ponedjeljak, 16. travnja 2018.

Pinca za dragu tetu L.

Neke postove  počinjem pisati nekoliko puta, pišem pa brišem, teško pronalazim prave riječi, misli mi lete brže nego što ih mogu prikupiti i pretvoriti u nekoliko rečenica koje imaju smisla, a to se obično događa onda kada nije lijepo, kada je teško i kada je tužno. Kao što je sada, ovo je jedan od tih postova. Da, ovo je post u kojem se opraštam sa mojom tetom L. , dragom tetom L. koja nas je napustila i rano i prebrzo. Dragom tetom L. koju sam voljela i koja nas je voljela, sa kojom sam o svemu pričala i pri svakom susretu između ostaloga razmjenjivala recepte i kulinarska iskustva. Teta L. je bila i  jedan od mojih redovnijih degustatora,  a nakon što je za jedan Uskrs probala ove pince i brioše rekla je da joj je ovo tijesto najbolje i da uvijek sa njime radim. I poslušala sam je.










I ove godine je bio Uskrs, nekoliko dana ranije znali smo da je teta L. bolesna i da je svakim danom lošije, ali nismo znali da je  toliko loše. Planirala je i planirali smo vrijeme  Uskrsa, provesti će ga sa djecom i unucima, mi ostali doći ćemo kasnije, nakon Uskrsa krenuti će sa terapijama, ……..pričala je što će kuhati za blagdane, pitala je što ja kuham, ……..Uskrs je dočekala u bolnici , a tek koji dan kasnije zaspala je i jednostavno otišla. Ona, uvijek vesela i puna života , planova, priča, šale i smijeha. Ona , koja je odlično kuhala i pekla još bolje kolače i torte , još dok sam bila dijete sjećam se da smo se veselili kuhinji tete L., crni rižot, lazanje, .... a posebno smo se veselili njezinim tortama koje su nas pratile sve do danas. Svaki važniji obiteljski događaj i teta L. donosi jednu od svojih odličnih torti. I keksiće, uvijek je tu bilo keksića koje je ona zvala kiflići, a ja joj uvijek govorila da su kiflići jedno a keksići drugo, no svejedno to su bili kiflići/keksići koje smo obje voljele peći i uvijek je zanimalo kako sam nešto skuhala ili ispekla, prolazile smo zajedno kroz  sastojke i količine, dorađivale, veselile se svakom novom okusu i finom zalogaju. Razveselila se tako i kada sam prvi put napravila uskršnju pincu od tijesta iz današnjeg recepta, razveselila se kada sam uz pince napravila i jednu pletenicu baš za nju i rekla je da dugo nije probala ovako mekano, aromatično i ukusno pecivo. Od tada svaki Uskrs pekla sam ove pince i dijelila ih sa njom………sve do ovog Uskrsa.










Tijesto za ovu pincu je zapravo dorađeno tijesto za brioše, recept koji sam preuzela od drage Monike sa njezinog bloga Sweet Sensation , kod nje su to bili uskršnji zečići (http://sweetsensation-monchi.blogspot.hr/2010/04/uskrsni-zecici-easter-bunnies.html). Već sam dosta puta na blogu spomenula ovo tijesto, toliko mi je dobro da mu se uvijek rado vraćam , uz male dorade ostaje uvijek jednako dobro, a okusom drugačije. Do sada sam ga koristila uglavnom za uskršnje pince i peciva, ovdje (http://homemadebyb.blogspot.hr/2014/04/sretan-uskrs-uz-uskrsnje-slastice.html) i ovdje (http://homemadebyb.blogspot.hr/2013/03/uskrsnji-keksici-pinice-briosi-sretan.html) , ali i za ružice kao što su ove ovdje (http://homemadebyb.blogspot.hr/2016/11/mirisne-ruzice-sa-cimetom-i-narancom-i.html). 
Današnje pince napravila sam po dorađenom recepti, ovako: 


Pinca

- 250 g brašna 
- 20 g svježeg kvasca 
- 100 ml mlakog mlijeka 
- prstohvat soli 
- 40 g šećera 
- 2 vanilin šećera 
- 2 žumanjka 
- 1 naranča - korica 
- 1 limun - korica 
- 60 g otopljenog prohlađenog maslaca 
- 1 žlica rakije od ruže 
- 1 žlica ruma 
- 1 žličica arome kruškovca 

Za premaz i posip: 
- 1 žumanjak 
- 1 žlica mlijeka 
- usitnjeni šećer u kockama ili šećerme mrvice 

- U mlakom mlijeku namrviti kvasac, dodati 1 žličicu šećera, promiješati i ostaviti 10-tak minuta na toplom mjestu da se kvasac digne 
- U posudi za miksanje pomiješati brašno, sol, šećer i vanilin šećer. 
- Dodati korice naranče i limuna i pomiješati. 
- Dodati otopljeni, prohlađeni maslac, rakiju , rum i aromu kruškovca. 
- Na kraju dodati kvasac (sa mlijekom) i lagano miksati mikserom nastavcima za tijesto. 
- Kada se sastojci sjedine prebaciti na pobrašnjenu podlugu i mijesti rukama još oko 5 minuta
- Da bi tijesto bilo mekano i elastično, bez da se lijepi dok se mijesi biti će potrebno dodati još malo brašna  
- Tijesto staviti u posudu, prekriti prozirnom folijom i ostaviti ga na toplome da se diže oko 45 minuta 
- Zatim ga lagano premijesiti i oblikovati pince (od ove količine napravila sam 5 kom po cca 60 g tijesta) 
- Oblikovane pince prekriti prozirnom folijom i ostaviti da se dižu na toplom mjestu oko 15 minuta 
- Pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva 
- Pince premazati mješavinom žumanjka i mlijeka , posuti šećerom ili mrvicama 
- Peći 15-20 minuta 

Da, mirišu, mekane su, aromatične, ukusne, .......sve , sve to su ove pince, znala je draga teta L. što je dobro. 









Drago mi je što sam već odavno otkrila recept za ovo tijesto kod Monike i još jednom hvala joj što ga je objavila. Drago mi je što smo puno puta do sada uživali u divnim brioš pecivima i i ovim pincama i sigurno ću ih i dalje raditi baš po ovom receptu.  Drago mi je i što je teta L. imala priliku probati i uživati u ovim pecivima, što me njihov miris i okus baš na nju podsjeti, i koliko god je teško čim krenem sa pripremom tijesta sjetim se tete L., a kada zamirišu peciva iz pećnice teta L. je sa mnom, i ne samo tada, uvijek je tu negdje, sa nama i među njezinim omiljenim cvijećem gerberima koje je tako voljela. 









I ne, nisam zakasnila sa ovim pincama, znam kada je bio Uskrs i kada se prave, ja sam baš sa ovim pincama uranila, jako uranila...........draga moja teta L.