nedjelja, 27. srpnja 2014.

Pita sa borovnicama

Zadnjih dana sam nekoliko razgovora sa mamom završila sa „sve naopako“, i promislim kako baš u zadnje vrijeme dosta često završim neki razgovor ili misao sa time da je sve naopako. Pa reklo bi se i da je i da mi ovo nije samo uzrečica koja nije ni od kuda došla. Naopako je vrijeme, naopaki su pomalo i ljudi, naopake su i situacije. Ili bolje rečeno, od toplog i bezbrižnog ljeta ništa. Toplo je, ali nije ljetno, i kiša često pada, ali nije ljetna, bezbrižna sam tek pomalo, ali ne onako kako znam biti po ljeti, usput osjećam i neki manjak energije, kažu i drugi da se tako osjećaju, od ovog vremena valjda, naopakog. Nadala sam se pa i očekivala da ću riješiti neke krupnije stvari do ljeta, do odlaska na odmor , ali ništa od toga, imam i dalje o čemu misliti i čime se baviti pa….., s jeseni ponovno u akciju, a došlo nam pravo ljeto ili ne nadam se da će odmor ipak  biti ljetni.

Ali nije još vrijeme za odmor iako sam možda i mogla već biti na morskom zraku, ali kako rekoh „sve naopako“ :)  Ok, odmor će biti,  i morski zrak će biti, i jedva čekam da dragi I. i ja krenemo put mora,  ali se isto tako sve češće pitam da li će ove godine konačno biti i nekog voća koje će imati onaj puni voćni okus, slatkoću i nektar koji svako voće treba imati. Osim malina koje sam nabavila iz provjerenog uzgoja bilo koje voće koje bilo gdje da kupim ne ostavlja neki trag i okus. Okus i nektar mu osjetim u tragovima, a sve drugo je nekako vodenasto i nikakvo, neutralno rekla bih, da ne kažem opet naopako :)  Danas imam borovnice, nisu baš naopake , ali nisu niti one koje nadaleko mirišu i dugo ostavljaju svoj trag i okus . Ipak sretna sam što sam ih nabavila i nakon što sam dio odmah pojela ostatak smjestila u finu, prhku pitu. 








Prošlu subotu su nas na placu privukle trešnje, divne , skoro crne, ma moraju biti dobre……, da, da, završile su u ovoj savijači sa trešnjama sa time da sam ih morala poprilično začiniti i pošećeriti da dobiju nešto od okusa, a jedna od degustatorica je štrudlicu nahvalila i istaknula „vidi se da su trešnje loše, ali kore su ti savršene“ A kore sam kupila :) :) Toliko o ovogodišnjem voću !  Za džemove i marmelade koje sam skuhala trudila sam se naći što više domaće voćkice , mirisala, probala, tražila pouzdane dobavljače, i ispalo je nešto :)  A na borovnice nisam niti pomišljala. Kada im vidim cijene kako na placu tako i po trgovinama nekako mi baš i ne dođu brzo pod ruku. Zatim se svako ljeto spremamo put Gorskog Kotara na dane borovnica i svako ljeto nam ti dani nekako prođu i dok se „probudimo“ nema više. I onda odjednom kod kolegice na stolu ugledam posudu punu krasnih borovnica….. hmmmm…..prodaje se ? prodaje, domaće, provjerene, isprobane……, u mojim su rukama, a kasnije i na mojoj piti :)








Borovnice su mi uvijek bile pomalo nedostižne, u Dbk nije bilo borovnica i ne pamtim da sam ih tada baš nešto svježe jela. Našle bi se u nekom kupovnom voćnom jogurtu ili voćnom soku, i te sokove od borovnica sam uvijek voljela. Kada sam došla u Zg i počela viđati mjerice borovnica odmah sam shvatila da se radi o skupljoj voćkici poprilično ograničene količine i da je se nikada neću nešto posebno najesti. Ok, u dobrim stvarima se pomalo uživa pa je tako i kod mene sa borovnicama. A sada je cijeli kilogram ispred mene i čim sam ih uzela odlučila sam da ću dio pojesti, a dio smjestiti u neki kolačić. Iako pomalo izbjegavam praviti kolače u zadnje vrijeme, ljeto, kilogrami, ne treba toliko slatkoga i šećera,….itd, borovnice sam htjela smjestiti baš u neki kolač. I počela sam nabrajati od beze kora sa borovnicama, neke čokoladne kombinacije, američke pite, prhkih keksića, ……. I dođem do ove pite prhkog tijesta punjene borovnicama. Lijepo tijesto sa maslacem i limunom bogato nadjeveno borovnicama ne može biti nego dobitna kombinacija. Dragi I. je dobio da izabere, ovaj ili čokoladni kolač ? Ovaj, odmah je rekao . I dobro je rekao :) 











Pita sa borovnicama

- 250 g brašna

- 50 g šećera u prahu

- 125 g maslaca

- 1 limun – korica
- 1 jaje
- 1 žlica hladne vode
- 1 bjelanjak
- 1 žlica smeđeg šećera
- 600 g borovnica
- 100 g šećera
- 1 vanilin šećer
- 1 žlica soka od limuna
- 1 žlica škrobnog brašna



- Borovnice oprati i pola količine grubo usitniti (ja sam ih lagano usitnila štapnim mikserom, ne do kraja već ostavljajući i krupnije komadiće)

- Usitnjene i cijele borovnice pomiješati i staviti u posudu za kuhanje , dodati šećer i vanilin šećer i sok od limuna , sve umiješati i kuhati uz mješanje dok ne uzavri.
- Zatim dodati škrobno brašno , umješati ga i uz stalno mješanje kuhati još oko 2-3 minute.
- Ostaviti da se ohladi
- Za tijesto pomiješati brašno i šećer i dodati maslac izrezan na kockice i koricu limuna
- Prstima utrljati maslac da se dobije mrvičasta smjesa , a zatim dodati lagano umućeno jaje i žlicu hladne vode.
- Umijesiti glatko tijesto koje se ne lijepi, po potrebi dodati još malo hladne vode.
- Tijesto zamotati u prozirnu foliju i ostaviti u frižideru oko 30 minuta
- Kalup za pečenje (cca 20 cm promjera) namastiti
- Tijesto podijeliti na dva dijela , prvi, malo veći, dio razvaljati i staviti u kalup tako da pokrije dno i stranice, nabockati ga štapićem ili vilicom
         Ja sam radila sa tri mala kalupa promjera 14 cm, za donji sloj + stranice odvojila sam komade od po  100 g tijesta, a za gornji sloj oko 60 g tijesta 
- Pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva i donji dio tijesta peći 10 minuta. Izvaditi iz pećnice i ostaviti da se malo prohladi 
- Zatim rasporediti pripremljene i sada već ohlađene borovnice , razvaljati i drugi dio tijesta i staviti ga preko borovnica (neka rubovi malo pređu preko pa ga rukom ili vilicom „zalijepiti“ po rubovima za donji dio tijesta
- Štapićem (ili vilicom) nabockati  ili napraviti rupice na gornjem sloju tijesta
- Bjelanjak lagano umutiti i njime premazati gornji sloj tijesta, a zatim posuti smeđim šećerom
- Staviti u pećnicu zagrijanu na  180 stupnjeva i peći oko 20 minuta , pojačati na 200 stupnjeva i peći još oko 5-8 minuta.
- Izvaditi iz pećnice, ohladiti i ….servirati

I nemojte se iznenaditi što će nadjev malo iscuriti , pita je bogato nadjevena , a prhko tijesto je tako nježno, posebno gornji tanji sloj. Meni se malo i odvojio sa vrha i borovnice su našle svoj put za malo izaći :) 








Treba pitu i degustirati,  naravno :)  Bilo ovako samu, ili po želji je posuti sa još malo šećera u prahu, možda sa dodatkom sladoleda od vanilije, ili tučenog vrhnja ….., sve može, ali ja sam se odlučila na ovu najjednostavniju varijantu same pite, i neka sam :)  Baš sam uživala u ovoj piti, sretna zbog borovnica, a i zbog dobrog spoja ovog tijesta i borovnica. Niti dragi I.nije imao ništa protiv, čim je zatražio još komad znala sam da mu se sviđa, uostalom bila je i njegov izbor sa početka priče :) Ipak, uvijek ga pitam pa sam tako i sada pitala što bi za drugi put promijenio i rekao je "ništa", ništa ne treba promijeniti....... :) Mene je tijesto skroz oduševilo, a i nadjev je bio dobar osim što bih stavila malo više soka od limuna da sve skupa bude svježije. Nije ovaj put smetalo niti što je malo slađe, a najviše smo se smijali nadjevu koji je krenuo u šetnju kada sam prerezala pitu, naravno još toplu, pa tko bi dočekao hlađenje :) 








Jednu piticu smo podijelili još toplu, a druge dvije sam stavila u hladnjak i kasnije smo ih degustirali rashlađene. Nadjev više nije ovako curio, tijesto je i dalje bilo fino i prhko i nekako nam se više svidjela ovakva dobro rashlađena, ne znam da li zato što je ipak ljeto, koliko god bilo naopako :) ili je rashlađena jednostavno bolja :) 


Ne znam niti da li ću uspjeti doći do još neke ozbiljnije količine borovnica ovo ljeto, ako uspijem znam što ću sljedeće napraviti, a ako ne nema veze, sada sam u njima uživala, a za ovakvu pitu će se naći i neko drugo voće, sigurno bi dobra bila i sa mješanim šumskim voćem , a možda i sa breskvama, nektarinama……, ili jednostavno čekam ponovno borovnice ! :) 









četvrtak, 17. srpnja 2014.

Tart sa malinama i .......marmelada ! :)

Hm, ne znam da li se ovo meni čini ili nam konačno dolazi ljeto ?! :) Na trenutke kažem da mi zapravo niti ne nedostaje ono pravo, vruće ljeto jer ionako po cijeli dan radim i zatvorena sam u klimatiziranom prostoru, a ono malo vremena što ostane slobodno dok protrčim sve što trebam ili želim......, zar je uopće važno da li je vani ljeto? O da, da, važno je, volim ovo godišnje doba i želim da nam dođe i zadrži se u punom smislu, ovih par dana vrućine pa naglih zahladnjenja i kiše me već poprilično umorilo. Doći će ubrzo vrijeme i za godišnji odmor i već pomalo razmišljam o vremenu kakvo će tada biti, kakvo-takvo odmor će dobro doći, a do tada treba još dosta toga odraditi, a ponešto i skuhati :) 

Maline, opet malo malina i o malinama :) , skuhala sam ih i pospremila prije par tjedana, ali još uvijek ih pred očima vidim onako lijepe i svježe, ove godine su mi baš nekako posebne ! 






Pričala mi je jednom kolegica sa posla kako je bila u posjeti prijateljima i odveli su je u berbu malina, priča kako su uzeli košarice, ušli u malinjak......., e nadam se jednom i takvom doživljaju dok  za sada moje maline nabavljam , ali u svakom slučaju u njima uživam.  Liker od malina iz ovog posta je u nastajanju, gledam svaki dan kako se šećer otapa, maline se "smežuravaju" i liker sve više poprima oni lijepu, intenzivnu boju maline. Za degustaciju je još rano, nije bilo niti puno sunca pa ću sve skupa ostaviti i koji dan dulje prije nego što ga procijedim. 

Liker čeka, ali je zato marmelada već degustirana , i po nekoliko puta :) , išla je i na more :) gdje je bila posebno ukusna za doručak, sjedimo u vrtu, mediteranski mirisi su oko nas, nigdje nam se ne žuri, ......i gledam najnovije izdanje marmelade od malina. 






Recept je uvijek isti, ovaj ovdje, sada nakon što sam je skuhala i nakuhala mogu slobodno reći i provjeren. 

I nakon što sam većinu malina dobro pospremila za zimu :) ostao je dio koji je trebalo potrošiti onako svježe, jela sam ih , jela pa opet malo jela, a onda sam odlučila napraviti i neki kolačić sa malinama. Puno lijepih slastica se sa malinama može napraviti, od običnih biskvita do raskošnih čokoladnih torti, a ja sam htjela nešto najjednostavnije i nešto gdje će mi maline ostati još uvijek svježe. Izbor je pao na prhki tart, kremica od vanilije i drage maline. Zvučalo je jako dobro, uglavnom je tako i ispalo, a zašto nije i u potpunosti jako dobro ispalo, ......, u nastavku. 






Za osnovu za recept navratila sam na meni omiljeni blog "Francuska kuhinja" , zna se već da volim sve što je francusko pa tako i kuhinju. Volim i ovaj blog kako zbog odličnih recepata i jer uz svaki recept idu i slike postupka tako da se teško može pogriješiti,  tako i zato što mi se jako sviđa stil pisanja autorice, tako simpatično, drago, otvoreno, ......, mene uvijek razveseli !  Tu sam našla i ovaj recept za prhki tart sa jagodama i slastičarskom kremom i krenula u pripremu mojih tartića. Prvo prhko tijesto za koje sam sastojke podijelila na pola i napravila sam 3 mala tarta promjera 14 cm. Što je dalje bilo..........


Tart sa malinama 
(3 tarta promjera 14 cm) 

Prhko tijesto 
- 125 g brašna 
- 65 g maslaca 
- 30 g šećera 
- 1 žumanjak
- 1 žlica hladne vode 
- prstohvat soli

Maline i preljev
- oko 300 g malina
- još oko 200 g malina
- 1-1,5 dcl vode
- 1 vrećica želatine prahu

- Žumanjak i šećer umješati lagano pjenjačom i dodati vodu 
- Brašnu dodati prstohvat soli i maslac narezan na kockice i prstima sjediniti
- Dodati žumanjak sa šećerom i rukom umijesiti tijesto
(Iako u originalnom receptu ne piše tijesto sam zamotala u prozirnu foliju i odložila na cca 30 minuta u hladnjak)
- Posude za pečenje namastiti maslacem i rasporediti tijesto u tanjem sloju, nabockati ga vilicom i peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 180 stupnjeva oko 20-25 minuta. Ostaviti da se ohladi.

Dok se tijesto hladi pripremiti kremu. I to je trenutak kada sam u hladnjaku ugledala gotovu kremu od vanilije kupljenu kada sam zadnji put bila u Austriji, pa da je probam. I odustanem od slastičarske kreme iz originalnog recepta. Šteta, gotova krema nije bila ni blizu onoga što sam očekivala, ali ok, postala je dio ovog recepta i tartova.

Preljev:
- Želatinu ostaviti u vodi da nabubri prema uputi sa vrećice
- Oko 200 g malina prokuhati u vodi i dobro ocijediti, dodati nabubrenu želatinu, sve umiješati i kratko zagrijati

- Kada se pečeno tijesto ohladi tartove napuniti u debljem sloju kremom od vanilije ili slastičarskom kremom.
- Na kremu složiti maline i preliti preljevom.
- Ostaviti na sat-dva u hladnjaku da se dobro ohladi i poslužiti.






I zatim dolazi onaj uvijek najzanimljiviji trenutak - degustacija ! :) Prhko tijesto je jako fino, a u kombinaciji sa vanilijom i malinama može biti samo još bolje. Međutim, moram priznati da je kupovni preljev od vanilije apsolutno razočarao, bez okusa i mirisa je. Kada sam vidjela da je tako dodala sam mahunu vanilije, sve zagrijala i zatim ostrugala sredinu i sjedinila je sa kremom. Malo je pomoglo, ali mi drugi put neće pasti na pamet osloniti se na ovakav kupovni preljev. A toliko je lijepih recepata za kreme od vanilije ili slastičarske kreme, uostalom imala sam ga i u originalu koji sam prvotno izabrala. Iskreno, moglo je i bez preljeva, dragi I. je to odmah primjetio, kako sam prelila još topli preljev tako su i maline potamnile, znači nije baš pozitivno utjecao na izgled, a nije niti nešto posebno utjecao na okus, neutralan.  Ipak, ne mogu reći da baš nikako nismo uživali u ovim tartićima, jesmo, jesmo, i  na kraju - pojeli smo ih :)






Dio malina sam pospremila u zamrzivač tako da imam još priliku za popravni, biti će ovo ljeto , a i po zimi još koji tart sa malinama, biti će i neki fini kolačić, a jako volimo i preljev od malina na sladoledu od vanilije, mmmmmm :)

Osim malina iz zamrzivača na stolu će uvijek biti i maline u marmeladi, dok je ima jedemo je i bilo ovdje u Zg , bilo na moru dobro je kada je teglica ove marmelade u blizini. Ne, ovu nismo zaboravili pospremiti sa ovog drvenog stola, možda na trenutak izgleda malo usamljeno, ali radi se samo o mirnom, pomalo sjetnom poslijepodnevu kada se našla na stolu, društvo joj je pravio listić otpao sa stabla masline, a zraka sunca se uporno pokušavala probiti  do nje. Suncu je bilo malo teže od fotoaparata koji joj je bio bliže i brzo je ulovio marmeladicu na stolu :)