petak, 31. svibnja 2013.

Kuvarijacije - Koh

U ovomjesečnom krugu blog- igrice Kuvarijacije isprobali smo recept drage Jelene sa bloga  foodforthought Koh.

Nakon što nekoliko krugova nisam sudjelovala u Kuvarijacijama sada im se vraćam obzirom da me recept za Koh zaineteresirao toliko da sam ga predložila za temu i bilo mi je baš drago kada je izglasan za ovaj krug .

Koh me privukao „na prvo čitanje“, starinski kolač, sa grizom, moram priznati da sve više volim kolače sa grizom. Isto tako bila mi je zanimljiva količina mlijeka kojom se kolač nakon pečenja prelije, činilo mi se da je to puno mlijeka za ovu količinu kolača, ali dok ne isprobam ne znam :) Ipak , najzanimljivije mi je bilo kada sam čitajući komentare ispod recepta vidjela kako su mnogi znali za koh, često ga jeli, koh je kolač njihovog djetinjstva, a ja ……., slabo , u djetinjstvu nije bilo koha, kod nas se nije pripremao , i tek znatno kasnije došla sam u priliku probati ga. I zavoljeti :) , ali nekako je ostalo da ga i dalje nisam pripremala , a niti jela. Kako za sve treba neka prilika, tako se i ovaj put našla, umjesto da ja tražim koh on je došao k meni i došlo je vrijeme za njegovo isprobavanje. I to isprobavanje u pravom smislu te riječi jer koh sam ovaj put iskombinirala uz razne dodatke, obzirom da se radi o sasvim jednostavnom kolaču ovi dodaci bi mu trebali okus napraviti boljim i raznovrsnijim. Jelena ga je isprobala sa slatkim od višanja , a u komentarima možemo pročitati još neke prijedloge za serviranje uz koh. Ja sam se odlučila isprobati ga u kombinacijama od 3 marmelade i preljevom od čokolade :)
 
 


Dok sam se pripremala za isprobavanje koha pitala sam dragog I.da li on zna za koh i da li ga je jeo, I. je znao i jeo ga je, pripremao se u njegovom djetinjstvu……., znači ja opet ostajem ona pomalo „izgubljena“ :) Pitam ga zatim sa čime su ga kombinirali, pa ni sa čime, koh se jede takav kakav je, ali ok, slažemo se da ćemo ga isprobati i uz dodatke kako sam planirala i zatim ćemo zaključiti koji je okus najbolji.

Nakon što sam prošla ovu fazu pripreme i razmišljanja i razmjene mišljenja o kohu preostalo je još dočekati slobodan vikend, uzeti recept u ruke i krenuti. Tako je i bilo, vikend je bio kišovit, idealno vrijeme za ostati kod kuće i počastiti se ovakvim kolačem. Recept je jednostavan, a još jednostavnijim ga čini činjenica da se radi o Jeleninom receptu za koji onda sigurno znate da je odlično napisan i pojašnjen i da tijekom pripreme imate pred sobom recept i vodič kroz recept.

 Obzirom da smo I. i ja bili jedini degustatori za koh za ovo isprobavanje odlučila sam se napraviti ga od pola mjere. Prilagodila sam količine i kalup i krenula.

KOH
(prenosim originalni recept od Jelene - ja sam samo prepolovila mjere)

6 belanca
6 žumanca
6 punih kašika kristal šećera
10g vanil šećera
8 punih kašika griza
sitno rendana korica 1-2 limuna


PRELIV
1 litar mleka 3,2%mm
2 pune kašike kristal šećera
20g vanil šećera

Mikserom umutite belanca sa 6 kašika kristal šećera i vanil špećerom u čvrst šam. Smanjite mikser na minimum i umešajte žumanca. Ručno, lagano prevrćući šam, umešajte kašiku po kašiku griza i limunovu koricu.


Nauljite dno i stranice plaha pa salvetom pokupite višak ulja. Pospite pleh sa nekoliko kašika brašna i rapsoredite po plehu drmusajući ga malo. Istresite višak brašna iz pleha. Sipajte masu u pleh i pažljivo je poravnajte. Pecite koh na 180 stepeni oko 30 minuta
 
Napravila sam sve ovako kako piše osim što sam pleh obložila papirom za pečenje i na njega izlila smjesu. Uistinu je jednostavan postupak i ubrzo je smjesa za koh bila spremna za pećnicu. Pekla sam ga točno 30 minuta na 180 stupnjeva, a negdje na pola počelo je dosta intenzivno mirisati, posebno se osjetio limun.






Zagrejte litar mleka sa vanil i kristal šećerom da bude vrelo. Isključite rernu. Izvadite pečeni koh iz rerne i odmah ga polako ravnomerno prelijte mlekom.

Mlijeko sa dodacima šećera sam zagrijala i kada je koh bio pečen izvadila sam ga iz pećnice i onako vrelog krenula preljevati mlijekom. Ovo mi je bio najzanimljiviji dio recepta, zanimalo me gdje će završiti tolika količina mlijeka :) A kad ono, tijesto je upijalo mlijeko vekilom brzinom, kako sam ja preljevala tako je mlijeko nestajalo u tijestu.






Vratite koh u isključenu rernu kojo ste malo otvorili vrata na još oko 15 minuta. Izvadite koh iz rerne i ostavite ga da se ohladi na sobnoj temperaturi pa ga prebacite u frižider da se dobro rashladi

Ovako sam napravila i koh ostavila u frižideru na hlađenju oko 3 sata. Tako rashlađenog izvadila sam ga iz kalupa zajedno sa papirom za pečenje. Ovaj papir za pečenje, osim što mi je jednostavniji od uljenja i brašnjenja kalupa odlučila sam staviti i zbog mlijeka, ono da ne iscuri na sve strane, pa ako i treba negdje iscuriti neka ostane u papiru. Baš sam se nešto bojala toga mlijeka :)






Mlijeko nije iscurilo, kolač je bio skroz mokar, mekan i spužvast, na dnu se skupilo nešto mlijeka, ali ništa previše. Ono što me se posebno dojmilo je da koliko god je kolač mekan i mokar toliko se nimalo ne raspada i sasvim lako reže.
Došlo je vrijeme za degustaciju :)

Služite ga hladnog, a ako volite možete dodati i neko kiselkasto slatko tipa slatka od višanja preko njega.

Koh je hladan i za početak odlučila sam se dodati mu slatko od višanja kako je i Jelena napravila. Imala sam još jednu malu teglicu ovog slatkoga od prošle godine, nove višnje tek stižu pa ću ga opet napraviti, za sada , poslužena je prva kockica koha :






Nas dvoje u žiriju :), dva zalogaja i dvije ocjene : odlično !
Idemo dalje, kako je koh sam po sebi sladak tako i dalje kombiniram nešto kiselkasto i uzmem marmeladu od ribizli sa limunom koja mi se činila idealna za ovu kombinaciju. Posluženo........






.......probamo, paaaaa......., i nije tako idealna , ili nas se samo nije toliko dojmilo. Ocjena : može proći.
U tom trenu zaključim da možda i ne bismo trebali forsirati marmeladu i to nešto kiselkasto već bi bilo najbolje da pređemonešto sasvim drugačije, npr.na čokoladu. Pa ne može biti da se čokolada sa nečime ne slaže. I odlučim napraviti čokoladni preljev, jednostavno otopim tamnu čokoladu sa dodatkom slatkog vrhnja. I prelijem je preko nove kockice koha.






Koh je koh i čokolada je čokolada, ne može tu biti greške, ali nakon što smo probali zaključili smo samo : " dobro", znači može, ali oduševljenje je izostalo. U svakom slučaju čokoladu smo ovako pojeli, a što se koha tiče krenuli smo dalje sa džemovima.
Džem od jagode sam neki dan napravila, onaj najjednostavniji bez posebnih dodataka koji se obično pokaže i najbolji, i odlučila sam da on bude sljedeći u kombinaciji sa kohom i nova kockica je tu.



 



Jednoglasna ocjena je: "može" , definitivno može, jako fino se slaže. Ali ovo nije pobjednik. prije nego što proglasimo pobjednika našeg isprobavanja svakoj kombinaciji smo dali još jednu šansu i pojeli još po zalogaj, a zatim pokazali na jednu i jednostavno rekli : "ova je najbolja ! " 
Bolja je i od koha samoga i od čokolade i od bilo koje druge kombinacije , hajdemo još po kockicu ...... :)



 



Pobjednik je znači koh sa slatkim od višanja koji nam se definitivno najviše svidio.
Sočna kockica koha koja je osim mlijeka upila i sirup od slatkoga od višanja i time dobila divnu kombinaciju okusa . Svaki zalogaj se doslovno topi u ustima, onako hladan osvježava, a višnjice iz slatkoga su na kraju kao točka na i. I ljeti i zimi dobro došla poslastica.

Draga Jelena, hvala ti na ovom receptu za koh, sigurno ćemo još u njemu uživati, obavezno u ovoj kombinaciji sa slatkim od višanja !  

utorak, 21. svibnja 2013.

Carbonara

Ne poznajem nikoga tko barem jednom u životu nije nešto skuhao, naravno mi koji se ovdje viđamo i družimo sigurno smo to napravili i to ne samo jednom u životu :)  Kako god gledali na samo kuhanje, a uz to i kombiniranje namirnica, osmišljavanje novih recepata, fotkanje skuhanoga , pisanje i objavljivanje postova , moramo priznati da je to postao i dio stila života. Ja priznajem da je tako :)  i polako ali sigurno u periodima kada nemam baš puno vremena za kuhanje i sve što uz to dolazi  definitivno mi  nedostaje i jedva čekam da se ponovno mogu zavući u kuhinju, i krenuti ovim redom sve do objave novog posta.

Moje kulinarske početke pamtim još od dječjih dana kada su prvo na redu bile popularne hrenovke, zatim su krenula kuhana jaja, pa pečena jaja, neki jednostavni kolač koji se ne peče, a ubrzo se u loncu našla i tjestenina ili pasta. Sjećam se kako su me uvijek pekli prstići dok sam pokušavala utvrditi da li je tjestenina dovoljno kuhana, a kada bih je ocijedila para od vruće vode je uvijek nalazila put do moga lica i očiju i bilo je ono jooojj :) , …….., ali ništa od toga nije moglo umanjiti kasnije uživanje u tanjuru svježe kuhane tjestenine. I danas se isto ponavlja :) , moja draga nećakinja K. jako voli tjesteninu i u kojem god trenutku da je pitate što bi pojela odgovor bi bio „pasta“ ! Pasta je tako bila  prva koju je počela kuhati kada je krenula u školu i dok je još bila dovoljno sitna da joj je u kuhinji ponekad trebala i stolica da dohvati sve što treba i da pogleda kao to izgleda u loncu na štednjaku. Danas joj stolica više ne treba, ali kao i tada dok je bila prvašić tako i danas kada se bavi upisom u srednju školu pripremanje ručka tijekom tjedna često izgleda ovako:  dođe iz škole , skuha pastu, zagrije umak koji joj je mama dan ranije pripremila i ručak je na stolu :)

Za razliku od onih dana kada sam je ja kao dijete kuhala  danas je  izbor tjestenine takav da u trgovinama ispred polica sa tjesteninom često provedem više vremena nego za svu ostalu kupovinu. To su vrste, boje, oblici, proizvođači, …….., uh, nekada nije bilo tako teško izabrati :) Domaća tjestenina je naravno posebna priča, ali kada ne pravimo domaću tada biramo onu kupovnu, odabir je i ovaj put napravljen i na stolu je zamirisala stara dobra carbonara :)





U zadnje vrijeme  tijekom tjedna malo kuham, a i kada kuham to su obično brza i praktična jela , nešto što se može ponijeti i na posao, a navečer je to obično kuhano povrće i salate, što brže to bolje, ali neka je i ukusno :)  Zato je vikend između ostaloga rezerviran i za skuhati nešto kompliciranije, konkretnije pa i vremenski zahtjevnije. Tako se vikendima dragi I. i ja  uobičajeno dogovaramo što ćemo za ručak i nekoliko puta za redom naš razgovor izgleda ovako:

B: „Što ćemo u subotu za ručak?“
I: „Hajdemo nešto na brzinu, na primjer carbonaru“
B: „Neka, nemojmo danas carbonaru, to uvijek možemo“
I: „Ok, onda bismo mogli……….“

I tako do jedne subote kada smo započeli isti razgovor i kada sam rekla : „Da, danas ćemo skuhati carbonaru ! „ :)  
Recept za carbonaru je opće poznat, ali ono što je uvijek dobro došlo je mogućnost nadogradnje ovakvih recepata. Kako ja volim kuhati po sistemu „dodaj, oduzmi, …..“ baš mi je dobro došlo da standardnu kombinaciju nadopunim crnim maslinama, sušenim rajčicama, listićima peršina. A za tjesteninu, umjesto standardnih špageta odabrala sam odlične pappardelle .






Carbonara
(za 2 osobe)

- 200 g tjestenine pappardelle
- 100 g pancete
- 2 jaja
- 40 g (1 vrećica) parmezana
- 2 žlice maslinovog ulja (1+1 žlica)
- 5-6 kom sušenih rajčica u ulju
- 5-6 kom crnih maslina
- komadić (cca 20 g ) maslaca
- peršin
- sol, papar

- Tjesteninu staviti u vodu u posudu za kuhanje, dodati 1 žlicu maslinovog ulja, posoliti i skuhati prema uputi na pakiranju
- Pancetu narezati na komadiće.
- U tavi zagrijati 1 žlicu maslinovog ulja i popržiti komadiće pancete
- Jaja lagano umutiti viljuškom i dodati im parmezan te ga umješati
- Sušene rajčice i masline narezati na komadiće
- Kada je tjestenina skuhana procijediti je i vratiti u posudu u kojoj se kuhala. Dodati komadić maslaca i umješati ga u tjesteninu dok se ne rastopi.
- Dodati popržene komadiće pancete. 
- Zatim dodati jaja sa parmezanom i na sasvim laganoj vatri ih umješati u tjesteninu dok se sasvim ne sjedine.
- Maknuti sa vatre i dodati sušene rajčice i masline.
- Dodatno popapriti po želji
- Kod serviranja posuti krupno nasjeckanim listićima peršina

I naravno jesti toplo i uz zdjelu zelene salate uživati u svakom zalogaju ovog brzog i ukusnog jela :)





Mi smo uistinu uživali u ovoj carbonari, a ja sam odlučila da ću je i češće pripremati, posebno je zahvalna i dobro došla za ljetne dane koji nas očekuju.

Za potpuni doživljaj ne treba zaboraviti niti čašu dobrog crnog vina koje se odlično slaže uz carbonaru :)




petak, 10. svibnja 2013.

Sladoled sa karameliziranim kruhom

U ovomjesečnoj blog-igrici Ajme koliko nas je koju je pokrenula monsoon, naša domaćica draga Nevena sa bloga Hleb i Lale za temu nam je zadala - kruh !   Ne da ispečemo sam kruh  već da  ga upotrijebimo u nekom finom jelu ili slastici.

Kruh je posebna namirnica i prilikom samog izgovaranja riječi "kruh" osjetim njegovu veličinu i važnost. Kruh je osnova, kruh je potreba, ali kruh je i uživanje. Za razliku od nekadašnjih vremena kada smo u trgovinama mogli kupiti jednu do dvije vrste kruha i veselili se kada bismo naletjeli na onaj svježi i mekani, danas možemo kupiti doslovno neizmjeran broj vrsta i oblika kruha. Sjećam se mojih dječjih dana i te 2-3 vrste kruha u samoposlugama i jedine pekare u Dbk koja je radila samo određene dane u tjednu i samo poslijepodne, ali je zato imala najbolji kruh i  kifliće koje sam ikada jela . Sjećam se da smo sestra i ja tada sa punom pažnjom pratile tatine poslijepodnevne smjene i  sa nestrpljenjem ga navečer čekale da se vrati doma sa papirmatom vrećicom u rukama iz koje su mirisali kiflići ili kako smo ih mi zvali "prstići iz pekare" :) 





Danas je ponuda kruha i peciva potpuno drugačija i nema te vrste i tog oblika kruha koji se ne može kupiti, a pekari svaki dan osmisle još poneki novi. Pekare su se otvorile u svakoj ulici i na svakom uglu, staklene vitrine su prepune kruha , peciva, kolača, možemo odabrati što god želimo, ali ...........,  uvijek će na prvom mjestu biti i ostati  domaći kruh, onaj koji sami umjesimo, ispečemo, koji nam zamiriše u kući i u kojemu uživamo kao u najboljem kolaču. Domaći kruh,  kakav god da napravimo, još nije dobio svoju zamjenu u kupovnoj verziji.

No, u današnjem receptu  ne pečemo kruh, taj dio je obavljen i na nama je da ga smjestimo u neki fini zalogaj :) . Prva ideja na spomen kruha  su divni, bogati sedviči i bruschette koji se mogu pripremiti u neizmjernom broju kombinacija, mesni, riblji, povrtni, ....., topli i hladni, što god poželimo. Zatim se prebacimo na slastice u kojima obično iskoristimo preostali i pomalo prosušeni kruh, dodamo im mlijeko, začine,  i dobijemo dobre popare, pudinge, kolače. A dobijemo i fini sladoled ! :)


 




Sladoled sa karameliziranim komadićima kruha je jedan od recepata koji sam našla u nedavno kupljenoj knjizi sa receptima za sladoled i onaj koji mi je odmah bio jako zanimljiv. Kruh sa sladoledom ili kruh u sladoledu ?!  To do sada nisam probala, a kada sam pročitala recept zaključila sam da bi moglo biti zanimljivo. Uostalom, sladoled sa komadićima keksa mi je jedan od najomiljenih , a ovaj je na tragu tome i odabir za isprobati ga je sasvim prirodan :) Prirodna je i sezona isprobavanja sladoleda, dani su sve topliji, osvježenje je sve poželjnije, sladoled je odličan izbor i trebate li nešto slatko, osvježavajuće, kremasto, fino, ......., trebate sladoled !
Ako je kraj vas i deklarirani ljubitelj sladoleda (pogađate, dragi I. :) )  kojemu sam pokazala recept i pitala ga što misli o sladoledu sa komadićima kruha i on vam kaže da bi ga rado probao tada preostaje samo pripremiti sastojke i krenuti na posao.


 
Sladoled sa karameliziranim kruhom

- 300 ml mlijeka 
- 4 žumanjka
- 75 g šećera
- 1 žlica škrobnog brašna 
- 300 ml slatkog vrhnja
- 1 žlica arome vanilije
- 75 g kruha po izboru - prosušenog (najbolje cca 2 dana starog)
- 40 g maslaca
- 50 g smeđeg šećera 

- Mlijeko staviti u posudu za kuhanje i zagrijati do vrenja, ali ne da uzavri
- U posudu za miksanje staviti žumanjke, šećer i škrobno brašno. Mikserom na najvećoj brzini mutiti oko 2-3 minute, a zatim preliti vrućim mlijekom i sve dobro umješati.
- Smjesu izliti u posudu za kuhanje i kuhati uz stalno mješanje dok se ne počme zgušnjavati do konzistencije nešto rjeđeg pudinga, trebati će oko 5-7 minuta . Ostaviti da se skroz ohladi i povremeno promiješati.
- Zatim  karamelizirati kruh. Prosušeni kruh narezati na što manje komadiće (može se usitniti i u blenderu). U tavi ili nekoj prikladnoj posudi zagrijati maslac i zatim dodati usitnjeni kruh. Posuti sa smeđim šećerom, sve dobro umješati, zagrijavati na srednjoj vatri oko 5-6 minuta uz stalno mješanje dok se tekućina od maslaca i šećera potpuno ne reducira i kruh ne potamni i  karamelizira.
- Karamelizirani kruh rasporediti na papir za pečenje ili na neku drugu prikladnu površinu i ostaviti ga da se potpuno ohladi i prosuši (biti će "krckav", kao npr.crispy)
- Kada se smjesa sa jajima ohladila , u posudi za miksanje umutiti slatko vrhnje, mikserom na najjačoj brzini oko 3 minute, a zatim pomalo dodavati smjesu sa jajima i ručno, kuhačom, sve dobro sjediniti.
- Staviti u zamrzivač na cca 4 sata, a u međuvremenu svakih 1 sat promiješati.
- U već skoro smrznuti sladoled na kraju umješati karamelizirane komadiće kruha i ostaviti da se do kraja zamrzne

I imamo sladoled sa kruhom :)

 




Moram biti iskrena i reći da sam ovaj sladoled isprobala sa određenom dozom sumnje kako će sve skupa na kraju ispasti, kakav je okus ovoga sladoleda i kako se kruh iako dovoljno obrađen i karameliziran ovdje ponaša. Kruh se ponaša jako lijepo :)  i sladoled je jednom riječi - odličan ! - ocjenjeno by B.i I. :) . Ja sam se iznenadila koliko je sve skupa dobro, a dragom I.se baš svidio ovaj sladoled. Sam sladoled je kremast, okus vanilije i vrhnja prevladava, a karamelizirani kruh samo mu je dodao na okusu i ukupnom dojmu. Kruh je ovdje kao mali, slatki crispy :)  Definitivno vrijedi isprobati !






Na kraju ove male avanture spajanja sladoleda i kruha mogu samo zaključiti da ćemo se ovim sladoledom definitivno još dosta puta počastiti. A ostaje mi i za promisliti o karameliziranom kruhu, može se ovakav smjestiti u još neka jela i slastice, a može se i sam grickati kao slatki snack :)

Kako god, nema boljeg sladoleda od domaćeg, ......, isto kao što nema boljeg kruha do domaćeg, uživajmo u onome što možemo sami pripremiti , a ja ću kako se čini već danas pripremati novu porciju ovog sladoleda :)


 


 
Ovaj sladoled šaljem dragoj Neveni kao moju ulaznicu u ovomjesečni krug blog-igrice Ajme koliko nas je.




četvrtak, 2. svibnja 2013.

Rižot sa kukama i šparogama

Uobičajeno već po povratku iz Dbk dođem sa nekim novim receptom , bilo da se radi o obiteljskom receptu, receptu mojih prijatelja, ili pripremi neke od namirnica dubrovačkog kraja. Niti ovaj put neće biti drugačije, imam i recept i namirnicu :) , razlika je samo što sam u Dbk bila za Uskršnje blagdane , a recept objavljujem tek danas. Malo kasnim, ali i to kašnjenje ima svoju svrhu :)

Osim mojih cura u Dbk me uvijek dočekaju i dragi prijatelji, moja draga M. koju smo imali prilike upoznati i u ovom postu kada smo pričali o domaćem povrću i o baštini koju ona i njezin dragi B. uredno održavaju, a nas ostale rado počaste sa povrćem koje tamo uzgajaju. Iako je prošlo već neko vrijeme od početaka sa baštinom i danas se njih dvoje, a i ja skupa sa njima jednako veselimo kada nešto  izraste, dobro rodi , kada posade nešto novo. Ovaj put na stolu opet imamo „nešto zeleno“, ali ne iz baštine, već ubrano oko baštine :)

Odmah po dolasku u Dbk nazvala me M. i pozvala na večeru, „večer šparoga“ kako smo je nazvali jer su na stolu bila krasna jela sa šparogama. I dok ja u Zg prave, divlje šparoge mogu naći samo na placu i platiti ih doslovno „po zlato“ , u okolici Dbk one rastu i rastu i treba samo otići i brati ih. Draga M. je upravo to napravila, nabrala šparoge, pripremila ih,  pozvala nas,  i uistinu smo uživali u u svim jelima koja su se našla na stolu.  

Šparoge sa kuhanim jajima, fritata sa šparogama, …….rižot sa šparogama koji moj favorit ! Niti šunka u kruhu koja je također bila na stolu, niti odlična torta za desert, ništa nije moglo zasjeniti rižot sa šparogama koji me oduševio. Naravno, bilo je samo pitanje trenutka kada ću ga i sama pripremiti. I jesam, skuhala sam ga, pojeli smo ga, a danas ga objavljujem jer je ovo rižot od moje drage M. i danas za M. ! 
Draga prijateljice Sretan ti rođendan !! :)






Subota, kava, plac,...... šetam po placu  i gledam ponudu šparoga. Ima ih odličnih, manjih i većih, skupljih i nešto jeftinijih, ali još uvijek su skupe. Svejedno znam da ću ih kupiti, sezona im je kratka, volim ih zdrave su, i znam da u nedjelju pravim ovaj rižot. Gledam tako i biram i na jednom pultu među ostalim povrćem ugledam nimalo istaknute kuke i šparoge, divne, zelene, kao da ih gledam u svome prirodnom okružju , a ne na tržnici na pultu. Kuke ili šparoge ? Većinom će ljudi reći da je to isto, na neki način i jeste, ali nije :) Ima neke manje razlike i u samom okusu, ali snovna razlika je u tome što su šparoge čvršće i rastu uspravno dok su kuke nešto mekše i rastu povijenih „glava“ i formiraju oblik „kuke“ pa se zato tako i zovu. Kuke je jako lijepo prezentirala moja imenjakinja Branka na svome blogu Dvi ribe dva kumpira u ovom postu.

A ja sam se približila pultu na placu  i pitala „pošto su kuke?“ . Prodavač me pomalo iznenađeno pogleda: „oho konačno je netko danas pitao za kuke, da ovo su ti kuke, a imam i malo šparoga, ovo je sve što je ostalo i dajem jeftino jer sutra više ne može u prodaju“. Da, na to treba paziti, niti kuke niti šparoge ne mogu stajati dugo, dan-dva i to je maksimum, nakon toga brzo uvenu i izgube skoro sve od svoje vrijednosti.  
No ja sam uz idealnu cijenu koju sam dobila jako sretna došla doma sa tri velika stručka kuka i šparoga koje su završile u ovom rižotu , a već se veselim sljedećoj suboti i ponovnom odlasku na plac i nadam se da ću opet naći prodavača sa kukama i šparogama i da ćemo opet trgovati na obostrano zadovoljstvo :)
Nije isključeno niti da ću opet napraviti baš ovaj rižoto koji me u verziji od M.osvojio, a i moja izvedba je dosta dobro prošla :)




 


Rižot od kuka i šparoga
(za cca 3 porcije)

- 200 g riže
- 200 g kuka i šparoga (imate li i više slobodno dodajte)
- Cca 300-400 ml vode
- 1 žličica krupne morske soli
- 1 glavica kapule
- 2 žlice vrhnja za kuhanje
- 2 žlice maslinovog ulja
- Sol i papar
- Peršin


- Kuke i šparoge oprati, odrezati im vrhove, a stabljiku koja se po nekom pravilu ne koristi nasjeckati koliko god je moguće dok je mekana (ovako će se što manje baciti, a što više od kuka i šparoga iskoristiti)
- Pripremljene kuke i šparoge preliti vodom , staviti kuhati i kada uzavru kuhati još 2-3 minute. Izvaditi ih iz vode u kojoj su se kuhale i sačuvati vodu.
- Kapulu sitnije nasjeckati , staviti u posudu za kuhanje , dodati 2 žlice ulja i prodinstati. Dodati kuke i šparoge i sve lagano prodinstati, oko 5 minuta . Ovdje se može dodati i peršin koji je M.dodala, a ja sam zaboravila.
- U vodu u kojoj su se kuhale kuke i šparoge dodati krupnu morsku stol, staviti rižu i uobičajeno je skuhati uz stalno mješanje. (bude li je trebalo malo podliti može se običnom vodom ili pripremljenim povrtnim temeljcem. Meni je trebalo tek malo dodatne vode za podljevanje, niti ½ dcl)
- Kada je riža skuhana maknuti je sa vatre i dodati joj prodinstane kuke i šparoge i laganim mješanjem ih sjediniti.
- Zatim dodati vrhnje, sjediniti ga te doraditi okus soli i paprom

Rižot je spreman i treba ga odmah toploga servirati.






Iako ovaj moj rižot nije ispao baš kao kod M. (kod nje je bio nekako kremastiji vjerovatno zbog nešto više vrhnja i malo blažeg okusa) , meni se i ovaj put jako svidio i ostaje na mojoj listi favorita.
Gorak zbog kuka i šparoga , komadići neizostavne kapule, dobra riža i odličan sir, ……., ali prije svega divlje kuke i šparoge , ovo su obilježja ovoga rižota. Kao i uz svaki rižot,  dobar sir parmezan i sa ovim savršeno ide. Malo naribanog parmezana i okus je u potpunosti ispunjen.


Mislim da bolja porcija ovoga rižota uz komadić sira i nezaobilaznu čašu vina ( imali smo  bijelo Ragusa vino - ako je recept iz Dbk neka sve bude dubrovačko :) ) , može biti odličan lagani obrok. No mi smo ga jeli kao prilog, a najbolje se slaže uz file bijele ribe. Ovaj put bio je to file lista, lagano ispržen na maslinovom ulju, mekan i sočan uz kojega smo dodali i peršin, onaj zaboravljen u rižotu koji je ipak našao svoje mjesto na tanjuru i u ovoj kombinaciji :)






Osim što se ovaj rižot svidio meni svidio se i dragom I. što me posebno razveselilo, probao ga je na moju preporuku i podjelio sa mnom oduševljenje uz napomenu : „ovo se može servirati i u boljem restoranu“ :)
I ja mislim da može, ali nećemo ga ići tražiti po restoranima jer je ovaj iz kuhinje drage M. onaj kojega smo prisvojili :)
Draga prijateljice M. hvala ti još jednom na odličnom čašćenju na „večeri šparoga“ :) i na receptu za ovaj rižot !