Piletina sa lukom, jagodama i mentom

Znam da kombinacija koju sam namjenila uz piletinu zvuči pomalo suludo :) :), ali ako malo pogledamo oko sebe rekla bih da je štošta u zadnje vrijeme upravo takvo. Stoga sam se odlučila prilagoditi situaciji i napraviti nešto baš ovakvo :)

Dobro, nije baš sve tako i nije niti okolina uvjetovala osmišljavanje ovog recepta već se dogodio onaj "klik" koji mi se nekada dogodi i kada nastane nešto ovako. Spojiti nespojivo, probati pa što bude :)

U ovomjesečnom krugu blog-igrice Ajme koliko nas je , naša domaćica draga Zoka sa bloga Pans and Pots zadala je za temu jagode. Nakon želea kojega sam predstavila u prošlom postu bilo mi je žao zaključiti sudjelovanje bez barem još jednog recepta obzirom da su ovih dana jagodice baš svakodnevno na stolu i u kuhinji. Marmelade od jagoda bih mogla prijaviti kao ulaznice, ali odlučila sam se da izdvojim jednu koja mi se čini zanimljiva i koju nisam baš puno viđala i nju ću priložiti na kraju posta. A prije svega prilažem još malo crvenih, mirisnih jagoda koje još uvijek vladaju tržnicama i štandovima po gradu i mame da ih se kupi i zagrize. Uz to moram priznati da me ova slika toliko privlači i ovo je jedna od onih koja ispadne bolje od bilo kojih očekivanja, ako bi je trebalo ponoviti teško da bih to uspjela i nekako je želim ovdje imati, stoga evo još malo jagoda :)

Što se tiče ovog recepta, od početka mjeseca kada je Zoka objavila temu ja vrtim u glavi kako bi trebalo iskombinirati nešto slano sa jagodama. I onda se dogodi "klik" kada je najmanje trebalo, u sred jednog sastanka meni krene po glavi "luk, ....., malo ga karamelizirati, jagode, i, i, ...., aceto......, menta, neka bude svježije....". A joj, kud baš sada , pa zar inspiracija nije mogla malo pričekati. Ali ne da se zatomiti  i opet krene "piletina, ..., puretina, ..., išla bi i svinjetina....., ali hajde neka za prvo isprobavanje ostane piletina". Na brzinu sam zapisala ovo što mi je palo na pamet i bila uvjerena kako ću istu veče krenuti u isprobavanje. Međutim, plan se malo promijenio i ja sam tek nakon par dana uzela u ruku moje "zapise", naravno jedva pročitala vlastiti rukopis :), ali ipak malo po malo skuhala ono što sam zamislila.

Naravno da sam za ovo trebala i degustatora i objektivan sud pa sam pitala : "čuj da li si dovoljno hrabar......? ". Kaže : "Jesam". Baš super, našla sam hrabrog degustatora :) , skupila potrebne namirnice i krenula u kuhinju.

Potrebno je (za 2 osobe) :

- 2 pileća filea

- 200-300 g jagoda + nekoliko jagoda za serviranje

- 2 srednje glavice ljubičastog luka (kapule)

- 2 žličice smeđeg šećera

- 2 žlice maslinovog ulja

- 1-2 žlice aceto balsamica

- 2-3 listića svježe mente

- sol i papar po želji
- 2 žlice svježeg sira i/ili vrhnja

- Jagode očistiti , oprati i narezati na komadiće

- Listiće mente sitno nasjeckati

- Luk oguliti i narezati na krupnije "trakice"

- U posudu za kuhanje ili dublju tavu staviti maslinovo ulje, zagrijati ga i dodati luk.

- Dinstati luk dok ne postane staklen i lagano porumeni

- Dodati smeđi šećer, aceto, sol i papar, umješati i nastaviti karamelizirati luk na laganoj vatri, oko 5-7 minuta.

- Zatim dodati jagode, pomiješati, i nastaviti pirjati (po potrebi se može dodati još žlica do dvije maslinovog ulja)

- Nakon 5-6 minuta jagode će lagano omekšati i pustiti svoj sok, tada dodati nasjeckane listiće mente i umješati ih.

- Maknuti sa vatre i kratko ostaviti dok se ispeku pileći filei.
Dobili smo ovo:

- Pileći file standardno pržiti "na naglo" sa malo ulja.

Na tanjur staviti dio luka sa jagodama, na to staviti piletinu, a zatim po želji opet malo luka sa jagodama (ja sam stavila samo na jedan dio, nisam prekrila cijelu piletinu) . Također, može se dodati žlicu vrhnja i/ili svježeg sira.

Ukrasiti sa kojom jagodicom (koju ćete pojesti) i svježim listićem mente (koji ipak nećete ovako pojesti :)

I što reći, kombinacija je neobična, definitivno jeste , ali to ne znači da nije ukusna.

Degustator i ja smo je pomalo bojažljivo probali i samo zaključili : "pa ovo je skroz dobro !! "
Za prilog je bio pečeni krompir i ta kombinacija je super išla.

Moram iskreno reći da iako je skroz dobro ovo sigurno nije  nešto što bih poželjela svaki dan na tanjuru, ali kao mali izlet u nešto novo i nešto drugačije je i više nego dobro došlo !

Ovaj recept šaljem  dragoj Zoki kao moju drugu ulaznicu u ovomjesečni krug igrice Ajme koliko nas je.

A kao moju treću ulaznicu šaljem Marmeladu od jagoda sa bosiljkom iz ovog posta koju sam isprobala prošle godine. Interesantna kombinacija i spoj okusa, jedna prava ljetna, mediteranska marmelada koju bih radije pridružila komadu pečenog mesa nego namazala na kruh sa maslacem. Isprobano :)

I na kraju moram dodati da  laptop konačno opet radi ! :) i mogu opet k vama u posjete, yes !!

Žele od jagoda i jabuka sa mirisom ruzmarina

U ovomjesečnom krugu blog-igrice Ajme koliko nas je koju je pokrenula monsoon, naša domaćica draga Zoka sa bloga Pans and Pots odabrala je za nas temu  - jagode !

Odlična tema, jagode su u sezoni, fini deserti sa jagodama nas mame sa svih strana. Kiši usprkos, tržnice i štandovi su sve puniji jagodama, cijena im baš i ne pada zbog toga, ali teško im je odoljeti, a i dugo je čekati slijedeću godinu kada će opet ovako zamirisati.

Košarica svježih jagoda česta je ovih dana u mojoj vrećici i najviše ih volim pojesti svježe , eventualno uz mali dodatak sladoleda ili šlaga. Ipak, ne bježim niti od pripravaka sa jagodama i naravno da im svaku sezonu iskoristim za napraviti koju marmeladu. Za sada nisam još radila neku novu kombinaciju , ali nije isključeno da hoću dok podsjetnike na one dosadašnje možete naći u ovim postovima:

- Jagode i marmelade

- Jagode i marmelade 2 dio.

Trenutno se u staklenkama hladi marmelada od jagoda sa bazgom, ona koja je mene i sve degustatore oduševila pa sam je ove godine brzo napravila, dok mi opet ne nestane bazginih cvjetova što mi se lani dogodilo.

Inače, kada smo kod jagoda moram se prisjetiti da sam kulinarske eksperimente sa jagodama počela još kao dijete. Jagode su bile valjda prva namirnica koju sam uzela i sa njome otišla u kuhinju. Ne zaboravimo da je nekada sezona jagoda značila da jagode doslovno "ispadaju" i mirišu iz svih krajeva tržnice, imali smo ih i doma u vrtu  i zdjela svježih jagoda bila je stalno na stolu. 

Ja sam kao i svako dijete u kuhinju prvo krenula  bez dozvole za paljenje pećnice, ali imala sam pravo na mikser :)  pa sam "mućkala" razne kreme. Spajala sam jagode  šlagom, dodavala crno vino, razne extrakte, pripremala neke varijante Šarlote, sa keksima, bez keksa, uvijek sve dobro rashlađeno.

Zatim sam stasala dovoljno da je i pećnica bila dozvoljena pa sam krenula sa kolačićima, uobičajeno je bilo biskvitno tijesto, izliti ga u pleh, staviti  jagode po vrhu, ispeći i gotovo, kolač koji se uvijek nekako ispostavi kao najbolji i najzahvalniji :)

Marmelade su došle kasnije, a želei su došli još kasnije , zapravo želei su još uvijek u dolasku i nisu mi se baš udomaćili , ali ostavljam ih u igri i dajem im novu i novu šansu :). Stoga , kao nešto novo od jagoda i sa jagodama skuhala sam ovaj žele koji danas predstavljam. Recept je iz moje omiljene knjige sa marmeladama i želeima, ali  kao i uvijek malo dorađen i prilagođen. Slijedeći put bit će još malo više prilagođen, a sada idemo onako kako sam ga isprobala i skuhala.

Dakle, jagodama su pridodane jabuke, a sve je "začinjeno" mirisom omiljenoga mi ruzmarina, koji mi se, usput da kažem, osušio dok je došlo vrijeme slikanja :) tako da su fotkice bez toga sastojkas. Što je završilo u želeu završilo je, a ostatak će osušen jednom završiti u nekom jelu :)

Žele od jagoda i jabuka sa mirisom ruzmarina

- 500 g jagoda

- 500 g jabuka

- 500 g šećera

- 2 vanilin šećera

- 1 limun - korica i sok (1/2 + 1/2)

- 1 želin + 2-3 žličice šećera

- 4 grančice svježeg  ruzmarina

- 4 staklene teglice od 212 ml

- Jagode očistiti, oprati i narezati na komadiće. Staviti ih u posudu za kuhanje, dodati vodu da ih prekrije i kuhati na jačoj vatri dok ne uzavri. Kada uzavri dodati koricu i sok pola limuna, dobro promiješati , smanjiti vatru i kuhati dok jagode skroz ne omekšaju, cca 15-20 minuta

- Jabuke oguliti, očistiti i narezati na kockice.  Staviti ih u posudu za kuhanje, dodati vodu da ih prekrije i kuhati na jačoj vatri dok ne uzavri. Kada uzavri dodati koricu i sok pola limuna, dobro promiješati, smanjiti vatru i kuhati dok jagode skroz ne omekšaju, cca 15-20 minuta

- Kada je voće skuhano voda će biti reducirana, pretvorena u sok, i potrebno ga je sačuvati.

- Procijediti sok, kuhano voće staviti u gazu i dobro ga ocijediti u dodatni sok. Sve skupa će biti oko 700-750 ml soka

- U sok umješati šećer i vanilin šećer, polako zagrijavati na vatri uz stalno mješanje dok ne uzavri. Kada uzavri kuhati još oko 10-tak minuta uz stalno mješanje da se šećer skroz otopi.

- Želin pomiješati sa 2-3 žličice šećera i polako dodavati u sok, stalno mješati i kada ponovno uzavri kuhati još oko 3 minute .

- Žele je gotov, razliti u čiste i zagrijane staklenke.

- U svaku staklenku utisnuti grančicu svježeg ruzmarina.

- Dobro zatvoriti i ostaviti da se hladi.

- Preporuka je ostaviti dan do dva kako bi ruzmarin pustio svoj miris a time pridonio i okusu želea.

A zatim degustirati, ovu obično-neobičnu kombinaciju :)

Što se mene tiče ruzmarin je ovoj kombinaciji dao posebnost, a jabuke su je malo oduzele. Osjete se i jagode, ali jabuke pomalo preuzimaju, a to mi nije bio cilj. Omjer pola-pola ću slijedeći put izmjeniti u korist jagoda (1/3 jabuka + 2/3 jagoda) i mislim da će onda ovaj žele biti pun pogodak !

Do tada , uživati ćemo u ovome što je ispalo, nije to uopće loše, samo je pitanje očekivanja, a ono kako ga vidim "u budućnosti" :) biti će sigurno super jer ga vidim u jednoj finoj roladi sa mekanim spužvastim biskvitom koji sam nedavno probala i za koji sam dobila recept.

Isprobati ću ga i tako pa javim dojmove :)

Ovaj žele šaljem dragoj Zoki kao moju prvu ulaznicu u ovomjesečnu igricu Ajme koliko nas je.

Uživajmo u jagodicama koliko god možemo, u njihovom mirisu, okusu i svježini !

Na kraju, ispričavam se što me baš i nema intenzivno na vašim blogovima, sve pratim, ali malo komentiram iz jednostavnog razloga što mi se pokvario laptop, a sa posla je nemoguće nešto konkretnije napraviti. Ovaj post objavljujem sa posuđenog laptopa da se još ne dogodi da i mjesec i tema prođu dok se moj ne popravi. Nadam se da će ubrzo biti riješeno i opet se aktivno vraćam :)

Salata i focaccia od rikole i aronije

Kao što sam zadnji put  najavila u današnjem postu nastavljam sa upoznavanjem okusa aronije, danas u slanim kombinacijama.

Ovaj put ponovno imam fotke sa puno boljeg fotića nego što je moj redovni, ali uz razliku što je gost-fotograf iz prošlog posta odstupio sa dužnosti :) , no ostavio mi je fotić sa kojim sam se sama zabavila tako da možemo reći da je ovaj put rad moj, ali na posuđenoj opremi (hvala dragom I. na posudbi i podršci oko slikanja) . U svakom slučaju "glavna glumica" ostaje aronija , a u ovoj "slanoj" priči pridružila joj se i rikola.

O aroniji sam dosta napisala u prošlom postu, a sada još samo mali slikovni podsjetnik :)

Aronija i rikola, crno-ljubičasta i zelena, obje možda na prvi zalogaj ne tako ukusne, ali jako zdrave. Obje zahvalne za iskombinirati ih skoro sa svim i svačim i obje dovoljno dostupne da to sa njima možemo i raditi i iskoristiti ih u svome bogatstvu vitamina i minerala. Ja sam ih tako spojila i smjestila u jednu bogatu salatu, a uz salatu je dobro gricnuti i komadić kruha pa je tako nastala i  focaccia.

Salata je jednostavna i gotova doslovno u tren, dok niti focaccia nije posebno zahtjevna , osim što treba malo pričekati da tijesto naraste, sve skupa možemo smjestiti u kategoriju relativno  brzog, i definitivno  laganog i finog obroka.

U ovom sve više "bezvremenskom" stanju u koje kako vidim oko sebe svi sve češće upadamo, ovakva jela su nam i više nego dobro došla. Ne znam da li je baš kod svih tako, ali ja ne pamtim kada sam imala manje vremena za sebe i kada sam bila toliko angažirana i to ponajviše poslom tako da sam počela otkazivati i neke redovne slobodne aktivnosti iako su mi zakazane daleko izvan radnog vremena. Nekog redovnog radnog vremena više kao da niti nema, a isto je tako i sa slobodnim vremenom. Ali ne pada mi na pamet žaliti se jer znam kako sve skupa može izgledati drugačije i lošije, ovo je sasvim ok i moram također priznati da ono slobodno vrijeme koje imam još uvijek mogu i volim iskoristiti za štošta lijepoga , a između ostaloga za uvijek mi drago druženje sa vama, zatim  za skok u kuhinju, zatvaranje u moj mali svijet , kombiniranje namirnica, okusa i mirisa, i kuhanje. Ovaj put je sve ovo bilo zapravo bez pravog kuhanja, ali ipak sa jednakim veseljem.

Stoga možemo krenuti na dva vesela recepta :)

Salata od rikole i aronije

- cca 100 g rikole
- miješane zelene salate po želji
- 2 rajčice
- 1 svježi krastavac
- 1 crvena paprika
- 1 zelena paprika
- 2 tvrdo skuhana jaja
- 1/2 veće jabuke
- 2 žlice bobica aronije

Preljev za salatu  

- 3 žlice maslinovog ulja 
- 2 žlice aceto balsamica
- 1 žličica soli 
- 1/2 žličice smeđeg šećera 
- 2 žlice bobica aronije 


- Rikolu i salatu očistiti i oprati 
- Rajčice, paprike, krastavac i jaja narezati i pomiješati sa rikolom i salatom 
- Jabuku narezati na sitnije kockice i dodati u salatu zajedno sa 2 žlice bobica aronije  


Preljev: 
- sve sastojke staviti u blender (ili sjeckalicu) ili ih usitniti štapnim mikserom. 
Preliti preko sastojaka u salati i tako je začiniti.

Dobili smo jednu uistinu bogatu salatu koja je mene oduševila. Zapravo, oduševila me aronija u ovoj kombinaciji. Bilo u salatnom preljevu, bilo kao bobice u salati. To je jednostavno okus koji daje cijeloj salati  posebnost i koji joj daje neku drugačiju svježinu. Definitivno za preporuku !

Naravno, što se tiče kombinacije povrća u salati ona je podložna svim željama i trenutnom stanju frižidera ili nekih drugih zaliha.  Nešto dodati, nešto oduzeti, nešto zamjeniti, ........., samo nemojte zaboraviti na aroniju, ona neka ostane nezamjenjiva :)

Da salata ne bi bila osamljena, a i lijepo je uz salatu pojesti komadić svježeg domaćeg kruha, ispekla sam i ovu focacciu. Focaccia mi je dosta drag kruh i volim je sa raznim kombinacijama, najviše sa maslinama. Dosta korice u odnosu na sredinu koju baš i ne ljubim također joj je prednost, i uvijek mi nekako dobro i posebno zamiriše.

Dosta je objavljenih recepata za focaccie koje sam pronašla, ali na kraju je ipak ispala neka moja kombinacija. Ništa spektakularno niti značajno drugačije od ostalih osim što joj je dodatak bila rikola i aronija.

Foccacia sa rikolom i aronijom

- 200 g mekog brašna 
- 200 g oštrog brašna 
- 1 žličica smeđeg šećera 
- 1 žličica soli + malo krupne soli 
- 1/2 vrećice suhog kvasca 
- 1 žlica maslinovog ulja + malo ulja za premaz
- cca 250 ml mlake vode 
- 3 žlice bobica aronije (2 + 1) 
- 1 žlica sjeckanih listića rikole + nekoliko listova rikole za ukras  


- Pomiješati obje vrste brašna , dodati šećer, sol, kvasac i žlicu maslinovog ulja i sve umješati. 
- Pomalo dodavati vodu i zamijesiti glatko, elastično tijesto. 
- Ostaviti ga na toplome da naraste , oko 1 sat. 
- Tijesto premjesiti i umiješati nasjeckanu rikolu i 2 žlice bobica aronije 
- Još jednom ostaviti da naraste, oko 1 sat 
- Formirati focacciu, prstima po vrhu napraviti "rupice" i u svaku staviti po bobicu aronije (preostala 1 žlica bobica) 
- Focacciu premazati maslinovim uljem i posuti krupnom morskom soli. 
- Peći je u pećnici zagrijanoj na 220 stupnjeva, cca 20-30 minuta - obavezno provjeriti nakon 20 minuta !, ja sam tada ugasila pećnicu, ostavila je još par minuta u zatvorenoj pećnici , a nadalje u poluotvorenoj. 

Kada je počela mirisati iz pećnice moram priznati da sam je jedva dočekala da bude gotova. Zatim sam posebno nestrpljiva dočekala da se malo prohladi, posula je listićima rikole po vrhu i  došao je red na slikanje :)

I konačno foccacia u presjeku što je značilo i trenutak da je gricnem :)

Dobra je, nemam što reći nego da je dobra. Rikola se toliko ne osjeti, ali aronija je opet napravila svoje i ispustila svoj sok i okus i osjetiti ćete ga i u ovom kruhu, taman koliko treba da ne preuzme cijeli okus. Ocjena i više nego  prolazna i bilježi se za ponavljanje !! :)

Na kraju je preostalo spojiti focacciu i salatu u jedan obrok i uživati.

Za sada toliko od aronije i sa aronijom, ona ostaje i dalje u mojoj kuhinji i sigurno ću vremenom imati još koji recept gdje ću je smjestiti. I dalje je prisutna svako jutro u jogurtu, džem su mi već pojeli pa ću ga ponoviti. Naime, stigla mi je mama u posjetu i kako ona jako voli opore i trpke okuse džem od aronije je bilo nešto baš za nju. "Bilo" jer je nestao velikom brzinom uz napomenu "napraviti ćeš mi ga ponovno za ponijeti u Dbk" :) . Naravno da hoću !

Aronija - džem od aronije, kolačiči sa džemom, i .....gost fotograf !

Danas imam gosta :), i to ne jednog već dva gosta.  Jedan je gost fotograf najavljen u naslovu, a drugi gost je "aronija", također najavljena u naslovu, ali koja je i vrlo nenajavljena stigla u moju kuhinju i koja me zaintrigirala i zainteresirala. Moram biti iskrena i reći da za aroniju do sada nisam čula, zapravo možda sam i čula, sve više mi zvuči i izgleda poznato,  ali definitivno nisam obratila pažnju i evo, sada kao da je prvi put susrećem.
Malo sam pogledala na netu i pronašla da i nije tako nepoznata na našim prostorima i očito je da kasnim sa njezinim pravim  upoznavanjem, ali ....., za upoznati i naučiti nešto novo nikada nije kasno ! :)

Aroniju, tu zanimljivu voćkicu, donio mi je današnji gost, koji je inače puno voli fotkati i brzo je  pao dogovor "ja ću skuhati - on će fotkati" :) . Slike mog današnjeg gosta su i one koje se nalaze na naslovnici bloga. Marmeladice su tada djelovale toliko inspirativno da sam osim ustupljenih slika dobila i ponudu za novo fotkanje i evo ga, ponudu sam  sada iskoristila.

Prije otkrića aronije  bilo je pitanje  od kojega voća još nisam napravila marmeladu. "Od rabarbare" bio je moj odgovor. Znam da je rabarbara službeno povrće, ali sve češće se ubraja u voće i poznati su džemovi od rabarbare pa sam je i ja smjestila na voćnu stranu. U Zg je ne mogu naći, ali nije baš da je nema nigdje, naš današnji fotograf I. mi je poklonio zamrznuto pakiranje rabarbare koje sada čeka da završi u nekoj marmeladi. A  dobila sam i zamrznuto pakiranje aronije.

Gledala sam te zamrznute plodove  i moj prvi komentar je bio "izgleda mi kao velika borovnica" :). Zatim sam je odmrzla i probala, oporo, baš oporo, trpko, gorkasto......, ne mogu reći da mi je bila ukusna, ali svugdje piše da je jako zdrava i bilo bi je dobro konzumirati. Na netu sam pronašla stranice sa zanimljivim informacijama o aroniji,  i neke osnove bi bile ove:

"Aronija je ljekovita i korisna biljka koja potječe sa istoka Sjeverne Amerike gdje su je kao hranu i lijek počeli upotrebljavati Sjevernoamerički Indijanci.
Aronija spada u porodicu ruža i u Europi je privukla pažnju prije svega zbog svoje ljepote , jer su njeni bijeli cvjetovi jedni od najljepših cvjetova grmolikih biljaka. Cvate krajem travnja, a zeleni listovi u jesen poprimaju jarko crvenu boju. Okrugli ljubičasto-crveni plodovi dozrijevaju u kolovozu. 
Plodovi se mogu jesti svježi, ali okus im je opori, trpki, i češće se prerađuju. Od plodova radimo džem, sok, liker, čaj,  a zatim ih koristimo dodatak slasticama i slanim jelima. 
Posebno treba istaknuti ljekovita svojstva aronije. Plodovi crne aronije su prava vitaminska bomba ! Od vitamina posebno se ističu vitamin A, E, C, P, a od minerala tu su kalcij, magnezij, željezo, mangan, ... Također, plodovi aronije imaju najjači antioksidativni kapacitet među svim bobičastim i ostalim voćem. 
Preporuča se za konzumaciju kod određenih bolesti, a najkraće rečeno  preporuča se konzumirati je jer osnažuje tijelo u borbi protiv virusa i bakterija. Zanimljivo je i da su je ruski znanstvenici uvrstili u ljekovito bilje, a nakon nuklearne katastrofe u Černobilu plodovi aronije koristili su se za ublažavanje zdravstvenih tegoba ozračenih osoba. 
Zbog visokog stupnja otpornosti na mraz naziva se i Sibirska borovnica. 


(Podaci su preuzeti sa net-a sa više stranica. Dovoljno je u google upisati "aronija" i otvoriti će se više zanimljivih stranica na kojima se možemo detaljnije upoznati sa svim blagodatima ove biljke-voćke, ali i sa mogućnostima njezina uzgoja i u našem vrtu kao i korištenja u kuhinji)

Dakle, jako zdrava, ali ne baš preukusna voćkica i poželjno je da bude sa nečim sjedinjena da bi postala ukusna i da bismo u njoj uživali. Naravno, ja sam krenula  sa marmeladom odnosno sa džemom od aronije, a zatim sam taj isti džem iskoristila u keksićima i time dobila još jednu dimenziju ove voćkice.

Kasnije sam je isprobala i u slanim varijantama i jako je zanimljivo kako joj se okus mjenja i prilagođava "okolini" :) . No , danas krećemo sa slatkim verzijama aronije.

Prije recepata nije zanemariva činjenica da joj je cijena vrlo povoljna , na moje iskreno iznenađenje, ili se samo radi o tome da je meni do sada bila nepoznata pa sam uz "egzotiku" same voćkice očekivala i istu takvu cijenu.

I prije nego što krenemo bilo što od aronije napraviti, dobro je znati da su poželjne rukavice i puna pažnja kod rukovanja ovim plodom. Plod aronije ostavlja "dubok trag" na rukama, noktima, komadu namještaja na kojemu se nađe, u posudi u kojoj je kuhana ili poslužena. Vjerujte mi da ne želite da vam bobica padne na kuhinjske pločice i da je pri tome nehotice ugazite, ....., ne, ne :)
No, ta mala nezgoda je prošla i ,  krenimo na recepte :) 

Džem od aronije

- 400 g bobica aronije (ovo je jedno zamrznuto pakiranje)

- 200 ml vode

- 200 g šećera

- 2 vrećice vanilin šećera 

- 1/2 žličice limuntusa 

-  Aroniju i vodu staviti u posudu za kuhanje, zagrijati do vrenja i kuhati cca 5 minuta da bobice aronije omekšaju.

- Usitniti bobice aronije štapnim mikserom ili u blenderu

- Usitnjenim bobicama aronije dodati limuntus i promiješati

- Dodati šećer i vanilin šećer i dobro ga umješati. 

- Kuhati dok ne uzavri, a kada uzavri još oko 15-20 minuta i cijelo vrijeme mješati  - Aronija je puna pektina i džem će se vrlo brzo zgusnuti, nije potrebno nikakav želirni dodatak ili dugotrajno kuhanje.

- Džem je gotov, razliti ga u čiste i zagrijane staklenke. Dobro ih zatvoriti, okrenuti na poklopac i neka tako stoje 10-tak minuta. Vratiti ih na pravu stranu i ostaviti da se ohladi. 

(od ove količine dobije se cca 450-500 ml džema)

Degustacija ! :)

Nakon prve žličice džema dojam je "oporo ali slatko". Nakon druge žličice dolazi i ono "osvježavajuće", nakon treće žličice reći ćemo da nas mami i na četvrtu :)

Sada već ona oporost postaje prijateljska :) i primjećujemo da je džem lagan , a osim fine, mazive teksture i boja je takva da je morate primjetiti. Tamnoooo......., upečatljivo !

I dolazimo do onog trenutka kada džem treba sa nečime sjediniti , a meni su za oko uplali keksići za koje sam recept našla na netu (na stranici gdje i džem i još puno informacija o aroniji - www.aronija.net)  i napravila sam ih uz neke moje izmjene i prilagodbe.

Keksići sa džemom od aronije

Za 24 kom keksića:
- 1 jaje - posebno bjelanjak i žumanjak
- 125 g maslaca
- 60 g smeđeg šećera
- 1/2 žličice extrakta vanilije
- korica 1 limuna
- 250 g brašna
- 1/2 žličice soli
- 100 g mljevenih badema
- cca  100-150 ml džema od aronije
- 24 bobice aronije za dekoraciju 

- Bjelanjak umutiti mikserom u čvrsti snijeg
- Maslac pjenasto umutiti, dodati šećer i žumanjak, extrakt vanilije i koriscu limuna i sve sjediniti mikserom.
- Dodati brašno i sol i ručno umješati.
- Na kraju dodati snijeg od bjelanjka i polako ga ručno umješati u smjesu.
- Rukama formirati "kuglice" od tijesta, veličine oraha.
- Uvaljati ih u mljevene bademe.
- Staviti ih na pleh sa papirom za pečenje , lagano pritisnuti i utisnuti u sredini.
- Pećnicu zagrijati na 150 stupnjeva i peći oko 15 minuta.
- Zatim izvaditi keksiće i na svaki staviti oko 1/2 čajne žličice džema od aronije.
- Vratiti ih u pećnicu i peći još oko 5 minuta
- Izvaditi ih, ohladiti i po želji ukrasiti bobicom svježe aronije.

I evo ih :)

Degustacija ! I ....., oduševljenje ! :)

Uistinu, džem je u ovoj kombinaciji savršen, a isti takvi su i ovi keksići. Jako su mi se svidjeli, toliko da ću ih po ovom receptu , same ili u bilo kojoj drugoj kombinaciji, uvijek rado napraviti.

Prhki, mekani, ukusni, ....., dan kasnije bolji nego odmah kada su gotovi (da, da, uspjela sam ih sačuvati i za dan kasnije :)  )

Na kraju, prije svega hvala mom današnjem gostu fotografu na ovim slikama. Popriličan je to odmak od onih koje vam ja pokazujem. Ali, ......, gledam ja taj njegov fotić koji izgleda kao da stavim 5-6 mojih zajedno :) , pa svjetlo ovamo i onamo, pa ovo izoštri, a ono zasjenčaj, pa penjanje na ljestve da fotke budu iz ovog i onog kuta, ......, hm, paaaa , možda bi i ja mogla tako. Ili , recimo,  približno tako :)
Dragi prijatelju I., hvala ! :) 

Što se tiče iskustava sa aronijom , u slijedećem postu ćemo vidjeti kako sam je ukomponirala u slanu verziju, a tada ću reći i gdje mi se bolje uklopila, :)
Do tada, novo otkriće je žlica bobica aronije koja se jutros našla u jogurtu i gdje zajedno čine odličan okus, pravi  osvježavajući i zdravi doručak !

Šparoge - kuhane i pečene :) u raženim torticama sa svježim sirom

Prošetamo li ovih dana po placevima na mnogim štandovima dočekati će nas šparoge. Zelene šparoge, divlje ili uzgojene, deblje ili tanje, privlačnije ili oku manje privlačne, ....., ali uvijek jednako zdrave i gorkaste, gorke zapravo, to je ono što ih obilježava.

Obilježile su šparoge i dio moga djetinjstva na način da je bila fora ići "u kuke i šparoge" , o kukama je moja imenjakinja Branka sa bloga "Dvi ribe, dva kumpira" pisala u ovom postu, a šparoge su onaj poznatiji dio ovoga dueta.

Dakle, šetnje po prirodi uvijek su bile dio moga  slobodnog vremena još do dječjih dana kada su odlasci u takve šetnje ovisili o slobodnom vremenu mojih roditelja, a kasnije o školskim smjenama koje su bile idealne onda kada su bile usklađene sa prijateljima i slobodno vrijeme je bilo zajedničko. Kako mi je priroda tada bila dostupnija, zapravo bila mi je oko kuće tako su mi bile dostupne mnoge stvari iz prirode pa tako i šparoge. Ali, ...., naravno da tada ništa od toga nisam baš primjećivala, a šparoge uopće nisam voljela (ah, djeca :) ) i ne znam što bi me natjeralo da pojedem kuhane šparoge sa jajima koje su bile uobičajeno na stolu u njihovoj sezoni.

Danas je situacija, naravno, drugačija. Slobodnog vremena imam premalo, do prirode treba doći autom pa se onda u njoj "utopiti", šparoge kupujem na placu, a kuke rijetko i vidim. I , opet naravno, danas volim šparoge , i sa jajima i bez jaja :), jednostavno ih volim pojesti i osjetiti onu gorčinu koja me pomalo  vrati u ono vrijeme kada smo išli "u kuke i šparoge".

Ovu sezonu šparoga započela sam u Dbk za vrijeme godišnjeg odmora. Posjet dragoj prijateljici M., večera, na stolu zdjela skuhanih šparoga sa jajima. Ajme, koliko šparoga, u Dbk se još uvijek ide "u šparoge" i ne treba ih kupovati na placu po cijenama koje su sve samo ne prijateljske. Za malu vezicu divljih šparoga od koje ne možete baš puno iskoristiti  traži se i po 20, 30, negdje čak i 40 kuna, uh, uh, uh, znam da to znači da su dobre i cijenjene, ali opet "uh" :).  Uživala sam u tim prvim šparogama kod moje drage M., a zatim sam odlučila uživati i u Zg , u onima koje sam kupila na placu.

 

Standardna subota i standardni odlazak na plac, plan je bio kupiti šparoge. Divlje su one koje preferiram bez obzira što znam da su one uzgojene sočnije, više ih se može iskoristiti, ali, ....., idem ja po one divlje :)

Od štanda do štanda, već je bio i kraj prodaje i prodavači su znali da divlje šparoge sutra dan nisu iste i da ih više neće moći prodati kao danas. Stoga, cijena je pogođena :) i ja sam se doma vratila sa tri vezice šparoga. Jedna vezica skroz mladih  kuka i šparoga,  i dvije vezice šparoga,  onih za iskoristiti ih "danas". I iskoristila sam ih, odmah po povratku doma.

Prije recepta još koja riječ o dobrim svojstvima šparoga i razlozima da "zažmirimo" na onu gorčinu koja nam može smetati. Počastimo se zalogajem šparoge, odnosno zalogajem zdravlja jer:

"Njezina je najveća vrijednost u ljudskoj prehrani bogatstvo mineralnim tvarima i vitaminima. Najbogatija je kalijem, zatim fosforom, sumporom, kalcijem i magnezijem. Sadrži dosta mikroelemenata kao što su željezo, bakar, cink, fluor i jod. Šparoge su odličan izvor folata i vitamina C; dobar izvor tiamina i vitamina B6; dok su osrednji izvor vlakana, vitamina A, bjelančevina, riboflavina, niacina i magnezija." - preuzeto sa stranice "Coolinarika"

Što se tiče načina kako sam pripremila moje šparoge nije bilo dileme da će dio njih završiti onako kako sam na njih navikla i kako sam ih najviše i najčešće jela. Skuhane, sa tvrdo kuhanim jajem, malo soli i maslinovog ulja. I to je zapravo recept :) . Dok je drugi dio njih završio u ovim "torticama" umotane u svježi sir i još ponešto....., pišem recept :)

Šparoge sa jajima

- 2 vezice divljih šparoga
- 1 ili 2 kuhana jaja - po želji, ja sam stavila 1 jaje
- maslinovo ulje
- sol

- Šparoge oprati i očistiti : kidaju se samo vrhovi šparoga uz manji dio stabljike
- U posudi za kuhanje uzavreti vodu, posoliti i staviti kuhati šparoge.
- Kada uzavri kuhati još 3-5 minuta
- Jaje(jaja) skuhati "utvrdo"
- Kuhane šparoge procijediti , dodati im narezana jaja, posoliti i začiniti maslinovim uljem.
I gotovo je :)

"Tortice" sa svježim sirom i šparogama

Tijesto za tortice (6 kom, promjera 10 cm)

- 150 g raženog brašna
- 100 g bijelog brašna
- 100 g maslaca
- 1 jaje
- 2-3 žlice hladne vode
- 1/2 žličice soli

Nadjev:

- 1 vezica divljih šparoga
- 300 g svježeg sira
- 1 jaje
- 3-4 fete pršuta ili pancete
- sol, papar, muškatni oraščić

- Pomiješati obje vrste brašna i dodati sol
- Hladni maslac narezati na listiće, dodati brašnu i spajati prstima dok se ne dobije mrvičasta smjesa
- Dodati jaje i vodu i umijesti tijesto. Po potrebi dodati još malo vode da se sve lijepo spoji i postane glatko.
- Tijesto formirati u kuglu, zamotati u plastičnu foliju i staviti u frižider na 30-tak minuta

- Šparoge oprati, očistiti, odrezati im vrhove, i skuhati ih (staviti u kipuću vodu i kuhati 3-5 minuta)
- Pršut/pancetu  narezati na sitnije komadiće
- U svježi sir umješati jaje, dodati pršut/pancetu i sjediniti.
- Začiniti sa soli, paprom i muškatnim oraščićem po želji- ja uvijek dodam malo više muškatnog oraščića

- Tijesto izvaditi iz frižidera, podijeliti ga na 6 dijelova i svaki razvaljati u krug.
- Kalupe namastiti i tijesto u njih formirati.
- Dodati nadjev do ruba kalupa, prvo smjesu sa sirom i na vrh nekoliko skuhanih šparoga
- Pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva, staviti tortice u pećnicu u peći oko 20-25 minuta

"Tortice"  su gotove :)

Poslužiti ih tople, a ukusne su i kada se ohlade.

Ja sam poslužila tortice i kuhane šparoge sa jajima kao lagani obrok.
Da li ćemo se odlučiti da ovo bude lagani ručak, večera , možda predjelo..........., ili nešto sasvim treće  ovisi samo o nama :)

Uživajmo u proljeću, u zelenilu, ........, koliko god možemo i želimo uživajmo i u šparogama ! :)