četvrtak, 30. lipnja 2011.

Kuvarijacije - Pavlova

U ovomjesečnom krugu blog-igrice Kuvarijacije isprobali smo recept drage Maje - mamajac sa bloga Cooks and Bakes - Pavlova


Da li se upustiti u izradu Pavlove ili ne ? bilo je moje pitanje skoro cijeli mjesec i onda sam doslovno zadnji dan, jučer, odlučila da hoću . Idem i ja pokušati napraviti ovu dobro poznatu torticu od bjelanjaka i šećera. Nisam je do sada radila, a što je možda čak i smiješno nisam do sada radila niti puslice. Ne poznajem nikoga tko nije barem jednom odlučio višak bjelanjaka utrošiti u puslice, ali evo ja nisam. Nekako, nije me to baš privlačilo, a nisam niti vidjela nekog smisla da se najedem bjelanjaka sa šećerom :)

Ali, evo sada Pavlove, onako lijepo, primamnjivo izgleda, nije baš niti da ne volim korice od bjelanjaka, k tome ide tu i slatko vrhnje i voće. Lijepa i ukusna torta sigurno, ma naravno da je samo pitanje vremena kada ću je isprobati. I to vrijeme je došlo sada.  
Prošli tjedan bila sam na godišnjem odmoru kod mojih u Dbk i sestra me nagovarala da joj je napravim. Htjela sam, ali smo se brzo izgubile u hodanju, kupanju, nekim obavezama ili samo odmaranju i Pavlova je ostala za drugi put. Pa do tog drugog puta kada ću je napraviti sestri , sada sam je napravila sebi, prijateljima i nama :)

Kako je Maja napisala, na Pavlovu se stavljaju jagode, borovnice i kivi, a kod mene se dogodilo da nisam imala niti jedno od toga, već sam kupila maline i ribizle pa sam stavila njih.
Malo sam zapela i kod "slatke pavlake". Kupila sam slatko vrhnje u čašici ali ono je dosta rijetko, a i ne muti se da bi time promijenilo teksturu. Stoga sam kupila i vrhnje za šlag koje sam umutila i dodala dio slatkog vrhnja iz čašice.

Slijedila sam Majin recept i Pavlovu napravila ovako:

Sastojci:
5 belanaca
250 g šećera
250 ml slatke pavlake (ili više, ovo je stvarno proizvoljno) - kod mene je bilo 200 ml vrhnja za šlag + oko 100 ml tekućeg slatkog vrhnja iz čašice
1 kašika šećera
oko 250 g jagoda - ja sam stavila 250 g malina + malo crvenih ribizla


Postupak:
1. Belanca mutiti dok ne postanu penasta, pa dodati šećer mutiti dok se ne dobije čvrst i gust šne a kristalići šećera skoro nestanu. Na papiru za pečenje nacrtati krug prečnika 20 cm. Okrenuti papir da strana na kojoj ste crtali bude dole, pa rasporediti šne.

Koristila sam zamrznute bjelanjke koja su mi ostala od Uskršnjih pinica. Prethodno sam ih odmrzla i ostavila jedan dan u frižideru. Snijeg mi je odlično ispao i to vrlo kratkom roku, zatim sam dodala šećer i ostavila da se miksa još oko 15 minuta. I ispao je baš čvrst i gust snijeg kojega sam probala i tu se pojavio 1. problem - skoro sam ga ovako pojela :):). Uh, a kada se sjetim da sam do nedavno izbjegavala šaumšnite jer što će mi ta bijela šećerna masa. A ova je tako finaaaa...... :).:)
Ok, disciplinarala sam se, na papiru za pečenje nacrtala krug promjera 20cm i formirala snijeg od bjelanjaka za torticu. 
Krenulo je ovako: 



A u pećnicu je otišlo ovako: 




2. Peći na 150°C oko 1h i 15 minuta, dok se kora spolja skroz ne osuši. Nije strašno ako popuca, jer ta spoljna površina jeste krckava, i krta. Po završetku pečenja otvoriti širom rernu i ostaviti koru još 15 minuta unutra. Izvaditi pleh i ostaviti koru da se skroz ohladi.

Ovaj dio sam napravila točno kako piše, a i popucalo mi je baš kako piše da bi se moglo dogoditi. Meni se čini da mi je i malo previše popucala.  Uglavnom, kada sam je izvadila iz pećnice izgledala je ovako:


3. Ohlađenu koru pažljivo preneti na tacnu, preko rasporediti slatku pavlaku koja je umućena sa kašikom šećera. Nije potrebno više šećera, jer je kora jako slatka, a umućena pavlaka treba da ublaži ovu slast. Preko poredjati voće. Služiti rashlađeno
 
Kada se ohladila bez problema sam je prenjela na tanjur za posluživanje. Vrhnje za šlag sam umutila uz dodatak slatkoga vrhnja iz čašice pa mi je "šlag" ispao nešto rjeđi i kremastiji. Premazala sam sve po vrhu i  malo popunila raspukline.
Po vrhu sam stavila maline i malo crvenog ribizla.

I tortica je gotova ! :)






A zatim je i degustirana :
 



Prvi zaključak : mislila sam da je puno kompliciranija izrada Pavlove nego što se sada u praksi pokazalo. Treba biti pažljiv sa koricom od bjelanjaka, ali u principu sve ide prilično dobro i jednostavno.
 
Zatim, nije mi trebalo puno da zaključim da je torta baš prava damska, nježna, lijepa, ...., ne nosi uzalud ime po balerini , dok sam je gledala i degustirala mogla sam zamisliti balerinu kako uživa u svojoj tortici.

Što se tiče eventualnih izmjena koje bih napravila, njih nema, ja ne bih ništa mjenjala. Iako ne volim preslatke stvari, a ova torta to možda jest , svejedno bih ostavila i količinu šećera i sve ostalo ovako kako je u receptu. Ova torta jednostavno treba biti baš ovakva kakva je.
Jedino čemu se definitivno priklanjam su mini-verzije Pavlove. Ne može se odjednom pojesti puno ove torte, barem ja ne mogu, tako da mi je mini verzija bolja što se tiče doziranja i izbjegavanja da ono što ostane kasnije i po par dana ide u frižider i iz frižidera.

Ono što moram izdvojiti je korica koja mi je najfinija dok me unutarnji dio bjelanjaka i nije toliko oduševio. Meni se čak čini da mi je taj unutarnji dio ostao nešto slabije pečen, ali nakon 1 sat i 15 minuta korica je već počela tamniti i činilo se da je gotovo.



I na kraju moram reći da sam baš sa veseljem radila Pavlovu, kada je bila gotova razvukla mi je osmijeh na lice, a posebno sam sretna što ću je slijedeći put i sestri napraviti. Znam da će se i njoj svidjeti.
 
Maja, hvala ti na ovom odličnom receptu i divnoj tortici !

nedjelja, 26. lipnja 2011.

FBI rukavice - Cooking by Mirjana (Ruža 123) - slatko

Evo nas u nastavku ovoga kruga blog-igrice FBI rukavice koju je pokrenula mamajac sa bloga Cooks and Bakes , a u okviru koje istražujemo blog drage Mirjane – Cooking by Mirjana (Ruža123).



Mirjanin blog je pun odličnih recepata , a ja sam one koje sam isprobala podijelila na „slane“ i „slatke“. Isprobana slana jela možete naći u ovom postu, a slatko stiže upravo sada.

Divnih slatkiša sam našla kod Mirjane i u njezinoj izvedbi svi tako lijepo i primamnjivo izgledaju. Naravno, isprobati ih sve nije bilo moguće pa je moj izbor pao na ove koji slijede. A nadam se da će i ostali vremenom doći na red.

U ovom krugu isprobala sam :
(recepte neću prepisivati već su u linkovima u nazivu recepta)


Slastica odabrana za jedan polagani doručak nedjeljom. Doručkujem uvijek , ali tijekom tjedna nemam taj luksuz polaganog doručka, pa kavica, pa novine, ......, dok nedjeljom uglavnom tako napravim. Tada volim i pripremiti nešto toplo i slatko i ovaj puding je bio kao naručen. Privukao me i po sastojcima i znala sam da će biti dobro. I bilo je, i više nego dobro !


Iskoristila sam komad zamrznute pinice od Uskrsa + ostatak sastojaka kako piše u receptu. Što se marmelade tiče tu mi je kao naručena došla moja marmelada od ribizla sa limunom (nemam još objavljen njezin recept, ali bude uskoro). Ova marmelada se sa svojim lagano koselkastim okusom odlično uklopila u slatkoću deserta.


Uistinu mi se ovo svidjelo i nema sumnje da ću još koji put napraviti, bilo za doručak, bilo kao desert.




Ovi keksići bili su mi tako simpatični u svojoj veličini kada sam ih prvi put vidjela kod Mirjane. Baš su me privukli i odlučila sam ih i ja napraviti. Nisam baš ljubitelj bijele čokolade koja ovdje ide , ali obzirom na cjelokupnu kombinaciju sa brusnicama, bademima, taman se osjetila koliko treba a da ne prevladava.
Keksiće sam napravila točno po receptu, nisu mi ispali baš lijepi kao Mirjanini, ali ukusni jesu. Probala sam jedan a ostatak odnijela na kavu kod prijateljice. Svima su se svidjeli i sve se pojelo, znači – keksići su odlični !







Odmah moram reći – ova čokoladna pita je pita nad pitama, bez pretjerivanja . Mene je kod ove pite privukao dodatak džema od šljiva u čokoladnom nadjevu i odlučila sam je napraviti za moje degustatore-čokoholičare :) . Napravila sam je točno po receptu, a za džem koristila sam moj džem od šljiva sa vanillom i cimetom- recept je ovdje. 
Ono što se skoro dogodilo je da je degustatori zapravo ne degustiraju , jer kada sam probala ovu pitu, još toplu, teško sam se od nje rastala :), jednostavno mene je ovaj čokoladni nadjev oduševio. Džem mu je dao posebnu notu, cijeli nadjev je super , a tijesto je isto tako odlično i jedno sa drugim čine savršeni spoj.


U ovoj piti sam uživala više nego u bilo čemu drugome. A da ste tek vidjeli degustatore, pomeli su je :)




Na naziv ovoga kolača prvo sam se nasmijala, "Sifon", a ja sa sifonima (onima pravima po stanu) nikako na zelenu granu, uvijek neki problemi i uvijek neki majstori koji ih ne rješavaju. I evo mi sada i Sifon kolača :).  Prvo naziv, zatim da se radi o Malezijskom receptu, zatim njegova interesantna zelena boja , k tome i kokosovo mlijeko koje sam morala konačno upotrijebiti......., dovoljno da se odlučim za isprobavanje.
Kolač sam radila po receptu, od pola količine, sa time da sam izostavila cream of tartar i umjesto ulja od kukuruza stavila biljno ulje. Stavila sam 4 kapi zelene boje, ali mi tijesto ipak nije naročito pozelenilo (Mirjana je stavila 1-2 kapi i dobila ovu lijepu boju pa sam mislila da će kod mene biti još intenzivnija, ali ništa)
No neovisno o boji , sam kolač je fantastičan, tako mekan, nježan...., a što se okusa tiče, definitivno mi prevladava kokos. Prvi put sam koristila kokosovo mlijeko i ne znam eto što sam očekivala ali sam se malo iznenadila koliko je kokosasto :)

Uglavnom, kolač sam probala , a ostatak odnijela dvjema prijateljicama koje rade u istoj kancelariji. Nije prošlo pola sata zove me prva da joj obavezno pošaljem recept, a na kraju dana zove me druga da mi kaže kako upravo jede zadnji komad koji je ujutro sakrila od same sebe :)


Toliko o ovom naizgled jednostavnom, a zapravo vrlo posebnom kolaču, ......, praviti će se on još, nema sumnje.



Baš su mekani,  i jako fini. I ono što je isto tako važno, toliko jednostavni i brzi za pripremu da zbilja nema niti jednog opravdanja da ih se ne isproba :) . Sastojci se manje-više uvijek mogu naći u svakoj kuhinji, a ja sam uz to imala kutijicu sjeckanog kandiranog voća kojega je trebalo brzo potrošiti. A ovakve keksiće/kolačiće baš volim. Radila sam od pola količine i dobila ovu štrucu, svježi, tek ispečeni i topli bili su predivni, prhki i mekani. I prije svega ukusni, i mirisni.


Nakon isprobavanja ostatak sam uspjela sakriti od same sebe :) i vratim im se nakon 7 dana, a oni u limenoj kutiji i zamotani u prozirnu foliju i dalje mekani. Nisu isto onako kao prvi dan , ali sasvim dovoljno i nepromjenjenog okusa. Zaključak : odlični !



Ako postoji netko tko baš voli datulje onda sam to ja :). Volim ih toliko da ih uvijek imam doma, ali ih dozirano, vrlo dozirano jedem jer kada bi ih jela koliko bih mogla onda bi to bilo stalno i puno. A to ne bi išlo, pogotovo ne ušećerene datulje koje su jedine koje se kod nas mogu kupiti. Već sam spominjala, ali još uvijek mi nije jasno zašto kod nas nema za kupiti svježih datulja. Svega ima, svakakve egzotike se nađe na policama, ali svježe datulje nikada.
Kod Mirjane sam našla nekoliko recepata za slastice sa datuljama, a odlučila sam se za ovaj puding. Zapravo, muffine :)
Napravila sam sve po receptu, ali ako usporedim moj i Mirjanin rezultat rekla bih da je kod mene to više ispao klasični muffin sa dodatkom datulja i nije tako sočan kako mi se čini na Mirjaninoj slici. Karamel preljev mi se isto tako nije baš zgusnuo, ali imao je okus karamela i muffin/puding sam poslužila sa tim preljevom i sladoledom od vanilije.


Toplo-hladno, datulje, karamel, ........, jako fino , svidjelo bi se i neljubiteljima datulja, a kamoli ne meni koja ih toliko volim . Još jedan jako fini desert.



Draga Mirjana, bilo je veliko zadovoljstvo zaviriti i istraživati u tvojoj kuhinji, hvala ti za sve odlične recepte koje sa nama dijeliš i veselim se daljnjem druženju !