari grad, sa najljepšim zalaskom sunca ikada !

Ali, ....., ne dolazi se do ljepote samo tako, ...., krenete li autom (a obično tako krenemo) prvo se treba provući kroz jednosmjernu uličicu gdje mimoilaženje nije "mačji kašalj". Rikverc, skretanje (gdje ? :) ) , sklanjanje, provlačenje na milimetar i prva etapa je riješena. Kada malo pogledam, svaki put uspješno stignemo i vratimo se :)  A zatim nas čeka poveliki broj stepenica koje treba odraditi da bi se došlo na plažu i ići dole nije tako teško, ali vratiti se po cca 160 stepenica nije baš niti tako lako. Na to dodamo još 80-tak stepenica do zgrade gdje živimo, a ako želimo izbjeći odlazak autom i idemo pješice hoćemo li skratiti put imamo još 100-tinajk stepenica prečice (ovaj dio preskočimo pa pođemo naokolo, ipak se radi o 10-tak minuta koje na odmoru i nisu tako ključne) . Vjerujte , isplati se !

(na slici je moja sestra na stepenicama u odlasku na plažu)

Kada sam se jednom davno počela ovdje kupati na plaži nije bilo ništa, ili bolje rečeno bilo je točno ono što treba biti : stijena, žali i  more. I stepenice :). Povijest kaže da su ih izgradili Austrijski vojnici za vrijeme 1.svjetskog rata kako bi imali pristup do plaže, i tada su se ljudi išli kupati.
More je i danas ostalo čisto, bistro, toliko da uvijek vidiš dno bez da zaroniš. U međuvremenu plaža se nasipanjem proširila, a stigao je i  kafić, restorančić, bar, kajaci za najam i neizbježne ležaljke koje su prekrile više od pola plaže. Stigli su i neki novi ljudi, ali opet oni koji znaju uživati u ljepoti i koji će krenuti niz spomenute stepenice da bi ovdje došli , a poslije se uz njih i vratili :) . Oni  koji će vam se nasmješiti, možda i razmjeniti koju riječ, i koji poštuju sve što plaža nudi. Svi to poštujemo, kao što i mi "stari, domaći" poštujemo što se nitko ne ljuti ako pomaknemo ležaljke da bismo smjestili svoje ručnike, što iz kafića nikada nismo čuli glasniju glazbu, što imamo mogućnost osvježiti se sladoledom, kavom, vodom, a da ništa od uživanja u samoj prirodnoj ljepoti nismo izgubili. Mene posebno veseli što ću ovdje sresti ekipu iz djetinjstva i srednje škole koje sam sretala i nekada , danas odrasle ljude koji će reći "bok B., na staroj si plaži, ...a ? " :):)

A ako ovo sve nije dovoljno truda za one stepenice zbog kojih neki odustaju ovdje dolaziti , onda se vrijedi pomučiti za doživjeti zadnje kupanje prije odlaska doma uz ovaj pogled :

Na slikama je zalazak sunca iza Starog Grada u trenutku kada brod dolazi iza zidina i otočić Sv. Andrija prema kojemu plovi brodić. 
(ove fotkice sam slikala isti dan i istim aparatom kada i ostale sa plaže, a kako su ispale ovako malo kao "starinske" , ne znam :), obrađivala ih nisam)

Toliko o onome na plaži, a do plaže, odnosno do spomenutih stepenica u zadnjem dijelu  vodi cestica uz koju je međa (kamen na kamenu), iznad međe je nekoliko dolaca sa maslinama a uz samu cestu raste smokva . Jako volim i jako me zaokupljaju svi mogući mirisi uz more, vegetacija posebno,  ali kada zamiriše smokva onda osjetim neku posebnu dragost i  posebno veselje i osjetim pravo ljeto i pravo more uz smokvin miris i plodove koje doslovno obožavam. Svaki put kada idem do moje omiljene plaže zamiriše mi i ova smokva, ali plodove ne diram jer one na nižim granama već su odavno ubrali i pojeli nestrpljivi kupači i prolaznici , a oni na višim granama će nam svojim sazrijevanjem sami doći u ruke, odnosno pasti na tlo.

Ja sam moje omiljene smokve ovo ljeto nabavila iz Konavala. Od gospođe koja u vrtu ima svoju smokvu i zapravo ih niti ne prodava, ali uz sestrinu pomoć  kupila sam finu količinu po povoljnoj cijeni i namjeravala napraviti svašta, a na kraju sam jedva sačuvala manji dio za jednu marmeladicu :) i za ovu pitu. Smokve su bile odlične, baš odlične, a niti na pitu se ne mogu požaliti :)

Razlog što ih nisam sačuvala više za "preradu" :) je što ih doslovno nismo mogli stati jesti. Moja mama je pokušavala biti "korektivni faktor" :) i stalno govorila " ne smijemo jesti toliko smokava, deset kila smokava ti je petnaest kilograma mesa na tebi " :):) . Prvo, nismo niti imali deset kila smokava, a drugo uspješno smo odoljeli ljepljenju novih kilograma iako smo se baš nauživali svježih smokava. Onako hladnih iz frižidera, jedeš dok možeš i zaključiš sa gutljajem prave domaće travarice ! :)

Pita koju sam napravila je jednostavna, lagana, ljetna. Nadjev sam sama iskombinirala, a od kada sam kod drage Katarine sa bloga Laka Kuharica otkrila njezino tijesto za pite stalno ga koristim bez ikakve želje i potrebe za promjenom, ovo ovdje. Za nadjev sam se odlučila na svježi sir u kombinaciji sa smokvama jer volim i jedno i drugo, posebno sir u slatkim kombinacijama i sve mi je ukazivalo na to da bi ovo moglo dobro ispasti :)

Pita sa smokvama i svježim sirom

- tijesto za pitu prema ovom receptu
- 250 g svježeg sira

- 200 g očišćenih smokava (meso smokve, crveni dio)

- 3-4 cijele smokve

- 3 žlice šećera

- 1 vanilin šećer

- 1 žlica soka od limuna

- Tijesto za pitu pripremiti prema originalnom receptu - ovdje.

- Pripremiti meso smokava, žličicom vaditi crveni dio i preliti ga sokom od limuna

- U posudu staviti svježi sir, meso smokava (150 g) , šećer i vanilin šećer. Sve dobro umješati. (ja sam koristila štapni mikser i sve sjedinila u glatku smjesu)

- Kada je pripremljeno tijesto odstajalo u frižideru oko 30 minuta razvaljati ga u kalup za pite. Ili ga na protvan od pećnice razvaljati u krug (ja sam ga ovako radila)

- Na sredinu i prema krajevima rasporediti nadjev, ali ne skroz do kraja. Krajeve preklapati u krug prema sredini. Sa preostalih 50 g mesa smokava premazati preklopljene krajeve.

- Cijele smokve oprati i narezati na kolutiće te ih poslagati po nadjevu.

- Pitu peći na 200 stupnjeva 10-tak minuta, zatim smanjiti temperaturu na 160 stupnjeva i peći je daljnih oko 45 minuta

Kada je pečena , izvaditi je i prohladiti i spremna je za degustaciju :)

Meni se svidjela, prava ljetna slastica u meni dragoj kombinaciji nadjeva. Svidjela se i mojoj mami dok su se sestra i nećakinja K. ipak opredjelile za svježe smokve umjesto pite, :)

No, komad po komad i nije dugo trajala :).
Sasvim ohlađena i sutra dan bila je još i bolja !

Danas smo se počastili pitom, a marmeladu od smokava saaaa ......... ?  :)  probati ćemo slijedeći put :)

Do tada , prvo  krećem k vama u posjete i želim zahvaliti svima koji su posjećivali blog i bili ovdje i za vrijeme moje odsutnosti ! 

Žele od rabarbare sa mentom

Stiglo je vrijeme za odmor , godišnji odmor :), onaj pravi ljetni koji sam sa nestrpljenjem dočekala. Prije svega jer jako volim more, sunce, ljeto, i ovaj ljetni odmor mi puno znači ........., a i zbog toga što su zadnji mjeseci, tjedni i dani bili i više nego ispunjeni poslom i pojačanim  stresom. Ne žalim se, uostalom nemam na to niti pravo, vremena su ovakva kakva jesu i imati posla je zapravo jedna velika prednost. Imati previše posla ne zvuči kao prednost, ali nekada treba i to izgurati, a zatim spakirati kofer i ............., pravac more i Dbk ! :)

Cure u Dbk me čekaju,  i ja čekam da ih ponovno vidim i da provedemo zajedno ova dva tjedna. Znam da će brzo proći, ali znam i da će biti lijepo. Kako i koliko lijepo pričati ću kasnije :).

A danas baš i neću puno pričati niti pisati, danas ćemo se samo počastiti ovim osvježavajućim želeom od rabarbare sa mentom.

Rabarbara je u moju kuhinju ušla tek prije par mjeseci. Dugo sam gledala slastice sa rabarbarom, ali nisam je nigdje nalazila za kupiti. Tada je stigao prvi paketić zamrznutih stabljika i od njega sam napravila marmeladu od jagoda i rabarbare iz ovog posta, zatim je stigao i drugi paketić a ja sam imala "u ruci" recept za ovaj žele. Što drugo nego ga i napraviti ? :)
Uz to dobila sam priliku fotkati ga vani i na suncu, na hand-made drvenom stoliću (hvala dragom I. i ovaj put), malo se našao i na zidiću u vrtu uz kuću, ........ pa tko bi to propustio :)

Žele od rabarbare sa mentom

- 1 kg rabarbare (stabljike)
- 1/2 limuna - sok
- oko 1 kg šećera (ovisno koliko soka se dobije, pojašnjeno u postupku)

- 2 vanilin šećera
- 10-tak većih listova svježe mente
- 2 velike žlice sitno sjeckanih svježih listića mente
- 1 vrećica želina + 2-3 žličice šećera

- Rabarbaru narezati na komadiće, staviti ih u posudu za kuhanje , preliti sokom od limuna i dodati vode koliko je dovoljno da ih prekrije.
- Kuhati na srednjoj vatri dok ne uzavri, a zatim na laganoj vatri dok ne omekša- trebati će oko 20-tak minuta. (u ovoj fazi rabarbara ne izgleda baš najljepše, a niti ne miriše baš najbolje, ali to će se kasnije sve promijeniti :)
- Kada je rabarbara dovoljno omekšala maknuti se sa vatre i postiti da se ohladi.
-Zatim procijediti kroz gazu i komade omekšale rabarbare dobro ocijediti kroz gazu da puste maksimum svoga soka. (sada već situacija postaje bolja i sve postaje lijepi crveni sok, a više niti ne miriše neugodno kao ranije)
- U procijeđeni sok dodati šećer. Pripremite 1 kg , a pravilo neka bude da na svakih 650 ml soka dodate 450 g šećera. (ja sam dobila oko 1,050 litr.soka i sukladno tome izvagala i dodala šećer)
- Dodati i 2 vrećice vanilin šećera (odstupanja u količini soka ne mogu biti velika i u svakom slučaju je 2 vrećice vanilin šećera ok)
- Šećere dobro umješati, dodati listiće svježe mente i sve ponovno zagrijavati na srednjoj vatri dok ponovno ne uzavri i šećer se ne rastopi, oko 10 minuta.
- Izvaditi listiće mente i umješati želin sa 2-3 žličice šećera , ponovno uzavreti i kuhati uz stalno mješanje oko 3 minute.
- Na kraju dodati nasjeckanu mentu i umješati je.
Žele je gotov, razliti ga u čiste i zagrijane staklenke. Dobro ih zatvoriti, okrenuti na poklopac i neka tako stoje 10 minuta. Vratiti na pravu stranu, pustiti da se ohladi, a hlađenjem se potpuno želira.

I kada se ohladi, ...... vrijeme je za degustaciju :)

Otvorila sam ga zatim i onako malo sumnjičavo pomirisala. Nikako se ne mogu naviknuti na to da je rabarbara dok je kuham poprilično neugodnog okusa i mirisa, a kada dobijem finalni proizvod pretvara se u nešto zanimljive boje, zanimljivog osvježavajućeg okusa, slatko- kiselkasto, ......., jednostavno se pretvara u nešto jako ukusno i nešto čega želite još.

Dodatak mente dao je posebnu svježinu, pa jedete pomalo pepermintasti žele :)

I kako sam rekla, želite ga još , i još pa se i teglica brzo isprazni ..... :)

(ovdje se vidi kako je nasjeckana menta ostala na vrhu, ideja je da se ona prožme kroz žele međutim kada sam okrenula staklenke na poklopac ona je otišla na vrh i kasnije je tako ostala i tako se žele ohladio. Znam da može ljepše, ali nije mi niti ovako smetalo :)

Žele nisam do sada ni sa čim kombinirala, ali planiram mu prvu priliku dati u kombinaciji sa sladoledom od vanilije i čokolade, ili možda na cheesecakeu ili panna cotti, mislim da bi se sa svim ovim jako dobro slagao i donio potrebnu svježinu i dodatak okusu ovim slasticama.

Ali prije svega i prije daljnjih kombiniranja, krećem na odmor :), avion ubrzo polijeće i ja vas lijepo pozdravljam i želim ugodne i lijepe ove ljetne dane. Ljeto nam se vratilo, a ubrzo ću se i ja vratiti i opet se vidimo tj.pišemo :)

Do tada, osim što sam zabilježila puno vaših recepata koje želim isprobti pa ih i nosim sa sobom, ostavljam vam još jednu teglicu  želea...., ovog finog,  od rabarbare sa mentom :)