srijeda, 19. ožujka 2014.

Mini kukuruzne pite sa koprivom


Znaš I. sve češće srećem ljude koji su onako proračunati, pomalo zlobni, gledaju te u oči a ne rade ti dobro, čini mi se da su svjesni toga ali  nekako nemaju sa time problema, a meni stvaraju nelagodu, pomalo ih se i bojim, ne volim takve situacije niti ovakve ljude. Ove riječi u zadnje vrijeme sve češće izgovaram u razgovoru sa dragim I., sa mamom, sestrom, prijateljicom,  i pitam se zašto je tako. Ne mogu reći da ne vidim i ne znam što se oko mene događa, ali da li se zbog ne baš optimistične situacije  trebaju promijeniti i ljudi i da li bismo baš zato trebali biti bolji jedni prema drugima ?  Ja mislim da bismo trebali biti bolji jedni prema drugima, ali ne misle uvijek svi isto i zato i sada dok pišem znam da ću sigurno još koji put izgovoriti onu rečenicu sa početka priče i da ću još puno puta vodeći se dobrim namjerama pružiti ruku, a onda je naglo povući i ponekad se manje, a ponekad više opeći i reći sama sebi „mogla sam znati“. I možda ću drugi put i znati, ali ću isto tako pružiti ruku i drugi i treći put.
 
Pružam tako ruku i pružim je prošlu subotu i na placu i to ravno prema koprivama :) Vidjela sam koprivu, onako mladu, lijepu, u vezici , na Dolcu kod tete Mare kod koje volim kupovati , razmjenile smo koju riječ, smijale smo se i bila sam sretna što sam naišla na prve ovogodišnje koprive. Pružim ruku, a kopriva me opeče , pa normalno „mogla sam znati“ :),  naučila sam još kao dijete da se ne ide u koprive jer kopriva žari i kada opeče nije nimalo ugodno. Nisam baš odrasla uz koprive i susreti su nam bili izuzetno rijetki. Imali smo u vrtu tada puno zelenog povrća i samoniklog bilja koje smo ponekad jeli, možda nije bilo najukusnije, ali je zdravo i bilo je redovno u prehrani. Koprive nismo imali, nisu niti rasle u blizini i nismo ih jeli. Osim što tada nisam znala da kopriva može biti ukusna namirnica, nisam tada niti pisala blog, nisam tada znala puno niti o onima iz prve rečenice, nisam znala niti za sva odlična jela koja se sa koprivom mogu pripremiti. Danas znam puno više, danas pišem blog, danas se družim sa drugim blogericama i razmjenjujemo recepte između kojih se nalaze i oni sa i od koprive. Kada sam vidjela prvi takav recept gledala sam, gledala i rekla da koprivu svakako želim probati.  Prošlo je od tada neko vrijeme i evo me tek danas sa prvom „koprivastom“ pitom :)  Iako nisam mislila da će pita biti baš prva na listi recepata sa koprivom nekako se tako dogodilo i čitajući, listajući, na kraju sam iskombinirala neki svoj recept po kojemu sam pripremila ove mini pite.
 

 

 
 
Iako sam ja sada prvi put kupila i isprobala koprivu, često sam gledala na placu moja dragu prijateljicu S. kako je kupuje, kako je bira, pomalo se cjenka jer cijena joj je poprilična, prodavačice kažu da nije skupo jer je treba pobrati i koliko god koriste rukavice svaki put se ispeckaju, a ja hodam za S. i pitam što će napraviti od koprive. Napraviti ću juhu, kaže, ili ću je samo skuhati i dodati joj tvrdo kuhano jaje. I tako svaku subotu u sezoni koprive. A ja zamišljam one krasne tartove, savijače, rado bih koprivu tako nekako iskombinirala. Ali prvo bi je valjda trebala konačno kupiti :)  Donesem koprivu u vrećici  odmah je stavim u frižider, ne uklapa mi se u planove o pripremi istog dana, kada sam je sutra dan pogledala već je pokazivala znakove da neće još dugo. A tako dakle, znaš opeći i biti opasna, a zapravo si tako nježna i treba fino sa tobom, e koprivo, koprivo :) U redu, idemo je brzo potrošiti. Biti će to dvije mini pitice jer imam nove male pekače pa da ih isprobam :) , biti će tu kukuruznog brašna jer mi se ovakve pite jako slažu sa kukuruznim, omjer koprive i sira ide u korist koprive, želim je dobro osjetiti u okusu. I pitice su zamirisale :)




 
 
Mini kukuruzne pite sa koprivama
(za 2 okrugle pite promjera 14 cm)
 
-  100 g kukuruznog brašna
-  100 g pšeničnog brašna
-  50 g maslaca
-  oko  1 dcl vode
-  1 dcl kiselog vrhnja
-  200 g očišćene koprive
-  150 g posnog svježeg sira
-  1 jaje
-  2 žlice maslinovog ulja
-  Sol i papar

  
- Oba brašna pomiješati i dodati oko pola žličice soli.
- Maslac otopiti i malo prohladiti, odvojiti 2-3 žlice otopljenog maslaca
- U brašno dodati kiselo vrhnje, pomalo dodabati otopljeni maslac i zamijesiti tijesto
- Vodu dodavati koliko treba da se umijesi glatko tijesto.
- Tijesto ostaviti da stoji dok se pripremi nadjev, pokriti ga prozirnom folijom
- Očišćenu koprivu kratko blanžirati (u provreloj vodi oko 2 minute) , dobro je ocijediti i nasjeckati
- Sir i nasjeckanu koprivu sjediniti, dodati jaje , posoliti i popapriti po želji i sve dobro umješati.
- Tijesto podijeliti na 8 kuglica (biti će nježno i mekano, malo pobrašniti ruke kao i radnu površinu)
- Svaku kuglicu lagano razvaljati u krug dimenzija pekača
- Staviti "list" tijesta u pekač i premazati ga preostalim maslacem
- Staviti oko 2 žlice nadjeva i rasporediti ga po tijestu
- Zatim staviti drugi "list" tijesta, premazati maslacem i rasporediti nadjev
- Isto napraviti sa trećim "listom" tijesta
- Četvrti "list" tijesta samo premazati uljem
- Peći u pećnici zagrijanoj na 200 stupnjeva oko 30-40 minuta
 
Malo prohladiti i pite su spremne za degustaciju, a prije toga ih možemo još i fotkati :)
 
 
 

 
 
Meni se u pripremi  baš svidjelo ovo slaganje tijesta i nadjeva i žao mi je što nisam tijesto što tanje razvaljala i slagala više slojeva tijesta i nadjeva, to bi sigurno bilo efektnije, a meni se nešto čini da bi bilo i ukusnije.
Ovako mi je malo smetalo deblje tijesto, a odgovaralo mi je jako što je na kraju dominirao okus same koprive.  Sir, jaje , pa čak i kukuruzno brašno su u ovoj kombinaciji i omjerima ipak "sporedni igrači" , a kraljica kopriva je došla do svog punog izražaja. 

Pite su kod mene i te kako prošle, dok se I.baš i nije počastio. Prvo mu nije baš bilo najsjajnije što bi trebao jesti koprivu iako zna da ovako obrađena ne peče :) ,  pa iako su mu se pite na pogled svidjele okusom se baš i nije oduševio, ali probao je,..... meni dosta :) Ipak, nakon zobenih muffina iz prošlog posta i sada pite od koprive sljedeći put ide nešto  da se i I. počasti, zaslužio je nešto fino po njegovom guštu :)

A meni je i sada fino :) tako da ću pojesti još koji zalogaj meni dobre i drage pite i kopriva će se naći još koji put na stolu u ovom ili nekom drugom izdanju !







Broj komentara: 16:

  1. Ah, draga moja, zaista je tako, malo je njih koji su iskreni. Davno, jako davno, još u gimnaziji, naučila sam tu lekciju. Od tada, imam jako malo ljudi koje zovem prijateljima. Pa i neki "prijatelji" uspjeli su me razočarati. Više ne smatram da je to moja greška ili poraz, već na to gleam kao na ljudsku prirodu. Mićem se od njih i prihvaćam druge koji su blagonakloni, koji cijene u meni ono dobro, žele mi pomoći i ne osuđuju moje mane. Jednako tako se i ja ponašam prema njima.
    Divne su ove pitice, hvala ti što si me podsjetila na koprivu, imam ih blizu kuće, potražiti ću i nabrati i baš ovako iskoristiti. :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Bas ti je lepa pita. Za mene je kopriva pomalo nostalgicna biljcica. Baka je spremla cesto dok je mlada i sveza, najcesce je pravila proju sa njom, i tako smo je najvise voleli. Ovde gde sam ja sada, koprive ni nema, iskorenili su je dobrim delom. Stvarno je zdrava i ukusna kad se spremi, steta je ne iskoristiti je :)

    OdgovoriIzbriši
  3. "Dobri ljudi si kao dijamanti - moras kopati kroz mnogo prljavstine da bi dosao do par blistavih kamencica" - tako tjesim svoje djecake kad mi se pozale na neiskrena i nedobronamjerna prijateljstva. Mi stariji znamo da je to tako, ali ipak se ponovno povrijedimo kod nepravednih situacija.
    Koprive ovdje nema; cekam putovanje u Bosnu da bih ponovno jela pitu od koprive. Volim i neobican okus i zdravlje u njoj.

    OdgovoriIzbriši
  4. Divno izgledaju te tvoje pitice, nisam nikada probala korpivu u jelima, pila sam samo caj (od susenih listica) koji je odlican za obnovu organizma ovako s proleca, prepun gvozdja i drugih korisnih sastojaka... verujem da ces nam smisliti jos neki fini "zeleni" receptic.:))

    OdgovoriIzbriši
  5. i ja sam ovih dana u tem fazonu. Ljudi su jaki na rečima ... kad si u nevolji , nigde nikoga još su i sarkastični. Pita je odlična , svidja mi se kombinacija sastojaka . Ja nemam ove posudice , pa ću verovatno praviti u plehu. Kopriva ima intenzivan ukus . Baš zbog tog žarenja i mravlje kiseline je redje pravimo , ali ko ume da spremi prava delicija . Po ovom receptu neću omanuti :*

    OdgovoriIzbriši
  6. Što kaže Laka kuharica još u srednjoj školi sam prestala da budem "idealista" kada su ljudi u pitanju i pomirila se s tim da nisu svi kao ja... ipak nisam dozvolila da ja postanem kao ONI ma kako me povredili s vremena na vreme...
    Koprivu volim i ova klopa divno izgleda :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Takav i ja imam osječaj, umijesto da smo si dobri stoji ona čovijek je čovjeku vuk.
    Pite super izgledaju.

    OdgovoriIzbriši
  8. Odavno sam naučila lekciju...LJUDI. Koprivu radim od proljeća do jeseni, raste mi ispred kuće. Često radim kao juhicu, savijaču i s krumpirom. Djeca vole taj ukus. Valjalo bi probati ovu pitu, staviti ću je na listu...

    OdgovoriIzbriši
  9. Eh, da, rijetki su dobri prijatelji, ali su tim više dragocjeni! Ipak treba pružiti ruku, jer ponekad, ne često, nađemo dragulj među kamenjem.
    Koprivu često pripremam, raste mi na vrtu. Najčešće ju radim s krumpirom i češnjakom, kao blitvu, u štrudli sa sirom i sušenu za čaj. Može se zamrznuti kao špinat, pa koristiti tokom zime.
    Jako mi se sviđa ovaj recept, prekrasno izgleda. Svakako ću isprobati!

    OdgovoriIzbriši
  10. Uvod me nekako dirnuo jer i ja razmišljam kao i ti. Ne samo da se teško nosim kada je neko prema meni neiskren, već ne volim gledati ni čuti za međusobne sukobe drugih ljudi. Ne želim znati... To je moj izbor.
    Pitice su jako, jako dobre!

    OdgovoriIzbriši
  11. Dobar uvod i poveznica s koprivom koja te opeče kad "joj pružiš ruku"...ona to naravno radi nesvjesno i zbog opstanka, a ljudi? eh...
    Pite s koprivom su odlične, također radim s kukuruznim brašnom koje se jako dobro slaže u kombinaciji. Tvoje baš krasno izgledaju, fora su mi ovi slojevi i boje su super :)

    OdgovoriIzbriši
  12. Nije za utjehu, znam, ali, opeći ćeš se još koji put! Jer, prepoznati uvijek i na vrijeme neiskrenost, značilo bi uvijek sumnjati i pristupati s figom u džepu, značilo mi promijeniti sebe na gore. Pita je gotovo doslovno "zlaćana", neopisivo mami i uvjerena sam da je i takvog okusa. :)

    OdgovoriIzbriši
  13. Baš sam neki dan mjerkala mladu koprivu u dvorištu i razmišljala kako ću ju pripremiti. Nisam ju još jela u kombinaciji s kukuruznim brašnom, a sigurno mora biti fina.

    OdgovoriIzbriši
  14. Branka, puno puta ćeš se opeći kroz život, ali ono što nas ne slomi napraviće nas da smo jači. Puno puta sam se "opekla" u životu i kažem sebi, budi obazriva sledeći put... i opet se "opečem" jer verujem ljudima a ljudi su ljudi, neki dobri, neki manje dobri, neki pakosni...ali to neće promeniti mene..ostani to što jesi i budi obazriva.
    Koprive jako volim i svakog proleća pravim od nje čorbice, pite, proju...mi imamo sreću da je prijatelj zasadio koprive u svojoj bašti a one se šire kao korov svuda i i on, da bi se spasio od tolikih kopriva nam da da naberemo koliko god želimo.
    Koprive su dobre ko ima reumu da ih malo žare ( ti si dosta mlada za to ), inače branje kopriva je posao mog muža a ja, sa kožnim rukavicama ih čistim.

    OdgovoriIzbriši
  15. Pozdrav, super izgleda, hacu da ti kazem da stalno kad mi zatreba koja ideja za neku vrstu marmelade uvek kod tebe na blogu mogu da nadjem. Veliki pozdrav iz Stuttgarta.

    OdgovoriIzbriši
  16. Draga Branka divan uvod si napisala,zaista toliko je ljudi i njihovih ćudi,ne znam ni broja koliko puta sam se opekla,ali opet ipak vjerujem u dobro..pita je malo reći fantastična,taman mi pristižu mlade koprive za isprobati ju.

    OdgovoriIzbriši