utorak, 25. veljače 2014.

FBI rukavice - Mamina jela


U ovom krugu blog igrice FBI rukavice koju je pokrenula Maja istražujemo blog drage Željke – Mamina jela.

Blog Mamina jela pratim već dulje vremena i svaki put kada Željka objavi novi post i novi recept pomislim „odlična je, uvijek kontinuirana u objavljivanju i uvijek neko jelo i slastica vrijedni pažnje“.  Pogledamo li samo usput blog Mamina jela odmah ćemo uočiti veliki broj recepata i to jako dobrih, odličnih recepata, od slanoga, slatkoga, kruha i peciva, domaća jela, jednostavniji i kompliciraniji recepti, …….. i sve su to „recepti sa potpisom“ kako i sugerira podnaslov bloga , recepti sa Željkinim potpisom, oni koje je sama pripremila, većinu i osmislila i sa nama podijelila.

Danas znam da blog Mamina jela piše Željka, u prvo vrijeme znala sam da ga piše Aliki, da živi na Cipru i da odlično kuha :)  Sada , kada smo krenuli sa istraživanjem bloga Mamina jela prvo sam potražila nešto više o autorici i odmah našla odličan članak gdje nam se Željka predstavila, i to ne samo nama već i široj javnosti (ovdje) . Upoznavanjem Željke na ovaj način zapravo je sve sjelo na svoje mjesto , blog, recepti, Željka, i zaokružila sam sliku, znam čijih ruku djelo su odlični recepti koje imamo priliku i sami isprobati. I sada je trebalo krenuti sa isprobavanjem.






U ovom krugu FBi rukavica dogodilo se sve što se dogoditi moglo da mi zasmeta ili me uspori na bilo koji način, prvi mjesec je proletio još u blagdanima, puna kuća, posla preko glave, vrijeme i koncentracija nula bodova. Kuhati , isprobavati, fotkati, napisati……, teško. Drugi, ovaj,  mjesec je zaprijetio da će donijeti isti scenario, ali uspjela sam se izboriti sa svim obavezama i posvetiti i Maminim jelima. A kada sam krenula listati dočekalo me recepata i recepata i ja bih najradije isprobala sve ! Gledam recepte po poglavljima, glavna jela me odmah privuku, a pod pite i peciva ne mogu se nagledati odličnih pogača i raznih peciva. Slastice su posebna priča, dovoljno je vidjeti naslov 65 raznih kolača i krema, zatim torte, pa sitni kolačići…….., izbor na koji Željka uistinu može biti ponosna.

Krenula sam i koliko sam mogla toliko sam isprobala, malo slanoga pa malo slatkoga.
Recepte neću prepisivati već su u linkovima u nazivu


Preporučujem ga svima ! Vidjela sam ga prvo kod Željke, a zatim i kod Maje kada je isprobala isti recept. Vidio ga je i dragi I. i odmah me pitao „možemo li mi ovo pripremiti ? „ :), naravno da možemo, zapravo ja i želim isprobati ovaj recept i baš mi je bilo super da ga želi isprobati i on. Lungić je kupljen, malo krompirića, povrće sam iskombinirala od ljubičastog luka, crvene i zelene paprike i mrkvice. Odstupanje od recepta smo napravili u tome da povrću nismo dodavali sos od rajčica, naglasak sam dala na pripremi mesa začinjenog sa origanom koje mi je ovdje bila potpuna novost.
Lungiću inačne uvijek dodam malo ruzmarina, ali origano nije nikada bio u kombinaciji , do ovog puta, pripremila sam ga kako piše u receptu, kada je kod prženja počelo mirisati činilo mi se da će biti previše intenzivna aroma origana, ali kada je bilo gotovo i kada smo probali…….. kasnije ćemo o tome :)
Što se povrća tiče isjeckala sam ga na komadiće i u zagrijanu tavu na ulje prvo stavila luk i malo ga popržila, dodala mrkvicu i pržila dalje i na kraju papriku i na laganoj vatri sve skupa dinstala još oko 15-tak minuta, začinila sam soli, paprom i maslinovim uljem.
Krompiriće sam narezala na komadiće, skuhala ih i skuhane prebacila u tavu na jako zagrijano ulje i samo kratko popržila da uhvate koricu.

I servirala :)





Kakvo nam je bilo, da li nam se svidjelo ? Sve što kažem suvišno je jer je uistinu teško opisati koliko je ovo dobro. Iako su i povrće i krompirići bili dobri mene je prije svega oduševilo meso, lungić sa origanom, tako dobro, tako odlično ! Origano je dao poseban okus i posebnu notu mesu, osjetio se baš onoliko koliko treba, a samo meso je bilo tako mekano. Ručamo i u jednom trenutku I. kaže „ja sam se već odavno najeo, ali meni je ovo toliko odbro da moram još malo“ :)  I meni je bilo isto toliko dobro i biti će opet jer znam da ću ovo još tko zna koliko puta ponovno pripremati.







Ili kao smo ga mi nazvali „onaj čevap punjen sa sirom“ :) Naravno da ovo nije pravi čevap, ali je i naravno da sam odmah ugledala da je nešto dobro u pitanju, dobro začinjeno meso, sa komadićem sira u sredini, dovoljno da ga želim isprobati, zamirisao je još jedan dobar ručak ! Koristila sam mljeveno juneće meso, dodatke i začine sve kako piše u receptu. Na trenutak sam pomislila da će biti možda i prezačinjeno, ali sam krivo mislila, omjer začina je baš optimalan i zapravo mi ne bi smetalo da je malo i začinjenije i pikantnije. Sir sam koristila tvrdi kravlji i iako je Željka lijepo naznačila da pazimo koliko sira stavljamo da ne bi iscurio meni je „pobjegao“ pokoji veći komadić pa je malo i iscurilo. Što se veličine biftekia tiče, ne znam da li sam najbolje pogodila, uglavnom od 600 g mesa napravila sam 15 komada, znači oko 40 g po komadu. Ispržila sam ih, servirala, dodatno posula sa malo peršina i „klik“, „klik“, na žalost samo brzinske fotke iz kojih nisam uspjela puno izvući.






Ali iz samog jela smo izvukli  ni manje ni više nego odličan ručak ! Za mene će drugi put biti sa malo više začina dok je I. rekao da je njemu baš ovako kako je odlično ! Za prilog su bile ćimulice sa krompirom iz ove priče. Biftekia ostaje na meniju i dalje !


Priznajem da sam slaba na ovakve i slične savijače. Kada god čujem riječ savijača, k tome još sa sirom , odmah lagano zatitram :)  A onda kod Željke nađem savijaču sa sirom, k tome još sa paprikama, peršinom, od lisnatog tijesta koje isto tako volim. List svježeg lisnatog tijesta i savijača je pripremljena i prije nego što je pećnica zagrijana. U ovoj savijači posebno su me se dojmile paprike, iako u Željkinu savijaču idu svježe paprike ja sam stavila pečene paprike i prije pečenja sam je umjesto premazivanja jajem samo malo premazala vodom i posula sezamom. Kada je zamirisala iz pećnice trebalo je još dočekati da se prohladi i da je konačno probam. Meni se jako svidjela dok I.nešto i nije bio presretan sa paprikama u savijači. Ništa zato, probala sam je za večeru i ponijela sutra dan za ručak na posao. Baš mi je odgovarala svježina i pomalo kiselost pečene paprike u ovoj savijači, iako je do sutra dan dosta omekšala meni je opet bila odlična.






Željka je ovu savijaču pravila u obliku pletenice, ja sam se ipak zadržala na osnovnoj formi štruce. Pletenicu ću drugi put :) , a osim ove još je pokoja Željkina savijača ostala za drugi put, toliko su primamnjive i toliko ih volim da će morati doći na red za isprobavanje.



Da li ga napraviti ili ne ? bilo je pitanje za jedan od novijih Željkinih recepata. Nije baš da nešto znam što bih sada sa njime, ali zar za karamel preljev treba imati neki plan :)  Čim sam ga vidjela na slici kod Željke nekako sam znala da će se naći i u mojoj teglici, pravila sam već karamel preljev po Majinom receptu i znam da su to sve varijacije na temu, ali zašto ga ne napraviti opet, pa pojesti ćemo ga, sa nekim kolačićem, kao preljev sladoledu , ili samo ovako žlicom :)  Sve sastojke sam imala, stigla sam posla i brže-bolje  napravila ovaj karamel. Iskreno, prije je to bilo brže nego bolje jer za ovaj karamel zbilja ne treba puno vremena. Sve sam napravila po receptu i dok se karamel hladio mislim se gdje ću prvo sa njime a da ga ne pojedemo samo ovako i ugledam njih …., nekoliko puslica od preostalog šauma kojega sam koristila za kolač koji ću pokazati u sljedećem postu. Eto sada ću puslice spojiti karamelom….., i spojim ih :)

A onda je nastala borba za svaku puslicu i zalogaj karamela :):)







Kod ovih istraživanja za kraj obično ostavim ono što volim nazvati „kapitalac istraživanja“ :) To je jelo ili slastica koje me se definitivno posebno dojmi i koje me doslovno obori s nogu. Našla sam ga i kod Željke, ovaj kolač, ili pitu, naizgled običnu pitu od jabuka koja je sve samo ne obična. Prvo pravljenje i greška, od pola mjere….., joj da sam znala……, odmah bi je radila od duple mjere :) Uglavnom, uzmem moj omiljeni manji četvrtasti kalup i odlučim pitu u njega smjestiti. Sve napravim po receptu i već dok sam formirala tijesto i pripremala jabuke mirisalo je na dobro. Kada sam je stavila peći mirisalo je na predobro. U tom trenu dolazi I. i pita što miriše i kako to da večeras pravim pitu od jabuka, a ja ispričam o težem danu, hladnoći i kišici koja pada i činjenici da želim i treba mi nešto fino, slatko, mekano, mirisno, ukusno, …….., sve, baš sve to sam dobila u ovoj piti od jabuka !





Savršeno tijesto, jabuke baš kako treba, imala sam i domaće mirisne jabuke pa je vjerujem i to pridonjelo dobrom okusu. U svakom slučaju moje oduševljenje ovom pitom je bilo baš veliko. Ne da sam je zabilježila za drugi put već je istisnula sve dosadašnje pite od jabuka i probila se na prvo mjesto :)






Za ovaj put toliko iz Željkine kuhinje, ostalo je još puno neisprobanih recepata koji će doći na red. 
Draga Željka hvala ti na gostoprimstvu i svim odličnim receptima koje sa nama dijeliš !

četvrtak, 20. veljače 2014.

"Dobro jutro" smoothie sa kvascem


U ovomjesečnom krugu blog-igrice Ajme koliko nas je koju je pokrenula monsoon , draga Mirela sa bloga LoveAffair za temu nam je zadala – kvasac !


Kvasac i prva pomisao dizano tijesto, pregledam do sada objavljene recepte i zaključim da baš i nemam neki veliki izbor recepata sa dizanim tijestima osim kruha. Ok, mogu prijaviti kruh i sudjelujem u igrici , ali baš da mi je to nešto izazovno i nije, želim nešto drugo sa kvascem ili od kvasca, a za početak se zapitam što i koliko znam o samom kvascu kao namirnici.


Kvasac je prisutan već više od 5 tisuća godina, a ja sam ga naravno upoznala puuunnnooo kasnije :)  i rekla bih da sam ga upoznavala po fazama. Znam i sjećam se prve faze ,“ kvasac je dobar za kosu, kožu i nokte“ pa sam ga u onim pubertetskim danima kada sam licu i svakoj točkici na njemu posvećivala punu pažnju uredno mješala sa sokom od limuna i nanosila kao masku, sve za ljepotu ! :)

Zatim je stigla druga faza kada sam sve više ulazila u kuhinju, „kvasac je aktivan i sposoban za fermentaciju“, a zamijesiti tijesto u koje se stavi kvasac i ostaviti ga neko vrijeme na toplom pa se vratiti i vidjeti veeellikkoo tijesto bilo mi je i više nego veselje. Posebno me veselilo kada bi baka krenula ispeći domaći kruh i u šalicu umješala kvasac, žličicu šećera i malo vode, a kvasac bi nabubrio, zapjenio………, ne znam zašto mi je to  bilo tako simpatično i smiješno, danas je moram priznati tek činjenica i znak da je kvasac spreman za dalje.

I otišla sam dalje do treće faze, „kvasac kao namirnica ne samo za dizana tijesta ili u proizvodnji piva“ i kvasac sam stavila u Smoothie ….., voće, malo zobenih pahuljica i kvasac i dobila sam zdrav i ukusan napitak za dobar početak dana !










Od faze do faze , a počevši sa  izazovom zvanom „kvasac“ došla sam do ovog smoothiea. A smoothie kao takav nametnuo se iz samog izazova. Ne znam kako vi, ali meni su dani uglavnom ispunjeni izazovima, od onih očekivanih poslovnih, životnih, do onih kako izdržati vremenske promjene zadnjih dana, zatim kako se tijekom dana što bolje organizirati, kako redovno nešto pojesti, osigurati stanje zdravlja,  naći pet minuta vremena samo za sebe, kako, kako, ……… i što kvasac ima s tim ? :)  Ima smoothie, a u njemu i kvasac. Smoothie je  idealan za izazove, idealan kada nemamo vremena ili , priznajmo, nekada ni volje uzeti nekoliko vrsta voća ili povrća i pojesti ih tijekom dana. Lakše je i praktičnije sve skupa pretvoriti u dobar i ukusan smoothie i eto voćno-povrtnog obroka kojega dodatno možemo kombinirati sa žitaricama, sjemenkama, medom. U zadnje vrijeme sve više kolega na poslu konzumira smoothie , isprobavaju se razni okusi i kombinacije, važno je da je svježe pripremljen i jedino takav se preporučuje. Svaki smoothie je na svoj način dobar, a ovisno o ukusima manje ili više će nam se svidjeti, no u svakom slučaju uvijek ga možemo sami sebi prilagoditi. A u toj prilagodbi u njemu se može naći i kvasac.






Zašto bismo kvasac konzumirali na ovaj način ? Paaaa, kada ga umješamo u brašno, šećer…….. tada možda i nije najzdraviji, pojesti ga samog sigurno nije baš najukusniji , a „upakiran“ u ovaj voćni smoothie postaje mmmmm finoooo i dobro i zdravo :) 

Tekst preuzet sa net-a:

„Suhi pekarski kvasac sadrži veće količine bjelančevina, masti, ugljikohidrata, vlakana, minerala (osim cinka) i vitamina.
Uz makronutrijente, pekarski kvasac iznimno je vrijedan izvor minerala i vitamina - željeza, magnezija, fosfora, kalija, cinka, selena, folne kiseline, tiamina, riboflavina, niacina, pantotenske kiseline i vitamina B6.
Zbog visokog sadržaja bjelančevina i vitamina B-skupine, naročito folne kiseline, upotrebljava se kao dodatak prehrani u slučajevima gdje prehranom nisu osigurani u potrebnim količinama“


I tako evo kvasca u smoothie-u za kojega sam ideju našla na net.-u i malo ga doradila po svome.


Smoothie sa kvascem

(za 1 čašu/obrok)


- 1 naranča
- 1 banana
- 2 žlice malina ili bilo kojeg drugog bobičastog voća
- 1 žličica meda 
- 1 žlica zobenih pahuljica
- 1 žličica suhog kvasca


- Naranču iscijediti u sok, bananu narezati na komadiće, dodati ostale sastojke i sve staviti u blender i izmiksati u napitak. Ukoliko nemate blender isto se može napraviti štapnim mikserom ili u sjeckalici.

- Naliti u čašu, po želji dodatno dekorirati  i eventualno dodati led ako želite više rashlađeni napitak.

I gotovo je :) 






Smoothie  "Dobro jutro !" je spreman i mi smo spremni za novi dan :)  Uz ovaj smoothie trebamo još samo osmijeh na licu i možemo krenuti, novi izazovi nas čekaju, poslovni, životni, promjene vremena, …., sve će biti lakše , ili se to meni samo čini ? Ako mi se i čini to opet znači da je uvijek pravo vrijeme za ovakav smoothie  !


Ovaj smoothie šaljem dragoj Mireli kao moju prvu ulaznicu u ovomjesečni krug blog-igrice Ajme koliko nas je. I pridodajem još dvije ulaznice:

petak, 14. veljače 2014.

Red velvet srce od srca


I opet Valentinovo ! :) Ima jedna pjesma koja kaže da je svaki dan Valentinovo, i tako bi trebalo biti. Ljubav je ona koja je stalno u nama i oko nas, svaki dan je osjećamo , a na Valentinovo ćemo je samo malo glasnije i jasnije obilježiti. Tako nekako razmišljam iz godine u godinu u ovo vrijeme, kažem da nije potrebno ništa posebno raditi za Valentinovo, ali isto tako svaki put imam Valentinovski post :) Pa da ne bi tradicija bila narušena evo me i ove godine sa crvenim srcem :)

Danas crvena srca iskaču na sve strane, kažu da ljubav dolazi iz srca, da volimo srcem, a sve ostalo su samo varijacije na temu. Ja opet kažem da je važno da volimo, taj osjećaj je neponovljiv isto kao i onaj da smo voljeni. Ne treba tu puno pričati, ljepše je osjećati i pokazati. Sa time se slaže i dragi I. koji je odmah rekao da nećemo posebno obilježavati Valentinovo , ali isto tako znam da danas neće zaboraviti na crvenu ružu :) Sa time se slažu i moje cure u Dbk koje kažu da nije sve u ovom jednom danu, ali opet znam da ćemo danas jedna drugoj zaželjeti sretno Valentinovo :), sa time se slaže i moja najdraža K. koja će reći da joj je Valentinovo bez veze , a potajno će se nadati da će neka simpatična porukica baš danas doći do nje :) A sa time se vjerujem slažu i svi meni dragi, prijatelji, oni koji su uvijek tu negdje i kada se ne vidimo, kao i vi drage blogerice i blogeri koji ste isto tako uvijek tu negdje iako se ne vidimo, ali se osjećamo, i družimo i volimo :) I zato je danas ovdje puno, puno razloga da svima poklonim puno srca i jedno slatko crveno srce !






Moj prvi red velvet kolač. Ajme koliko dugo već obilazim red velvet torte, kolače, cupcakese, planiram ga napraviti i nikako da krenem. I dok neki već nižu cijele red velvet kolekcije ja mudrujem o tome da li je baš dobro što ide ta crvena boja u sastojcima iako sam do sada i bez crvene prehrambene boje pojela tko zna što možda i štetnije od ove boje koju ću u određenoj količini pojesti danas i vjerovatno ne tako skoro opet. Uostalom znala sam je već i kapnuti u keksiće, bili su tu i crveni macaronsi, pa zašto onda ne bi bio i red velvet kolačić. U svakom slučaju želja da isprobam red velvet kolač je bila velika i samo sam čekala trenutak da ga napravim, i koji bi onda bio bolji trenutak od današnjeg dana, od Valentinova. Tu je i kalupić srce koji se u današnji dan jako lijepo uklopio i preostalo je napraviti ovo slatko crveno srce, i konačno moj red velvet kolač :)






Pronaći recept za red-velvet nije bio problem, prepun ih je net i samo je trebalo izabrati. Svi su otprilike isti ili slični i odlučila sam se pregledavati slike i gdje mi je kolač najcrveniji i najljepši po tom receptu ću praviti :) Tako je i bilo, i od svih raspoloživih odlučila sam praviti po receptu koji je valjda jedini bio na talijanskom jeziku koji ne govorim :), ali ništa za to, tu su rječnici, malo prevoditelj,  i nadam se da sam dobro pohvatala sastojke i postupak. Ako i nisam nema veze, to samo znači da sam u tom slučaju dobila unikatan kolač i neki novi recept.

Druga dilema je bila krema od sira koja uobičajeno ide uz red velvet, osim za kombinaciju okusa i za kontrast boja, tako iskombiniran kolač izgleda zbilja atraktivno i lijepo. Ali ne bih, ……., Valentinovo je i želim čokoladu , želim crveno i čokoladno. I ono što sam željela to sam i napravila , crveno i čokoladno :) , i preljev od šećerne glazure. 


Red velvet srce 

Tijesto
- 125 g maslaca 
- 250 g šećera 
- 2 jaja
- 225 g brašna 
- 1 žličica sode bikarbone 
- 15 g kakaoa 
- prstohvat soli 
- 250 ml mlaćenice (stepko) 
- 1 žličica octa 
- 1 žlica crvene prehrambene boje u prahu 

Čokoladni ganache 
- 100 ml slatkog vrhnja 
- 200 g čokolade za kuhanje 
- 20 g maslaca

Šećerna glazura 
- 200 g šećera u prahu 
- 3 žlice soka od limuna 
- 1 žlica vode 
- prstohvat crvene prehrambene boje 

Ukrasi
- srca od bijele i tamne čokolade

Tijesto
- Omekšali maslac i šećer staviti u posudu i mikserom miksati na najvećoj brzini dok se dobro ne sjedini
- Dodati jaja i mikserom ih dobro umješati u smjesu 
- Dodati mlaćenicu i pomalo dodavati brašno u koje smo umješali kakao, sodu i prstohvat soli. Mješati polako mikserom na najmanjoj brzini 
- Dodati žličicu octa i crvenu boju i mikserom na najmanjoj brzini ih umješati. 
- Kalup namastiti i pobrašniti , izliti tijesto i peći na 180 stupnjeva, oko 40 minuta 

Čokoladni ganache
- Vrhnje zagrijati do vrenja i dodati čokoladu i maslac, dobro mješati na najlaganijoj vatri dok se ne otopi. 
- Ohladiti u frižideru do korištenja 

Šećerna glazura 
- Šećer, sok limuna i vodu sjediniti i na srednjoj vatri zagrijavati uz stalno i brzo mješanje
- Pred kraj dodati crvenu boju i dobro je umješati
Glazuru napraviti neposredno prije preljevanja kolača. 


- Kada je kolač ispečen ohladiti ga i prerezati na dva dijela (kao dvije kore)
(Osim ovog srca napravila sam i nekoliko muffina obzirom da mi je preostalo smjese, po mojoj procjeni smjesa bi bila dovoljna za kolač sa dvije kore , okrugli kalup promjera 22 cm) 
- Ohlađeni čokoladni ganache staviti u slastičarsku špricu i tako napuniti jednu koru i preklopiti drugom 
- Pripremiti glazuru i preliti kolač ("točkice" u mojoj glazuri su komadići tijesta koji su mi preostali i nespretno se našli u glazuri...., našli se i takvi ostali :) ) 
- Ukrasiti čokoladnim srcima 






I sada......, čekati degustaciju ?......, hm, pa toliko sam ga željela napraviti da ne bi sada bilo fer da ga odmah i ne probam. Stvar će spasiti muffini nastali od preostale smjese, nisu uspjeli baš najbolje zbog lošeg silikonskog kalupa (i to se događa) , ispekli su se dobro, ali izvaditi ih u komadu iz kalupa bilo je nemoguće. Stoga sam ih usitnila u komadiće, dodala im malo čokoladnog ganache-a i šećernog preljeva, pokoje srce i probali smo ih i prije samog Valentinova :) 

Dojmovi ? Hm, pa i nisam baš preoduševljena i to prije svega samim tijestom, znam da bi sirna krema bila puno bolja u kombinaciji, ali tijesto je ono koje bi svakako ostalo, a ovo je istina mekano, pravi biskvit, ali nije niti slatko niti nekog posebnog okusa, baš nekako nedefinirano,  zapravo........, jedino što mi se sviđa je ova baršunasta crvena boja i u svakom slučaju mi je jako drago što sam konačno napravila svoj prvi red-velvet kolač i uživam gledajući ga ispred sebe.  A to je uostalom i najvažnije ! :)






Uživajte u današnjem danu, simpatično je i lijepo, Valentinovo neka bude danas, a ljubav svaki dan ! 


ponedjeljak, 3. veljače 2014.

Keksići sa limunom


Primjetila sam da rijetko kažem „keks“, češće kažem „keksić“, ne mogu objasniti točno zašto je tako, ali znam da je došlo otprilike kada i neki bezvezni , malo teži dani, k tome je došla i zima koja mi nikada nije bila najomiljenija, a onda je nekako najbolje skuhati topli čaj, ispeći mirisni „keksić“ :)  i uz te lijepe mirise i okuse na trenutak se izgubiti iz svakodnevnice. Tamo gdje je taj keks ili keksić koji je u našim rukama tako mali i pojedemo ga u jednom zalogaju često zapravo veliki i znači nam puno, ni ne sluti mali keksić koliko je nekada važan :) 


Pekla sam tako ovih dana keksiće iako im je prava sezona, ona blagdanska , prošla, iako smo cijeli prošli mjesec bježali od slatkoga, od ovih keksića nisam mogla pobjeći. Kada krenem prema keksićima tu su prvi oni Lanini, Danski, uvijek savršeni. Ne zaobilazim niti mirisne vanilice i tu su mi Anine favorit, a ne odbijam niti Bojine kolače koje sam našla kod Snježe. Ovaj put sam pravila vanilice i spajala ih pečenim džemom od šljiva i marmeladom od crvenog grepa, limuna i naranče. Pospremljene u limene kutije čekaju degustatore i njihovu riječ , a dragi I. i ja smo svoju degustaciju već obavili i samo rekli njamiiiiii :)



Za degustatore sam pripremila, a sebi, nama ? Nije baš da mi sada treba zaliha keksića, ali želim nas malo počastiti. Zadnjih dana, tjedana , pa i mjeseci izgleda kao da se stalno oko nečega brinem, jedno prođe, drugo dođe, došla je  usput i zima koja sada već nešto kao i prolazi :) i onda mi je nekako najdraže "ušuškati se", skuhati fini čaj .........šalica aromatičnog čaja je ono što uvijek dobro dođe, a uz čaj je još bolje došao i pokoji keksić. I to limunkasti , mmmmm što volim miris i okus limuna, posebno u keksićima :)









Limun volim po zimi, ali isto tako i ljeti. Poseban je limun, osvježavajući, kiseo, gorak, sladak samo ako ga mi sami zasladimo, a u svojoj kiselosti i gorčini spreman je uljepšati nam i zasladiti dan. Domaći limun mi je tek poseban sa svojom hrapavom koricom koju kada naribam cijela kuća miriše, a tek kako mirišu tijesta i kolači u koje je stavljam………., odlučila sam tako staviti limun i u keksiće koje sam ispekla u sumorno nedjeljno poslijepodne, vani je bilo hladno i padala je sitna hladna kiša, sivo je, bez veze je, ........, ali ne, ne može nedjelja tako proći, zamirisati će keks sa limunom ili limun u keksu, keksiću :) I ne samo to, kada sam ih ispekla sjetila sam se punč glazure koju već dulje imam u frižideru i koja čeka da napravim voljene punč kocke. Punč kocke nije dočekala, ali je dočekala ove keksiće, a ja sam htjela dočekati malo veselja, vedrih boja, proljeća, i dočekala sam ……, sve to u ovim keksićima  :)









Keksiće sam napravila jednostavno, maslac , brašno, limun……… ☺


Keksići sa limunom

- 200 g maslaca
- 150 g šećera
- 2 vrećice vanilin šećera
- 2 jaja
- 1 limun – korica i sok
- 400 g brašna
- Punč glazura ili bilo koja druga glazura po izboru (može i bez glazure :) )



- Maslac sobne temperature miksati mikserom na najvećoj brzini i pomalo dodavati šećer i vanilin šećer uz stalno miksanje.

- Dodati jaja i dobro ih umješati mikserom
- Dodati koricu i sok limuna i umješati
- Pomalo dodavati brašno i mješati mikserom na najmanjoj brzini ili kuhačom.
- Na kraju umjesiti do kraja rukama da se dobije glatko tijesto 
- Tijesto zamotati u prozirnu foliju i staviti u frižider na oko 30 minuta
- Tijesto razvaljati na debljinu oko pola centimetra, vaditi oblike po izboru (ja sam ovaj put pravila „cvjetiće“)
- Peći ih 11 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva (od ove količine ispasti će 2,5-3 pleha keksića )
- Kada se ohlade po želji staviti neku glazuru ili h samo posuti šećerom u prahu (ja sam stavila punč glazuru, ispočetka sam ih mislila cijele preliti glazurom, pa neću nego samo sredinu, pa na kraju neću nego ću se samo malo poigrati glazurom……, hoću-neću znala sam jedino da hoću keksiće :) )






Keksići se mogu čuvati u staklenoj teglici ili u limenoj kutiji, i mogu stajati dosta dugo, ali neće :) Ne zato što ovi „nikakvi“ dani neće proći već zato što im nećete odoljeti i pojest ćete ih brzo. Tako smo i mi. Odvojila sam dio za degustatore, zatim skuhala čaj. Miriše čaj, mirišu keksići, …….., kako onda mogu stajati :)








I eto nas opet kod „keksića“ sa početka posta, tako malen a tako važan, ovaj je baš i ukusan, maslac mu daje ono što ga čini pravim keksom, ups keksićem :) ,  a ne osjeti se baš previše, malo okusa vanile, a malo više limuna, ali ne previše. Baš su onako pravi, nježni,  limunkasti. Punč glazura koliko god je neplanirani dodatak i osnovna uloga joj je bila razveseliti keksiće svojom vedrom bojom  skroz dobro se uklopila i okusom, drugi put ću je namjerno staviti :) I. je i danas rekao kako mu ova glazura baš dobro ide i upotpunila je okus keksića, a nemam niti ja ništa protiv. 

Kada pogledam ove keksiće moram se nasmješiti, ovaj jedan što je negdje krenuo ne bježi, samo ide k vama, da se počastite, da i vas razveseli i uljepša vam dan :)