ponedjeljak, 3. rujna 2012.

Poveruni u maslinovom ulju

Ljeto nam zadnjih dana nešto hoće - neće, vrijeme se malo pokvari, zahladi i padne kiša, a već sutra dan evo nam natrag sunca i topline. Još uvijek je vruće, ali sunce više nije onako jasno i jako kao za pravih ljetnih dana, pravo ljeto je na izmaku, stiže bablje ljeto. Bablje ljeto  je moje najdraže vrijeme u godini i tada najviše žalim što sam veći dio dana u zatvorenom prostoru i zapravo niti ne stignem uživati u tim lijepim danima. Zato su tu vikendi da to nadoknade.

I ovaj vikend sam započela sa subotnjom kavicom u gradu i odlaskom na Dolac. Iznenadio me Dolac, bilo je kišno, pomalo i prohladno  i nimalo lijepo vrijeme, a plac je bio prepun povrća i voća. Pun boja, mirisa, atmosfere, ....., sve je bilo tu, ali obzirom na kišu koja je padala i kišobran koji je zauzeo jednu ruku, zatim pomalo i gurkanju između pultova i klupica i laganoj nervozi nisam dugo ostala. No dovoljno da kupim ono po što sam došla i da upijem sve što sam vidjela. A vidjela sam da se bliži jesen, grožđe, jabuke, bundeve, ........, čekajte !  ja želim još malo ljeta :)  i zato ću se vratiti na jednu ljetnu priču i ljetno povrće kojega još uvijek ima i kojemu uživamo. Uvijek se nađe i koji komad koji  ne možemo potrošiti sada, a možemo ga i želimo spremiti za kasnije.





Ova ljetna priča je počela prvi dan mog odmora u Dbk. Kao i uvijek kada dođem javljam se mojoj dragoj prijateljici M. , tu sam, vidimo se, ......., i onda se sutra dan vidimo. I ovaj put je bilo tako, ali na čvenku nismo bile same :) , M. je rekla :  "stižem ti sa povrćem iz naše baštine " , i stigla je M. , a sa njom je stiglo i  povrće.
Puno puta kada kupujem uzmem u ruku rajčicu, papriku, patliđan i bude mi žao kada ne miriše onako kako je nekada mirisalo, kada vidim kako divno izgleda ali zapravo nema neki okus, kada ih jedem pod nazivom "zdravo", a nisam sigurna koliko je baš zdravo i koliko je uopće prirodno dozrelo. Moja M. me prije par mjeseci razveselila sa informacijom da su ona i njezin muž odlučili dio zemlje koju imaju pretvoriti u vrt ili kako mi u Dbk kažemo "baštinu". Vrt je obično oko kuće, a baština je dalje od kuće. Tako je i sa njihovom baštinom. Na žalost, došla sam u vrijeme kada je suša već napravila svoje i kada baština nije bila u punom sjaju, nismo je stigli baš niti obići, ali ponos i veselje zbog baštine je tu. Vremenom će ovdje posaditi nešto više, sve na svoje mjesto i u svoje vrijeme. O tome se uči, ali najvažnija je volja, trud i vrijedne ruke, a toga ovdje ne manjka.




Djetinjstvo sam provela uz baštine koje su bile oko kuće u kojoj smo nekada živjeli  tako da sam odrasla uz ono "idem u baštinu, navrati iz baštine" :) i navratili bi, na čašu vina sa didom i sa nešto voća i povrća koje mi nismo kod sebe imali za baku , uvijek dobro došli na dobrosusjedsku čašicu razgovora. Uobičajeno, uz dio zemlje koji je vaša baština nalaze se i baštine ostalih susjeda pa se često čuje "vidio sam ga jutros u baštini". Rano ujutro se u baštinu odlazi, obavi posao dok sunce jako ne izađe i vrati kući na ručak. Zatim se opet otiđe predvečer kada se još nešto malo napravi i obavezno zalijeva. U ljetnom vremenu kada nema kiše mora se zalijevati svakodnevno, bez dovoljno vode neće ništa narasti kako treba, a povrće će ostati gorkasto. I na kraju, sav rad i trud bude nagrađen uživanjem u plodovima iz vlastite baštine. Oni su svakako ukusniji i meni su uvijek bolji od kupovnih. K tome posebno ako dolaze iz baštine mojih dragih prijatelja. M. hvala ti još jednom !




Paradajzi ili pomadore, patliđani ili balančane, paprike i male zelene papričice ili poveruni.
Poveruni ! koje veselje je doma zavladalo kada smo ih ugledali. One su male, sipatične, vesele, zelene papričice. One su ukusne !




Poveruni su karakteristični za Dubrovački kraj, naći će se u mnogim baštinama , a zatim i na placi i na stolovima kao lijepa domaća hrana. Obično se ispeku , na malo ulja , uz malo češnjaka , pa se malo poškrope maslinovim uljem i gotovo :). Kako su maleni nije ih teško ispeći, stane ih dosta u tavu i lagano se okreću. Međutim, ja sam ih htjela malo dulje sačuvati i odlučili smo da ćemo ih staviti u maslinovo ulje. Mama se u tim razgovorima ozbiljno obratila sa: " Pa kako ne znate što sa njima , ovako ih  je moja baba radila " :). Nasmijala nas je , ali je i maksimalno surađivala oko poveruna, kao i uvijek ispostavilo se da su naše bake jako dobro znale što i  kako rade,  a ja sam ih za svaki slučaj još jednom fotkala prije nego što smo ih krenuli "pospremiti":)





Poveruni u maslinovom ulju

(količine nisu određene, koliko poveruna toliko se odredi ostaloga)

- poveruni
- malo ulja
- češnjaka po želji (u receptu pišem češnjak jer se inače stavlja, a kako ga ja zbog alergije ne smijem u ovim poverunima ga nema)
- papar u zrnu
- maslinovo ulje / po želji se može staviti pola maslinovog i pola biljnog ulja  odnosno najbolje je koristiti neko blaže maslinovo ulje

- Poverune oprati i osušiti.
- U tavu staviti malo ulja , zagrijati , staviti poverune i ispeći ih (standardno kao što se peku paprike). Po želji dodati i koji režanj češnjaka.
- Pečene poverune ohladiti i zatim slagati u čistu staklenku jedan na drugoga, mogu se malo i utisnuti.
- Dodati papra u zrnu po želji (neka uđe u staklenku između poveruna)
- Po želji dodati i koji režanj češnjaka
- Zaliti uljem koje će ulaziti među poverune i napuniti staklenku.
- Dobro zatvoriti i čuvati u frižideru .




I zatim, naravno, degustirati :)
Mi ih uglavnom poslužimo uz nareske, pršut , sir, domaći kruh i poveruni iz ulja. Finoooo..... :)
A nekada i onako "s nogu" , izvučemo iz ulja koji poverun, na komad kruha koji se fino natapa maslinovim uljem. Naravno, nakon toga čaša domaćeg vrnog vina.
Domaće je domaće :):)




Broj komentara: 15:

  1. Bože, Bože,... mislim se neki dan kako se ono zovu ove papričice i nikako da mi dođe u glavu ovaj naziv:) Kada ono ti i poveruni. Probala sam ih i stvarno su ukusne i slatke, baš pravo slatke. znaš kako mi kažemo: i bolestan bi ih jeo!
    genijalan je i ovaj tvoj način ostavljanja ih za kasnije! Ne znam koliko bi to kod mene ostalo jer su stvarno pravo dobre!

    OdgovoriIzbriši
  2. Iz naslova mi u opće nije bilo jasno što su to poveruni i nikad ne bih pomislila da je riječ o paprikama.
    Lijepo je sjetiti se uspomena iz djetinjstva, a miris i okus hrane ih ponekad tako dobro oživi.

    OdgovoriIzbriši
  3. Ovo mora biti prava poslastica! Odlično!

    OdgovoriIzbriši
  4. Mnogo mi nedostaje bas taj miris i okus povrca iz baste...Ne treba mu nikakva komplikovana priprema i zacini da bi bilo ukusno; upravo kako i tvoj recept pokazuje!
    Ono sto kupujemo sve vise lici na plastiku, na zalost :-(

    OdgovoriIzbriši
  5. Baš me ugodno iznenadio ovaj post,zapravo nisam znala da su poveruni isto što i papričice koje mi je prijateljica poslala iz Španjolske,tj njihovo sjeme i koje sam prvi puta ove godine sama uzgojila,i prije neki dan prvi puta probala:)

    OdgovoriIzbriši
  6. Nećeš vjerovati, u Stonu sam jela te male slatke papričice pečene na grillu, prelivene sa malo maslinjaka, kao prilog uz ribu. Pitala sam kakve su to papričice i rekoše mi: "Paaa, mi ih ovdje zovemo poveruni, a sad kako se zovu drugdje, ne znamo." Hehe... Ja sam si taj naziv brzo zapisala u mobitel da ne zaboravim i da pronađem nešto više o njima i eto tvog posta posvećenog ovim papričicama. :D

    OdgovoriIzbriši
  7. kako su sipma ove papričice, mislim da ovakve nisam nikada probala. baš krasan recept!

    OdgovoriIzbriši
  8. Sjajan post! Nista do domaceg povrca. Prekrasne slike.

    OdgovoriIzbriši
  9. eee odlican prijedlog.. taman sam razmisljala sta cu s njima.. imamo ih mi brdo u bastici u kojoj radim.. i mislila sam ih i ja ispeci.. ali ovo sa teglicama je jos bolja ideja! =)

    OdgovoriIzbriši
  10. Prvo, baš mi je žao zbog tvoje alergije na češnjak, on mi je stvarno br. 1 u kuhinji, a da li imaš neku zamjenu, recimo medvjeđi luk koji ima sličan miris ili estragon?
    Papričice u ulju su savršen dodatak, ja bi to stavila na brusketu i ponudila carevima i kraljvima, mislim da bi od užitka popadali sa stolaca. Ha, ha...

    OdgovoriIzbriši
  11. Gledam i čudim se - što su to poveruni a kad ono, ubrzo skužim da se radi o paprikama koje obožavam :) Baš mi je žao što ih polako više neće biti. Inače i mi radimo zimnicu od paprika, očistimo paprike, prerežemo na pola i onda ih dalje spremamo. Jako lijep članak :)

    OdgovoriIzbriši
  12. Nisam ni znala da te paprikice koje obožavam! se zovu poveruni:):)
    Divno izgledaju i baš žalim što ih nema i kod nas.
    Blago prijateljici na baštini, jes da će da se naradi al nagrada i zadovoljstvo će da nadjačaju umor.

    OdgovoriIzbriši
  13. Hvala vam na lijepim komentarima i drago mi je da su vas poveruni zainteresirali. Istina je da je teško odmah znati da se iza naziva poveruni kriju ove male zelene papričice i drago mi je što sam vam ih kroz ovaj post približila. Drago mi je i da smo se ovdje našli i mi koji ih već naveliko jedemo i u njima ćemo uživati i dalje.

    OdgovoriIzbriši
  14. U skaljarima ih zovemo peveruni odlicni su

    OdgovoriIzbriši