FBI rukavice - Parfe Dunja - "slatko"

U ovom krugu blog igrice FBI rukavice ,koju je pokrenula mamajac, istražujemo blog drage Dunje - Parfe Dunja .

Moj osvrt na Dunjin rad, blog i na Dunju kao dragu blog-kolegicu je u prošlom postu. Isto tako u ovom postu sam prezentirala i slane recepte koje sam isprobala sa Dunjinog bloga. Sada je vrijeme za "nešto slatko". Koliko su me se dojmili Dunjini slani recepti toliko su me oduševili i ovi slatki. Isprobavajući jedan po jedan moje zadovoljstvo je raslo i sve više sam uživala u svakoj novoj slastici.

U ovom krugu igrice nemam isprobanu marmeladu iako bi se to očekivalo :), nju sam još ranije samostalno isprobala. Tu je Dunjina  "Marmelada od kakija i mušmula", interesantna kombinacija i svakako jako ukusna. Marmelade sada nema, ali zato kolačića i keksića ima :) i tu je ono što sam sada isprobala od "slatkog programa":

(recepte neću prepisivati već su u linkovima u naslovu)



Čokoladni kolač od šljiva i čokolade

Ovaj kolač me privukao čim sa ga ugledala zbog kuhanih šljiva koje u njega idu i to mi se učinilo jako interesantno, a tu je i kombinacija čokolade i šljiva koja mi je tek posebno dobra. Bilo je to za moj rođendan kada sam častila kolege na poslu  i ovaj kolač je bio dio čašćenja. Da li im se svidio ne treba niti pitati, definitivno da i definitivno se pojeo do zadnjeg komadića. A radila sam duplu dozu , u velikom dubokom plehu od pećnice.

Sve sam napravila točno po receptu i odlično je uspio, baš sam i sama bila zadovoljna što nije česti slučaj :)

Iako Dunja sugerira da se umjesto kuhanja šljiva, pa hlađenja i dodavanja u kolač može staviti i koja žlica gotovog džema od šljiva (a džema mi baš doma ne nedostaje :) ), ipak sam se odlučila ići skroz prema receptu pa sam radila sa kuhanim šljivama.

Ja sam bila prvi degustator i taj okus biskvita sa tamnim kakaom i sočnih kuhanih šljiva i danas pamtim. odlično !

Ono što nije odlično su fotke, ove sam izvukla iz nekoliko loših, ...., žao mi je ali tako je to kada sam radila 4 vrste kolača u duplim dozama i još htjela sve kako treba slikati, ne ide to baš tako kako sam zamislila. Stoga, bez obzira na nezgodu sa fotkama, preporuku za ovaj kolač treba shvatiti ozbiljno :)

Savijača od nektarina

Ideja sa nektarinama u savijači mi je bila super na prvo čitanje i na prvi pogled. A još mi se više svidjela na prvi griz kada sam savijaču napravila :) . Volim i breskve i nektarine, volim ih u raznim kombinacijama, ali nektarine u savijači nisam još probala. Pa bilo je i krajnje vrijeme, ako ne prije onda na rođendan :)

I ova savijača je bila rođendansko čašćenje, u 8-štrucnom izdanju :) , puno ljudi, duple doze, ako je čašćenje onda je čašćenje.

Napravila sam sve prema receptu, malo naribanih jabuka, nektarine izrezane na komadiće, šećer, ....., osim u mojoj verziji i malo mljevenog kardamoma. Okus je zanimljiv i definitivno različit od cimeta.

Savijače sam ispekla i dosta lako rezala, bile su mekane, ali ne premekane da bi bilo nekih problema, prije bi ih nazvala sočne.

Zatim sama sebi serviram prvi komad, moram znati što nosim na čašćenje :)

Ja joj dajem odličnu ocjenu, a degustatore je također zainteresirala priča sa nektarinama i poprilično brzo su je pojeli, u ocjeni se slažemo !

Keksi sa čajem i uz čaj

Od kada sam vidjela ove kekse kod Dunje, oduševljena idejom i izvedbom želim ih napraviti, ali na red su stigli tek sada i to u malo izmjenjenoj verziji iz razloga nabavke korištenih čajeva. Matcha čaj imam doma i njega sam odvojila za zelene kekse, međutim nabavka druga dva čaja mi se nije baš uklapala pa sam odlučila zapamtiti onaj dio gdje Dunja kaže "možete ih napraviti i od uobičajenih sastojaka". Ok, napraviti ću ih u ovoj verziji, ali i tako sam uspjela napraviti dvije greške u koracima pa mi u usporedbi sa Dunjinima i sa keksima kakvi bi zapravo trebali ispasti ovi baš i ne izgledaju osobito. Ali mene su jako razveselili pa ih sa veseljem ovdje i dijelim :)

Evo mog veselog tria :

Dakle, zeleni keksi su sa Matcha čajem. Umjesto pistacia tu su sjeckani bademi.

Smeđi keksi koji su trebali biti tamno smeđi dodatkom kakaoa ispali su blijedosmeđi jer sam dodala neki krivi kakako koji više nalikuje na čokoladu u prahu iako lijepo piše kakao. I tu su sjeckani bademi.

Crveni/roza keksi, ......, ajme meni ovo nije niti crvena niti roza boja, ovo je čudo koje sam uspjela napraviti tako da sam u tijesto dodala malo previše boje u prahu da bih dobila željene blijedoroza kekse, a premalo da bih dobila crvene kekse. A što ću, barem se imam čemu smijati :) Dodatak su sušene brusnice , i što je najveselije ovi su mi na kraju bili još najukusniji :)

Koliko god da su u mojoj izvedbi uspješni ili ne, ovi keksi , prhki i mekani, pravi su čajni keksići. Stoga , ispecite kekse, skuhajte čaj, uzmite dobru knjigu u ruke i ...., uživanje !

Košarice od krušaka

Dunjin post u kojemu je ovaj recept nosi naslov "Jedna stara kruška" i tu je Dunja jako lijepo opisala krušku i dočarala je divnim fotkicama. Osim toga tu su i dva recepta za dva zanimljiva i ukusna deserta od i sa kruškama. Oba uključuju kombinaciju kruške i sira. Za mene dovoljno da me zainteresiraju, odmah.

Polovice krušaka punjene sirom, zapečene i na kraju dodatak meda. Zvuči predobro ! A tek košarice od lisnatog tijesta punjene kruškama i sirom.......mmmmm.

Isprobala sam oba recepta, u košarice sam dodala još malo cimeta i malo smeđeg šećera pa su se svi okusi fino sjedinili i bilo je jako dobro. Ono što nije bilo dobro su fotkice, odnosno što sam ih zaboravila poslikati pa ih ne mogu sada niti pokazati.

Naime, istovremeno sam pripremala i polovice krušaka i košarice. Polovice fotkala, košarice smo pojeli i tada sam se sjetila da nisam fotkala, ali nema onda natrag.

Stoga, ostaju kruške punjene sirom koje sam već preporučila u ovom postu.

Kako nisam ljubitelj jačih sireva koristila sam kozji sir koji sam narezala na sitnije kockice i njime napunila izdubljene polovice krušaka. Stavila sam ih u maslacem namazanu vatrostalnu posudu i pekla kako piše, 20-tak minuta na 200 stupnjeva.

Servirala i umjesto meda od lavande kako je preporučeno u receptu prelila sa malo agava sirupa.

Što reći, jednostavno, prejednostavno, a predobro !!

Voće iz pećnice mi je inače jako omiljeno, a u ovakvim kombinacijama postaje mi još i draže. Dragi I. se posebno oduševio kako desertom tako i prilikom da i on uzme fotić u ruke, i slikica koja slijedi je njegovo djelo :)

Iskoristite sezonu krušaka, preporučujem !

Domaći panettone

Panettone je zimski, blagdanski slatki kruh, ali to ni u kojem slučaju ne znači da treba čekati zimu i blagdane da bismo ga napravili. Ja toliko volim ovakve "kruhiće" da su mi i u sred ljeta dobri, odlični. Naravno, nije baš zgodno imati ih uvijek pri ruci jer uz svu snagu volje i suzdržavanje teško im je odoljeti. Nekako, ne moram niti biti gladna, ne treba niti biti vrijeme nekog obroka, uvijek sam spremna za ovakav zalogaj. Dakle, iskoristila sam priliku :), pa igrica je, mislim ovo je recept koji želim isprobati , moram sada :). Uz to, na ruku mi je išlo što sam dala dragom I.da izabere neki recept koji želi da isprobam, a on odmah otvori na panettone i kaže "evo, molim te ovo napravi".

I tako sam ga napravila. I to baš sa uživanjem, tijesto se lagano zamijesi, mikserom sa nastavcima za tijesto. Vrijeme koje je potrebno je ono za dizanje tijesta, ok treba biti tu negdje u blizini, ali ne sjedite i čekate već se štošta drugo može napraviti dok tijesto samo radi svoje.

Držala sam se recepta uz minimalne dodatke : stavila sam nešto više grožđica i k tome šaku kandiranih korica limuna i naranče, dodala sam vrećicu vanilin šećera.

Ostatak sam napravila prema receptu. Ispekla kako piše, temperatura i vrijeme pečenja su bili točno po receptu, i obavezno bi ga trebalo pokriti alu folijom kako je u receptu sugerirano.

A kada ga izvadite i kada vas dočeka divni miris svježeg panettonea, nema tih iluzija da ćete izdržati dok se ne ohladi. Nismo niti mi izdržali i kao što se na slikama vidi krenuli smo ga rezati dok je bio još topao, da nam se brže ohladi :)

Domaće je domaće i sada još manje volim one kupovne verzije koje su toliko umjetne da ne znam niti kako sam to nekada mogla jesti. Ovo je moj recept za panettone i čekam prvu priliku za pnovno čašćenje, a već znam da će ovo biti divan slatki doručak čim se ponovno nađem sa curama u Dbk.

Košarice sa makom i muškatnom tikvom

Stigla je jesen, stigle su i bundeve, a kako sam ja bundevu otkrila i zavoljela tek nedugo tako sada koristim svaku priliku za pripremiti nešto od bundeve. Do sada su to uglavnom bile juhe, savijače, a isprobala sam je i u rižotu. Smjestila sam je i u odličan Dunjin tart koji sam predstavila u prošlom postu, a sada predstavljam i ove košarice koje su mi privukle pažnju. Ne znam da li su mi više privukle pažnju zbog bundeve ili zbog maka, zapravo bih rekla da je to zbog cjelokupne kombinacije. Kako bundevu sve više volim tako i mak sve radije biram i evo ih sada zajedno.

Dunja nam je uz ovaj recept pokazala prekrasne slike košarica u njezinoj izvedbi koje uvijek rado ponovno pogledam.

A košarice u mojoj verziji idu ovako : umjesto košarica od kora za savijače bile su košarice od lisnatog tijesta, ostalo mi je malo otvorenog svježeg lisnatog tijesta u frižideru koje je trebalo potrošiti pa sam odlučila da ga iskoristim za ove košarice.

Bundevu sam ispekla, a mak sam pomješala sa šećerom i cimetom i prokuhala ga kratko u mlijeku. Bundevu sam zatim vilicom usitnila u pire, pomiješala sa makom i sa tim nadjevom punila košarice.

Pekla sam ih na 200 stupnjeva , 20 minuta, a kao što se vidi iz priloženog bilo bi im dovoljno i 15-tak,ali......., minutice tako brzo prođu pogotovo kada je nešto u pećnici :)

Kao što sam i očekivala, sviđa mi se ! :). Baš mi je dobra ova kombinacija i već sam počela kombinirati mak i bundevu u savijaču, zatim kao punjenje za kiflice, ....., a rado ću ponoviti i ove košarice. Vjerujem da je cjelokupnom doživljaju kod degustacije ovih košarica  pridonjelo i prvo maglovito jutro nakon dugog babljeg ljeta. Stigla je prava jesen koju sam dočekala mirisom i okusom ovih košarica.

Plavac mali kolač veliki

Baš tako, kolač veliki i doživljaj okusa veliki. Ovom kolaču privuklo me sve što sam vidjela i pročitala u Dunjinom postu, sastojci, jednostavnost pripreme, finalni izgled. I naravno prezentacija, uz ovaj kolač upoznali smo i fizalis ili Peruansku jagodu egzotičnu biljku i plod, za mene tada novost.

Kolač sam ispekla kako bismo ga ponijeli na vikend na more. Volimo na tim morskim vikendima imati pri ruci neki kolačić, a nije baš neka opcija da se tamo zavučem u kuhinju i pečem kolače , radije to napravim prije polaska i kolačić putuje sa nama. Ovaj kolač se pokazao idealnim, osim bogatog okusa idealan je i zbog toga što može trajati i do nekoliko dana i istovremeno zadržati potpunu svježinu i okuse.

Kolač sam napravila u potpunosti prema receptu, i vrijeme pečenja je bilo točno kako piše.

Zamirisao je tako fino, čokoladno, a kada sam ga zagrizla ona vinska nota se osjetila, onako baš taman.

Servirala sam ga sa domaćim džemom od marelica, pun pogodak, kombinacija koja se jako voli :)

A volim i ja ovaj kolač, baš volim.

U prilog trajanju od nekoliko dana govori činjenica da je nakon vikenda ostao komadić, ne zato što ga nismo htjeli pojesti već zato što je za doživljaj ovoga kolača dovoljan komadić, obzirom na bogatvo okusa nije ga baš niti moguće pojesti previše. Ostavljeni komadić je probala jedna poprilično zahtjevna degustatorica i rekla : "ovo je pravi kolač, odličan !". Više od toga mi nije trebalo, a i neovisno o tome kolač bilježim u moje omiljene i one koji će se još praviti, puno puta :)

Torta od badema i mandarina

Ovo je torta za moju dušu :), čim vidim bademe u kolaču recept me privuče, čim vidim da mljeveni bademi zamjenjuju brašno kolač je moj :)  Uz badem  ovdje su  i mandarine i to na malo specifičan način pripremljene. Uh, koja dobra kombinacija, a i kolač u Dunjinoj izvedbi izgleda uistinu primamnjivo, ne trebam niti reći da se odmah našao na listi za isprobavanje. 

Sezona mandarina je započela negdje sredinom ovog istraživanja, a ubrzo nakon što su se pojavile prve mandarine odjednom se pojavilo jako puno mandarina, akcijske cijene, ...., baš sam se malo iznenadila što je tako krenulo, po mome mišljenju malo prerano, pa imamo još mjesece pred nama za uživati u mandarinama, onima pravima ! Za ovaj kolač nisu dolazile u obzir mandarine iz samoposluge, potrudila sam se na Dolcu nabaviti domaće , provjerene, jer se ovdje ipak kuhaju sa korom i u kolaču završavaju sa korom.

Kolač sam napravila po receptu, osim što nisam koristila blanširane bademe već mljevene sa korom, takve sam imala pripremljene pa sam njih iskoristila. Sve ostalo je išlo bez odstupanja, pekla sam ga u kalupu 22 cm, i kolač-torta je tu, sa već odrezanim prvim komadom :)

Finooo rekao je prvi degustator, dragi I.,......... finoooo rekla sam i ja. Brzo smo pojeli prvi komad :)

Ali ja sam i primjetila da mi se dno nije baš najbolje ispeklo. Znam, to je "bolest" moje pećnice i trebala sam kolač zadnjih par minuta staviti na najdonju rešetku i bilo bi sve ok, ovako ostaje ta mala greška , ali nećemo je previše pamtiti jer je kolač i dalje ostao jako ukusan, a ovaj dio je možda samo malo sočniji nego što bi trebao biti :) 

I bilježim ga za ponavljanje !  pa mandarine su tek počele, a badema uvijek imam....., biti će još i mirisa i okusa ovoga kolača.

Ovime zaključujem moje istraživanje Dunjinog bloga u ovom krugu igrice, ali to nikako ne znači da ujedno i izlazim iz Dunjine kuhinje :). Ostalo je još dosta recepata koje bih rado isprobala, još nešto od slanoga, još poneki kolačić, ...., ma svašta je još ostalo :)

Draga Dunja puno ti hvala na svim divnim receptima koje sa nama dijeliš i na svoj ljepoti kojom nas daruješ na svome blogu. Hvala ti na lijepom blog-prijateljstvu i što si nam otvorila vrata svoje kuhinje u kojoj sam baš uživala, i još ću :)

FBI rukavice - Parfe Dunja - "slano"

U ovom krugu blog igrice FBI rukavice ,koju je pokrenula mamajac, istražujemo blog drage Dunje - Parfe Dunja .

Dunjin blog pratim već dulje vrijeme, ne sjećam se kako sam do njega došla , ali pamtim na koji recept sam se uključila :) , jedan "klik" i ispred mene se otvorio odličan i zanimljiv blog. Umjetnost i hrana na jednom mjestu. Istraživati ovaj spoj uistinu je posebno zadovoljstvo. Iako je Dunja rekla da na njezinom blogu nema puno recepata koje bismo isprobavali, nema mesa i sličnog, sa time se ne bih složila, blog obiluje maštovitim i ukusnim jelima i slasticama, puno je recepata sa sezonskim namirnicama , a u ovo ljetno-jesensko vrijeme to su sve namirnice koje volim i eventualni nedostatak mesa uopće nisam primjetila . Mnogi recepti su se bez problema našli na mojoj listi, kako u ovom istraživanju tako i ranije, jer neke Dunjine recepte sam već isprobavala, ali nisam sve bilježila i slikala. Ovaj put predstaviti ću samo one isprobane u ovom krugu igrice.

No prije nego što krenem na recepte moram se malo osvrnuti na Dunjin blog i njezin rad. Dunju poznajemo kao kolegicu blogericu, ali jednako tako upoznali smo je i kao umjetnicu, majku , ponosnu baku unučice Meline koja voli isprobavati bakina jela i kolače, a voli i sama nešto za nas pripremiti kao gost-kuhar na bakinom blogu. Kada smo izglasali blog Parfe-Dunja za istraživanje, Dunja nam je poželjela dobrodošlicu postom u kojemu nas je upoznala i sa svojim angažmanom u velikim kuhinjama, svaka čast na tome i veselim se postovima na tu temu koji će uslijediti.

Umjetnost je Dunjina profesija i u jednom dijelu svoga bloga upoznaje nas sa svojim radom. Posebno uživam u tome, svaki put me iznova zainteresiraju ti radovi i kako oni zapravo nastaju. Dunja je sa nama podijelila doživljaje iz sudjelovanja u umjetničkim kolonijama , a posebno je lijep i zanimljiv onaj dio gdje se umjetnost spaja sa kulinarstvom što možemo doživjeti kroz svaki Dunjin post, od oblikovanja i dekoracije hrane do prezentacije na vlastitim radovima u staklu i keramici. Istražujući Dunjin blog osim gurmanskim užicima prepuštamo se i izletima, šetnjama doživljajima ......., a sve ih prati dobar zalogaj. Dunja nas je tako ugostila na svome Žumberku , zatim smo uživali u odličnoj priči u nastavcima :) oko pravljenja domaće mozzarele , a upoznali smo i neka jela koja su se u prošlosti pripremala iza samostanskih zidina . Jako me se dojmila ova serija iza samostanskih zidina i nadam se da nastavci slijede.

Iako Dunju nisam osobno upoznala naše virtualno blog-poznanstvo na mene ostavlja dubok dojam i, kao što sam jednom već napisala, osim što smo blog-kolegice Dunja je i moja učiteljica, ne samo kuhanja nego i prihvaćanja života i onoga što život daje na najbolji mogući način. Od Dunje ćemo naučiti kako biti raskošan u skromnosti, kako biti poseban u jednostavnosti, kako biti bogat u oskudnosti , kako biti i ostati velik u svojoj skromnosti i jednostavnosti. To je pravo bogatstvo.

A bogatstvo su i Dunjini recepti koji su zapravo predmet ove igrice :) . Stoga, vrijeme je da pokažem što sam isprobala u ovom krugu igrice. I ovaj put napravila sam podjelu na "slano" i "slatko" i u ovom postu predstavljam "slani program" :)

(recepte neću prepisivati već su u linkovima u nazivu)

Salata od pečenih rajčica i patliđana sa grahom

Kada smo izglasali Dunjin blog za istraživanje rekla sam I.-u da ova dva mjeseca jedemo kod Dunje :) što mu je bilo jako drago jer ako I. nešto voli onda je to osim slatkoga i povrće, na sve moguće načine. Pogledao je što se nudi i za početak naručio ovu salatu :). Odlično, i meni je zapela za oko , rajčice i patliđani su bili u sezoni i nisam imala što puno misliti već iskoristiti prvo subotnje jutro na Dolcu za kupiti rajčice i patliđane i isto poslijepodne krenuti sa pripremom. Rajčice sam posolila, lagano prelila maslinovim uljem i ispekla u vatrostalnoj posudi. Patliđane sam ispekla u komadu, ogulila, zatim malo kapule zapržila na maslinovom ulju i pridodala meso patliđana nasjeckano na kockice, sve skupa sjedinila na laganoj vatri 1-2 minute i servirala skupa sa rajčicama.

Nisam čekala da se skroz ohladi već je ovo bila topla verzija salate, i bilo je prefinoooo :)

Kako mi pri ruci nije bio bijeli grah već ovaj smeđi tako je on ušao u kombinaciju, napravila sam grah salatu, i uz ove dodatke koji se vide sa strane evo nam laganog i ukusnog ručka.

Rajčice volim u svakom slučaju i ove zapečene su mi odlične, a okus patliđana me skroz iznenadio koliko je bio dobar. Sve u svemu jelo koje treba ne samo ponoviti nego ponavljati. Što ću sa novom sezonom i napraviti.

Savijača sa pečenim rajčicama
Ova savijača je bila moj izbor za čašćenje za rođendan. Gledala sam savijaču, čitala sastojke, ....., pečene rajčice i tempura, pa sve lijepo zamotano u listove savijače , nikako nisam mogla propustiti. Rođendan nisam posebno slavila, ali malo čašćenje je uvijek poželjno, pa se uz pršut i sir na stolu našla i ova savijača. I nije baš dugo na stolu i ostala. Ipak, ja kao ja, jedan komad sam sakrila za sutra :), topla ili hladna, ne znam odgovor jer je odlična u obje verzije.
Rajčice sam ispekla kako je preporučeno u receptu. Tempuru sam napravila sa manjim odstupanjima, crne masline nisam imala pečene pa sam koristila one obične, a od ribice je bilo bez inćuna, samo srdelice. Ostatak kako piše i tempura je tu. Premazala sam koru, složila rajčice, zamotala i ispekla i savijača je tu !

Meni se posebno svidjela, a koliko i kako sam kasnije o njoj pričala govori to da sam recept dijelila i svi su ga već isprobali, neki i po dva puta. I ja ću još koji put :)

Kruh sa sušenim rajčicama i tikvicama

Uh, ovo je "The kruh" :) . Dunja je napisala da se jede samostalno, a takvoga ga i ja preporučam, uistinu je dovoljan sam sebi i sastojci mu obećavaju dobar, odličan okus.

Kruh sam napravila jednu nedjelju i to između jutarnjeg i poslijepodnevnog đira. Iako obiluje sastojcima priprema je jednostavna i relativno brza. Imala sam sve sastojke iz recepta pa sam ih sve i iskoristila, sjedinila , izlila u duguljasti pleh i ispekla.

I evo kruha - obroka :)

Nakon poslijepodnevnog đira bilo se lijepo počastiti komadom ove divote, poslužila sam ga uz svježi, mladi sir. Odlična kombinacija !

Ono što je ostalo zamotala sam u foliju i sutra dan imala ručak na poslu, uz čašu jogurta sasvim dovoljno, iako sutradan ostao je jednako mekan i ukusan.

Pohane zelene rajčice

Mjesec Rujan su mi definitivno obilježile rajčice koje toliko volim. Imali smo ih kao temu koju nam je zadala draga Tamara u igrici "Ajme koliko nas je", imamo ih kod Dunje na blogu , između ostalih tu je i recept za ove pohane, zelene. Kada pročitam naslov recepta prva asocijacija je istoimeni film , odličan film koji sam nekoliko puta gledala i svaki put iznova poželjela isprobati ove rajčice. I konačno , evo ih :)

Zelene rajčice našla sam na tržnici na Dolcu. Gospođa kod koje sam ih kupovala čudila se zašto mi treba tek manja količina ovih rajčica kada se za ajvar kupuje više :). Kada sam joj rekla da ih kupujem da bi ih pohala poprilično se iznenadila , ali i zainteresirala. Rekla je da će ih i ona tako isprobati.

Ja sam ih pohala ovako kako piše kod Dunje, brzo i jednostavno, kukuruzno brašno, jaje, pa opet kukuruzno brašno i krušne mrvice i pohane rajčice su servirane.

Svidjele su nam se, meni posebno , mali pohanac :), laganog i svježeg pomalo kiselkastog okusa.

Uz malo vrhnja i salatu jako fini lagani obrok. Ako su za ručak, još komad piletine i eto kompletnog ručka.

Ostalo je mi je još rajčica pa je i nakon ovog prvog isprobavanja bilo još malih "pohanaca" :)

Tart od muškatne bundeve sa karameliziranim lukom i plavim sirom

Vjerujem da se svi sjećamo čarobnih fotografija Dunjine prijateljice Višnje koje nam je pokazala u ovom postu. Osim što sam zapamtila te divne fotografije prirode, zapamtila sam i ovaj tart, isto tako divan. I jedina logična odluka je bila napraviti ga , a kako stvari stoje ovo neće biti i zadnji put da donosim ovakvu odluku :). Uostalom, ovogodišnja sezona bundeve je tek zaozbiljno krenula i između ostaloga mora se naći i u ovom tartu.

Bundevu sam kupila na tržnici na Dolcu, uobičajeno je kupujem kod jedne gospođe koja dolazi na tržnicu samo u sezoni bundeve i prodaje bundeve i bundevice u svim mogućim veličinama i oblicima. No, ovaj put krenuvši prema toj gospođi, na jednom drugom pultu sam ugledala komad divno-narančaste bundeve koja me odmah privukla, a i sam komad mi se činio sasvim dovoljan za moje potrebe. Zatražila sam ga i primjetila da ga je prodavačica pomalo nevoljko izvagala i prodala. Ah da, otela sam joj "izložbeni primjerak" :) . Izgleda da je tako i bilo jer tako mekanu, ukusnu i mirisnu bundevu i k tome divnog izgleda , intenzivne narančaste boje, odavno nisam imala. Dok sam je rezala i pripremala za pečenje na trenutke mi se činilo da imam u rukama dinju a ne bundevu.

Tart sam napravila po receptu i radila sam količinu za 1 tart (u receptu su mjere za 2 tarta). Prvo sam umjesila tijesto i ostavila ga u frižideru, zatim sam pripremila i ispekla bundevu, kada se prohladila usitnila sam je u pire, posolila i popaprila. Luk sam karamelizirala na ulju, dodala malo aceta i pridodala bundevi, a od sira sam koristila laganiji kozji i tu je recimo malo odstupanje od originalnog recepta. Pripremila sam ga zapečenje i po vrhu dodatno posula šarenim paprom krupnije mljevenim.

Pekla sam ga točno 25 minuta na 180 stupnjeva. I zamirisao je baš odlično !

Koliko god volim povrće i što više zelenoga, neću nikada odbiti niti ovo "narančasto", fenomenalan je ovaj tart, baš po mome ukusu. Dragi I. je dobio čast probati ga, a ja sam dobila čast ponijeti ostatak na posao za ručak. Radila sam ga večer prije i sutra dan je za ručak bio jednako ukusan, meni odličan ! Komentar od I.: " ovaj tart je odličan, ma na ovo možeš goste zvati ! " :) , a dan kasnije : "čuj, onaj tart ti je bio super , žao mi je što nisam mogao više pojesti " :) A ja kažem, ma ponoviti ću ga još x puta, biti će još prilike za uživati u ovom tartu ! :)

Pašteta od pileće jetre

Stigao je još jedan vikend i u ovu nedjelju odlučila sam iskombinirati "menue by Dunja" :). Dakle , kompletan ručak sastaviti ću od malih jela koja još želim isprobati. U suradnji sa I.izbor je između ostaloga pao i na ovu paštetu. Pitala sam I.voli li paštetu od pileće jetrice, a on kaže "obožavam" ! O pa dobro kada obožava jer volim je i ja , ali je isto tako i jedem isključivo u domaćoj verziji što nije baš često. Pomisao na industrijsku paštetu me pak previše ne veseli , stoga je ovaj recept bio moj izbor.

Kupila sam pileća jetrica, očistila ih od srca i eventualnih žilica, dio ostavila za pofrigati "na naglo", a ostatak je završio u ovoj pašteti.

Recept sam slijedila u cjelosti, dinstala i podlijevala mlijekom, sve usitnila, ohladila u frižideru , a kasnije i uživala u okusu ove dobre paštete :)

Od navedenih sastojaka ispadne poprilične količina paštete , za naš obrok pojeli smo koliko smo mogli, pa smo je jeli opet navečer, pa opet sutra, ....., i pojeli smo je ! :) Odlična je, pomalo i zarazna, posebno na kruhu kojega sam ispekla, a kojega ću kasnije predstaviti :)

Jaja na livadi

Ovaj recept je jedan iz serije recepata "Jela iza samostanskih zidina", Dunjin projekt kroz koji nas upoznaje sa receptima iz ove knjige i koji je mene jako zainteresirao. Do sada smo se upoznali sa 4 recepta i ovaj je bio upravo 4.-ti. Meni se jako svidio, kako vizuelno , tako i po sastojcima.

Jaja na livadi izgledaju atraktivno, u Dunjinoj izvedbi svakako i jako ljepo, uostalom u Dunjinoj izvedbi sve izgleda lijepo i posebno. Kada ugledamo ova jaja možemo pomisliti kako to lijepo izgleda, ali nije baš nešto od čega ćemo se najesti, no nije baš tako jer ovo je ujedno i poprilično zasitno jelo. Tu je ipak jaje, špinat sa bešamelom, komad kruha....., sasvim dovoljno za jedan lagani obrok.

Za razliku od Dunjine okrugle livade moja jaja su završila na četvrtastom komadu livade :), i napravila sam ih tako što sam koristila kukuruzni toast kruh, zatim zamrznuti sjeckani špinat i ostale sastojke za bešamel kako je navedeno u receptu. Toast kruhu sam maknula koricu i šnita je taman stala u duguljasti četvrtasti kalup koji sam prethodno tek lagano premazala maslacem. Špinat sam odmrznula na laganoj vatri, mješajući ga uz dodatak tek malo mlijeka. Zatim sam napravila bešamel kako piše u receptu , dodala špinat i sve dobro sjedinila. Ostavila sam da se ohladi i zatim slagala: tost, deblji premaz špinata , rupica u sredini, jaje.

Moja jaja su se malo prošetala po livadi, skoro uz prijetnju da prekriju i cijelu livadu, ali ipak se bjelanjak zaustavio tako da imamo i komadić livade i jaja :)

Sve se lijepo zapeklo, a kako na špinat nisam stavljala dodatno vrhnje tako je i on ostao nešto kompaktniji.

I meni se svidjelo ovako kako je ispalo, okusi odlični , a  k tome interesantno, dekorativno.
Jaja na livadi mi se čine idealnima za  iznenaditi djecu sa ovime, pojesti će i jaje i špinat koji im nije baš najomiljeniji, ali mislim da bi se jednako tako i svatko od odraslih razveselio da dobije nešto ovakvo na tanjuru. Ja jesam :)

Kruh koji se ne mijesi

I malo po malo stigli smo do Njegovog Veličanstva :). Da, to je taj kruh i ne možemo ga drugačije nazvati. Sjećam se dobro skoro pa prave revolucije u pečenju kruha kada nas je draga Dajana upoznala sa ovim receptom, isprobala sam ga sa bijelim, sa kukuruznim, sa raženim brašnom, u raznim veličinama i oblicima. Kod Dunje mi se posebno svidjela ova kombinacija bijelog i raženog brašna. Osim što je ukusno , istovremeno je i dekorativno. Uz to, bilo je i vrijeme da ponovno napravim ovaj kruh, a i pileća pašteta se morala na nešto namazati :)

Vodila sam se Dunjinim receptom, umjesila tijesto koje nisam uspjela formirati onako kako je to kod Dunje , ali to nisam niti očekivala da će mi uspjeti i kod mene je ispala "obična" pogača. Ostavila sam ga da stoji satimaaaaa.......:)  i zatim ispekla kako je preporučeno.

Zavidim svakome tko može dočekati da se kruh ohladi kada izađe iz pećnice da bi ga probao. Ja ne mogu i još onako toplog sam ga razrezala, korica krcka, miriše na pravi kruh :)

Mekana sredina , prošarana sa dvije vrste brašna baš mami na zalogaj, pa još jedan i još jedan. Sa paštetom od pileće jetrice za početak, u nastavku sa sirom i pršutom, a zatim, ....., pa nije više ostalo kruha :)

 

I kada smo već kod kruha, vrijeme je da priznam :)  da nakon svega što pojedem i koliko god toga da pojedem uvijek , ali baš uvijek obrok završim sa koricom kruha. Ne mogu si pomoći, to nam je donekle i obiteljska tradicija, uvijek smo na kraju ručka otkidali komadić korice kruha kojom smo završavali i zaključili da je baš bilo fino. Kako bi tek bilo dobro da smo i prije imali ovaj kruh i njegovu koricu. Danas je imamo :)

Draga Dunja, na kraju moga izbora iz slanog programa, ili bolje reći onoga što sam uspjela isprobati, hvala ti na odličnim receptima i idejama koje sa nama dijeliš. Uistinu sam uživala u svakom od ovih jela, kruhu, ....., kako isprobavajući tako i degustirajući :)

Slijedeći susret zakazujem za koji dan kada se vidimo u "slatkom dijelu" :)

Bundevaste tortice sa nutellom

U ovomjesečnoj blog - igrici Ajme koliko nas je koju je pokrenula monsoon, naša domaćica draga Irena sa bloga Sweet & Salty zadala nam je temu - nutella !

Tema koja me doslovno dirnula :), ta divna nutella koju obožavam i nema tog namaza ovog tipa koji bi mi je mogao zamjeniti. Ali....., uvijek ima neko ali, kako to u životu obično bude ono što baš volimo završi sa nekim rijetkim prilikama za uživati u tome, ili možda čak i da ga se trebamo odricati. No zato su oni trenutci uživanja koje si priuštimo ili možemo priuštiti posebno dobri. E tako je nekako i sa mnom i sa nutellom :)

Naša ljubav ne bi posebno dobro završila po moje zdravlje i kilograme tako da je pažljivo doziranje omiljene mi poslastice zapravo postalo redovno stanje. Ali zato, kada u njoj uživam onda je to bez ograničenja :). Žlicu u teglicu i mmmm......., taj divan nutellasti okus ! 

Za ovomjesečnu igricu nije mi baš bilo za prijaviti "Žlicu u teglici nutelle" :), pa sam se odlučila smjestiti je u bundevaste prhke tortice.  Ovo bi zapravo bio spoj jesenske poslastice bundeve sa mojom omiljenom poslasticom nutellom.

Bundeva je namirnica koju sam otkrila ne tako davno. Za vrijeme odrastanja u Dbk sa bundevom se nisam susretala, to nije namirnica toga pondeblja, nije se koristila, nismo o njoj pričali. Tada nije bilo niti Halloweena kod nas pa sam je zapravo vidjela samo kao nešto što postoji negdje daleko. Zatim sam stigla u Zg, tu i tamo bi primjetila bundevu, a ono što sam svugdje i dobro primjetila je bučnica. Pita od bundeve ili buče, hm, nije mi to bilo jasno i iako mi se bučnica sviđa i poprilično često sam je jela dugo vremena mi je to bilo "nešto novo". 

A onda se dogodilo odjednom, pečena bundeva, savijača od bundeve, a tek divne, mirisne , kremaste juhe....., i to sve zahvaljujući vama drage kolegice blogerice i vašim receptima koji su me privukli i koje sam krenula isprobavati. I tako sam dobro upoznala i zavoljela ovu namirnicu koja me oduševljava svojom intenzivnom narančastom bojom i subotom mi na placu uvijek izmamame osmijeh i ne vraćam se bez ponekog komada bundeve u vrećici. Veseli me i veliki broj načina pripreme i kombinacija u kojima se može naći. Kod mene se našla , gle čuda u marmeladama :):), koje možete naći ovdje. A sada se našla i u kombinaciji sa nutellom ! 

Za bundevaste tortice sam se odlučila nakon što sam prvo zaključila da ću napraviti kiflice i puniti ih nutellom, zatim sam sa kiflica prešla na roladu kao drugu opciju da bi na kraju završila na ovim prhkim torticama, Kada se dogodio taj "klik" ne znam, samo znam da sam se tu zaustavila, notirala na papiriću sastojke i postupak i kada sam došla doma krenula na posao. 

Prhko tijesto je manje-više standardno, recepti variraju u nekim detaljima, a kod ovoga je obavezan detalj pire od bundeve. Nutella kao nutella, otvorimo teglicu, zaronimo žlicu i...., pazimo da sve ne pojedemo istom tom žlicom već da završi tamo gdje je planirano, ovaj put na torticama :)

Tortice mogu biti i torta, umjesto malih kalupića koje sam ja koristila, promjera 12 cm, može se koristiti i veliki kalup za pite i napraviti umjesto više mini izdanja jedno maxi izdanje. Kod mene, kako je najavljeno, ide  "mini" izdanje :)

Bundevaste tortice sa nutellom

(za 12 mini tortica) 

- 300 g brašna 

- 100 g šećera 

- 1 vanilin šećer

- 130 g maslaca 

- 2 žumanjka 

- 50 ml kiselog vrhnja 

- 100 g pirea od bundeve (trebati će min.dupla količina svježe bundeve)

- Sitno sjeckani komadići pečene bundeve uvaljani u cimet

- Bundevu narezati na kockice , složiti na pleh od pećnice i lagano ih preliti maslinovim uljem. Peći na 200 stupnjeva oko 20 minuta. Kada se prohladi usitniti ih u pire (ja sam to napravila samo viljuškom tako da su ostali i neki krupniji komadi, štapnim mikserom usitne se do konzistencije kreme). Ostaviti da se skroz ohladi. 

- Pomiješati brašno, šećer i vanilin šećer

- Hladni maslac narezati na listiće i dodati smjesi brašna i šećera, utrljati ga vrhovima prstiju da se dobije mrvičasta smjesa. 

- Dodati žumanjke i kiselo vrhnje i zamjesiti tijesto 

- Na kraju umješati pire od bundeve i sve dobro sjediniti u tijesto. 

Tijesto će biti jako mekano, ali ne bi trebalo dodavati još brašna da previše ne otvrdne. Dovoljno je ruke pobrašniti da se tijesto formira u kuglu, zamotati je u plastičnu foliju i ostaviti na 1 sat u frižideru. 

- Kalupe namazati maslacem. 

- Od tijesta uzimati komadić po komadić, razvaljati ga na pobrašnjenoh podlozi i formirati u kalup. 

Ovo treba brzo raditi zbog mekoće tijesta, ali uz pobrašnjenu površinu i brašnaste ruke može se bez problema razvaljati i prenjeti u kalup. 

- Tijesto u kalupima nabockati viljuškom da se ne napuše u pečenju. 

- Peći na 180 stupnjeva oko 30 minuta, provjeriti nakon 20 minuta te ako se već rumeni pomalo gasiti pećnicu i izvaditi tortice. 

- Kada se ohlade puniti ih nutellom i po vrhu posuti komadićima pečene bundeve uvaljane u cimet.

I na kraju će izgledati ovako: 

Po želji se mogu ostaviti koji sat (ne treba nužno u frižideru) da se tijesto i nutela dobro sjedine, a mogu se jesti i odmah. Ja sam ih degustirala odmah :) 

U odnosu na klasično prhko tijesto , ovo tijesto je kao za vrijeme izrade i sada nakon pečenja ostalo nešto mekše iako i dalje prhko. Nekoliko tortica je ostalo za sutra dan i još je više omekšalo, nije bilo loše, ali ipak su tortice prvi dan najbolje.  

Što se samog okusa tiče, nutella je nuttella,  a dodatak bundeve se osjeti u samom tijestu , dok je meni jako drag i dašak cimeta koji se osjeti sa onih komadića na nutelli. 

I na kraju, bundeva i nutella se baš lijepo slažu ! :) 

Ove tortice šaljem dragoj Ireni kao moju prvu ulaznicu u ovomjesečnu igricu ! 

(Krčki) kroštuli/kroštule/hrostule

Odmah na početku moram naglasiti da recept za ove kroštule nije originalno krčki, ali kroštule sam radila na Krku i vezane su za Krk pa sam odlučila ostaviti i ovo "krčki" u nazivu, a i zapravo sam nadogradila originalni recept koji sam pronašla u knjizi  recepata "Jela otoka Krka".

Prošli vikend bio je jedan od onih koje volimo, vikend + blagdan i tu su tri slobodna dana koje je trebalo dobro iskoristiti. Dodatno, bablje ljeto se tada još nije dalo omesti u svojoj ljepoti pa smo uz nešto malo kiše i oblaka imali lijepo, sunčano i toplo vrijeme, iz današnje perspektive zvuči skoro kao da je bilo prije nekoliko tjedana , a ne prije nekoliko dana. Ali bilo je prije nekoliko dana i bilo je na moru gdje smo I. i ja "pobjegli", ovaj put ne na jug i u Dbk, već na sjever, na otok Krk.

I. je na Krku već domaći, veliki je broj vikenda i godišnjih odmora koje je tamo proveo , a u jednom trenutku u tim vikend - posjetama pridružila sam mu se i ja. Niti dva sata vožnje od Zg-a i tu smo, kuća, vrt, more, riva, ....., kava uz more, i opet more i more koje nas uvijek iznova inspirira, ostaje na prvom mjestu i ne nalazimo mu zamjenu.

Osim uživanja u suncu i moru uživamo i u dugom šetnjama, u prirodi, vegetaciji , mirisima, zalazak sunca na moru je tek poseban doživljaj, a jednako tako i u istraživanju gradića i mjesta na otoku. Zapravo ja otkrivam i upijam obzirom da sam do sada uglavnom gravitirala prema jugu pa je ovaj sjeverni dio ostalo pomalo zanemaren, a I.je vodič i trudi se sve mi pojasniti i približiti da bi na kraju završilo sa mojim "daj da vidim tu kartu otoka da se malo orjentiram" :) . Uostalom, dokazano je da orjentacija nije najjača ženska strana :) No, u svakom slučaju, svaki put se vratim doma puna novih dojmova kao i lijepih slika koje kasnije pregledavam obzirom da bez fotića nigdje ne idemo. Tako smo i ovaj put zabilježili razne crtice sa otoka , a posebno nas je impresionirala ova igra oblaka i mora. Crni i bijeli oblaci, bliži i udaljeniji dio otoka, priroda je osigurala i suradnju sa morem  i ovakva slika se otvorila pred nama. Samo ću napomenuti da su bijeli oblaci pobijedili, a ubrzo nakon što smo nastavili dalje zasjalo je i sunce :)

U morskim vikendima ne zaboravljamo niti na hranu koja na kraju upotpunjava cijeli doživljaj. Na moru nam , naravno, najviše odgovara morska hrana, po mogućnosti manje zahtjevne pripreme, ipak nismo tu da provedemo dan u kuhinji već se kuhinja svodi na minimum. Male ribice i prilog od raznih salata su idealna kombinacija koja zadovoljava sve navedene uvjete. Ja sam uz to i uvijek spremna za ribicu i uz njih mi je dovoljan komadić dobrog kruha i salata, dok kod I.najbolje prolaze uz krompir salatu. Stoga, tako je malo potrebno ...... :), srdelice i inćuni uz krompir salatu postali su nam česti obrok koji nam uvijek dobro prija.

Nećemo zaboraviti niti čašicu crnog vina koje upotpunjuje ovaj ručak. Još kada je vino pravo, domaće, kupljeno to jutro od susjeda......, živjeli ! :)

A nećemo zaboraviti niti da poslije ručka ljepo prija "nešto slatko", ne samo poslije ručka već i inače tek onako za gricnuti i malo zasladiti trenutak :). Kada sam već na otoku onda je u redu i da slatkiš bude "otočki". Isto tako,  volim kroštule ili kako ih mi u Dbk zovemo hrostule, a voli ih i I.  i onda smo prošli vikend za zasladiti se odabrali baš njih. Brzo nakon odluke i male kombinacije recepta kupila sam sastojke i ....., ovaj put mi nije bilo niti najmanje teško provesti oko 2 sata u kuhinji i zabaviti se oko ovih kroštula.

Kroštule ili hrostule radimo i u Dbk, ali ne baš često, one su tradicionalna slastica pa se tako i rade uglavnom oko blagdana. Iako su fritule češće i kroštule nađu svoje mjesto na stolu. Priznajem, sama ih do sada nisam radila i ovo je moja premijera. Naravno, čim sam shvatila da ih sada zbilja idem raditi prva misao mi je bila "samo da uspiju", a uostalom i da nisu baš uspjele ne bi bila velika tragedija, ali ipak, bolje je da uspiju i da se lijepo počastimo.

Uspješnost i kvalitetu kroštula/hrostula uobičajeno se ocjenjuje po dva osnovna kriterija: koliko je jaja u tijestu i koliko su upile ulja. Jaja treba biti više, a ulja trebaju upiti manje. Naime, jaja su nekada bila luksuzna namirnica i nije ih se koristilo skoro pa u neograničenim količinama kao što to znamo raditi danas. Kroštule su također bile skromna slastica i mogle su se napraviti i sa samo jednim jajetom na kilogram brašna. Šećera ide malo, ali se kasnije obilnije posipaju šećerom u prahu čime postaju "slastica", a da ne upiju puno ulja potrebno im je u tijesto dodati malo rakije.

Prava mjera je 1 kg brašna = 6 jaja , ali pravile su se , a i danas se znaju praviti sa onoliko jaja koliko ih ima što je obično značilo da ih se stavljalo nešto manje. Ja sam se držala prave mjere i za početak radila sam sa pola kilograma brašna i 3 jaja , ali sam ih jednako tako doradila sa dodacima kako slijede u receptu. Okusom, ali i mirisom smo na kraju bili jako zadovoljni , reklo bi se da su mi ove kroštule ili hrostule uspjele :)

Kroštuli/Kroštule/Hrostule

- 500 g brašna (moguće je da će trebati i manje, oko 450 g)

- 1/2 žličice soli

- 3 jaja

- 50 g šećera

- 1 vanilin šećer

- 50 ml ulja

- 3 žlice rakije (lozovače)

- 1 žlica ruma

- korica 1 limuna

- korica 1 naranče

- ulje za prženje (1 litra)

- šećer u prahu za posipanje

- Brašno prosijati, dodati sol i promješati

- Jaja , šećer i vanilin šećer lagano umutiti mikserom , samo da zapjeni
- Dodati ulje, rakiju, rum, koricu naranče i limuna i sve kratko mikserom sjediniti

- Pomalo dodavati brašno, sjedinjavati ga sa ostalim sastojcima i umjesiti tvrđe tijesto (ja sam u početku radila mikserom sa nastavcima za tijesto, a zatim završila ručno)

Tijesto treba biti tvrđe (otprilike kao za rezance) , ali da se može lijepo, tanko razvaljati

- Tijesto zamotati u plastičnu foliju i ostaviti oko pola sata na hladnome.

- Razvaljati tijesto, tanko, rezačem (po mogućnosti nazubljenim/narezuckanim da ostanu šare po tijestu) rezati trakice (cca 10 cm duljine i 1-2 cm širine) . Po želji ih zavezati u "čvor", ili samo zaviti u spiralu, one šire mogu biti nešto kraće sa zarezom u sredini.

Ja sam radila sve tri varijante i ti primjerci izgledali su ovako :)

- Ulje dobro zagrijati u dubljoj posudi u kojoj ćemo ih pržiti

- Ubacivati kroštule, pržiti ih uz okretanje dok ne porumene i vaditi na papirnati ubrus da upije višak ulja.

- Kada se malo prohlade obilno ih posuti šećerom u prahu (ja sam imala sitni, jako fini šećer u prahu pa sam ih posipala i posipala......)

I poslužiti :)

Za potpuni doživljaj najbolje bilo da u njima uživamo uz čašicu domaćeg prošeka , ali u nedostatku istoga i čaša bijelog vina je sasvim dobar izbor. Jednako tako jako fino idu uz kavicu i čaj, zapravo ne znam da li su mi bile finije odmah poslije ručka ili nešto kasnije uz kavu. Jako su nam se svidjele ove kroštule, toliko da je već pao plan da se ubrzo ponove i u Zg. Zbilja su ukusne, prhke, mirisne, ......., sve ono što volimo. K tome su tradicijska slastica u kojoj smo uživali u vrtu uz more....., bolje nije moglo :)

Ono što me se posebno dojmilo je činjenica da su upile minimalno ulja, ali baš minimalno, čak sam se čudila kako su ostale tako "suhe". Obzirom da na prženje u dubokom ulju uglavnom kažem "brrrrr, ne" , ali ovaj put sam napravila ustupak , ovo je bilo nešto što me jako pozitivno iznenadilo i zbog čega sam počela drugačije gledati na to prženje u ulju.

Kroštulice u presjeku, mekane, prhke, pomalo šupljikave :)

Nakon ove premijere ostaje mi da se pripremim za novu, zagrebačku, turu kroštula ili hrostula, a već znam da će me jednom dočekati i dubrovačka tura, cure su se već zainteresirale i očekuju  jedne hrostule u mojoj izvedbi. Neće mi biti teško ponovno ih napraviti, zapravo, ako ću biti skroz iskrena jedva i čekam prvu slijedeću priliku :)