Poveruni u maslinovom ulju

Ljeto nam zadnjih dana nešto hoće - neće, vrijeme se malo pokvari, zahladi i padne kiša, a već sutra dan evo nam natrag sunca i topline. Još uvijek je vruće, ali sunce više nije onako jasno i jako kao za pravih ljetnih dana, pravo ljeto je na izmaku, stiže bablje ljeto. Bablje ljeto  je moje najdraže vrijeme u godini i tada najviše žalim što sam veći dio dana u zatvorenom prostoru i zapravo niti ne stignem uživati u tim lijepim danima. Zato su tu vikendi da to nadoknade.

I ovaj vikend sam započela sa subotnjom kavicom u gradu i odlaskom na Dolac. Iznenadio me Dolac, bilo je kišno, pomalo i prohladno  i nimalo lijepo vrijeme, a plac je bio prepun povrća i voća. Pun boja, mirisa, atmosfere, ....., sve je bilo tu, ali obzirom na kišu koja je padala i kišobran koji je zauzeo jednu ruku, zatim pomalo i gurkanju između pultova i klupica i laganoj nervozi nisam dugo ostala. No dovoljno da kupim ono po što sam došla i da upijem sve što sam vidjela. A vidjela sam da se bliži jesen, grožđe, jabuke, bundeve, ........, čekajte !  ja želim još malo ljeta :)  i zato ću se vratiti na jednu ljetnu priču i ljetno povrće kojega još uvijek ima i kojemu uživamo. Uvijek se nađe i koji komad koji  ne možemo potrošiti sada, a možemo ga i želimo spremiti za kasnije.

Ova ljetna priča je počela prvi dan mog odmora u Dbk. Kao i uvijek kada dođem javljam se mojoj dragoj prijateljici M. , tu sam, vidimo se, ......., i onda se sutra dan vidimo. I ovaj put je bilo tako, ali na čvenku nismo bile same :) , M. je rekla :  "stižem ti sa povrćem iz naše baštine " , i stigla je M. , a sa njom je stiglo i  povrće.

Puno puta kada kupujem uzmem u ruku rajčicu, papriku, patliđan i bude mi žao kada ne miriše onako kako je nekada mirisalo, kada vidim kako divno izgleda ali zapravo nema neki okus, kada ih jedem pod nazivom "zdravo", a nisam sigurna koliko je baš zdravo i koliko je uopće prirodno dozrelo. Moja M. me prije par mjeseci razveselila sa informacijom da su ona i njezin muž odlučili dio zemlje koju imaju pretvoriti u vrt ili kako mi u Dbk kažemo "baštinu". Vrt je obično oko kuće, a baština je dalje od kuće. Tako je i sa njihovom baštinom. Na žalost, došla sam u vrijeme kada je suša već napravila svoje i kada baština nije bila u punom sjaju, nismo je stigli baš niti obići, ali ponos i veselje zbog baštine je tu. Vremenom će ovdje posaditi nešto više, sve na svoje mjesto i u svoje vrijeme. O tome se uči, ali najvažnija je volja, trud i vrijedne ruke, a toga ovdje ne manjka.

Djetinjstvo sam provela uz baštine koje su bile oko kuće u kojoj smo nekada živjeli  tako da sam odrasla uz ono "idem u baštinu, navrati iz baštine" :) i navratili bi, na čašu vina sa didom i sa nešto voća i povrća koje mi nismo kod sebe imali za baku , uvijek dobro došli na dobrosusjedsku čašicu razgovora. Uobičajeno, uz dio zemlje koji je vaša baština nalaze se i baštine ostalih susjeda pa se često čuje "vidio sam ga jutros u baštini". Rano ujutro se u baštinu odlazi, obavi posao dok sunce jako ne izađe i vrati kući na ručak. Zatim se opet otiđe predvečer kada se još nešto malo napravi i obavezno zalijeva. U ljetnom vremenu kada nema kiše mora se zalijevati svakodnevno, bez dovoljno vode neće ništa narasti kako treba, a povrće će ostati gorkasto. I na kraju, sav rad i trud bude nagrađen uživanjem u plodovima iz vlastite baštine. Oni su svakako ukusniji i meni su uvijek bolji od kupovnih. K tome posebno ako dolaze iz baštine mojih dragih prijatelja. M. hvala ti još jednom !

Paradajzi ili pomadore, patliđani ili balančane, paprike i male zelene papričice ili poveruni.

Poveruni ! koje veselje je doma zavladalo kada smo ih ugledali. One su male, sipatične, vesele, zelene papričice. One su ukusne !

Poveruni su karakteristični za Dubrovački kraj, naći će se u mnogim baštinama , a zatim i na placi i na stolovima kao lijepa domaća hrana. Obično se ispeku , na malo ulja , uz malo češnjaka , pa se malo poškrope maslinovim uljem i gotovo :). Kako su maleni nije ih teško ispeći, stane ih dosta u tavu i lagano se okreću. Međutim, ja sam ih htjela malo dulje sačuvati i odlučili smo da ćemo ih staviti u maslinovo ulje. Mama se u tim razgovorima ozbiljno obratila sa: " Pa kako ne znate što sa njima , ovako ih  je moja baba radila " :). Nasmijala nas je , ali je i maksimalno surađivala oko poveruna, kao i uvijek ispostavilo se da su naše bake jako dobro znale što i  kako rade,  a ja sam ih za svaki slučaj još jednom fotkala prije nego što smo ih krenuli "pospremiti":)

Poveruni u maslinovom ulju

(količine nisu određene, koliko poveruna toliko se odredi ostaloga)

- poveruni

- malo ulja

- češnjaka po želji (u receptu pišem češnjak jer se inače stavlja, a kako ga ja zbog alergije ne smijem u ovim poverunima ga nema)

- papar u zrnu

- maslinovo ulje / po želji se može staviti pola maslinovog i pola biljnog ulja  odnosno najbolje je koristiti neko blaže maslinovo ulje

- Poverune oprati i osušiti.

- U tavu staviti malo ulja , zagrijati , staviti poverune i ispeći ih (standardno kao što se peku paprike). Po želji dodati i koji režanj češnjaka.

- Pečene poverune ohladiti i zatim slagati u čistu staklenku jedan na drugoga, mogu se malo i utisnuti.

- Dodati papra u zrnu po želji (neka uđe u staklenku između poveruna)

- Po želji dodati i koji režanj češnjaka

- Zaliti uljem koje će ulaziti među poverune i napuniti staklenku.

- Dobro zatvoriti i čuvati u frižideru .

I zatim, naravno, degustirati :)

Mi ih uglavnom poslužimo uz nareske, pršut , sir, domaći kruh i poveruni iz ulja. Finoooo..... :)

A nekada i onako "s nogu" , izvučemo iz ulja koji poverun, na komad kruha koji se fino natapa maslinovim uljem. Naravno, nakon toga čaša domaćeg vrnog vina.

Domaće je domaće :):)