Mala baklava velikog srca

Koliko srca stane u komadić baklave ? Stane puno, stane cijelo jedno veliko srce :)

Danas je Valentinovo, slavimo ljubav i uglavnom komentiramo da li je uopće treba slaviti, da li onako kako nam to sa svih strana sugeriraju, da li je treba slaviti samo danas....., sve znamo, ljubav trebamo slaviti uvijek ali danas je Valentinovo i oko nas je nešto više crvenih srca nego inače, riječ ljubav čuti ćemo nešto više puta i možda ćemo malo više promisliti o ljudima koji nas okružuju, o onima koje volimo, i onima koji nas vole , …….ljubav je u zraku i slavili ga ili ne, jednostavno, Valentinovo je ! :)

I kada sam već odlučila spomenuti  Valentinovo nameće se logično pitanje zašto onda nisam napravila neki kolačić ili keksić u obliku srca, ili barem nešto u crvenoj boji, nema niti čokolade, ....., i od svega što sam mogla za današnji dan pripremiti ja sam izabrala baklavu ?!

No, priča ipak ide nešto drugačije i iako nikako ne podržava obilježavanje Valentinova baklavu je za današnji dan odabrao dragi I. :)  Ipak, nismo baš dočekali samo Valentinovo da bismo je i degustirali, već smo to napravili nešto ranije tako da na kraju ova priča izgleda ovako:  I. odabrao - ja napravila - mi uživali ! Mislim da je skroz pošteno :)

Priča o ovoj baklavi počela  je za Božić kada smo se međusobno darivali i kada mi je I. između ostaloga pružio "nešto" zamotano u ukrasni papir, poprilično teško, ukazivalo je na knjigu. I bila je knjiga,  i to knjiga recepata turske kuhinje. Odlično ! Turske serije mi i nisu neki predmet pažnje, ali turska kuhinja svakako  zaslužuje moju pažnju.  Puno povrća, odlične kombinacije mesa i ribe, začini koji upotpunjuju okuse turskih jela , i neodoljive slastice uobičajeno prepune šećera koje je bolje zaobići, a opet teško je odoljeti barem  malo ih ne probati.

Što se tiče kuhanja i isprobavanja raznih recepata moram priznati da je I. odličan suradnik, volim kada zajedno sa mnom odabere poneki recept, sudjeluje u kreiranju nečega novoga, drago mi je što ga uvijek zanima kako sam nešto pripremila, potruditi će se naučiti me kako sve to fotkati, sve će probati i dati će sugestiju, ako treba i kritiku, ali stižu i pohvale, a sve češće i ono "hoćeš li ovo ponovno napraviti ? " . Yes ! :)  Smišljajući tako što bi bilo slijedeće uzmem tursku kuharicu u ruke i kažem I.-u da malo pogleda i kaže mi što bi želio da isprobamo. Nije niti pogledao već je samo rekao "kako što, pa baklavu ! " :)

Baklavu volim , ali je jako rijetko pojedem. Isto tako to nije slastica koju smo doma radili već se na komad baklave odlazilo u slastičarnicu. Tamo su baklave bile na posebnoj polici, u plehu jedna do druge okupane u šerbetu, sočne, slatke i preslatke. Jedan komadić i dosta je slatkoga za dulje vrijeme. Mislila sam da nema  šanse da sama napravim dobru baklavu, ali opet , dok ne probam ne znam. Pa sam uzela recept u ruke, slijedila ga uz moje minimalne dorade i napravila je :)  I koliko god sam se trudila ona je ispala ovakva:

Savršenog okusa, nesavršenog izgleda, moja prva turska baklava :)

Turska baklava

- cca 500 g ili 9 kom kora za pite (tanjih) 

- 450 g oraha

- 1-2 žlice cimeta

- 160 g maslaca

- 50 ml ulja

Sirup

- 500 g šećera

- 250 ml vode

- 2 limuna - 1 sok i 1 narezan na kriške

- 2 žlice likera od ruže

- Maslac i ulje rastopiti

- Orahe nasjeckati ili dio samljeti, a dio krupnije nasjeckati. Dodati im cimet i pomiješati.

- Pleh veličine kore premazati istopljenim maslacem i uljem (dno i rubove)

- Složiti prve tri kore jednu na drugu  i svaku od njih premazati maslacem i uljem

- Nakon premazivanja na zadnju rasporediti pola smjese oraha

- Zatim slagati nove 3 kore jednu na drugu  i svaku premazati maslacem i uljem

- Nakon premazivanja na zadnju rasporediti ostatak smjese oraha.

- Slagati zadnje tri kore jednu na drugu i svaku premazati maslacem i uljem uključujući i zadnju, najgornju koru

- Oštrim nožem narezati je dijagonalno da se dobije oblik romba (kod mene nije ispalo jako uspješno i to je onaj poprilično nesavršeni dio,  ali to je to :)

- Pećnicu zagrijati na 160 stupnjeva i baklavu peći cca 1 sat odnosno dok gornja kora ne dobije boju (kakvu boju bi trebala dobiti molim vas pročitajte u nastavku :) )

- Za sirup u posudu za kuhanje staviti šećer i dodati vodu. Kuhati na srednjoj vatri dok se šećer potpuno ne rastopi i dok ne uzavri, a zatim na laganoj vatri kuhati dalje uz stalno mješanje dok se ne počme reducirati i pretvarati u sirup. Trebati će cca 15 minuta.

- Zatim dodamo sok od limuna i liker i kuhamo dalje uz stalno mješanje dok se ponovno ne zgusne.

- Ostaviti da se ohladi

- Kada je baklava pečena izvaditi je iz pećnice i odmah preliti hladnim sirupom , potrošiti cijeli sirup.
- Kriške limuna rasporediti po vrhu. 

- Sve skupa ostaviti da se ohladi, najbolje nekoliko sati u hladnjaku.

Baklava je ohlađena i sada je treba izvaditi pred degustatora :) koji se već poprilično uzvrtio u želji da je isproba i dok je čekao onako kao usput mi kaže: "znaš li da je dobra baklava ona kojoj gornja kora dobije boju korice pečenog odojka ? " Moolliim ?? Pojma nisam imala i odmah sam je išla pogledati i zagledati da li ima baš takvu koricu, kakva je uopće boja korice pečenog odojka...... :) Pretpostavila sam da je to upravo ta boja korice i odlučila je servirati, a da sve bude prigodno najbolje je da je serviram, uz aromatični čaj od jabuke iz čašica koje sam dobila od prijateljice kao poklon iz Turske. Tako smo malo otputovali u Tursku i baklava je bila baš prava baklava ! :)

Dragi I.se oduševio više nego što sam očekivala, i ja sam malo probala i svidjela mi se ova baklava, korica je pogođena (ono sa koricom odojka :) , puno oraha, odlično sjedinjene arome, naravno slatka i preslatka, sočna ali ne sa previše šerbeta tako da tko ga voli nešto više trebao bi povećati količinu ............

...........komadić po komadić i sigurna sam da i vi u ovom malom savršeno - nesavršenom komadiću vidite veliko srce ! :)

 

Ja ću ovu baklavu sigurno još koji put napraviti i u njoj ćemo uživati. Uživajte i vi danas i u svim danima koji će doći, i ne zaboravimo, svi smo mi jedno veliko srce :)

Bakina rogačuša

"Dajte nama šaku rogača da nam grla budu jača"

Ovo su stihovi iz dubrovačke kolende. Oni koji je pjevaju zovu se kolendari. Na Badnjak i Staru Godinu obilaze po kućama kako bi domaćinima i njihovim gostima kolendom zaželjeli Sretan Božić i  Sretnu Novu. Domaćin ih poziva da nazdrave, a domaćica ih daruje narančama, limunima, rogačima. U slučaju da se domaćini ne iskažu kolendari i za njih imaju spremne stihove :) Danas su se običaji darivanja nešto izmjenili pa kolendari doma nose koju kunu, a ne voće ili kolače, ali kolendava se i dalje. A isto tako i rogači i dalje rastu po dubrovačkim vrtovima.

Odrasla sam uz rogače, kolendavala sam, a imala sam sreću i da sam odrastala  i živjela uz dvije bake. Jedna je živjela u Zg i nju sam posjećivala i viđala za školske praznike. Druga je živjela sa nama , uz nju sam rasla i odrasla i Baka je na svoj način obilježila moje djetinjstvo,  mladost i odrastanje. Uz Baku zapravo nikada niti niste odrasli :)

Baka = toplina, pažnja, briga, nježnost, dobrota, mudrost, …….., puno toga je baka i isto toliko je bila i moja Baka, posebna osoba na posebnom mjestu u mojem i u našim životima. Bila je skromna, tiha ali sa stavom,  i uvijek nasmijana i spremna na šalu, takvu sam je i onog zadnjeg dana zapamtila kada je jedne hladne zime otišla. Znam da je tako moralo biti, ali se isto tako nikada nisam  sa time pomirila. I danas često čujem sve ono čemu me učila i o čemu mi je govorila.

Naučila nas je Baka puno toga, a između ostaloga naučila nas je i kuhati. Tražili smo kasnije za njom ostavljene recepte, ali malo što smo mogli naći, Baka je sve imala u glavi i „u rukama“, tek se poneki zapis našao u njezinoj bilježnici, tek poneki papirić našli smo u ostavljenom koferu, opet dovoljno da uz mamino sjećanje i moje prisjećanje od tih skromnih zapisa napravim kolač Bakine mladosti.

Kada sam počela pisati blog i objavila prvi post  moja sestra je rekla : "znaš li kako bi Baka bila ponosna !"
Ne znam da li bi baka bila baš ponosna na ovo što radim, ali znam da sam ja na nju uvijek bila ponosna. 

Bakina misija je bila briga za obitelj, kuhinja i kuhanje prije svega, završila je i školu za domaćice. Dinar više u kuću donosila je šivanjem, bila je šnajderica ispod čije igle i konca su izlazila odjela, kostimi,kaputi, čak i vjenčanice. Kasnije, kada se igla sve više gubila u rukama, odjeća koju smo kupovale  prolazila je Bakin „prijeki sud“ :), hmmmm……šavovi i nisu baš najbolji, zašto je ovakva podstava, rukavi, eh…… ? :). 

Ujutro, bijela kava i komad kruha ili dvopeka, zatim kućanski poslovi i pripremanje ručka - tako je započinjao Bakin dan. Sve i uvijek sa osmijehom i uz pjesmu, stalno je pjevušila. Eh, koliko puta se ulovim da isto to radim, krenem pospremati ili kuhati i jednostavno zapjevušim, kao Baka :) Uvijek je pazila da svakoga od nas uz dnevne aktivnosti dočeka skuhani obrok,često prilagođen našim željama i potrebama toga dana. Pripremala je za ono vrijeme uobičajena jela, obavezno domaću juhu dok joj je ona iz kesice bila neka egzotika koju smo ponekad probali. Juhe, variva, gulaš, tjestenine, rižota, mesna i riblja jela, puno domaćeg povrća, domaća jaja, domaće mlijeko, ……., a ako bismo joj nekada donijeli neku ne baš kvalitetnu namirnicu znala je i odbiti od nje nešto skuhati. O da, znala je Baka i te kako reći ne, posebno kada je hrana i kvaliteta hrane u pitanju ,  i imala je pravo :)  

Kolači ? Gdje su kolači znali smo je pitati , zapravo nije bilo teško primjetiti da Baka nije često radila kolače osim štrudela od jabuka. Odgovor je bio jednostavan, u Bakino vrijeme uglavnom siromaštva i ograničenih vrsta i količina namirnica kolači se jednostavno nisu pekli osim u posebnim prilikama. I tada je to bio pandišpanj koji sam predstavila u ovom postu, štrudel od jabuka i o velikim feštama orahnjača. I, našla bi se tu i rogačuša . Sve sukladno tada dostupnim namirnicama.

Rogačuša je verzija orahnjače (ili makovnjače). Umjesto nadjeva od oraha (ili maka)  stavljamo nadjev od rogača. Rogač je  u Dbk udomaćen,  ima ga  poprilično i  stabla rogača rastu po vrtovima, uz cestu, dostupan je svima. I ja sam se ove godine počastila dostupnim rogačima :) , nabrale smo ih sestra i ja, mama ih je odmah onako sirove jela što je meni malo prejak okus, ali to je opet okus i poslastica njezinoga djetinjstva. Dio rogača smo stavili u rakiju, a dio sam donijela u Zg, onako za ukras :)  Za kolače i nadjeve potreban je mljeveni rogač, a njega ima za kupiti svugdje i po povoljnoj cijeni tako da nema smisla ići ručno mljeti ubrane rogače.

Rogač je stablo Mediterana, bogato i razgranato, sa plodovima koji niz grane vise kao „crne mahune“. Plodovi sazrijevaju tijekom jeseni , a oni koji  kasnije ostanu na stablu ili padnu pod stablo jednako su upotrebljivi osim što su nešto suhlji, kao što su ovi moji koje sam ubrala u jesen, a ovakvi su danas.

Rogač ima dosta jak i opori okus i uglavnom ga ili jako volimo ili uopće ne volimo. Ja ga volim :) 

Svoj specifični okus  rogač je zadržao i u ovoj rogačuši. 

Rogačuša

(sastojci za 2 štruce)

Tijesto 

- 40 g (1 kockica) svježeg kvasca

- 200 ml mlakog mlijeka 

- 1 žlica šećera 

- 400 g brašna 

- 2 žumanjka 

- 160 g maslaca (sobne temperature)

- korica 1 limuna 

- prstohvat soli 

- Kvasac izmrviti u mlakom mlijeku i dodati žlicu šećera,ostaviti da toplom da se digne. 

- Maslac, žumanjke, koricu limuna i sol mutiti da se dobro sjedini

- Dodati kvasac i brašno i zamjesiti tijesto. Ostaviti ga cca 1-2 sata na toplom mjestu da se udvostruči.

Nekada se ovo sve radilo ručno i tijesto se ne bi samo zamjesilo već se "tuklo" drvenom kuhačom u posudi dok ne bi postalo glatko i elastično. Naravno da se sjećam kako smo i mi doma "kolektivno" ovo radili :)  jer vas ruka ubrzo zaboli, ali Baka nije baš toliko poštovala mikser koliko tradicionalnu pripremu ovakvih slastica pa je preostalo "tući" tijesto ili zaboraviti orehnjaču ili rogačušu.  

Nadjev

- 300 g mljevenog rogača 

- cca 300-350 ml mlijeka 

- 100 g šećera 

- korica 1 naranče 

- 100 g grožđica 

- po želji dodati 1 žličicu arome vanille

- Mlijeko uzavreti, ostale sastojke pomiješati i preliti ih uzavrelim mlijekom. 

- Sve promiješati i ostaviti tako 15-20 minuta. 

- Kada je tijesto spremno podijeliti ga u dva dijela i razvaljati u oblik pravokutnika. 

- Nadjev rasporediti po cijelom tijestu i zaviti ga  u štrucu

- Ostaviti oko 30 minuta na toplom mjestu.

- Zatim pećnicu zagrijati na 200 stupnjeva i peći oko 30-40 minuta (ja sam pekla točno 35 minuta) 

Nakon 10-tak minuta prekriti vrh folijom, a zadnjih 5 minuta maknuti foliju.

Štruce se mogu peći u bilo kojem prikladnom plehu, ja sam moju stavila u duguljasti po kojemu je zadržala oblik. 

Rogačuša je gotova, izvaditi je iz pećnice, ohladiti, po želji posuti šećerom u prahu. 

Odmah degustirati i ne primjećivati gornji rub koji je malo pobjegao od nadjeva, događa se :) 

Snalazili su se tako ljudi sa onime što su imali, snalazila se tako i Baka u svojoj mladosti i pravila rogačušu kojom je kasnije i nas znala počastiti. Od onih osnovnih sastojaka kasnije smo je pomalo obogaćivali dodatnim aromama, ali rogačuša je uvijek ostala nama poznata Bakina rogačuša.

I dok cijeli stan miriše na rogač i rogačušu , gledam taj komad kolača  i zamišljam kako je baka isprobava i daje mi "konstruktivnu kritiku" :) na koju se prvo ja nasmijem , zatim se i ona nasmije, i ........, da, znam, neće je  sada privući niti miris ove rogačuše niti moj smijeh , ali znam i da ću i dalje često misliti na  Baku  i  da ću pokušati pripremiti sva ona jela koja je ona nama pripremala. I znam da ću  uvijek pamtiti sve ono čemu me učila. Sa nadom da sam nešto i naučila  :)