Uskršnji keksići, pinice, brioši, .....Sretan Uskrs !

Danas je Veliki petak i u ozračju smo Uskrsa, blagdana kojemu se uvijek veselim, blagdana koji znači obiteljsko okupljanje i neku posebnu radost. Uskrs je i blagdan za koji obično dočekamo i prvo proljetno sunce, cvijeće, vedre boje, ......, sve je tako šareno i veselo.

Ne znam da li će i ovaj Uskrs vremenski biti sunčan i proljetan, ali znam da će biti obiteljski, veseo, i tradicionalan. Tradicionalna jela će se naći na blagdanskom stolu, uskršnja košarica će biti spremna za blagoslov na misi prije uskršnjeg doručka, jaja će biti obojana, djeca će se veseliti zečićima i pilićima, a mene kao i uvijek najviše veseli priprema uskršnje pogače i ostalih slastica.

Za ovogodišnji Uskrs prije svega ispekla sam tradicionalnu Pinicu ili uskršnju pogaču, ali odlučila sam se i na neku varijaciju uskršnjeg brioša. Nakon što sam ispekla prvu turu i  mene i I.-a su toliko oduševili da sam odmah ispekla još jednu i još jednu....... i osim na našem stolu naći će se i na stolovima naših dragih prijatelja kojima ćemo im zaželjeti Sretan Uskrs.

Recept je onaj koji sam jednom otkrila kod drage Monike, nekada na blogu Sweet Sensation, danas na blogu BakeNoir.com. Recept sam i ovaj put pratila na blogu Sweet Sensation i možete ga naći ovdje. Od ovoga recepta ne odustajem, a sigurno uskoro nikada niti neću :)
Moj dodatak je malo arome kruškovca u tijestu  i  dekoracija od šećernih mrvica.

No, prije nego što krenemo na tradicionalnu pinicu, osim zečića i pilića koji su uglavnom čokoladni željela sma napraviti i nešto veselo i šareno što će razveseliti djecu , a sigurno će razveseliti i piliće kada im se pridruži u uskršnjem gnijezdu :)

Kod drage Tamare na blogu What´s for dessert vidjela sam njezinu izvedbu Raspuknutih keksića  i vrlo brzo sam ih napravila u toj čokoladnoj verziji, mmmm, odlični su !  Ali......, razmišljajući što za Uskrs dogodio mi se onaj "klik", i umjesto čokolade stavila sam malo boje u prahu  ( sve ostalo sam napravila po receptu) i ....., veseli, šareni keksići smjestili su se u svoje gnijezdo i krasiti će blagdanski stol. A poneki ćemo i gricnuti :)  

Ipak,  najviše se veselim trenutku kada ću vidjeti dječja lica kada ih ugledaju. U meni se već probudilo to dijete koje im se jako razveselilo i sam pogled na njih mi izmami osmijeh na lice, a niti I. nije krio prvo svoje iznenađenje ("pa kako si se ovoga sjetila" ? :) ), a zatim i veselje ugledavši ovo šarenilo od keksića.

No, Uskrs bez pinice ili uskršnje pogače ne može proći. Kao i svaki put do sada ja sam u užoj i široj obitelji zadužena za taj dio. I to mi predstavlja iznimno veselje. Divno, mirisno, aromatično tijesto koje se pretvara u pinicu , ....., uistinu uživam kada ih pravim i kada zamirišu iz pećnice.

I ovaj put provjereni recept. Draga "bettina" sa Coolinarike nam ga je poklonila, a ja sam moje pinice i/ili pogaču napravila i ovaj put po tom istom receptu. Dakle, kao i prošli put, recept je ovdje.

Uskršnja pogača, formirala sam je kao pletenicu i zavila u krug, ispekla , a zatim u sredinu stavila jaja prirodno obojana u ljuskama od luka / kapule. Ovo jedno malo drugačije jaje , "pengano" , je tradicionalno bojano jaje i ukrašeno topljenim voskom (to ukrašavanje zove se "penganje"). Znam da se tako radi u mnogim krajevima, a moje je naravno iz moga dubrovačkog kraja.

I naravno, nezaobilazne pinice, od istog tijesta, tradicionalnog oblika, okrugle, zarezane na tri mjesta i one koje kod mene uvijek izazovu lijepe osjećaje posebno kada  na uskršnje jutro otkidamo komad kako bismo ga stavili u uskršnju košaricu i odnijeli na blagoslov.

Osim komada pinice u košarici će se naći i tradicionalna kuhana šunka, komadić mladog sira,  kuhana obojana jaja, malo soli, ......, sve ono što čini tradicionalni uskršnji doručak. Obitelj će se okupiti za stolom, svatko će dobiti po komadić blagoslovljenog jela , doručkovati ćemo zajedno i proslaviti ovaj veliki blagdan.

I brioši će biti dio ovoga doručka, kako na našem stolu tako i na stolovima naših prijatelja, neki su ih već dobili, neki će ih tek dobiti, neki kreću na put prema jugu........ :)
(mogu se zamrznuti i sat vremena nakon odmrzavanja su kao novi :), ili zamotati u neprozirnu foliju u kojoj će 3-4 dana ostati svježi)

Svima vam želim Sretan Uskrs ! Lijepo ga provedite, u društvu svojih najdražih, neka bude radostan i pun sunca, ljubavi i veselja !!

Muški i ženski Macaronsi :)

Zar macaronski mogu biti muški i ženski ? Ne mogu naravno, macaronski su samo jedni , ali obzirom da smo ove macaronse radili udruženo i jedne je radila muška,a druge ženska ruka ja sam ih odlučila tako nazvati :) No kako god ih ja nazvala, na kraju su to macaronsi, popularni francuski kolačići, oni za čiju se prvu izradu  pripremamo ponajprije psihički , zatim detaljno proučavamo recepte, postupak, sastojke, količine, pa nas uhvati trema da li će uspjeti i na kraju smo jako sretni i ponosni na prve uspješne primjerke. 

Upravo tako sam i ja krenula u svoju prvu macarons avanturu i bilo je zamišljeno da ih sama napravim od početka do kraja, ali........ ne ispadne uvijek sve onako kako je zamišljeno, no usprkos tome macaronski su ispali i to, rekla bih, dobro. Nije bilo raspuknutih primjeraka, imali su svoja karakteristična "stopala", nježni  su, mekani, ukusni, ......, crveni i bijeli :) 

Prije nego krenemo na same macaronse moram reći da inače jako volim "francusko", sve što nosi predznak "French" meni je lijepo, drago, posebno, profinjeno, ......, volim ! Nekada kažem da sam u nekim prošlim životima sigurno bila dio toga podneblja  :) dok sam ga u ovom životu tek jednom posjetila i to dok sam još išla u srednju školu, znači bilo je to davno no svejedno znam da to  definitivno nije bio i zadnji put i Francuska i "francusko" me sigurno još čekaju. Macaronsi se u svakom slučaju odlično uklapaju u ovu moju ljubav, baš ih volim i jedan mali macarončić mi često uljepša dan i trenutak. Degustiram ih uglavnom u zagrebačkim slastičarnicama i bilo je samo pitanje dana kada ću ih i sama napraviti .

Naravno, kada sam ih već napravila  macaronse trebalo i servirati onako "french" :). Tome je pomogla i moja najdraža šalica koju sam dobila od sestre na poklon, koja zauzima posebno mjesto i kada god je uzmem u ruku osjećam se nekako posebno, nekako "french" :) 

Za prošli blogo-rođendan dragi I.me darivao knjigom recepata za Macaronse. Primjetila sam tu knjigu već ranije ( a I.je to zapamtio, thanks I. ! )  isto kao što sam primjetila macaronse i povremeno se njima počastila, a kada je stigla i knjiga shvatila sam je kao znak da je sada stvarno vrijeme da se i sama okušam i napravim svoje prve macaronse. Ali od kada sam dobila knjigu do ovih macaronsa prošli su mjeseci i prolazili su vikendi nakon kojih bih obično rekla "ah, niti ovaj put ih nisam napravila ". Dok nije stigla i ona nedjelja kada sam ih konačno napravila , tj.mi smo ih napravili :) 

Za recept sam uzela onaj osnovni iz knjige i njega sam se držala. Usput, pogledala sam sve izvedbe macaronsa koje ste vi drage kolegice radile i koje su mi sve odlične, a vrijedilo je pregledati i nekoliko raspoloživih videa. Odlično i korisno ! 

Macarons

- 100 g bjelanjaka 

- 110 g mljevenih badema 

- 200 g šećera u prahu 

- 35 g kristal šećera 

- za macaronse u boji 1/2 žličice boje u prahu. 

Prije same izrade potrebno je ispoštovati  osnovna pravila pripreme: 

          - bjelanjke držati na sobnoj temperaturi min.24 sata prije početka pripreme 

          - bademe blanširati i samljeti što sitnije

           

Prvo pravilo sam ispoštovala i bjelanjke držala na sobnoj temperaturi nešto više od preporučena 24 sata. No drugo pravilo sam malo zaobišla i koristila kupljene samljevene bademe koji su bili sitnije mljeveni, ali su uključivali i koricu. I mislim da to  nije bio problem, osim što vizuelno nemate glatke, snježne macaronse, ali meni se sviđaju i ovakvi pomalo "točkasti". 

I priprema može krenuti. 

- Bjelanjke izmutiti u čvrsti snijeg, mikserom na najvećoj brzini dodavajući kristal šećer u dva navrata, sredinom i krajem miksanja. Šećer se tijekom miksanja treba skroz otopiti i snijeg biti čvrst i gladak. 

- Dodati boju u prahu i umješati je. 

- Mljevene bademe i šećer u prahu spojiti i polako dodavati u smjesu bjelanjaka i ručno je umješati, brzim i energičnim pokretima stalno preklapajući masu. 

- Kada masa bude konzistencije "lave", odnosno kada je dovoljno gusta ali se i odvaja od kuhače kojom mješate spremna je za formiranje macaronsa. 

(koliko god ima pravila i sugestija o minutama koje su potrebne za dobiti ovu konzistenciju mislim da je na kraju to najviše stvar osjećaja i vaše procjene kada treba stati) 

- Na pleh staviti papir za pečenje po kojemu iscrtati krugove oko 2,5 cm , masu staviti u slastičarsku vrećicu i ravnomjerno je istiskivati na svaki krug. 

- Zatim plehom 2-3 puta udariti po čvršćoj površini kako bi iz macaronsa izašao suvišni zrak, a oni se finalno formirali. 

- Ostaviti ih na suhom mjestu oko 1,5 sat da se prosuše (dobiti će koricu koja se na dodir ne lijepi )

- Zatim pećnicu zagrijati na 150 stupnjeva i macaronse peći 13-15 minuta (moji su se pekli 15 minuta)

Ohladiti ih , a zatim lijepiti po dva macaronsa punjenjem po želji.  

I spremni su za uživanje !

No tijekom pripreme kod mene je nastao mali problem sa prvom smjesom koju sam radila, crveni, nisu baš uspjeli iz prve, masa mi se lijepila, bila je malo i pregusta, dodatno sam je  mješala pa je onda bila prerijetka i kada sam već mislila da nije ovo za mene I. se samo ustao i rekao :"polako, hajde da ti malo pomognem ", uzeo je vrećicu sa smjesom i malo po malo na plehu su se formirali macaronsi. Zatim sam napravila svjetlu smjesu sa kojom pak nisam imala niti najmanjih problema, iz prve je ispala baš onako kako treba. I ovaj put smo ih formirali pola I., a pola ja. I tako su nastali "muški i ženski macaronsi" :) :) 

Kada sam ih stavila u pećnicu najveća želja je bila dobiti karakteristično "stopalo" koje se počinje formirati oko 5.-te minute pečenja, bez "stopala" to zapravo i nisu macaronsi.  Naravno da sam virila u pećnicu već od prve minute i kada sam ugledala da se stvara stopalo uz široki osmijeh samo sam viknula : "I., vidi, stopalo ! " :) 

I stvarno, imamo stopalo :) 

Nakon što su se ohladili spajala sam ih sa dvije vrste nadjeva. 

Jedan limunkasti, odličan kontrast slatkom kolačiću . Kremu od limuna napravila sam po receptu drage Snježe sa bloga Vrtaljica, to je krema iz recepta lemon meringue pie, odlična ! Kremu sam pripremila nekoliko sati ranije i dobro je ohladila u frižideru i zatim je bez problema koristeći slastičarsku špricu istiskivala na macaronse. 

Drugi, zapravo i treći nadjev su moje marmelade. Imala sam malo one od jagoda i sa njome sam spojila tek par macaronsa , a ostale sa marmeladom od borovnica. 

Svidjele su mi se ove kombinacije , posebno ova sa kremom od limuna iako su i okusi sa marmeladama primamnjivi. U svakom slučaju, macaronsi su spremni za uživanje, u svakom zalogaju :) 

I eto ga, led sam probila, svoje prve macaronse sam napravila, uz velikodušnu pomoć I.-a kojemu sam baš zahvalna za ovu podršku , i  imamo zapravo naše prve macaronse. Iako se možda nisam posebno istaknula u izradi posebno ovih crvenih , vjerujte da sam se jako istaknula u degustaciji  i to baš crvenih :) Dok sam ih spajala bilo je ono jedan gric, gric , a drugi na tanjur, uh pa hoće li uopće ostati nešto za slikanje :) Ostalo je naravno, i za slikanje, i za I.-a , i za kasnije, i za sutra , ...... I kada je slikanje bilo već pri kraju nisam izdržala i morala sam se ubaciti u kadar i zamoliti I.-a da me slika sa mojim prvim primjercima, onako, samo malo :) 

I dok meni i sada pogled na ove macaronse izaziva osmijeh na lice već smišljam neke nove macaronse u nekim novim kombinacijama koje su uistinu neizmjerne. Od okusa do boja, od kombinacija punjenja, mislim da je ovdje granica samo naša mašta.

Slijedeći put ću se vjerujem potruditi i oko badema da ne budu baš ovi sa koricama, pripaziti ću da mi se ne dogodi situacija kao ovaj put sa sa crvenim macaronsima, i sigurno ću i opet uživati u izradi ovih krasnih kolačića, a možda ćemo opet imati "muške i ženske" :)  

Naravno da  ću uživati i u njihovoj degustaciji, ovo su ipak fini , nježni, damski kolačići, oni  koji uljepšavaju trenutak, u kojima se polako uživa, u malim zalogajima, ........, baš onako "french" :) 

Praline sa mirisom i okusom ruzmarina

U ovomjesečnom krugu blog-igrice Ajme koliko nas je koju je pokrenula monsoon , draga Milkica sa bloga Mimi´s kingdom za temu nam je zadala – ruzmarin !

Moj omiljeni ruzmarin, ruzmarin moga djetinjstva , onaj koji je rastao i danas raste u Dbk doslovno na svakom koraku i kada ga zatrebate samo ga treba ubrati. No to je ujedno i isti onaj ruzmarin za kojega ne mogu vjerovati da ga danas u Zg kupujem. Mogao bi se on i u Zg posaditi i to mnogi rade i to sam i sama probala napraviti otprilike nekoliko desetaka puta, ali moja lođa definitivno ne podnosi rast biljaka i jednostavno niti jedan od mojih pokušaja nije urodio plodom. Cvijeće, razno začinsko bilje uključujući ruzmarin, zelene lisnate biljke, ….., što god sam donijela prvih par dana je izgledalo kao da je jedva čekalo da dođe baš na moju lođu, a nakon toga ništa, svaka biljka je uvenula ili se osušila i pomalo nestala. Stoga sam jednostavno odustala i orjentirala se na ponudu svježeg začinskog bilja na placu . I tako sam počela kupovati i ruzmarin, a joj :)

Kada sam pročitala ovomjesečnu temu naravno da su mi prvo kroz glavu prošla sva ona mesna i riblja jela, kruh, peciva, krekeri, ……..u koja smo stavljali i dalje stavljamo ruzmarin, ali mi isto tako istovremeno nije  prošlo kroz glavu da bih nešto od toga napravila kao moju ulaznicu u igricu. U ovom krugu moja ulaznica je slatka i čokoladna , svakako sa okusom i mirisom omiljenog ruzmarina :)

Ruzmarin i čokolada su jako dobar par, nisam to ja izmislila već sam jednom prilikom jela čokoladu sa aromom ruzmarina koja mi se jako svidjela. Stoga je bilo samo pitanje vremena kada ću i sama napraviti ruzmarin u čokoladi i sa čokoladom :)

I nisam stala samo na čokoladi već sam se odlučila za praline punjene marmeladom od limuna sa ruzmarinom i želeom od jagoda i jabuka sa mirisom ruzmarina. Oba punjenja sam sama radila, linkovi na postove su u nazivu, i ona su također moje ulaznice u ovomjesečni krug igrice

Ruzmarin moga djetinjstva rastao je prije svega uz kuću gdje sam odrasla, mislim da u Dbk i okolici nije postojala, a niti danas ne postoji kuća oko koje nema barem najmanji grm ruzmarina. Isto tako ga ima na gradskim zelenim površinama, na zidićima uz pločnike, u uređenim vrtovima hotela i poslovnih zgrada, jednostavno ga ima svugdje.

Kod nas doma ruzmarin se koristio obavezno u  pečenjima, teletina ili svinjetina sa krumpirima  , kako je samo uvijek fino mirisalo iz pećnice, a pečeni krumpirići  su uvijek poprimali poseban okus i miris ruzmarina. No ja  najbolje pamtim trenutke kada se pekla riba na gradele koje smo imali ispred kuće, a ruzmarin je bio „metlica“ koja se umakala u maslinovo ulje i njime se premazivala riba dok se okretala na gradelama. Lijepo za vidjeti, a lijepo i kasnije za okusiti.  Nabavka ruzmarina se svodila na „hajde mi molim te uberi koju grančicu …..“ :)

I danas moja mama, a i ja kada dođem u Dbk radimo upravo tako i koliko god je i ovaj ruzmarin koji kupim dovoljno mirisan i kvalitetan toliko mi je onaj koji raste uz more uvijek nekako zeleniji, mirisniji, aromatičniji.

Ruzmarin u kruhu , pecivima, krekerima, ....., volim ! :) , ali to smo počeli raditi  tek kasnije,ranije to nije bio baš običaj, a danas mi nema dražeg kruha od ukusne ciabatte posute sa svježim ruzmarinom i krupnom morskom soli, mmmmm. 

I naravno, ulogu ruzmarina na svadbama ne smijemo zaboraviti, svadba i kitice ruzmarina su nekada bile neizbježne :), i draga Tanja (Opasna) sa bloga Kuhinja zaposlene žene je isto primjetila, nekada neizbježne, a danas pomalo nestale, niti ja se u zadnje vrijeme ne sjećam svadbe na kojoj su me zakitili ruzmarinom, a nekada mi je haljina danima mirisala po toj kitici ruzmarina :)

Danas je pak ruzmarin sa svojim mirisom i aromom završio u pralinama. Ne pralinama od bilo koje čokolade već će se ruzmarin najbolje složiti sa tamnom čokoladom sa većim udjelom kakaoa, npr.65% i više. Punjenje od marmelade i želea je moj izbor, ali i svako drugo „ruzmarinasto“ punjenje je dobar izbor, a ako ne želite punjenje već samo čokoladu sa mirisom i okusom ruzmarina jednostavno je otapajte sa  pokojom grančicom aromatičnog ruzmarina u lončiću koja će ispustiti svoju aromu u čokoladu i dati joj uistinu poseban okus.

Razne varijante su nam na raspolaganju, a mi se danas častimo ovim pralinama sa mirisom i okusom ruzmarina :

Praline sa mirisom i okusom ruzmarina

Za 16 kom pralina

- 120 g tamne čokolade

- 30 g maslaca

- 2 žlice vruće vode

- 2 žlice marmelade od limuna sa ruzmarinom

- 2 žlice želea od jagoda i jabuka sa mirisom ruzmarina

- 1 žličica ulja za premazivanje kalupa

- Čokoladu izlomiti na komadiće, a maslac narezati na kockice. Staviti ih u posudu , dodati vruću vodu i sve zajedno otapati na pari uz stalno mješanje.

- Kalup lagano kistom nauljiti (iako sam koristila silikonski kalup za koji kažu da ga nije potrebno nauljiti ipak sam to napravila jer mi se do sada pokazalo da je bolje kada se i taj kalup naulji ili namasti)

- U svaki kalupić za pralinu staviti 1 žličicu otopljene čokolade i kistom je malo razmazati po rubovima  kako bi dodavanjem punjenja rubovi već bili čokoladni. Ostaviti da se stegne, cca 1 sat u frižideru ili oko 15 minuta u zamrzivaču

- Kada se čokolada stvrdnula u slastičarsku špricu staviti punjenje (marmeladu, žele) i istisnuti po malo u svaki kalupić.

- Zatim na punjenje dodati ostatak rastopljene čokolade , trebati će oko 1-1,5 žličica.

- Kada su svi kalupići napunjeni lagano ih protresti da se čokolada ravnomjerno rasporedi, a ukoliko ostane čokolade izvan kalupića tada plosnatim nožem ili "špatulom" lagano proći po površini da se višak pokupi.

- Ostaviti u frižideru ili po želji u zamrzivaču da se do kraja stvrdne.

I imamo praline :)

Nisu ispale najidealnije i iskreno ne znam da li su silikonski kalupići u ovom slučaju baš tako savršen izbor. Nekako, dobri su , ali......... vaditi praline nije mi išlo baš jako glatko i to sam  pripisala ovome kalupu. Nekome sam morala :)

U svakom slučaju  na finalni okus nije utjecalo i dobila sam mirisne i ukusne praline. Čokolada, svježina  voća, posebno limuna, miris i aroma ruzmarina.........

........dobila sam ono što sam htjela :) i ovih 16 pralina je tek uvod za neke nove izvedbe, jer uistinu ih nije zahtjevno napraviti , naravno uz uvjet da osigurate dobar kalup i strpljenje dok ih čekate da se rashlade i stvrdnu. Nakon toga slijedi samo ono "mmmm finoooo.... " :) 

Do ruzmarina u nekom drugom ili nekom novom izdanju ostaje nam samo da se još koji put počastimo sa jednom dobrom pralinom ! :)

Ovu ulaznicu šaljem dragoj Milkici za ovomjesečni krug Ajme koliko nas je.

Pita gužvara

Vjerujem da su rijetki oni koji kuhaju, a da nisu barem jednom pripremili pitu gužvaru ili pitu sa sirom, sirnicu, ……., iako bih ja onako iz prve rekla „burek sa sirom“. Ali burek je burek, a sirnica je sirnica, a ako joj kore tijekom pripreme „gužvamo“ onda je to pita gužvara. Isto tako , ako je netko ljubitelj pita sa sirom onda sam to ja :) Slana pita sa sirom ili sirnica idu na broj 1, a zatim ih slijede sve moguće varijacije na ovu temu sve do onih slatkih primjeraka koji više niti nisu ovo od čega sam krenula, ali se i dalje svode na pitu sa sirom. I sada bi se svi koji znaju ili djelomično znaju što otprilike kuham vjerovatno zapitali zašto sirnica ili bilo koja druga pita sa sirom češće ne zamiriše iz moje pećnice. Razlog je i više nego jednostavan , ne mogu joj odoljeti i ne želim se niti dovoditi u situaciju da je pripremam a zatim gledam, ili  sa druge strane da je jedem više nego što bih trebala. Stoga, sirnica dozirano, i ovaj put je bilo vrijeme za novu dozu :)

 

 

Ova pita je bila subotnji ručak (a ostalo je i za večeru i za sutra dan)  stoga sam joj osim sira dodala i malo špeka da je „pojačam“ i uz zdjelu salate bila je i više nego odličan obrok. Subota je inače dan kada sam dosta u pokretu i za ručak može biti jedino nešto brzo i jednostavno dok je nedjelja rezervirana za nešto kompliciranije što nikako ne znači da i subotnji ručak ne može biti jednako ukusan i fin. Još ako ste ljubitelj onoga što će se naći u tanjuru onda je skoro pa svejedno koji je dan u tjednu :)

Kore za savijače su postale stalni stanovnik moga frižidera one su mi nešto toliko praktično i prikladno,  i za slatke i za slane verzije, uvijek dostupne, jela se sa njima brzo pripreme, a samo mašta je granica u raznim kombinacijama koje se sa korama mogu pripremiti. Za razliku od moje mame koja ih baš i ne voli, ja sam im popriličan ljubitelj. Nekada sam kore kupovala u samoposluživanjima, uobičajena pakiranja od 500 g , a zatim sam isprobala domaće kore kupljene na Dolcu i povratka na one iz samoposluživanja više nije bilo. Tanje, deblje, sa jajima, bez jaja, …., za savijače, baklave, bureke, ….., samo kažem „komada xx“ i nova zaliha je u frižideru :) Iako, sa zalihama treba biti pažljiv jer i kore imaju svoj vijek trajanja , posebno ove domaće koje treba relativno brzo trošiti.

Dakle, došla je još jedna subota koja standardno započinje kavicom u gradu. U frižideru su bile kore, a bio je i domaći sir i vrhnje koje je I.donio sa obližnjeg sela i ja sam onako kao usput predložila : „čuj , a da nam za danas napravim pitu sa sirom, gužvaru, bude nam to ok ? Super, bude ok !“ kratko je rekao I. i ručak je bio dogovoren, a ja sam po povratku iz grada sa veseljem napravila ovu pitu koju smo isto tako sa veseljem pojeli :)

 

Pita gužvara

Obzirom da sam imala dio nepotrošenih kora (300 g ) ostale količine sam prilagodila tome.

- 300 g kora za savijače

- 250 g svježeg sira

- 100 ml kiselog vrhnja

- 1 jaje

- 100 g pancete (špeka)

- ½ žličice mljevenog muškatnog oraščića

- Sol i papar

- 100 ml ulja

- 50 ml vode

- Pomiješati ulje i vodu i njima prvo premazati kalup u kojemu će se pita peći (ja sam koristila okruglu vatrostalnu posudu promjera 22 cm)

- Odvojiti 4 kore za savijače i 3 kore slagati prve u kalup, jednu na drugu tako da im rubovi vire izvan kalupa i svaku premazivati mješavinom ulja i vode

- U zdjeli sjediniti sir i vrhnje te dobro umješati jaje. Dodati muškatni oraščić , soli i papra po želji (paziti jer ćemo dodati i preprženi špek koji je također slan)

- Pancetu (špek) narezati na kockice i lagano ih prepržiti .

- U smjesu sira umakati ostale kore tako da ih „gužvamo“ i tako namočene smjesom slažemo po kalupu.

- Po složenim korama rasporediti prepržene kockice špeka.

- Jednu preostalu koru prepolovimo i oba djela stavimo na vrh pite, svaki premažemo mješavinom ulja i vode.

- Rubove kora koji vire izvan kalupa prebaciti preko vrha pite, po želji ih saviti uz rub ili samo ostaviti da ravnomjerno prekriju vrh. Premazati ih mješavinom ulja i vode

- Pećnicu zagrijati na 190 stupnjeva i peći oko 30-40 minuta.

Pita je gotova i sada samo treba izdržati i pričekati da se malo prohladi , nije uopće lako , ali isplati se :)Tanjuri su na stolu, salata je u zdjelicama, niti čaša dobrog vina neće smetati iako joj je isto tako dobar prijatelj i čaša jogurta ili kiselog mlijeka, ……, samo još da ova fina korica zakrcka pod zubima.

 

 

Zalogaj, po zalogaj, …., sočno i ukusno, kontrast blagog sira i nešto pikantnijeg špeka, …., prvi komad se brzo pojede, i drugi je već na tanjuru………, tako jednostavno , a tako dobro !

 

Ok, ja na drugom komadu moram stati :) i ........... do slijedeće doze pite od sira kada će na stolu vjerovatno opet biti ova pita gužvara :)

Marmelada od crvenog grejpa, limuna i naranče

Da li nas zima pomalo napušta ili to meni samo tako izgleda ? Obzirom da nisam ljubitelj zime, iako iz godine u godinu sve više uživam u lijepim zimskim pejsažima i prirodi pod snježnim pokrivačem, ja se ipak nadam da nas pomalo napušta i da ovo sunčano i po danu dosta toplije vrijeme znači da je proljeće spremno da nam pokuca na vrata. Proljeće, ljepši, dulji i topliji dani su i više nego dobro došli i dugo smo ih čekali, ali kako to obično bude uvijek ostane nešto za napraviti u zadnji tren pa je tako i kod mene ostalo u zadnji tren pospremiti još malo zime za kasnije :) Dobro, ne baš doslovno pospremiti zimu, ali pospremiti citruse u kojima uživamo uglavnom zimi i koje volimo zbog njihova okusa, zbog toga što nam podižu energiju i raspoloženje svojim mirisom , čuvaju nas od prehlade, spašavaju za vrijeme gripe, a meni se sviđaju i svojim izgledom. Vesele boje citrusa razveseliti će svaki tmurni zimski dan. Ovaj put okupila sam ovu „veselu trojku“ : crveni grejp, limun i naranču.

Pogled na ovu sliku i vesele citruse mene jako veseli, a  isto tako me vesele i vaši komentari na moje slike koje su u zadnje vrijeme na blogu i svima vam još jednom hvala na tim komplimentima !  Drago mi je da vam se ovaj novi „foto-izričaj“ sviđa i hvala vam što to primjetite. Draga Dunja mi je u jednom od prošlih postova posebno skrenula pažnju na veliki napredak u odnosu na nekadašnje slikice (hvala ti Dunja ! ) i uistinu, napredak se dogodio i to na svim nivoima nastajanja slika koje ovdje prezentiram. Kako je to kod mene izgledalo nekada možete vidjeti u ovom postu. Tada smo imali malo „blogersko razotkrivanje“ i sve je jasno, niti je bilo pravog fotića, niti pravog prostora za slikanje,  niti prave rasvjete, niti sam ja imala toliko smisla za napraviti dobru fotku, i iako nisam bila sa time najsretnija ta faza je poprilično dugo trajala. Zatim je u jednom trenutku došao  dragi I., i kao ljubitelj fotografije odmah primjetio da su mi slike dosta loše, angažirao se oko osiguravanja preduvjeta  za bolje fotkice  i ubrzo se u moj stan uselio mini foto studio home-made by I. :) Tih dana mi je došla i mama iz Dbk , ja sam baš  pripremala neko fotkanje, a ona je ušla na lođu i samo sam čula : „ kakvi su ti ovo mali komadi namještaja koji svijetle „ ? :) :) 

Mjesto za fotkanje je osposobljeno, a ubrzo se uselio i pravi fotić, pa stalak za fotić, pa je krenula edukacija, pa sam i ja odjednom spoznala koliko je samo fotkanje zanimljivo, koliko me veseli, koliko detalja sada zapažam koje ranije nisam, i koliko je izazovno dobiti dobru fotkicu. Tako da danas to sve skupa izgleda ovako:

Naravno da ćete se praviti da ne vidite ovo što nije trebalo ući u kadar , ali je ušlo, jao uvijek neki „kreativni nered“ :)  . Ja sam fotkala za ovaj post, a i I. je fotkao mene , no nije primjetio i ono oko mene što nije trebalo pokazati, a i kada sam mu kasnije na fotki pokazala o čemu govorim zaključio je da se to „uopće ne kuži“. Onda dobro :)

Citrusi su fotkani, ali prije toga ih je trebalo kupiti iako bi idealnije bilo ubrati ih sa stabla u vlastitom vrtu ili dobiti od nekoga tko je upravo to napravio. Ja sam ove naranče i limune kupila na Dolcu, provjerene , domaće, odlične ! Crveni grejp na istom mjestu, ali definitivno nije domaći :) . Grejp mi je već dugo omiljen, njegova gorčina mi odgovara i volim ga osjetiti u svim izdanjima, bilo da ga svježeg iscjedim u sok , bilo da ga osjetim u nekom od deserata ili napitaka. Crveni grejp je onaj koji najradije biram, poseban mi je izgledom, ali i okusom, kao da je malo blaži u svojoj gorčini, a opet ostaje onaj karakteristični okus grejpa.

Napravila sam do sada dosta marmeladi od naranče u raznim kombinacijama, pridodavala sam im i imun, a sada je konačno došlo vrijeme da narančama i limunu dodam i ovaj citrus , crveni grejp.

I prije nego krenem na recept moram odmah reći : ovo je definitivno najbolja marmelada on nekog citrusa koju sam do sada napravila i probala ! :)

Marmelada od crvenog grejpa, limuna i naranče

-  400 g  mesa naranče

-  250 g mesa crvenog grejpa

- 150 g mesa limuna

- 200 ml soka od naranče

- 100 ml soka crvenog grejpa

- 100 ml soka limuna

- 750 g šećera

- 50 g vanilin šećera

- 1 vrećica želina + 2-3 žličice šećera

- Naranče , limune i grejp oguliti i od jedne naranče i jednog limuna zadržati koricu.

- Odstraniti im bijele kožice i filetirati u samo meso, narezuckati ga na komadiće

- Korici limuna i naranče odstraniti što više bijelog dijela i narezati na rezance. Prokuhati ih mjenjajući tri puta vodu nakon što svaki put proključa

- Dodatno, limun, naranče i grejp iscjediti u sok prema količinama kako je navedeno

- Meso citrusa, sok i prokuhane korice staviti u posudu za kuhanje, dodati šećer i vanilin šećer i sve dobro umješati.

- Kuhati na jačoj vatri uz stalno mješanje dok ne uzavri, zatim smanjiti vatru i kuhati slijedećih 10 minuta uz stalno mješanje.

- Želin pomješati sa 2-3 žličice šećera , dodati ga smjesi i dobro umješati.

- Kuhati uz stalno mješanje dok ponovno ne uzavri, a zatim još 5-10 minuta.

Marmelada je gotova, razliti je u čiste i zagrijane staklenke, dobro zatvoriti i okrenuti na poklopac. Neka tako stoji 10 minuta, a zatim ih okrenuti na pravu stranu i ohladiti.

A kada se ohladila kreće onaj uvijek zanimljivi dio – degustacija :)

Poklopci su skinuti, marmelada je zamirisala…… jako dobro !

Naravno da sam odmah uzela žličicu u ruke i uobičajeno je prvo probala samu i uistinu se oduševila okusom ove marmelade. Znam da je subjektivno i da se ne mora svima baš toliko svidjeti, ali ovo je definitivno marmelada po mojoj mjeri.  A da sve bude baš po mojoj mjeri pobrinuli su se i svježi croissanti i u ovoj kombinaciji  nakon svakog zalogaja samo možete izgovoriti "mmmmmmmm" :)

Marmelada je slatka ali i gorka, ona je nježna ali i jaka, diskretnog mirisa i okusa vanille koji se tek blago osjeti , izraženog okusa i limuna i naranče ali prije svega grejpa i njegove gorčine.

Možda će se na prvi pogled činiti da je u marmeladi dosta šećera, količina nije mala, ali ako pogledamo da se ovdje radi o citrusima, gorkim i kiselim i kada ih sve skupa spojimo količina šećera bi mogla biti i veća. Za one koji vole i žele slađe predlažem da povećaju količinu šećera za cca 200 g.  Obzirom da sam se ja u potpunosti našla u ovoj marmeladi i nadalje ću ostati kod ovih količina.

A ova kombinacija sa croissantom mi je definitivno najomiljeniji doručak nedjeljom i sreća je da croissanti stižu na stol u kontroliranoj količini, inače bi bilo......, uh, uh :) :)

Bez obzira što proljeće samo što nije stiglo, zima i dalje pokazuje da je još uvijek ovdje i zato osim u ovoj marmeladi uživajmo i dalje u svježim cistrusima, veselo ispratimo zimu cistrusima svježih i veselih boja. Iskoristimo ovo vrijeme dok još ima domaćih, sočnih i ukusnih naranči, limuna i grejpa , kako da se nađu u svježe iscjeđenim sokovima, ponekoj slastici, ali i da ih pospremimo u neku od marmelada. Koliko me ova marmelada oduševila danas toliko vjerujem da će jednako dobra biti i za toplije dane.