Irenin rad pratim već par godina kada sam je uočila na Coolinariki, odlični recepti i krasne slike korisnice pod imenom „Vitirena“. Prvi odabran i isproban recept bili su
Medeni đumbir keksići koji su me osvojili svojim mirisom i okusom. Tada ih nisam slikala, a za ove blagdane ću ih tek napraviti tako da sliku nemam ali ostaje preporuka da ih obavezno isprobate , zamirisati će kuću i uživati ćete u njihovu specifičnom okusu.
Zatim sam otkrila i Irenin blog gdje nas je počastila velikim brojem odličnih recepata sa divnim prezentacijama. Rado pratim Irenin blog, a isto tako sam sa zadovoljstvom u ovom krugu igrice isprobala neke od Ireninig recepata.
Irenu poznajem samo virtualno i upoznala je kao mladu majku, vedru, punu energije, svestranu, odličnu kuharicu koja osim što dobro pripremi jela i slastice isto tako se potrudi lijepo i maštovito nam ih prezentirati. Uvijek jednako uživam kako u receptu tako i u slikama. Lijepo je u Ireninoj kuhinji, uvijek mirisno , a obzirom na ono što sam isprobala mogu reći da je fino, jako fino. Irena nas je počastila mnogim odličnim jelima, krasnim pecivima i pitama, i ukusnim slasticama. Blog sam nekoliko puta detaljno prelistala i pročitala, mnoge recepte izdvojila, no obzirom da me vrijeme poprilično pregazilo stigla sam isprobati tek dio toga. U svakom slučaju uvijek postoji druga prilika pa će i ostali recepti pomalo doći na red bez obzira što neće biti u okviru igrice.
Isprobavajući Irenine recepte primjetila sam da svaki ima nešto specifično, nešto što takav recept izdvaja iz neke standardne verzije te ga čini posebnijim. Također, u jednom od postova Irena kaže da su joj rekli da su joj recepti za slastice komplicirani, ali ja moram priznati da nisam dobila taj dojam. Iako sam isprobala tek mali dio onoga što Irena nudi i možda ne baš neke komplicirane recepte , ostajem dojma da niti ostali nisu toliko komplicirani koliko možda sadrže nešto više sastojaka i zahtjevaju malo više pažnje u pripremi.
U svakom slučaju ja sam u onome što sam isprobala uživala, pa iako ih nisam uobičajeno odvojila u dva posta krenuti ćemo sa slanim , pa zatim sa slatkim :)
Recepte neću prepisivati već su u linkovima u nazivu.
U izbor recepata za isprobavanje odmah sam uključila i dragog I. i ovaj recept je on odabrao, i nije pogriješio :) Moram priznati da je i mene recept jednako privukao, prvo zbog pečenih paprika u sastojcima, drugo zbog ovog dijela sa kuhanjem u pećnici što inače ne radim. Stoga, pripremila sam potrebne sastojke i krenula skuhati nedjeljni ručak. Ono što sam izmjenila je da sam umjesto svinjetine koristila junetinu i da na kraju nisam stavila kockice slanine. Radila sam točno po receptu i nakon vremena predviđenog za pećnicu meso mi još uvijek nije dovoljno omekšalo (možda zato jer je bila junetina) pa sam ga dodatno dokuhala.
Odlično je mirisalo i znala sam da mora biti dobro, posula sam ga peršinom i servirala
Za prilog sam skuhala tjesteninu, šurlice koje se inače kombiniraju sa gulašem, i sve skupa nam se jako svidjelo. Meni su posebno interesantan i dobar dodatak pečene paprike koje su cijelom jelu dale potrebnu svježinu. Pomalo ziheraški stavila sam ih nešto manje, a sada znam da ću ih drugi put staviti nešto više :)
Uz ovakva jela čašica vina je neizbježna i ……..bio je to odličan nedjeljni ručak ! Koji ću rado ponoviti :)
Zamirisao je još jedan nedjeljni ručak , uh koje odlične ćufte :). U gulašu je bila paprika, ovdje su kiseli krastavci , za mene dovoljno da me privuče na isprobavanje. Uz to, ovo je jedno konkretno , zimsko jelo, bila je i vani prava zima pa je u kuhinji lijepo zamirisalo i dok su se ćufte kuhale pomalo smo jedva dočekali da ih probamo.
Koristila sa sve kako piše u receptu osim što sam mladi luk zamjenila porilukom. Odmah moram reći da koliko god na prvi pogled izgledalo kompliciranije ovo jelo se dosta lako i jednostavno pripremi, vremenski je također manje zahtjevno i ručak je ubrzo bio na stolu.
Kako sam već napisala ćufte su odlične, osim što je za mene bilo malo previše vrhnja pa ću ga drugi put staviti nešto manje ili razrijediti sa vodom kako bih zadržala istu količinu safta uz ćuftice. I. nije imao primjedbi :), sve što je ostalo jeo je i sutra i dan kasnije i ……, definitivno ću ih morati još koji put napraviti :)
Nakon Rusije idemo malo do Turske :) , naravno na nešto slatko i ovdje je moj prvi isprobani slatki recept. Turske kocke primjetila sam kod Irene čim ih je objavila, a zatim i kod drage Katarine sa bloga
Laka kuharica kada ih je ona isprobala i sa nama podijelila odlične dojmove. I mene je ovdje privukla činjenica da se umjesto brašna koristi griz i da ima limuna, puno omiljenog mi okusa i mirisa limuna.
Kockice sam napravila točno po receptu, stavila sam 2 limuna u sirup i mljac, mljac, ….. :) . Mirisne, mekane, ukusne, ……, odlične ! Jedva smo dočekali da se ohlade .
Posula sam ih šećerom u prahu i uživanje je moglo početi :)
Kocke je isprobala i najzahtjevnija degustatorica koju sam ikada imala :), starija gospođa čije slastice su uvijek odlične i koja je vrlo kritična, i koja je ovim kockama dala čistu peticu ! Tražila me i recept i ubrzo ih je i sama napravila :) A vjerujem da će i kod mene još koji put zamirisati.
Ovi kuglofići mi nisu mogli promaknuti, sa cimetom su ,u meni uvijek dragom mini izdanju, i izgledaju prekrasno u Ireninoj izvedbi ! Privukao me neravno i recept, količina vrhnja i tijesto koje više nalikuje na gusti šlag nego na nešto što će postati kuglof :). Dovoljno da krenem na isprobavanje. Nedjelja je i kolačić mora biti na stolu, a ja sam ih krenula napraviti u subotu navečer. Zamirisali su meni, zamirisali su i dragom I. i ….., jedva je koji komadić dočekao nedjelju . Dakle, kuglofići su opravdali povjerenje :)
Napravila sam ih točno po receptu, dodala mrvicu više cimeta , mutila i gledala zanimljivo tijesto, zatim ih gledala dok se peku baš da vidim hoće li ispasti pravi kuglofići :), i evo ih , u dva različita kalupa od kojih je jedan za kuglofiće, ....ispali su ovako :
Pomalo specifične teksture tijesta i jako ukusni, finiiii……, obavezan slatki zalogaj uz šalicu čaja !
Iako je nedjelja dan kada imam malo posebniji doručak ovaj put je to bilo u subotu, a kako volim da taj doručak bude ujedno i slatki izbor je pao na ovaj puding od riže. Naravno, volim i rižu u slatkim verzijama ali je isto tako i dosta rijetko pripremam pa mi je situacija u ovu subotu došla kao naručena da se počastim ovim slatkim pudingom. Naime, to je bila ona subota kada smo se probudili zameteni snijegom. Probudila sam se uz zvuk SMS-a i otkazivanja kavica u gradu „Čuj, ne mogu iz kuće, ……, čuj ne voze tramvaji, auto je zakopan u snijegu i sa autom se ne izlazi……..“ . Da, sve je bilo pod snijegom koji je uz vjetar i dalje padao, a ja sam bila u toplom stanu, sa receptom u ruci i malo po malo puding od riže je bio skuhan i jako lijepo je zamirisao u to snježno zimsko jutro.
Napravila sam ga točno po receptu. Probala sam ga i toplog i hladnog i glasam za toplu verziju.
Umjesto kompota od marelica iskombinirala sam ga sa mojim
Džemom od pečenih marelica. Cimet, marelice, slatka kremasta riža, …….,u zimsko , snježno jutro bolje nije moglo ! :)
Mogu li blagdani proći bez vanilica ? Ne mogu :) . Tako ne prolaze niti kod mene. Osim što su vanilice pitanje tradicije moja sestra ih toliko voli da ne bih mogla niti zamisliti da joj ih ne napravim. Tako sam prošli vikend zasukala rukave :), i vanilice su napravljene i pospremljene u limenu kutiju da pričekaju blagdane i sestru jer za ove blagdane cure iz Dbk-a stižu k meni i jako se veselim njihovom dolasku.
Irena je ovaj recept pronašla na Coolinariki, isprobala ga i preporučila. Preporuka + vanilice kakve je Irena ispekla, malene, prekrasne, bile su dovoljne da ih i ja za ove blagdane odlučim ispeći baš po ovom receptu. Slijedila sam recept bez odstupanja , ispekla keksiće, spajala ih mojim
Džemom od jagoda koji sestra najviše voli, a dio i sa
Džemom od malina koji ja malo više volim :) .
Puno štaub šećera i vanilice su otiše u svoju kutijicu :)
Naravno da sam dio ostavila za probati i pojesti do blagdana, pa tko bi izdržao pored pune kutije mirisnih keksića. Uz uobičajenu šalicu čaja I. i ja smo se bacili na degustaciju ovogodišnjih vanilica.
Mekane , a prhke ,baš prave vanilice, nezaobilazan blagdanski keksić :)
Draga Irena, uživala sam u tvojoj odličnoj kuhinji kao što svakodnevno uživam u tvojim postovima, odličnim receptima, divnim prezentacijama, krasnim slikama. Ostalo je još puno toga na listi za isprobavanje i nadam se da će pomalo stići na red i hvala ti na svim receptima kojima nas častiš !!