četvrtak, 18. veljače 2010.

Lavanda i keksići sa limunom i lavandom

Uvijek sam voljela miris lavande, od onih dana kada su mama i baka vrećice lavande stavljale u ormare sa robom da je zaštite od moljaca, pa preko vremena kada su se počela pojavljivati razno-razna eterična ulja i aroma lampe kao i mirisne soli i kupke za kupanje. Lavanda je kod mene uvijek  imala svoje mjesto.
Najviše naravno volim kada sam u blizini prirodne lavande gdje raste, cvjeta , miriše. Danas većina nas ima barem neku malenu lavandu posađenu u vrtu, na balkonu, na lođi, u lončiću negdje u stanu. E da, većina nas/vas ali ne i ja :(. Ne znam što se na mojoj lođi događa, ali donijela sam do sada valjda milijun što manjih što većih lavandi, neke ostavila tako u originalu da rastu dalje, neke presadila, a niti jedna da mrdne i preživi.Svaka ali baš svaka se osušila i to rekordnom brzinom, pa baš ne razumijem zašto. A a onda sam i odustala,  neće pa neće, ima i drugog bilja koje raste na lođi, a lavandu po potrebi nabavljam od onih koji sa njom imaju više sreće.
Ostala je lavanda i dalje glavni stanovnik mog ormara, nisu je izbacili svi mogući industrijski pripravci takve vrste, ostala je i dalje glavno eterično ulje, ostala je i u kupaonici u obliku soli, kupke, maske za lice (i čega li još sve može biti u te svrhe :) ), a diskretno, fino i polako (kakva lavanda i jeste) ušuljala se i u kuhinju :).
Naravno, prvo gdje sam je u kuhinji upotrijebila je kao dodatak u marmelade :), do sada u dvije u mojoj izvedbi, ali sada nećemo o marmeladama jer ove zime našla se i u keksićima sa kojima sam se doslovno oduševila pa ćemo danas o njima.
Recept za keksiće "snimila" sam ima već dulje vrijeme na blogu  "Sweet Sensation", i gledam ga i čitam i spremam se isprobati ga a nikako da to i napravim. Pa hoću kada prođe ljeto, pa evo nisam, pa hoću ovaj vikend, onaj vikend, ...., i onda je došla zima, koja još uvijek ne prolazi. Ok, teoretski ne treba još ni proći ali ja ne volim zimu i uporno dozivam sunce i toplinu i proljeće i ljeto i eto konačno da ga dozovem i ovim keksićima :).
Zamirisali su ovi fini aromatični keksići, zamirisao je stan, zima u tom trenutku više nije bila samo zima, ......,  a lavandu sam na kraju i pojela :) :)

Prenosim recept po kojemu sam bez izmjena napravila ove keksiće:

65 g šećera u prahu
1 žlica cvjetova lavande (svježih ili suhih)
140 g omekšalog maslaca
korica jednog limuna
250 g brašna
3 velika žutanjka
80 g kristal šećera (za umakanje keksića)

- Maslacu dodajte šećer u prahu, lavandu i koricu limuna te sve zajedno pjenasto izradite mikserom.
- Dodajte brašno i kuhačom ga dobro umiješajte u smjesu.
- Na kraju dodajte žutanjke i mijesite tek toliko da se formira tijesto.
- Tijesto zamotajte u prozirnu foliju i stavite u hladnjak na 30 minuta, a potom ga razvaljajte na debljinu od 5-8 mm.
-  Iz tijesta željenim kalupićem vadite keksiće.
- Dobivene keksiće uvaljajte u kristal šećer i slažite ih na lim obložen papirom za pečenje.
- Pecite ih u prethodno zagrijanoj pećnici na 18o°C 10-12 minuta.
- Potom ih ohladite i čuvajte u dobro zatvorenoj limenoj kutiji.

Ja sam ih čuvala u plastičnoj kutiji, jesam, nisam ih odmah sve pojela :), prvo jer su mi bili tako fini da mi ih je bilo žao odmah sve pojesti već sam ih uzimala dnevno po  2-3 za gušt :) . A drugo, kako su dani odmicali primjetila sam da su keksići sve mekši i prhkiji i sve finiji pa sam htjela vidjeti koliko dugo ostaju takvi . Zato mogu reći da se mogu čuvati sigurno oko mjesec dana , a najfiniji su u onom periodu 2-3 tjedna nakon što ste ih pospremili. Bitno je da kutija bude dobro zatvorena.









I malo o lavandi:


Već više od 2000 tisuća godina lavanda ukrašava mnoge vrtove svijeta. Od rimskih vremena do danas lavanda je donijela razna bogatstva; od cvijeta i parfema do poznatih ljekovitih svojstava i aromaterapije. Pretpostavlja se da je riječ lavanda izvedenica od latinske riječi lavare koja znači: prati, budući da su Rimljani imali naviku svoje kupke obogaćivati lavandom. Trošili su mnogo novca na ritualne obrede sa lavandom, te losione od lavande u javnim kupeljima. Također su koristili sušenu lavandu kod religijskih obreda, te kod poroda djece.I stari Grci su mnogo poštivali lavandu, no više su je koristili u medicinske svrhe. Grčki liječnik i botaničar Dioscorides uvidio je i njezine prednosti kao laksativa i stimulansa kod problema s disanjem.
 
Zbog ugodnog mirisa i ljekovitosti  čaj od cvjetova lavande ima široku primjenu. Tradicionalan je lijek za umirenje i ublažavanje nesanice te protiv glavobolje. Lavandin cvijet djelotvoran je i kod prehlade i infekcije dišnih putova. Potiče probavu i uklanjanje štetnih tvari iz organizma, a nezaslađen čaj pomaže kod želučanih tegoba i nadutosti.
Osušeni cvjetovi omiljeni su za punjenje jastuka za opuštanje i bolji san. Koriste se kao i dodatak pri izradi domaćih kozmetičkih pripravka, losiona, kupki i sl.
 
Za bočicu eteričnog ulja lavande s pravom se kaže da je „prva pomoć“ u kući, a neizostavna je u aromaterapiji. Eterično ulje, dobiveno parnom destilacijom, opušta, okrepljuje i balansira duh. Izvrstan je antiseptik. Ulje se upotrebljava za njegu svih vrsta koža, može se nanositi izravno na kožu ili pomiješano s baznim uljem. Kod opekotina i rana značajno ubrzava zacjeljivanje, a pomaže i kod akni, gljivičnih oboljenja, uboda insekata, upala i alergija na koži.
Upotreba ulja u aroma lampi ili lagano inhaliranje koristi kod bronhitisa i gripe a „grgljanje“ razrijeđena lavandina ulja ( jedna kap u čaši mlake vode) pomaže kod upale grla i promuklosti.
Kupka s uljem lavande smiruje napetost, visoki krvni pritisak, opušta grčeve i menstrualne tegobe, a kod reumatskih problema koristi se masažno ulje sa lavandom.

Nekad vrlo popularan u kulinarstvu, cvijet lavande, ponovno se sve više koristi. Naročito cvijet od engleskih vrsta L.angustifolia koji je finijeg i blažg mirisa u odnosu na lavandine. Zbog slatkastog mirisa najvše se primjenjuje za deserte, poput sladoleda sa lavandom, krema i kolačića sorbeta i sl. Lavandom se začinjava pečeno meso i riba, a sastavni je dio poznate provansalske mješavine začina. Kao začin mogu se koristiti i mladi lisni izboji.
Jednostavan je način primjene oplemenjivanjem šećera kojim možemo kasnije zasladiti čaj ili slastice. Aromatizirati se mogu i ocat i ulje.

ponedjeljak, 15. veljače 2010.

Čokoladno Valentinovo :)

Jučer je bilo Valentinovo, ljubav, ljubav, ljubav, ......, čulo se sa svih strana. I neka se čulo, i lijepo je , ali ja opet baš i ne mogu prihvatiti Valentinovo na način kako se ovdje obilježava i kako se na taj dan zapravo to sve oko ljubavi nekako i forsira, to mi nije smisao Valentinova ali u svakom slučaju lijepo je imati jedan takav dan pun pozitivnih i lijepih osjećaja :) 
Volimo i ljubimo ne samo na Valentinovo , volimo i ljubimo ne samo partnera/partnericu već i članove obitelji, prijatelje, drage nam ljude, ....., a na Valentinovo sve je nekako prilagođeno parovima i toj vrsti ljubavi pa mi koji se nađemo izvan toga (kao što sam se ja jučer našla) ne znam kako bismo se trebali ponašati i osjećati.  Zapravo znam ! Ja se osjećam odlično :):) i volim na Valentinovo i bez Valentinova, svaki dan, i isto tako se osjećam voljeno. A to mi osim obiltelji (kod njih se to podrazumjeva :):) dokazuju i pokazuju već godinama i moji dragi prijatelji, kolege, ljudi koje češće ili rjeđe susrećem, ma svi za koje znam a možda i neki za koje i ne znam :) ......, pa su tako isto to dokazali i pokazali i jučer.

I tako su u duhu Valentinova oni  mene počastili na svoj način a ja sam njih počastila na svoj  i svi smo imali jedno lijepo čokoladno Valentinovo uz ove male crvene "srcaste" dodatke čisto radi dekoracije :).
Dragi moji blog-prijatelji sada častim i vas ovom divnom jako čokoladnom slasticom.
Jučer sam je napravila u običnom plehu i formirala u srca , a inače je radim u obliku torte.

Za biskvit je potrebno:
4 kom jaja
100 g šećera
200 g maslaca
150 g tamne čokolade
4 žlice oštrog brašna
1/2 vrećice praška za pecivo

Za preljev biskvita je potrebno:
1 dcl mlijeka
malo ruma

Za kremu je potrebno:
400 ml vrhnja za šlag
200 g tamne čokolade

 
- Čokoladu otopiti na pari (možete joj dodati žlicu do dvije vode radi lakšeg otapanja)
- Maslac (sobne temperature) i šećer mutiti mikserom na najvećoj brzini dok ne bude pjenast
- Odvojiti žumanjke i bjelanjke i od bjelanjaka umutiti čvrsti snijeg
- Žumanjke dodati, jedno po jedno u umućeni maslac i šećer i mutiti dalje mikserom.
- Dodati otopljenu čokoladu, brašno i prašak za pecivo i sve umješati mikserom na manjoj brzini
- Zatim dodati snijeg od bjelanjaka i umješati ga kuhačom.
- Sve dobro sjediniti i razliti u formu za pečenje.
- Peći u pećnici na 200 stupnjeva oko 15 minuta (znati ćete da je gotovo kada biskvit malo potamni, počme se odvajati od stijenki forme, ili provjerite čačkalicom koja treba izaći suha).
- Dok je još vruć biskvit prelijte sa 1 dcl mlijeka koje ste tek malo ugrijali (da bude posve mlako) i u koje ste dodali malo ruma. I ostavite ga da se hladi (ne ga stavljati u frižider)
- Zatim u vrhnje za šlag dodajte čokoladu iskidanu na kockice ili komadiće. zagrijavajte i mješajte sve dok se čokolada ne otopi i sve skupa ne uzavri.
- Tada ostavite da se ohladi (ne u frižideru). Dok se hladi povremeno promješajte da se na vrhu ne stvori korica.
- Kada je biskvit skroz hladan i kada je čokoladna krema ohlađena, kremu prelijte po biskvitu, neka ispuni kalup.
- Kako se biskvit sa strane odvojio o d kalupa tu će također ući krema koja se kasnije lijepo stvrdne i dobijete ovako kako vidite na slici.
- Sve stavite u frižider na hlađenje i potpuno stvrdnjavanje. za to treba 2-3 sada , a inače sve skupa može stajati i konzumirati se da bude fino oko 3-4 dana.


Ako ste radili u kalupu za tortu kada se stvrdne odvojite kalup i to je to. Ukrasite po želji, šlagom ili nekom drugom dekoracijom. Ja sam posula šarene mrvice u želji da tortica bude čokoladna i vesela.



Ako ste se kao ja ovaj put odlučili na srca i cvjetiće (ipak je bilo Valentinovo :) ) tada sve napravite u plehu (ja sam u onome iz pećnice) i kada se stvrdne formama vadite oblike kolačića . Lako se vade i sa time nisam imala problema. Za dekoraciju sam također uzela vesele šarene mrvice.


















Dragi prijatelji hvala vam za sve naše dane, za naša prijateljstva, hvala vam što se u mom životu i što ste me primili i ostavili u vašim životima. Hvala vam za sve lijepe trenutke, za sve lijepe riječi, znakove pažnje, podršku, naše razgovore, naše provode, smijeh i radost, tuge, veselja, hvala vam što me podižete kada to treba i hvala vam što me spuštate na zemlju kada to još i više treba :)......za sve što mi pružate kako jučer tako i uvijek. Hvala vam što znam da ste tu !! Jako sam sretna što vas imam i što ste moji !

Ovo sam dobila za poklon od jedne prijateljice i njezine obitelji , i uistinu je ovako:





utorak, 9. veljače 2010.

Đumbir (ginger, ingwar) i marmelada od naranči sa đumbirom

Moj prvi pravi susret sa danas sveprisutnim đumbirom bio je prije oko godinu i pol  u Hamburgu. Mama i ja išle smo na par dana u posjetu rodici koja  tamo živi i stalno nas poziva nas da je posjetimo, i eto konačno smo odlučile otići i  krenule.
Hamburg mi se jako svidio, vrlo lijepi , kulturni grad, sa visokim standardom, mjesto prilagođeno čovjeku, gdje se može lijepo živjeti, barem sam ga ja tako doživjela.  Naravno, naših 5 dana iskoristile smo da ga što više obiđemo i pogledamo i jako me veselilo što je dosta toga bilo vani tako da smo puno šetale i puno vidjele i dosta se družile osim sa turistima i sa ljudima koji tamo žive.  I naravno fino se počastile svim "uličnim" delicijama tipa "wurst" na ovaj i onaj način i sa ovim i onim dodatkom :) , a pri svakom sjedanju na kavu neizbježan je bio neki od predivnih kolača koji su svugdje u ponudi, veliki i lijepi, ne uvijek i preukusni ali sa "apfelstrudel" ne možete pogriješiti !
A osim "wursta", štrudela  i ostalih sličnih delicija stvorio se tu i đumbir !  Dakle,  ......., došle smo u Hamburg, večera, meso u saftu, i meni se odmah saft posebno svidi,  odličan, poseban, nešto u njemu ima što mi ne stavljamo, meso me prestane zanimati, posvetim se tom saftu  i dođemo do toga da je to nešto tanko narezano što mi se jako sviđa korjen đumbira. Hm, dobro......, zatim ujutro uz doručak pijemo čaj, opet poseban okus, a  to je čaj od đumbira sa limunom (ne filter vrećica nego baš mješavina sušenog i nasjeckanog đumbira i limuna). Nakon toga u gradu odmah potražim "nešto od đumbira" i kupim kutijicu kandiranog đumbira u tamnoj čokoladi, ......, e tih kutijica sam se kasnije pošteno nakupovala :) :) , a đumbir je dobio posebno mjesto u mojoj prehrani i u korištenju za sve i svašta.
Ja ga koristim doslovno za sve i svašta, teško da će nešto proći bez komadića svježeg korjena đumbira ili barem prstohvata mjevenog sušenog đumbira. Najviše volim njegove kandirane kockice koje su česti "snack" na stolu, a naravno da nikako nije moglo proći da se đumbir ne nađe i u ...., pogađate gdje, ....marmeladi ! :):)

Kandirani đumbir:


Prva marmelada koju sam napravila bila je od čistog đumbira, jakaaaaa......, uh, niti ja je nisam mogla baš jesti. Jedini poklonik joj je ostala i danas samo moja mama koja obožava takve okuse i super ih podnosi :). Sa ostalima koji su je probali konverzacija je izgledala uglavnom ovako:
ONI: "Čuj, ona marmelada od đumbira, mislim, to je sve vrlo individualno , znaš, dobra je ona, ali........."
JA: "....., ali je ne možeš baš jesti jer je jakaaaa, palllliiiii, pečeeee...., ni šećer joj ne pomaže" :):)
ONI "joj, da,da, ...." :)

Zato je trebalo đumbiru nešto pridodati i pridodana mu je naranča. Savršen spoj.
Takvu marmeladu ima draga "rijeka" na Coolinarici i prvu sam napravila po njezinom receptu. Međutim i dalje je ostala dosta jaka pa sam joj odlučila promijeniti i mjere i  omjere i dobila marmeladu od naranči sa đumbirom koja je baš po mome a obzirom na komentare "degustatora" i po njihovome , sada je svi jedu i kažu "napraviš opet onu što malo pecka" :):)
Napravim naravno, i to ovako:

100 g svježeg korjena đumbira
4 kom naranči
500 ml vode
800 g šećera
1/2 vrećice želina

- Đumbir naribati , po želji na krupniju ili sitniju stranu ribeža, ja se obično odlučim za sitniju.
- Naranče oguliti i od jedne zadržati koricu. Korici odstraniti bijeli dio i narezati je na rezance
- 2 naranče iscijediti u sok
- 2 naranče očistiti od bijelih kožica i meso im narezati na komadiće
- U zdjelu za kuhanje staviti meso naranči, naribani đumbir, sok od naranči i vodu. Prokuhati.
- Dodati šećer i dobro ga umješati. Opet zakuhati i kuhati mješajući oko 10 minuta.
- Želin pomješati sa 1-2 žlice šećera , dodati ga u smjesu, umješati, zakuhati , i kuhati oko 3 minute uz mješanje.
- Teglice (staklenke) neka budu zagrijane, razlijte marmeladu, dobro zatvorite, okrenite teglice na poklopac i neka tako stoje 10 minuta.
- Nakon 10 minuta vratite ih na pravu stranu i neka se marmelada ohladi.

A sada uživancija u ovom neobičnom, jakom, a slatkom, finom okusu :):)
Naravno, kod mene obavezno na dvopeku. (ne znam zašto ali od kada sam počela jesti bilo koju marmeladu na dvopeku umjesto na kruhu počela sam osjećati njezin pravi okus, zato stalno i preporučujem taj način konzumacije)

Marmelada:


Đumbir, kandirani đumbir i marmelada:


Znam da mnogi od vas već naveliko koriste đumbir, kao i ja  za "sve i svašta" i da puno već o njemu znate, ali evo još koja riječ da se podsjetimo na to koliko je uistinu poseban, ljekovit, osvježavajući, zdrav, i da ljubav prema njemu nije samo stvar hedonizma :) .......evo što je zapravo đumbir :

Đumbir je trajna gomoljasta biljka iz porodice ljiljana, podrijetlom iz Kine
Njegova oštra, prodorna i pikantna aroma daje specifičan okus jelima azijske kuhinje, posebno onima pripremljenima u voku.

Posebnost đumbira je u noti egzotičnosti i orijentalnosti koja ga razdvaja od udomaćenih, mediteranskih začina. Poprilično je aromatičan, jakog i oštrog (palećeg) okusa i ugodnog mirisa zahvaljujući eteričnom ulju i raznim mirisnim smolama. Obilno se koristi u kuhinjama Azije, gdje njegovu važnost nadmašuje jedino sol. Spada u najskuplje, najtraženije i komercijalno najviše korištene aromatične tvari (osim papra i paprike). Njegova je cijena posljedica vrlo dugog procesa zrenja (5-9 mjeseci).


Đumbir se najviše proizvodi u Indiji, gdje se i potroši više od polovice u bezbroj specijaliteta. Naveliko se koristi i u drugim azijskim zemljama, zatim u arapskoj kuhinji, u Švedskoj te svim zemljama britanskog Commonwealtha.
Đumbir se koristi kao hrana i lijek već tisućljećima, pa se tako u kineskim zapisima koji datiraju iz 4 st. prije Krista navodi kao učinkovit u liječenju mučnine, boli u trbuhu, zubobolje, krvarenja i reumatizma. Za zdravlje i snagu uzimao ga je Konfucije, u srednjem su mu vijeku europski vladari pripisivali razna afrodizijačka svojstva, a u 16. stoljeću korišten je kao prirodno sredstvo protiv kuge. U Indiji se žuti đumbir koristio u tradicionalnom ayurvedskom liječenju za poboljšanje probave, liječenje srčanih bolesti i zacjeljivanje rana.
Svježi đumbir koristi se u pripremi kako slanih tako i slatkih jela, dajući ljutu, ali i osvježavajuću aromu.

Aktivne tvari gingeroli imaju analgetske, sedativne, antipiretske i antibakterijske učinke.
Danas se u industriji manje koristi za proizvodnju lijekova, ali je znatno zastupljen u proizvodnji alkoholnih pića, slatkiša i kozmetike.


Imate li mogućnost izbora, uvijek dajte prednost svježem nasuprot sušenom i đumbiru u prahu. Svježi đumbir najčešće se prodaje u specijaliziranim trgovinama hrane. Prilikom kupovine odaberite čvrst i gladak podanak đumbira, što je pokazatelj njegove svježine, dok je dužina pokazatelj zrelosti. Zreli podanci bit će ljući i s više vlakana
Đumbir u prahu svakako je dostupniji od svježega, a možete ga kupiti u svakom većem supermarketu. Čuvajte ga u čvrsto zatvorenoj staklenoj bočici na hladnom, tamnom i suhom mjestu. Ukoliko ga čuvate u hladnjaku, povećat ćete mu trajnost na godinu dana.
Njegova oštra, prodorna i pikantna aroma daje specifičan okus jelima azijske kuhinje, posebno onima pripremljenima u voku. Za guljenje đumbira koristite nož za štedljivo guljenje, a zatim ga, prema potrebi, narežite na ploške, štapiće (julienne) ili ga naribajte.


Osim što su ga uzimali za zdravlje i snagu , u srednjem su mu vijeku europski vladari pripisivali razna afrodizijačka svojstva.


Svježi đumbir koristi se u pripremi kako slanih tako i slatkih jela, dajući ljutu, ali i osvježavajuću aromu marinadama, prženim jelima, juhama, curryjima, žitaricama te svježem povrću.


Svakako nov okus dat će plodovima mora, a teškim mesima, poput patke i svinjetine, smanjit će masnoću. Toplu i mirisnu notu dat će poširanom voću, kompotima, tijestima za pripremu kolača i napicima.


Sušeni đumbir ne može zamijeniti svježi. Najbolje ga je koristiti u pripremi biskvita, peciva i klasičnog pudinga

Zbog pozitivnog djelovanja na zdravlje, osobito u podizanju imuniteta, đumbir je i čest sastojak napitaka. Dodajte ga svježe pripremljenom soku od odabranog povrća i voća, limunadi s dodatkom meda ili jednostavno prokuhajte nekoliko ploškica đumbira u vodi i dobit ćete tradicionalni čaj od đumbira. A tek kuhano vino s đumbirom!

* Izvor podataka: USDA National Nutrient Database for standard Reference, Release 16 (July 2003)

petak, 5. veljače 2010.

Slatka kaša od prosa

Nakon recepta za kašu od heljde sa voćem evo varijacije na temu ali ovaj put sa prosom.
Sa prosom sam se upoznala već odavno i jako ga cijenim kao žitaricu i istovremeno sam dosta ljuta na sebe što ga ne koristim više u prehrani.
Proso je prilično neutralnog okusa i može iskombinirati sa svim i svačim. nekada sam ga gotovo svakodnevno koristila u kombinaciji sa povrćem , onako najjednostavnije, kuham povrće (karfiol, brokulu, poriluk....) sa kojim krompirićem i ubacim žlicu-dvije prosa. A onda sam odjednom prestala ubacivati proso, ne znam niti sama zašto.
Vrijeme je da se proso vrati na jelovnik. Osim što sam tijekom prošlog ljeta i jeseni dosta radila složenac od prosa sa povrćem i sirom od moje mile "jussi" :) sada sam krenula i sa slatkom verzijom kaše od prosa. Za ovaj poticaj želim zahvaliti dragoj "maoz" sa Coolinarike koja mi je nakon isprobavanja heljde sa voćem prišapnula da isto mogu raditi i sa prosom. I sretna sam što sam je poslušala i uz svoje dodatke dobila sam ovo što ću vam prezentirati i što je jako, jako finoooo..... :):)

Ovo su sastojci za 2 osobe odnosno za 2 (poštene) zdjelice ove kašice :

6 žlica prosa
500 ml vode
2 kom jabuka
2 žlice sjemenki lana
1 žličica vanilin šećera
1/2 žličice cimeta
1-2 žlice sušenih brusnica ili nekog drugog sušenog voća po želji

- Proso preliti vodom i staviti kuhati.
- Jabuke narezati na komadiće i kada proso uzavri dodati mu jabuke i sve skupa kuhati povremeno mješajući.
- Kada se proso zgusne u kašu (oko 10-tak minuta kuhanja) dodati vanilin šećer i cimet. Kuhati još oko 5 minuta , mješajući.
- Maknuti sa vatre , umješati sjemke lana i sušeno voće (ja sam koristila brusnice)
- Raspodijeliti u zdjelice i uživati :)


Preporučujem jesti toplo, kada se ohladi nije ni približno fino kao dok je toplo.
Ovo je jedan divan i zdrav doručak u ovo zimsko vrijeme a može biti i isti takav desert.

p.s. sjemenke lana sam dodala samo iz razloga što kažu da su dobre za održavanje kilograma, da ne kažem mršavljenje , pa neka se nađu :):), a iskreno dobro su se i uklopile pa tim bolje :)


Proso i lan :





Kašica gotova, mmmmm....... :):)
(ovdje je pola količine od jedne "poštene" zdjelice)












Za kraj evo nešto o prosu , a ja ću dodati iz vlastitog iskustva da na kožu, nokte, kosu djeluje zaista blagotvorno i ako ga ćešće jedete to ćete sigurno i primjetiti .

Proso je veoma zdrava namirnica, ne samo po bogatstvu svojih prehrambenih vrijednosti, već i zato što je to lužnati plod, što nije baš uobičajeno među žitaricama.

Bogato je magnezijem i željezom, što je naročito važno za anemične osobe.
Mineralni sastav prosa pozitivno utječe na rad nervnog sustava, a posebno mjesto u prehrani trebalo bi, zbog svog lužnatog svojstva, zauzimati kod ljudi koji boluju od artritisa. Osim toga, kod bolesnika koji piju antibiotike ili kod osoba s problemima probavnog trakta, pomaže pri regeneraciji crijevne flore. Proso daju snagu te elastičnost kosi i noktima.

ponedjeljak, 1. veljače 2010.

Džem od datulja

Volite li datulje ? Ja ih jako volim i ne pamtim da je prošao i jedan dan a da u frižideru nisam imala paketić sušenih datulja. Često sa namjerom da od njih nešto napravim a na kraju bi ih uvijek pojela takve kakve jesu i takve su mi i najbolje. Poznajem dosta ljudi koji ih baš i ne vole, kažu da su preslatke - jesu, kažu lijepe im se po rukama - istina je, kažu da je to nekakav nikakav okus - nije !, okus je super :). Meni su zbilja predobre i najsretnija sam kada nađem one fine, mekane, ljepljive, ....., pa jednu po jednu mljac, mljac, nema mi boljeg deserta.

A da ova ljubav ne ispadne samo stvar hedonizma prilažem i ovo :
"Datulje su veoma bogate različitim vitaminima i mineralima među kojima se ističu vitamini B1, B5 i folna kiselina, te kalcij, magnezij, pa čak i željezo. Odličan su prirodan izvor energije koji brzo daje snagu, bez kasnijeg pada koncentracije šećera u krvi."



Žao mi je što kod nas još nisam našla za kupiti svježe datulje. Za vrijeme boravka u Munchenu još prije xy godina svježe datulje su se prodavale na štandovima po gradu i , pogađate, svaki odlazak u šetnju gradom pratila je vrećica sa pola kilograma datulja za grickanje uz put. I te svježe mi se jako sviđaju , ali kako sam rekla kod nas ih još nisam pronašla :(

E sada, što bih ja mogla napraviti od datulja ako to nije neka fina marmelada ili džem :):). I naravno, jedan paketić je žrtvovan za isprobavanje džema od datulja. Početna ideja je stigla sa jednog od onih letaka kojima su nam zatrpani poštanski sandučići u zgradama i koje niti ne nosim u stan već odmah ostavim u kutiji za papir pored sandučića. Ali, prije par dana malo sam "bacila oko" na jedan od njih i ugledam naslov "džem od datulja", hmmmmm......, vrijedno pažnje ali......., od tog recepta do ovog finalnog ostali su tragovi jer sam već dok sam čitala znala što ću izmjeniti, čega dodati a čega oduzeti i uglavnom na kraju završilo je ovako:

- 200 g sušenih datulja (1 pakiranje)
- 200 ml vode
- 100 g smeđeg šećera
- 1/4 žličice cimeta
- 1/4 žličice muškatnog orašćića
- malo naribane korice limuna
- 2 žlice soka od limuna
- 1 žličica (5-6 g) maslaca

- Datuljama izvadite koštice i narežite ih koliko sitnije možete
- Stavite ih u posudu , prelijte vodom, i stavite kuhati. Kada zakuhaju kuhajte ih još 10-tak minuta , mješajući.
- Zatim dodajte šećer i kuhajte mješajući još oko 2-3 minute. Dodajte i ostale sastojke (cimet, muškatni orašćić, sok od limuna i koricu, maslac) , umješajte i kuhajte još oko 5 minuta.
Pospremite ga u zagrijanu staklenku/e. Ja sam od ove količine napunila staklenku od 314 ml.

Džem bi trebao biti dovoljno gust da nije potrebno dodavati želin, ja sam čak u tijeku kuhanja dolijevala još malo vode jer je bio pregust.

Što se tiče šećera, ja ga slijedeći put neću dodati, datulje su same po sebi dovoljno slatke a ja baš i ne volim kada je marmelada/džem preslatka tako da ću ovdje šećer sasvim izbaciti. U toj verziji je moguće da će trebati malo želina za zgušnjavanje , na ovu količinu dovoljna će biti 1-2 žličice, pomješane sa 1-2 žličice šećera . Umješati ćete ga na kraju i zakuhati još oko 2-3 minute.

Ljubiteljima datulja sigurno će se svidjeti, dodaci baš fino obogate okus i svakako vam dajem preporuku za isprobavanje.
Osim što ga možete jesti samoga jako dobro se slaže sa integralnim dvopekom.