Dunje i kontonjata ("sir od dunja")

Dunje su me uvijek privlačile svojim mirisom, izgledom, okusom, a zapravo smo ih doma vrlo malo koristili, a kada sam otišla od doma nisam ih koristila skoro nikako što mi je sada žao jer nakon što sam prije par tjedana od kolegice sa posla dobila finu količinu njezinih domaćih dunja i od njih napravila kompot, džem i dubrovačku kontonjatu, shvatila sam što sam iz godine u godinu propuštala.

Ovo je otprilike 1/3 količine dunja koje sam dobila:

No što se propuštanja tiče,  kontonjatu kako je dubrovčani zovu ili "sir od dunja" ipak nisam nikada propuštala jer se za Božić uz ušećerene bademe i arancine na stolu mora naći i kontonjata , a u zadnje vrijeme kontonjata se u Dubrovniku može kupiti skoro preko cijele godine. Rijetko je kupim u slastičarnici jer tamo se ipak zavukla "industrija" i to više nije ono pravo, nego mi je puno veći gušt odšetati se do place u Gružu i kod gospođe iz Konavala kupiti njezinu domaću kontonjatu, na kartonskom podlošku sa lovorovim lišćem.
A kako sam rekla ove godine sam je napravila sama po receptu kojega mi je dala moja mama koja  je lani radila i ispala joj je super. I kada sam je napravila zaključila sam da se isplati svo vrijeme u nju uloženo jer sam dobila kontonjatu predivnog okusa i mirisa, za pravi oblik još se moram izvježbati, ali svakako ovaj Božić umjesto da kupim kontonjatu kod gospođe na placi ja ću njoj pokloniti komad moje :) a dunje će definitivno svaku godinu zamirisati u jesen u mojoj kući :)
Recept za kontonjatu je :
- 1,5 kg dunja
- 1 kg šećera
- 2 vrećice vanilin šećera
- malo klinčića u prahu
- po potrebi voda
- oko 150 g oraha
- po potrebi lišće lovora

Dunje izrezati na kockice i staviti ih kuhati u što manje vode, samo da ih voda prekrije.
Kada omekšaju usitniti ih u multipraktiku ili propasirati
Zatim dunjama dodati šećer i vanilin šećer te po želji klinčića i na malo jačoj vatri kuhati i mješati dok se ne zgusne. Za ovaj dio trebati će 2,5 – 3 sata. Obavezno je stalno mješanje jer se inače brzo masa zalijepi za dno.
Kada je dovoljno zgusnuto (skuhano) dodajte nasjeckane orahe (ovo je po želji ali vam preporučujem da ih dodate jer toliko daju na aromi i okusu da me čak iznenadilo). Kuhajte još 10 minuta, ne zaboravite mješati, i tada je kontonjata gotova.
Razlijte je u kalupe , zdjelice, koje ste prethodno navlažili sa hladnom vodom.
Kod mene je to izgledalo ovako:

U kalupima na sušenju i stvrdnjavanju  bi je trebalo ostaviti 2-3 dana. Idealni uvjeti su da je sunčano vrijeme i puše bura. U Zagrebu ni sunca ni bure, pa se sušila na zraku na lođi dok je vani bilo oblačno (i još uvijek je :(  i kišovito. Kada sam shvatila da se neće tako lako osušiti i stisnuti treći dan sam je stavila u pećnicu na 50 stupnjeva gdje je provela oko 2 sata i situcija je bila bolja iako ne baš najbolja što se vidi iz oblika nakon što je izvađena iz kalupa. No, nećemo u detalje :) to joj nije umanjilo aromu i zbilja odličan okus koji sam dobila.

Dakle, nakon sušenja izvadimo je iz kalupa, na kartonski podložak na koji ste stavili listove lovora. Prekrijemo je prozirnom folijom. I tako je čuvamo na suhom i hladnom mjestu (može i u frižideru ali ne mora).

Ovdje su primjerci u koje nije dodavan orah. Ispadnu ovako fino želatinozni.
(p.s. ovu sliku sam naknadno dodala što se i vidi obzirom na to kako izgledaju stare slike)

Kontonjata se u originalu stavlja u kalupe (posudice) u oblicima grozda grožđa, lista, i slično. Ja nisam imala takve kalupe pa sam je stavila u formice i zdjelice kako vidite na slici.
Na lovor ne zaboravite, lovor daje kontonjati poseban miris i okus i za mene  je vrlo važan da se ovdje nađe. Ukoliko ne možete nabaviti svježi list lovora poslužite se sušenim kojega imate za kupiti u svakoj samoposluzi gdje su začini. Ja sam nabavila nešto svježeg lovora , iako je stigao iz Zadra gdje je svježe ubran baš se nije iskazao posebnim mirisom pa sam kombinirala taj svježi i sušeni i zadovoljna sam dobivenim.

Evo i par primjeraka "s potpisom" : )