nedjelja, 27. srpnja 2014.

Pita sa borovnicama

Zadnjih dana sam nekoliko razgovora sa mamom završila sa „sve naopako“, i promislim kako baš u zadnje vrijeme dosta često završim neki razgovor ili misao sa time da je sve naopako. Pa reklo bi se i da je i da mi ovo nije samo uzrečica koja nije ni od kuda došla. Naopako je vrijeme, naopaki su pomalo i ljudi, naopake su i situacije. Ili bolje rečeno, od toplog i bezbrižnog ljeta ništa. Toplo je, ali nije ljetno, i kiša često pada, ali nije ljetna, bezbrižna sam tek pomalo, ali ne onako kako znam biti po ljeti, usput osjećam i neki manjak energije, kažu i drugi da se tako osjećaju, od ovog vremena valjda, naopakog. Nadala sam se pa i očekivala da ću riješiti neke krupnije stvari do ljeta, do odlaska na odmor , ali ništa od toga, imam i dalje o čemu misliti i čime se baviti pa….., s jeseni ponovno u akciju, a došlo nam pravo ljeto ili ne nadam se da će odmor ipak  biti ljetni.

Ali nije još vrijeme za odmor iako sam možda i mogla već biti na morskom zraku, ali kako rekoh „sve naopako“ :)  Ok, odmor će biti,  i morski zrak će biti, i jedva čekam da dragi I. i ja krenemo put mora,  ali se isto tako sve češće pitam da li će ove godine konačno biti i nekog voća koje će imati onaj puni voćni okus, slatkoću i nektar koji svako voće treba imati. Osim malina koje sam nabavila iz provjerenog uzgoja bilo koje voće koje bilo gdje da kupim ne ostavlja neki trag i okus. Okus i nektar mu osjetim u tragovima, a sve drugo je nekako vodenasto i nikakvo, neutralno rekla bih, da ne kažem opet naopako :)  Danas imam borovnice, nisu baš naopake , ali nisu niti one koje nadaleko mirišu i dugo ostavljaju svoj trag i okus . Ipak sretna sam što sam ih nabavila i nakon što sam dio odmah pojela ostatak smjestila u finu, prhku pitu. 








Prošlu subotu su nas na placu privukle trešnje, divne , skoro crne, ma moraju biti dobre……, da, da, završile su u ovoj savijači sa trešnjama sa time da sam ih morala poprilično začiniti i pošećeriti da dobiju nešto od okusa, a jedna od degustatorica je štrudlicu nahvalila i istaknula „vidi se da su trešnje loše, ali kore su ti savršene“ A kore sam kupila :) :) Toliko o ovogodišnjem voću !  Za džemove i marmelade koje sam skuhala trudila sam se naći što više domaće voćkice , mirisala, probala, tražila pouzdane dobavljače, i ispalo je nešto :)  A na borovnice nisam niti pomišljala. Kada im vidim cijene kako na placu tako i po trgovinama nekako mi baš i ne dođu brzo pod ruku. Zatim se svako ljeto spremamo put Gorskog Kotara na dane borovnica i svako ljeto nam ti dani nekako prođu i dok se „probudimo“ nema više. I onda odjednom kod kolegice na stolu ugledam posudu punu krasnih borovnica….. hmmmm…..prodaje se ? prodaje, domaće, provjerene, isprobane……, u mojim su rukama, a kasnije i na mojoj piti :)








Borovnice su mi uvijek bile pomalo nedostižne, u Dbk nije bilo borovnica i ne pamtim da sam ih tada baš nešto svježe jela. Našle bi se u nekom kupovnom voćnom jogurtu ili voćnom soku, i te sokove od borovnica sam uvijek voljela. Kada sam došla u Zg i počela viđati mjerice borovnica odmah sam shvatila da se radi o skupljoj voćkici poprilično ograničene količine i da je se nikada neću nešto posebno najesti. Ok, u dobrim stvarima se pomalo uživa pa je tako i kod mene sa borovnicama. A sada je cijeli kilogram ispred mene i čim sam ih uzela odlučila sam da ću dio pojesti, a dio smjestiti u neki kolačić. Iako pomalo izbjegavam praviti kolače u zadnje vrijeme, ljeto, kilogrami, ne treba toliko slatkoga i šećera,….itd, borovnice sam htjela smjestiti baš u neki kolač. I počela sam nabrajati od beze kora sa borovnicama, neke čokoladne kombinacije, američke pite, prhkih keksića, ……. I dođem do ove pite prhkog tijesta punjene borovnicama. Lijepo tijesto sa maslacem i limunom bogato nadjeveno borovnicama ne može biti nego dobitna kombinacija. Dragi I. je dobio da izabere, ovaj ili čokoladni kolač ? Ovaj, odmah je rekao . I dobro je rekao :) 











Pita sa borovnicama

- 250 g brašna

- 50 g šećera u prahu

- 125 g maslaca

- 1 limun – korica
- 1 jaje
- 1 žlica hladne vode
- 1 bjelanjak
- 1 žlica smeđeg šećera
- 600 g borovnica
- 100 g šećera
- 1 vanilin šećer
- 1 žlica soka od limuna
- 1 žlica škrobnog brašna



- Borovnice oprati i pola količine grubo usitniti (ja sam ih lagano usitnila štapnim mikserom, ne do kraja već ostavljajući i krupnije komadiće)

- Usitnjene i cijele borovnice pomiješati i staviti u posudu za kuhanje , dodati šećer i vanilin šećer i sok od limuna , sve umiješati i kuhati uz mješanje dok ne uzavri.
- Zatim dodati škrobno brašno , umješati ga i uz stalno mješanje kuhati još oko 2-3 minute.
- Ostaviti da se ohladi
- Za tijesto pomiješati brašno i šećer i dodati maslac izrezan na kockice i koricu limuna
- Prstima utrljati maslac da se dobije mrvičasta smjesa , a zatim dodati lagano umućeno jaje i žlicu hladne vode.
- Umijesiti glatko tijesto koje se ne lijepi, po potrebi dodati još malo hladne vode.
- Tijesto zamotati u prozirnu foliju i ostaviti u frižideru oko 30 minuta
- Kalup za pečenje (cca 20 cm promjera) namastiti
- Tijesto podijeliti na dva dijela , prvi, malo veći, dio razvaljati i staviti u kalup tako da pokrije dno i stranice, nabockati ga štapićem ili vilicom
         Ja sam radila sa tri mala kalupa promjera 14 cm, za donji sloj + stranice odvojila sam komade od po  100 g tijesta, a za gornji sloj oko 60 g tijesta 
- Pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva i donji dio tijesta peći 10 minuta. Izvaditi iz pećnice i ostaviti da se malo prohladi 
- Zatim rasporediti pripremljene i sada već ohlađene borovnice , razvaljati i drugi dio tijesta i staviti ga preko borovnica (neka rubovi malo pređu preko pa ga rukom ili vilicom „zalijepiti“ po rubovima za donji dio tijesta
- Štapićem (ili vilicom) nabockati  ili napraviti rupice na gornjem sloju tijesta
- Bjelanjak lagano umutiti i njime premazati gornji sloj tijesta, a zatim posuti smeđim šećerom
- Staviti u pećnicu zagrijanu na  180 stupnjeva i peći oko 20 minuta , pojačati na 200 stupnjeva i peći još oko 5-8 minuta.
- Izvaditi iz pećnice, ohladiti i ….servirati

I nemojte se iznenaditi što će nadjev malo iscuriti , pita je bogato nadjevena , a prhko tijesto je tako nježno, posebno gornji tanji sloj. Meni se malo i odvojio sa vrha i borovnice su našle svoj put za malo izaći :) 








Treba pitu i degustirati,  naravno :)  Bilo ovako samu, ili po želji je posuti sa još malo šećera u prahu, možda sa dodatkom sladoleda od vanilije, ili tučenog vrhnja ….., sve može, ali ja sam se odlučila na ovu najjednostavniju varijantu same pite, i neka sam :)  Baš sam uživala u ovoj piti, sretna zbog borovnica, a i zbog dobrog spoja ovog tijesta i borovnica. Niti dragi I.nije imao ništa protiv, čim je zatražio još komad znala sam da mu se sviđa, uostalom bila je i njegov izbor sa početka priče :) Ipak, uvijek ga pitam pa sam tako i sada pitala što bi za drugi put promijenio i rekao je "ništa", ništa ne treba promijeniti....... :) Mene je tijesto skroz oduševilo, a i nadjev je bio dobar osim što bih stavila malo više soka od limuna da sve skupa bude svježije. Nije ovaj put smetalo niti što je malo slađe, a najviše smo se smijali nadjevu koji je krenuo u šetnju kada sam prerezala pitu, naravno još toplu, pa tko bi dočekao hlađenje :) 








Jednu piticu smo podijelili još toplu, a druge dvije sam stavila u hladnjak i kasnije smo ih degustirali rashlađene. Nadjev više nije ovako curio, tijesto je i dalje bilo fino i prhko i nekako nam se više svidjela ovakva dobro rashlađena, ne znam da li zato što je ipak ljeto, koliko god bilo naopako :) ili je rashlađena jednostavno bolja :) 


Ne znam niti da li ću uspjeti doći do još neke ozbiljnije količine borovnica ovo ljeto, ako uspijem znam što ću sljedeće napraviti, a ako ne nema veze, sada sam u njima uživala, a za ovakvu pitu će se naći i neko drugo voće, sigurno bi dobra bila i sa mješanim šumskim voćem , a možda i sa breskvama, nektarinama……, ili jednostavno čekam ponovno borovnice ! :) 









četvrtak, 17. srpnja 2014.

Tart sa malinama i .......marmelada ! :)

Hm, ne znam da li se ovo meni čini ili nam konačno dolazi ljeto ?! :) Na trenutke kažem da mi zapravo niti ne nedostaje ono pravo, vruće ljeto jer ionako po cijeli dan radim i zatvorena sam u klimatiziranom prostoru, a ono malo vremena što ostane slobodno dok protrčim sve što trebam ili želim......, zar je uopće važno da li je vani ljeto? O da, da, važno je, volim ovo godišnje doba i želim da nam dođe i zadrži se u punom smislu, ovih par dana vrućine pa naglih zahladnjenja i kiše me već poprilično umorilo. Doći će ubrzo vrijeme i za godišnji odmor i već pomalo razmišljam o vremenu kakvo će tada biti, kakvo-takvo odmor će dobro doći, a do tada treba još dosta toga odraditi, a ponešto i skuhati :) 

Maline, opet malo malina i o malinama :) , skuhala sam ih i pospremila prije par tjedana, ali još uvijek ih pred očima vidim onako lijepe i svježe, ove godine su mi baš nekako posebne ! 






Pričala mi je jednom kolegica sa posla kako je bila u posjeti prijateljima i odveli su je u berbu malina, priča kako su uzeli košarice, ušli u malinjak......., e nadam se jednom i takvom doživljaju dok  za sada moje maline nabavljam , ali u svakom slučaju u njima uživam.  Liker od malina iz ovog posta je u nastajanju, gledam svaki dan kako se šećer otapa, maline se "smežuravaju" i liker sve više poprima oni lijepu, intenzivnu boju maline. Za degustaciju je još rano, nije bilo niti puno sunca pa ću sve skupa ostaviti i koji dan dulje prije nego što ga procijedim. 

Liker čeka, ali je zato marmelada već degustirana , i po nekoliko puta :) , išla je i na more :) gdje je bila posebno ukusna za doručak, sjedimo u vrtu, mediteranski mirisi su oko nas, nigdje nam se ne žuri, ......i gledam najnovije izdanje marmelade od malina. 






Recept je uvijek isti, ovaj ovdje, sada nakon što sam je skuhala i nakuhala mogu slobodno reći i provjeren. 

I nakon što sam većinu malina dobro pospremila za zimu :) ostao je dio koji je trebalo potrošiti onako svježe, jela sam ih , jela pa opet malo jela, a onda sam odlučila napraviti i neki kolačić sa malinama. Puno lijepih slastica se sa malinama može napraviti, od običnih biskvita do raskošnih čokoladnih torti, a ja sam htjela nešto najjednostavnije i nešto gdje će mi maline ostati još uvijek svježe. Izbor je pao na prhki tart, kremica od vanilije i drage maline. Zvučalo je jako dobro, uglavnom je tako i ispalo, a zašto nije i u potpunosti jako dobro ispalo, ......, u nastavku. 






Za osnovu za recept navratila sam na meni omiljeni blog "Francuska kuhinja" , zna se već da volim sve što je francusko pa tako i kuhinju. Volim i ovaj blog kako zbog odličnih recepata i jer uz svaki recept idu i slike postupka tako da se teško može pogriješiti,  tako i zato što mi se jako sviđa stil pisanja autorice, tako simpatično, drago, otvoreno, ......, mene uvijek razveseli !  Tu sam našla i ovaj recept za prhki tart sa jagodama i slastičarskom kremom i krenula u pripremu mojih tartića. Prvo prhko tijesto za koje sam sastojke podijelila na pola i napravila sam 3 mala tarta promjera 14 cm. Što je dalje bilo..........


Tart sa malinama 
(3 tarta promjera 14 cm) 

Prhko tijesto 
- 125 g brašna 
- 65 g maslaca 
- 30 g šećera 
- 1 žumanjak
- 1 žlica hladne vode 
- prstohvat soli

Maline i preljev
- oko 300 g malina
- još oko 200 g malina
- 1-1,5 dcl vode
- 1 vrećica želatine prahu

- Žumanjak i šećer umješati lagano pjenjačom i dodati vodu 
- Brašnu dodati prstohvat soli i maslac narezan na kockice i prstima sjediniti
- Dodati žumanjak sa šećerom i rukom umijesiti tijesto
(Iako u originalnom receptu ne piše tijesto sam zamotala u prozirnu foliju i odložila na cca 30 minuta u hladnjak)
- Posude za pečenje namastiti maslacem i rasporediti tijesto u tanjem sloju, nabockati ga vilicom i peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 180 stupnjeva oko 20-25 minuta. Ostaviti da se ohladi.

Dok se tijesto hladi pripremiti kremu. I to je trenutak kada sam u hladnjaku ugledala gotovu kremu od vanilije kupljenu kada sam zadnji put bila u Austriji, pa da je probam. I odustanem od slastičarske kreme iz originalnog recepta. Šteta, gotova krema nije bila ni blizu onoga što sam očekivala, ali ok, postala je dio ovog recepta i tartova.

Preljev:
- Želatinu ostaviti u vodi da nabubri prema uputi sa vrećice
- Oko 200 g malina prokuhati u vodi i dobro ocijediti, dodati nabubrenu želatinu, sve umiješati i kratko zagrijati

- Kada se pečeno tijesto ohladi tartove napuniti u debljem sloju kremom od vanilije ili slastičarskom kremom.
- Na kremu složiti maline i preliti preljevom.
- Ostaviti na sat-dva u hladnjaku da se dobro ohladi i poslužiti.






I zatim dolazi onaj uvijek najzanimljiviji trenutak - degustacija ! :) Prhko tijesto je jako fino, a u kombinaciji sa vanilijom i malinama može biti samo još bolje. Međutim, moram priznati da je kupovni preljev od vanilije apsolutno razočarao, bez okusa i mirisa je. Kada sam vidjela da je tako dodala sam mahunu vanilije, sve zagrijala i zatim ostrugala sredinu i sjedinila je sa kremom. Malo je pomoglo, ali mi drugi put neće pasti na pamet osloniti se na ovakav kupovni preljev. A toliko je lijepih recepata za kreme od vanilije ili slastičarske kreme, uostalom imala sam ga i u originalu koji sam prvotno izabrala. Iskreno, moglo je i bez preljeva, dragi I. je to odmah primjetio, kako sam prelila još topli preljev tako su i maline potamnile, znači nije baš pozitivno utjecao na izgled, a nije niti nešto posebno utjecao na okus, neutralan.  Ipak, ne mogu reći da baš nikako nismo uživali u ovim tartićima, jesmo, jesmo, i  na kraju - pojeli smo ih :)






Dio malina sam pospremila u zamrzivač tako da imam još priliku za popravni, biti će ovo ljeto , a i po zimi još koji tart sa malinama, biti će i neki fini kolačić, a jako volimo i preljev od malina na sladoledu od vanilije, mmmmmm :)

Osim malina iz zamrzivača na stolu će uvijek biti i maline u marmeladi, dok je ima jedemo je i bilo ovdje u Zg , bilo na moru dobro je kada je teglica ove marmelade u blizini. Ne, ovu nismo zaboravili pospremiti sa ovog drvenog stola, možda na trenutak izgleda malo usamljeno, ali radi se samo o mirnom, pomalo sjetnom poslijepodnevu kada se našla na stolu, društvo joj je pravio listić otpao sa stabla masline, a zraka sunca se uporno pokušavala probiti  do nje. Suncu je bilo malo teže od fotoaparata koji joj je bio bliže i brzo je ulovio marmeladicu na stolu :)




ponedjeljak, 7. srpnja 2014.

Liker od malina


Maline ! Ne mogu sama sebi pomoći i maknuti se od ovogodišnjih malina. Uistinu ne pamtim kada sam ovako i ovoliko uživala u njima. A nekada mi nisu bile nešto posebno , ok voćkica, hajde ono u kolačima je dobra, ali......... „stalna na svijetu samo mijena jest“ :) i malo po malo evo mene u klubu ljubitelja malina. Naravno da je ovoj ljubavi prije svega kumovala marmelada od malina, ova ovdje, koju sam napravila, probala i zavoljela, a sa njom su i maline dobile novo, visoko, mjesto na mojoj listi voljenog voća. Poprilična količina koju sam nabavila već se pomalo istopila, većina je završila u marmeladi, dio u ovom likeru , dio u kolačićima koje ćemo vidjeti u sljedećem postu, ponešto u sladoledu, dobar dio sam pojela svježe, a nešto sam uspjela i zamrznuti , doći će opet zima i maline će se naći ili zamrznute ili samo na slikama. Od zamrznutih će se moći još ponešto i napraviti, a od ovih sa slika malo što, osim što ih možemo gledati i uživati :)






Osim što uživam u malinama uživali smo tako dragi I. i ja u jednom produženom vikendu na moru, bilo je to krajem 6. mjeseca kada smo mogli spojiti poneki praznik sa vikendom i 4 dana morskog zraka, na žalost ne i pravog sunca i topline bili su naši. Krk nas je čekao i mi smo mu došli :) Nadali smo se tih dana i kupanju, ali vrijeme je reklo da od kupanja neće biti ništa, more smo mogli samo gledati i mirisati, nama dosta ! A i bez kupanja aktivnosti je bilo i više nego dovoljno, zanimacija u vrtu, šetnja, kavice, vožnja biciklom, i izlet u Opatiju uvijek prekrasnu, bajnu. Ovaj put odlučili smo proći popularni lungo mare, ali kako smo kasno krenuli nismo stigli sve do Lovrana, Volosko – Ičići za ovaj put, a ostatak ćemo sljedeći put. I ovo je bilo lijepo, jako lijepo.






Šetali smo tako, uživali u mirisu mora i vegetacije, zapažali i slikali detalje , sve ono što će i u nekom sljedećem posjetu biti tamo , ali sigurno neće biti isto kao onog trenutka kada smo zapazili i slikali. Već na samom početku kod Voloskog kažem dragom I. da ćemo sada vidjeti lijepu ružičastu kuću poznate nam Žuži Jelinek , i naravno da se ukazala u svome „pink“ izdanju, slikaj, slikaj, vidi kako je fora, ima boju kao maline :) :)  Nasmijao se I., ali sam dobila sliku kuće , villa Žuži me razveseli svaki put kada je pogledam.

Idemo dalje, sa jedne strane stijene i more , predivne boje i mirisa. Netko se i kupa iako mi i dalje ostajemo pri tome da je hladno i da nije za kupanje. Sa druge strane kameni zidić, poneka napravljena ograda, kuća, vila, hotelčić, sve vrijedno pogledati i zapaziti. Slike naizgled obične, ali čim vam dulje zadržavaju pogled sigurno je da su posebne. Ugledam tako sasvim posebne hortenzije i odmah se sjetim drage Nely koja ih jako voli, stoga draga Nely ove hortenzije su za tebe ! :)









Dolazimo do marine u Ićićima i odlučujemo se na povratak, vrijeme je za Opatiju gdje se zadržavamo i častimo sa jednom od boljih ( a i obilnijih :) ) pizza ikada. Ostavljamo vremena i za kavicu na krasnoj terasi, i pomalo natrag. Lungo mare nas opet čeka, smjer je drugi, ali ljepota je ista, ………. doći ćemo opet , pa nismo niti stigli skroz do Lovrana, a sigurno nas čeka, a čekati će nas opet i ovaj originalni zid sa školjkama iz Ićića. 









Vikend, ako je i produženi brzo i prebrzo prođe, ali i u Zagrebu imam doček, čekaju me maline :), stavljene za liker, strpljivo čekaju u staklenkama, druže se sa šećerom i cimetom, i vesele se zajedno sa mnom što će ubrzo postati fini, mirisni liker , liker od malina.







Liker od malina




- 1 kg malina
- 500 g šećera
- 50 g vanilin šećera
- 4 štapića cimeta
- 700 ml rakije + 100 ml vode



- Maline oprati, prosušiti i staviti u staklenku
- Dodati šećer i vanilin šećer, naliti rakiju i vodu i sve lagano promiješati
- Dodati štapiće cimeta
- Dobro zatvoriti (ja sam maline i ostale sastojke rasporedila u dvije staklenke i zatvorila ih debljim slojem prozirne folije)
- Držati na sunčanoj strani, po potrebi povremeno promiješati šećer da se bolje otopi.
- Za 30-tak dana procijediti tekućinu (liker) u staklene boce i čuvati ga na tamnom mjestu.


Mislim, ne samo ga čuvati nego i probati i u njemu uživati , taj dio još čekam..... :)








Moj liker je još uvijek u nastajanju, željan je sunca jer ga na lođi gdje je smješten ima malo, ali to je jedino mjesto gdje ga ima uopće, šećer mu pada na dno i povremeno ga promiješam, i za otprilike 2 tjedna sve će biti spremno za procijediti i počastiti se. Bez obzira na ne baš idealne uvjete vjerujem da će liker biti dobar, onako kako volim, gust, sladak, aromatičan,….. malinast :)









Osim u voćkicama i likerima ne zaboravimo i nadalje uživati u stvarima oko nas, jedna naizgled obična šetnja tako lijepo ispunjava. Još se vraćam tim slikama, a svaki put kada sam okružena svježim, lijepim malinama sjetim se i ružičaste vile ……., obratite pažnju da je i oluk obojan u „ (think) pink“ :)








Za slike u ovom postu zaslužan je dragi I. , hvala I. ! :)

utorak, 1. srpnja 2014.

Kuvarijacije - Bele mlečne kocke

U ovomjesečnom krugu blog - igrice Kuvarijacije isprobali smo recept drage Maje sa bloga Cooks and Bakes - Bele mlečne kocke.

Kada sam vidjela ove kocke kod Maje odmah sam znala i da ću ih isprobati, osvojile su me na prvi pogled, a sada kada sam ih i probala mogu reći i na prvi zalogaj. Bez pretjerivanja mogu reći da me odavno neki kolačić, neka slastica nije tako ugodno i pozitivno iznenadila !  Na prvi pogled vidjela sam prekrasne bijele, nježne, pomalo baršunaste kocke, vidjela sam i višnje i sirup od višanja koji se u cijelu kombinaciju savršeno uklopio. Vidjela sam nešto što mi se jako sviđa, toliko da sam ove kocke predložila za ovaj krug Kuvarijacija i bilo mi je jako drago kada su izglasane. A još draže mi je bilo isprobati ih što sam sa zadovoljstvom i napravila :) 







Osim što su ove kockice privukle mene i  što mi se sviđaju, znam i tko će ih obožavati :) Moja sestra je veliki ljubitelj sličnih mliječnih deserata, ali ovako nešto mislim da još nije probala, jako se veselim što ću čim prvi put otiđem u Dbk ove kocke napraviti samo za nju ! 

Prije nego što sam krenula u pripremu dobro sam pročitala recept, nekoliko puta. Jednostavno je, ali treba biti pažljiv, slutila sam da će trenutak dodavanja želatine u vrhnje biti blago kritičan, i dobro sam naslutila, ali o tome kasnije. Zapravo ne kasnije nego odmah priznajem da su moje kockice nastale iz drugog pokušaja. Ah, što se može, nekada jednostavno ne uspije iz prve :)  Uglavnom, osim čitanja recepta popratila sam i sve komentare gdje se također nalaze vrlo vrijedni detalji koji mogu pomoći kod pripreme kockica (da, nalazi se i ovaj da treba paziti kod dodavanja želatine u vrhnje pa opet....... :) ) 

U svakom slučaju, korak po korak, pa neka je i iz drugog pokušaja ja sam dobila divne mliječne bijele kocke. Recept, moja zapažanja, kao i jedna mala izmjena koju sam napravila su u nastavku.







Bele mlečne kocke

Sastojci:
za podlogu
300 ml mleka
50 g šećera
30 g griza

za fil
500 ml Imlek slatke pavlake (sve ostalo nije slatka pavlaka)
50 g šećera
2 kesice vanilin šećera
1 kesica želatina (10 g)

za preliv
malo džema ili slatkog od višanja, koji u nedostatku možete brzo napraviti od: 
150 g višanja (može zamrznutih, pola Frikom kutije)
75 g šećera



Imlek slatko vrhnje mi nije dostupno tako da sam koristila Z´bregov slatko vrhnje koje je isto tako ono pravo, neću reći da je jedno i jedino obzirom da se često oslanjam na ono Pilos iz Lidla i isto tako mogu reći da u potpunosti zadovoljava kvalitetom , a cijena mu je malo više prijateljska :) dok ostala vrhnja baš i ne koristim, ona biljna definitivno zaobilazim u širokom luku.  Za ovaj kolačić  izabrala sam Z´bregov vrhnje. 


Postupak:
1. Slatku pavlaku izvaditi iz frižidera i ostaviti neko vreme na sobnoj temperaturi pre mućenja. Treba nam hladna ali ne jako hladna.
2. Manji četvrtasti pleh podmazati uljem.
3. Skuvati mleko sa šećerom. Kad počne da vri polako sipati griz i kuvati na tišoj vatri nekoliko minuta. Vreo griz rasporediti ravnomerno po plehu i ostaviti sa strane.


Ove korake sam napisala točno kako piše, vrhnje je bilo oko 30 minuta na sobnoj temperaturi, pleh dimenzija 20*25 cm sam premazala uljem, griz sam skuhala po uputama i rasporedila po plehu. 
Probala sam skuhani griz i učinio mi se malo presladak, ali dobro, idem napraviti cijeli kolač pa zatim zaključiti da li je preslatko ili nije. 


4. U sasvim malom lončetu želatin preliti sa 3-4 kašike hladne vode, ostaviti da nabubri, pa ugrejati na najtišoj vatri da se sve otopi. 
5. Mikserom mutiti slatku pavlaku sa šećerom, pa kad je meko umućena, u tankom mlazu uliti rastopljeni želatin nastavljajući mućenje još malo. Izliti fil preko podloge od griza, poravnati ga, pa viljuškom napraviti šare.


Želatinu sam prelila vodom, nabubrila je i zagrijala sam je tako da sam mali lončić sa želatinom uronila u veći sa vrelom vodom i na laganoj vatri pomalo zagrijavala. Slatko vrhnje sam mutila i kada sam procijenila da je dovoljno počela ulijevati vruću želatinu , mutila dalje i ..........jooooojjjj, sve se zgrudalo ! Onako ružno, grude na jednu stranu, tekućina na drugu, sve zajedno........zna se gdje :( 

Ne odustajem, odlazim po novo vrhnje, ponovno ga držim oko 30 minuta izvan hladnjaka, novu želatinu prelijem vodom i čekam da nabubri. Ponovno  je zagrijavam tako da mali lončić stavljam u veliki sa vrućom vodom koju zagrijavam. Ovaj put , čim se želatina otopila prebacim je u šalicu i mješam žličicom da se opet ne stvrdne, ali i da se malo prohladi. Vrhnju dodajem šećer i miksam mikserom na najvećoj brzini 2 minute, vrijeme je za dodavanje želatine , dodajem je polako i stalno miksam, sve izgleda dobro, još jednu minutu miksanja i gotovo je. Ovaj put je uspjelo ! :) Izlijem fil preko griza i viljuškom napravim šare. 

6. Pleh pokriti plastičnom folijom da se po površini kolača ne bi stvorila korica i ostaviti nekoliko sati u frižideru. Seći na manje kocke, služiti rashlađeno, uz preliv od višanja.

Prekrijem pleh plastičnom folijom i smjestim ga u frižider. 

7. Za preliv od višanja - 150 g višanja i 75 g šećera kuvati na tišoj vatri, otprilike dok tečnost ne uvri na trećinu. Ohladiti

Ovdje je izmjena koju sam napravila i koju sam najavila Maji u komentaru, nisam pravila preljev od višanja već sam koristila domaći liker od višanja (liker od višanja sa rakijom) i dodala pokoju svježu višnju. 

Nakon cca 4 sata rezala sam male kockice, prelila ih likerom i dodala višnje.






Da, i probala sam ih :) i oduševila sam se :) . I dragi I. ih je probao, rekao je da sam ih odlično napravila, ali i da mu to nije baš najdraži kolač. Znam da bi on više volio vidjeti vrhnje u sladoledu, a višnje u savijači, ali i kockice su sasvim dobro išle dok su meni  i predobro išle :) 

Podloga od griza koja mi je na početku bila preslatka sada je bila skoro pa i neutralnog okusa, ali se odlično slagala uz "vrhnjasti" dio kockice. A taj dio od vrhnja je tako mekan i nježan, pravi baršunasti osjet. Očekivala sam nešto malo više želatinozno, ali nije tako, ne bih niti pretpostavila da je unutra želatina da ne znam da je tako. Višnje , preljev sa višnjama ili liker kao dodatak je savršeno odabran. Ozbiljan problem sam imala po pitanju samokontrole , kockica po kockica, pa opet kockica .... :) 

Kako najbolje uživati u ovom kolačiću, pa na primjer uz tanjurić kockica poslužiti i čašicu likera od višanja. Uz sve nesavršenosti u izgledu mojih kockica mislim da je kombinacija savršena :) 







Draga Maja , hvala ti puno na ovom receptu i mliječnim bijelim kockicama koje će sigurno biti na listi onih "jednom isprobane - puno puta ponovljene ! "