ponedjeljak, 16. siječnja 2012.

Pandišpanj

Zima je, nije zima, zima je, ......, otprilike ovako to izgleda u zadnje vrijeme. Iako su i zadnji dani sunčani poprilično je zahladilo, ali  kada pogledam vrijeme oko Nove Godine uistinu u nekim trenutcima nisam bila sigurna da li je zima ili je proljeće. Novogodišnje blagdane i još nekoliko dana nakon njih imala sam sreću provesti u Dbk. Sa mojim curama, prijateljima, ....., koliko god sam u Zagrebu doma toliko sam i u Dubrovniku doma , a znam kako se kaže "najljepše je doma" :) . A vrijeme ? sunčano i lijepo, preko dana toliko toplo da niti jakna nije trebala. I onda kažu da je zima :)

Događalo se tih blagdanskih dana i lijepih i manje lijepih stvari, ali uz sve to svaki dan bio je obilježen posebnim pogledom sa prozora novog stana u koji se moja mama preselila. Dugo, godinama, tražili smo stan kojim će mama zamjeniti onaj stari. Osnovni uvjet : da ima sunca. Tražili i tražili, u nekim trenutcima (cijene, cijene,....) pomalo i odustajali i na kraju našli i više od onoga što smo očekivali.




Uz sunčane dane imala sam i privilegiju započeti i završiti dan uz ovaj pogled,  uistinu je neprocjenjivo i svakim danom sam sve više uživala u tome.



Koliko je lijepo uživati i živjeti u današnjem vremenu toliko se uvijek lijepo prisjetiti i nekih starijih vremena. Uvijek smo doma voljeli slušati bakine priče kako i gdje je živjela u svojoj mladosti, što su radili, što su jeli. Iste priče priča nam sada i mama i pamtim kako nam je ovo ljeto na putu do jedne udaljenije plaže pričala o svojim školskim praznicima koje je uvijek provodila na Dupcu, malom selu uz magistralu na izlazu iz Dbk-a prema Župi Dubrovačkoj. Tek nekoliko kuća, tri prezimena, nešto zemlje, ......, tu se moja baka rodila, tu je živjela, a netko iz mlađih generacija i danas živi.

Ovaj put krenuli smo u poslijepodnevnu šetnju cestom kojom više ne idu automobili i koja time postala prekrasna šetnica, a koja vodi baš na Dubac i nametnula se opet ista priča.



"Kada sam ja provodila školske praznike......." ........i  priča tako mama o svemu, pa i o onome što se jelo u ta siromašna vremena , a ja pitam "jeste li imali kolače, što ste slatko jeli ? "

"Pandišpanj ! " , to je bio najčešći kolač.

Kolač , zapravo slatki kruh za koji se kaže da su ga u naše krajeve donijeli pomorci, a porijeklo mu je iz Španjolske, na bazi jaja kojih je uvijek bilo domaćih , reklo bi se sirotinjski, običan kolač.
Reklo bi se , ali nije, ......., sjećam se i ja pandišpanja i sjećam se "tretmana" - ah, običan biskvit, bez veze, ali danas to ne mogu prihvatiti, nije tek tako običan i nije bez veze :)

Sjećam se i da smo mi djeca voljeli taj biskvitni "kruh" i iako su se tada već naveliko počeli pojavljivati sve bogatiji i "moderniji" kolači, pandišpanj je ostao pandišpanj.

Zatim je pomalo počeo i nestajati sa stolova i zadržao se tek u nekim tradicijskim događajima ili kao podloga za neki kolač ili tortu. Često danas napravimo pandišpanj, kažemo biskvit, pa na njega krema, preljev, šlag......., no, evo sada pandišpanja koji je kolač sam po sebi. Onaj starinski, tradicionalni. Onaj koji se i danas služi na Dupcu svake prve nedjelje u 5. mjesecu kada se slavi Gospa od Dupca, crkva otvara svoja vrata za jutarnju misu u 6 sati, a vrijedne domaćice već od 5 sati ujutro dočekuju prve žene koje stižu na misu sa šalicom bijele kave i komadom pandišpanja. Nekada je to bila ječmena kava , a pandišpanj obavezno pripremljen koji dan ranije, neka se malo osuši i lakše će se močiti u kavu.

Dođete li danas na Dubac od starije generacije dočekati će vas teta Ane, uvijek nasmijana, draga, blaga, nježna, ......, poznata po svojoj predobroj torti od oraha koju i danas u svojim starijim godinama odlično napravi, a poznata i po pandišpanju koji i danas radi jednako kao i kada je bila djevojka. Tradicionalno.



Recept za pandišpanj je poprilično jednostavan, ali nije jednostavno i da kolač na kraju ispadne baš kako treba.
Pandišpanj je malo tvrdoglav i razmažen :) i traži dobro ugođenu temperaturu , sve nježno i polako, i na kraju....., opet može izdati i u kalupu pasti kao što se i meni dogodilo :( Ipak, i ovakvog poluuspjelog odlučila sam ga pokazati, ostao je jednako ukusan, i ostao je onaj fini slatki kolač moga djetinjstva, djetinjstva moje mame, djetinjstva moje bake, ....., koji sada ponovno dolazi na naš stol.

Originalno pandišpanj se radi od 12 jaja. Može se peći u bilo kojem kalupu po želji, a ja ga najviše volim vidjeti ispečenog u standardnom kalupu za tortu i rezati ga kao komad torte. Pandišpanj to zaslužuje :)

Osnovno pravilo je : koliko jaja toliko žlica šećera, i 2/3 žlica brašna.
Korica limuna je obavezna i ona služi kako bi se ublažio okus jaja, da ne bude na kraju onaj "jajčani okus". Poželjno je koricu limuna i malo krupnije naribati , "neka se osjeti kada se zagrize u kolač".

Ja sam radila pandišpanj od 6 jaja i pekla ga u kalupu promjera 22cm.
Potrebno je :
- 6 jaja
- 6 žlica šećera
- 4 žlice brašna
- korica 1 limuna

- U posudu staviti jaja i šećer i mutiti sve dok smjesa ne pobijeli i postane gusta, kompaktna.
Danas ovo radimo mikserom na najvećoj brzini i za ovih 6 jaja trebati je oko 20-tak minuta.
Nekada se to radilo ručno, sa "žicom", ne onom duguljastom pjenjačom, nego ovom žicom kao što je na slici:



Jaja su se ručno dugo mutila i često se tražila muška ruka za taj posao.



- Zatim umješati koricu limuna , nježno , drvenom kuhačom ili pjenjačom umješati je kroz smjesu.



- Umješati i brašno, drvenom kuhačom ili pjenjačom, žlicu po žlicu, lagano umješati u tijesto.
Cijelo vrijeme rada osjeti se lakoća, nježnost i prozračnost ovog tijesta. Takav bi na kraju trebao biti i pandišpanj.
- Tijesto izliti na namašćeni i pobrašnjeni pleh za pečenje
- Pećnicu zagrijati na 160 stupnjeva i staviti peći.
Zapravo, staviti isušivati. Ovaj kolač se više isušuje nego što se peče.
Trebati će oko 1 sat, kada se provjeri drvenim štapićem da li je pečeno i trebalo bi biti.

Tijekom pečenja kolač će lijepo narasti u plehu i bilo bi poželno da tako ostane i do kraja. Pećnicu ne otvarati tijekom pečenja, a kada je gotovo onda samo izgasiti pećnicu i kolač ostaviti u njoj dok se ne ohladi.

Sve sam ovo napravila kako treba, ali ipak...., sredina je pala i dno se nije dobro ispeklo, odnosno nije se skroz diglo.
Moram na popravni :)
A bilo bi idealno da je cijeli kolač ostao kao što su ostale ove stranice:



Ali nije, pa sam napravila još jedan u širem i nižem plehu , ali nije baš nešto posebno ispao.



Bolji je onaj prvi, pa iako je pao, evo na upali dio mogu se smjestiti npr.limuni :):)



Bez obzira na ove "problemčiće", pandišpanj mi je i ovaj put pobudio sjećanja na djetinjstvo, i ovaj put mi je bio fin, sladak, i mekan, ......., premekan, tako nježan , prozračan, ......., vidi se da ga volim :)



Uz ovaj zalogaj odlično ide i gutljaj kave, čaja, finog vina, likera, ........., ali poslužimo ga najradije uz šalicu bijele kave, onako kako se uvijek posluživao i kako se u njemu nekada tradicionalno uživalo !


21 komentar:

  1. Predivsn post a kolač mi izgleda jako fino :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Sve si u pravu, od patispanja je sve pocelo i slazem se da nije obican. Secam se da sam ga kao mala sa slascu jela premazanog domacim pekmezom. Prelep post i lepe slike :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Eh, draga lijep post si napisala a mami želim da se skupa s vama nauživa u novom stanu! Svako dobro!
    U nas se kaže patišpanja, znači ženski rod a kažu da ga su ga u Sarajevo donijeli Sefadi:), znači kao i kod vas a iz Sarajeva se dalje širio po Bosni. Kada sam svojim kninskim prijateljicama spominjala patišpanju one nisu pojma imale što je to, znale su samo za biskvit!
    Koliko mene pamet služi kod moje mame je bilo koliko jaja toliko žlica šećera i isto toliko brašna. Imam negdje te njene mjere pa ću pogledati!

    OdgovoriIzbriši
  4. E, moja Branka, da samo znaš sa koliko uživanja sam pročitala post. Prosto zrači neka toplina dok čovjek čita, zamišljajući da korača starim putem do Dupca, dok ga zimsko sunce miluje. :)
    Dobro, ove zime, zima nije zima, ali malo romantike ne fali. :D
    Iskreno? Zavidim tvojoj mami, tebi i tvojima općenito što imate priliku da živite (dobro, neko povremeno) uz more i da svaki dan uživate u ovim divnim prizorima koje vidim na fotografijama. Ponavljam se, ali opet ću reći da mi je fakat boljka što ne živim na moru. Upravo zbog tih prizora, ni zbog čeg drugog. :)
    Patišpanija, kako ga je zvala moja baka ti je ispala divna! Nema veze što je malo pala u sredini, tako je postala lijepo mijesto za limunčiće. :))))
    Kao i kod Snježe i bakin recept kaže koliko brašna, toliko šećera i toliko jaja.
    Ali, vjerujem da je ovaj tvoj ljepši, mekaniji i vazdušastiji zbog manje količine brašna i probat ću ga napraviti. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pao je jer je malo brasna ! Koliko jaja toliko brasna ! I cukara !

      Izbriši
    2. Hvala na komentaru i sugestiji draga Lucka, povecati cu kolicinu brasna da bude svega po 6 i da imamo pravi, lijepi pandispanj.

      Izbriši
    3. Hvala na komentaru i sugestiji draga Lucka, povecati cu kolicinu brasna da bude svega po 6 i da imamo pravi, lijepi pandispanj.

      Izbriši
  5. I mi smo kao klinci jelo padišpanj. Samo umjesto limuna, ide narančina korica a na vrhu se posipa kristal šećer. To mi je savršena kombinacija. Drago mi je da si me vratila u djetinjstvo. Hvala ti!

    OdgovoriIzbriši
  6. Varijante sam jela i koliko god ovo bio vrlo skroman kolač, meni je odličan. Imaš sreću što imaš kome otići u Dubrovnik. Za mene je to jedan od najljepših gradova svijeta (bez ikakvog poslovično hrvatskog pretjerivanja) i smeta me što ga zanemarujemo - spominje se samo kroz politiku ili kruzere.

    OdgovoriIzbriši
  7. Hej, imaš li problema s templateom za blog? U oba explorera (IE i Firefox) ima srednji, zeleni stupac. Malo Googlaj probleme s baš tim predloškom ili jednostavno upucaj isti, ali friški. Nešto kao da je pomaknuto, ali ja ne znam puno o tome kako ispravljati nešto u html-u:)

    OdgovoriIzbriši
  8. Divan post, draga Branka! Vratila sam se i ja u svoje detinjstvo, i kao da i sada osećam miris patišpanja, koji je moja majka, nama deci spremala, možda jednom nedeljno. Onako žut i mekan, malo žilav, ali nikako šupljikav. Danas ne može biti tako ukusan i žut, verovatno su u pitanju jaja, tada samo domaća. Ah, kako je lepo vratiti se u detinjstvo...

    OdgovoriIzbriši
  9. Prvo pogled je predivan, božanski, drugo divno se uklopila priča o starinskom kolaču, da jednostavan, samo jaja, šećer, brašno, ali uvijek tamo gdje ima malo segmenata, to je naj teže napravit. Tako je to u mnogo čemu u životu a i u kulinarstvu, uzmeš jednu kremu, drugu, jedan šlag pa rastopiš čokoladu, pa svi wauuu, je da, nek netko napravi divotu od samo tri sastojka, pa da vidimo onda wau. Zato se divim ovom tvom uradku, baš ovom koji se udubio s limunima.

    OdgovoriIzbriši
  10. Pre,predivno izgleda!Svaka čast!

    OdgovoriIzbriši
  11. Draga Branka koji divan post,nauživala sam se u tvojim riječima i slikama i nostalgiji za nekim divnim prošlim vremenima,ovaj kolač je radila moja baka,to mi je bio valda najfiniji kolač na svijetu,i još uvijek je,hvala ti na divnom sjećanju uz ovaj recept!

    OdgovoriIzbriši
  12. Prekrasan post, pun nostalgije i sretnih sjećanja. A pogled uz koji si se jutrom budila...wow! Baš sam nedavno listala neki stari broj Sense. U svakom broju jedan dubrovački kuhar priprema tradicionalni dubrovački ili dalmatinski meni i baš sam naišla na ovaj kolač Tako me se dojmio, predivno je bio opisan i prezentiran. Sad kad ga vidim i kod tebe, mislim da ću ga definitivno isprobati. Volim isprobavati stare recepte!

    OdgovoriIzbriši
  13. Da, kad pitam mamu šta su jeli od slatkiša nije tu bilo puno da se bira. Narandža u kolaču po koja urma e to je bio doživljaj. Doživlaj je bio i pojesti nešto iz npr vojvođanske kuhinje u centralnoj Srbiji, npr štrudlu sa makom i sva ta kisela testa. Sada ima svega ali se sve više vraćam tradicionalnim receptima.

    OdgovoriIzbriši
  14. Branka, stvarno sam uživala! Prvo u pogledu i suncu s maminog prozora, u maminim pričama, u tome kako si i ti uživala sa svojima... A onda sam se i nasmijala jer ja nikada nisam jela ovaj kolač :) Ali zato limuni na ovom upalom dijelu odlično pristaju!
    Tako simpatično i prekrasno :)

    OdgovoriIzbriši
  15. Divan post... Zaista se iz tvojih reci vidi koliko volis ne samo taj kolac vec i tvoju baku i mamu i tradiciju koja te podseca na detinjstvo. Bas sam uzivala citajuci...
    Mi smo kad smo bili mali skoro najvise voleli bakin rolat sa pekmezom od obicnog biskvita. Godinama ga nisam ni jela ni pravila jer su ga potisnuli neki moderniji i bogatiji kolaci...

    OdgovoriIzbriši
  16. Prekrasan post prožet iskrenim osiječajima koji su i mene sjetili na neka prošla vremana kojih više na žalost nema.
    Recept i fotke su prekrasni, sve pohvale draga Branka!!!

    Puse.

    P.S. Uživaj u svome novom domu i prekrasnom pogledu.

    OdgovoriIzbriši
  17. Podsjeca me na djetinjstvo. Prekrasano, hvala za ovaj dozivljaj. Pozdrav

    OdgovoriIzbriši