četvrtak, 27. rujna 2012.

Žele bomboni od zelenih i crvenih rajčica

U ovomjesečnom krugu blog igrice "Ajme koliko nas je" koju je pokrenula monsoon, naša domaćica draga Tamara sa bloga "What´s for dessert?" za temu nam je zadala - pumidori ! Ili, kako ih još zovemo, rajčice ili paradajz, a u Dbk su pomadore.

Kada sam vidjela temu koju je Tamara objavila jako sam se razveselila jer rajčice volim, volim, i onda još malo volim i znam da će se sada na jednom mjestu naći puno divnih recepata sa rajčicama koje ću rado isprobavati. Nema tog načina na koji ih pripremima a da mi nisu dobre, no ipak najviše uživam u svježim rajčicama, uobičajeno na salatu a nekada je samo operem, uzmem u ruku i pojedem. Rajčica me uvijek osvježi, a isto tako svako jelo mi učini ukusnijim , sočnijim, a ako je neka dobra vrsta u pitanju i mirisnijim.

Iz godine u godinu upoznajemo se sa sve više vrsta rajčice , i sa sve više boja rajčice. Nekada smo znali za domaću crvenu rajčicu i to je to. Danas su tu male i velike sa svim svojim nazivima, oblicima, i bojama, crvene, zelene, žute........, kod mene u kuhinji našle su se crvene i zelene.






Rajčice sam do prije koju godinu povezivala uglavnom uz slana jela, no onda je došao trenutak da ih počmem degustirati i pripremati i u slatkim varijantama. Uostalom, u saftove od rajčica ili sa rajčicama uvijek ide i poneka žličica šećera. Uz žličicu šećera ići će i malo cimeta, i ...., malo po malo , eto nas u slatkoj varijanti. Tako sam prošle godine moje prve zelene rajčice pripremila kao slatke i smjestila ih u košarice od lisnatog tijesta, recept je ovdje.

Ovaj put imala sam namjeru u igrici sudjelovati, sada već skoro tradicionalno, sa marmeladom :) . Međutim, kako sam kombinirala marmeladu tako su mi misli letjele dalje i prvotno zamišljena marmelada se pretvarala u žele, a onda sam u jednom trenutku promislila da bi se i žele mogao pretvoriti u žele bombone !

Dakle, biti će rajčice u slatkoj varijanti. Rajčice - bomboni ! :) .






Zanimljivo je da ja zapravo ne volim žele bombone, rijetko što bi me natjeralo da kupim a zatim i pojedem žele bombone, ne pamtim niti kada sam to napravila. Ne volim niti u kuhinji koristiti želatinu osim ako baš moram. Pa eto, sada sam napravila sve ono što ne volim da bih dobila ono što želim i volim :)
Želatina i žele bomboni na jednoj strani - rajčice zarobljene u bombonima na drugoj strani. Isplatilo se zažmiriti, uz malo kombiniranja i dodataka baš su mi se svidjele u ovom izdanju.

Za početak sam napravila manju količinu i zelene rajčice sam iskombinirala sa jabukom i vanilom , a crvene rajčice su dobile drugu kombinaciju sa kardamomom , obje na kraju slatke i nježne , ......, no umjesto da puno pričam radije pripremimo sastojke, pripremimo kalupiće (ja sam koristila silikonske za praline i kalup za kockice leda)  i krenimo sa receptima.






Žele bomboni od zelenih rajčica sa jabukom

- 100 ml soka od zelenih rajčica (imate li sokovnik jednostavno dobijete sok, a bez sokovnika rajčice je najbolje skuhati i onako omekšale kroz gazu procijediti u sok)
- 50 ml soka od jabuke (postupak dobivanja soka je isti kao kod rajčica)
- 50 ml vode
- 200 g šećera
- 2 vrećice vanilin šećera
- 4 listića želatine
- kristal šećer za oblaganje bombona


- Listiće želatine namočiti u hladnu vodu i neka tako stoje oko 5 minuta dok ne nabubre
- Vodu staviti u posudu za kuhanje i dodati šećer i vanilin šećer, kuhati dok ne prokuha , a zatim još 10-tak minuta dok se pomalo ne počme zgušnjavati i reducirati. Poželjno je stalno mješati
- Dodati sok od rajčica i jabuke, procijeđen kroz gazu tako da bude što čišći
- Kuhati uz stalno mješanje dok pnovno ne uzavri.
- Čim uzavri maknuti sa vatre , dodati nabubrene listiće želatine i umješati ih da se rastope.
- Razliti u pripremljene kalupiće (prethodno ih lagano premazati uljem)
- Ohladiti na sobnoj temperaturi, a zatim u frižideru dok se ne stegne, najbolje je da ostane u frižideru 24 sata i tada će se sigurno stisnuti

Izvaditi bombone iz kalupa i obložiti ih kristal šećerom.

I eto ih, tu su mali-zeleni žele bomboni.





Meni su uistinu finog okusa, rajčica prevladava, zelena rajčica je malo trpka okusa pa jabuka i vanila dodaju potrebnu blagost i bomboni postaju slatki i nježni.



Žele bomboni od crvenih rajčica sa kardamomom


- 150 ml soka od crvenih rajčica (imate li sokovnik jednostavno dobijete sok, a bez sokovnika rajčice je najbolje skuhati i onako omekšale kroz gazu procijediti u sok)
- 50 ml vode
- 200 g šećera
- 1 vrećica vanilin šećera
- 1/2 žličice mljevenog kardamoma
- 4 listića želatine
- kristal šećer za oblaganje bombona


- Listiće želatine namočiti u hladnu vodu i neka tako stoje oko 5 minuta dok ne nabubre
- Vodu staviti u posudu za kuhanje i dodati šećer i vanilin šećer, kuhati dok ne prokuha , a zatim još 10-tak minuta dok se pomalo ne počme zgušnjavati i reducirati. Poželjno je stalno mješati
- Dodati sok od rajčica procijeđen kroz gazu tako da bude što čišći
- Dodati kardamom
- Kuhati uz stalno mješanje dok pnovno ne uzavri.
- Čim uzavri maknuti sa vatre , dodati nabubrene listiće želatine i umješati ih da se rastope.
- Razliti u pripremljene kalupiće (prethodno ih lagano premazati uljem)
- Ohladiti na sobnoj temperaturi, a zatim u frižideru dok se ne stegne, najbolje je da ostane u frižideru 24 sata i tada će se sigurno stisnuti

Izvaditi bombone iz kalupa i obložiti ih kristal šećerom.

I eto ih, tu su mali-crveni žele bomboni.







I ovi su jednako zanimljivi , sa karakterističnim okusom rajčice, dodatak kardamoma im podigne okus, degustirajući osjećam ih nekako kao baršunaste.


Iako mi je ovo izdanje rajčica samoj palo na pamet, kada je sve bilo gotovo, moram priznati da me pomalo iznenadilo :) Gledam li ja to i jedem li ja to stvarno žele bombone od rajčica, i još mi se k tome sviđaju ? Hm, pa odgovor je samo jedan - da, upravo tako ! :)






Ove recepte šaljem dragoj Tamari kao moje ulaznice u ovomjesečni krug igrice Ajme koliko nas je.


I na kraju, obećanje vezano za prošli post (Bakalar na bijelo i pasutice sa mladim lukom) i moga gosta, hm da, malo sam to "smotala" sa dragi I., pa koji dragi , čiji dragi..... :)
Ma sve je to tako jednostavno, iako se dogodilo pomalo neobično i svakako neočekivano. Ukratko, prošle godine u ovo vrijeme imala sam malu prometnu nesreću, gospodin sa čijim motorom sam imala "bliski susret" pozvao je prijatelja koji je tada došao,.........,i kako je onda došao tako više nije otišao :) , i danas smo tu. Ali ne, nisam baš odmah pala na šarm, fotkice, pizzu, pa niti na marmelade u njegovoj izvedbi ......, ali proljeće je već napravilo svoje i osim što je od tada "dragi" odnosno "moj dragi I." :) došao je i do titule gosta kuhara i fotografa :). I ne manje važno, I. je uvijek tu da podrži sve moje "manevre" u kuhinji, od isprobavanja vaših recepata i osmišljavanja mojih do degustacije svega što iz kuhinje izađe pa i ovih žele bombona od rajčica :) iako bi radije da sam napravila nešto "normalno". Podrška uključuje i  zajedničko pretraživanje ponude na placu, odlaske u prirodu, ali i trenutaka moga bijega u čaroban svijet marmeladica........, i da ne nabrajam dalje kada ionako sve znate , samo ću još  dodati : "Thanks I." !


četvrtak, 20. rujna 2012.

Bakalar na bijelo i pasutice sa mladim lukom , i ......gost kuhar i fotograf :)

Gost u mojoj kuhinji i gost na mom blogu !? Da, upravo tako :) Do sada nisam baš imala goste na blogu osim što bih predstavila poneki recept moje mame, sestre ili prijateljice, ali to zapravo i nisu bila gostovanja u ovom smislu. Nisam niti ovaj put baš onako službeno pozvala gosta, dogovorila termin i sve onako kako bi po nekoj proceduri išlo, ........ovaj gost se sam ušuljao :), donio, skuhao, fotkao, ....., meni se to sve skupa jako svidjelo i zamolila sam ga da kao što je on mene počastio ovim jelom sada zajedno počastimo i vas. "Može" rekao je , ali uz jedan uvjet : "ti pišeš post, a moje je sve ostalo" . U redu, uvjet sam naravno prihvatila i još ga proširila, ja ne samo da pišem nego i degustiram :) . Dogovoreno !


Sada bi bilo u redu i da predstavim moga gosta i krenuti ću sa time da ste sigurno primjetili da već par mjeseci na blogu imam bolje fotkice od onih ranijih i to me baš veseli i dalo mi je neki novi poticaj ne samo u kuhanju nego i da se malo više pozabavim samom fotografijom. Spomenula sam već  i dragog I. koji se za to najviše zaslužan, koji se osim što je ljubav prema fotkanju i fotografiji prenio i na mene, pobrinuo i da sada imam puno bolji fotić, a i danas je prisutan kao  mentor kada malo zapnem i zapravo svaki dan imam priliku nešto novo naučiti .Kada već predstavljam dragog gosta kroz njegovu fotografiju moram reći i da je I. samozatajan i skroman, za svaku fotkicu reći će da je trebala ispasti još i bolja i da je ne treba baš nešto hvaliti i pokazivati. Ali ja sam odlučila da treba :), sviđaju mi se njegove fotkice, a posebno ove današnje koje su nastale prije nešto više od mjesec dana, a ja ih uvijek iznova rado pogledam. Ovaj bakalar koji u današnjem jelu ima glavnu ulogu mi je definitivno favorit:






Obzirom da I.danas nije samo gost fotograf već i gost kuhar lako je zaključiti da se voli ušuljati u kuhinju i sa nečim finim iz nje izaći, uvjet je da tamo boravi sam, jer kako kaže "niti u najvećoj kuhinji nema mjesta za dvoje :) . Iz kuhinje od I. izaći će uglavnom jednostavna jela  uz poneki začin koji se ja ne bih sjetila staviti, ili pripremljena i servirana malo drugačije od onoga kako uobičajeno radimo, i gurmanski užitak je zagarantiran.

Gosta sam predstavila, a što se tiče današnjeg jelovnika volite li bakalar onda ga sigurno volite i pripremljenog "na bijelo", ja ga definitivno volim , a ponajviše jer mi ovako ostane najviše njegovog izvornog okusa.
A pasutice koje su mu pridodane kao prilog su mi otkriće. Mali kvadratići domaće tjestenine kupljene u trgovini na Krku su me skroz osvojili, probala sam je i do sada mi je ostala najdraža tjestenina koju sam jela. U ovu kobinaciju uklopila se izvrsno. 

Za pripremiti bakalar potrebno je malo pred-pripreme  i planiranja jer je glavni sastojak u tom smislu malo zahtjevniji :) i sve skupa kreće 2 dana ranije. Da, točno dva dana ranije na moja vrata pozvonio je I. sa veeelliikim metalnom posudom u rukama, vrećicom krupne morske soli i  u društvu glavnog sastojka, ovdje prisutnog bakalara :






I krenuli smo. Jednostavno, bakalar je potrebno namočiti u hladnu vodu, poklopiti i neka tako stoji 2 dana. Imate li posudu predviđenu za to , super , a ako nemate i bilo koja druga posuda u koju će se bakalar udobno smjestiti biti će dobra.  Kod mene se cijeli postupak događao na lođi, iako sam u cijeloj priči bila u svojstvu promatrača lijepo sam dva dana živjela sa bakalarom koji se namakao, srećom vrijeme je dozvoljavalo širom otvorene prozore što je dobro došlo iako je bakalar boravio u poklopljenoj posudi. Dobila sam samo zadatak povremeno ga otvoriti i pogledati. Ne znam čemu je to služilo, ali jesam, povremeno sam ga otvorila i pogledala :)






I nakon dva dana namakanja evo nas konačno kod trećeg dana kada kuhamo i jedemo :)



Bakalar na bijelo i pasutice sa mladim lukom
(za 2 osobe)

- 1 sušeni bakalar , cca 250-300 g
- 2 manja krumpira
- maslinovo ulje , cca 300 ml, dodavati ga po potrebi
- sol
- papar
- 2-3 režnja češnjaka (mi smo izostavili , alergija :()
- 300-400 g pasutica
- 2-3 mlada luka - zeleni dio

- Bakalar izvaditi iz vode u kojoj se namakao, vodu proliti i zamjeniti je novom hladnom vodom, posoliti , vratiti bakalar u posudu i kuhati dok potpuno ne omekša, trebati će oko 2 sata.
- Omekšali bakalar očistiti i ostaviti samo bijeli dio mesa.
- Krumpire narezati na kockice, skuhati i dodati mesu od bakalara
- Zatim pridodati i nasjeckani češnjak, soli i papra i oko 1 dcl maslinovog ulja. Sve umješati i koliko je moguće usitniti štapnim mikserom.
- Sada slijedi najdulji i zapravo najteži dio pripreme. Bakalar će dosta upijati ulje i treba ga stalno nadodavati i istovremeno usitnjavati, malo štapnim mikserom, malo ručno. Zatim opet, malo ulja pa malo štapnim mikserom , pa malo ručno, ........., trajalo je ovo dobrih 20-tak i više minuta , sve dok se ne dobije skoro pa "pjenica" od bakalara. Muška ruka i strpljenje je tu od velike pomoći :), mislim da ga ja sama nikada ne bih baš ovako uspjela usitniti. Uostalom, uvijek se može u nekoj fazi prekinuti i ostaviti da bude i poneki krupniji komad bakalara. Potrebno je još zabilježiti da će bakalar u početnoj fazi imati više žućkastu boju koja će daljnjim usitnjavanjem i dodavanjem ulja biti sve svijetlija, skoro do sasvim bijele.

Na kraju, gotovo je kada dobijemo konzistenciju namaza, još ga posolimo i popaprimo po želji.
Mi smo ga servirali sa listom lovora i komadom sušene rajčice iz ulja i dodatno posuli šarenim paprom.






- Pasutice skuhamo standardno kao tjesteninu (ne zaboraviti posoliti vodu).
Tu se današnji glavni kuhar i ja malo razmimoilazimo jer je njemu standardno vrijeme kuhanja onoliko koliko piše na pakiranju, a može i minutu manje, dok meni može i minutu više :). Sada je bilo minutu manje i pasutice su bile "al dente" , a ja sam morala priznati da su bile i više nego dobre ! 
- Zeleni dio mladog luka, i manji dio bijele glavice, nasjeckati na komadiće
- Skuhane pasutice isprati, a u posudu u kojoj su se kuhale staviti 1-2 žlice maslinovog ulja i nasjeckani luk
- Luk minimalno zapržiti, pridodati skuhane pasutice i na laganoj vatri sve dobro promješati
Maknuti sa vatre, neka se koju minutu odmori i spremno je za serviranje.

Sada mogu priznati :), koliko god je bakalar ovdje nekako "glavni", toliko su mene prije svega oduševile ove pasutice.






I konačno, serviramo sve zajedno i  prava degustacija može početi :)






Koji komadić kruha će dobro doći , bez obzira što je na tanjuru tjestenina, degustacija bakalara na komadiću finog, hrskavog kruha je i više nego poželjna






Naravno, bez čašice vina ovakvo jelo ne treba niti početi jesti. Crno molim ! :)






Već sam rekla da se meni sve skupa jako svidjelo i nadam  se da ćemo uskoro ovo ponoviti, spremna sam i na ponovni suživot od 2 dana sa bakalarom u namakanju :)

Hvala mom današnjem gostu, dragom I. što nas je počastio ovim bakalarom i pasuticama . Hvala mu što je pristao biti gost u mojoj kuhinji i na blogu !  I nadam se da ćemo se još družiti i ovako fino častiti :)







četvrtak, 13. rujna 2012.

Džem od pečenih šljiva sa cimetom i grožđicama

Prije skoro već dvije godine dobila sam poveću količinu ličkih šljiva i što napraviti od tih silnih šljiva nego džemove, sjećam se dobro da me uhvatila prava "džemo-šljivomanija" :) i džemovi od šljiva nizali su se jedan za drugim. Sve što sam tada napravila možete naći u mojim postovima Šljivasta džemijada part 1.(ovdje) i Šljivasta džemijada part 2. (ovdje).

Godinu kasnije mislila sam da neću raditi nikakav džem od šljiva, imala sam još malo i onih lanjskih džemova, a i nisam imala neku novu kombinaciju ....., no, javila mi se draga Snježa sa bloga Vrtaljica sa receptom za Crni džem (Confiture noir) koji me odmah privukao i koji sam jednostavno morala isprobati. I tako da su se šljive opet našle u džemu, a recept je ovdje.






Uostalom, kakva bi to sezona šljiva bila a da ne završe u barem jednom džemu !? :) . Iako su i kolači sa šljivama, šljive u brandyu, kompotu, jogurtu ,savijačama , ...., odlične slastice koje volim i to sve više i više, ipak i ovaj put sam odlučila napraviti i džem od šljiva.

Šljive ovih dana možemo naći baš na svakom koraku i po povoljnoj cijeni. Iako se kaže da za džem mogu biti i one lošije i najjeftinije (ionako se ukuha) ja se ne slažem sa tim kriterijem i obratiti ću pažnju na kvalitetu voća koje stavljam u marmeladu. Srednja cijena koja sa sobom obično nosi srednju ili višu kvalitetu bila je kriterij i kod kupovine ovih šljiva. I nisam se nimalo prevarila kada sam ih na tržnici odabrala, šljive su izvrsne (bile :) ) Bez obzira što su bile malo tvrđe, mirisale su jako lijepo, i bile su ukusne i slatke, ono što se kaže prava šljiva.






Već mi je postalo uobičajeno malo se pocjenkati kod kupovine voća, onako kao ja ću kupiti 2-3 ili više kg, a vi malo spustite spustite na cijeni, pa malo popričamo, malo se nasmijemo i svi zadovoljni,  ..... i odradim tako istu priču i sa šljivama :). Da, nekada se redovno kupovalo po 2-3 kg a cjenkalo za puno veće količine, na žalost danas je to puno drugačije , cijene i kriza učinili su svoje. I kada sam moje nove šljive :) veselo donijela doma prvo sam odvojila dio za ponijeti na posao (odavno već ne nosim kekse i slične grickalice, osim u iznimnim prilikama, već se do ručka jede voće, a šljive su u tu svrhu dosta praktične za ponijeti). Zatim sam dio odmah degustirala i tada je već došlo vrijeme za spašavanje kilice koja ide za džem. Zapravo dvije kile i dva džema.

Prvi džem koji sam skuhala je standardna varijanta Džema od šljiva sa malo ruma, napravila sam manju količinu, onako da se nađe koja teglica, zimi uvijek razveseli :), a kako mi se baš svidjelo kako je ispao mislim da ću za svaki slučaj ovih dana napraviti još koju :)






Drugi džem koji sam napravila je ovaj koji danas predstavljam i za koji pišem recept. Ništa spektakularno novo, ali palo mi je na pamet da bi moglo baš ovako i kombinacija i džem su me osvojili već u prvim minutama pripreme kada je miris krenuo iz pećnice.

Džem od pečenih šljiva je nešto drugačiji od pečenog džema od šljiva koji se već udomaćio , ovdje se ne peče cijeli džem već se peku samo šljive, a kasnije još ide kuhanje. Slično onome kojega sam radila od marelica, Džem od pečenih marelica (ovdje) . Kako mi se taj od marelica ovako pripremljen jako svidio i sada sam se odlučila na isti način pripreme. Dodatak cimeta uz šljive mi je bio prirodan, a za grožđice znam da se uklapaju u ovu priču. Sada sam se sjetila da je vrlo sličan džem radila i draga Nataša sa bloga Gastro fusion, njezin recept je ovdje.

Dakle, pripremimo šljive i krenimo :)


Džem od pečenih šljiva sa cimetom i grožđicama

- 1 kg šljiva očišćenih od koštica
- 250 g smeđeg šećera (trošimo 50g + 200 g)
- 2 žličice cimeta u prahu
- 1 vrećica vanilin šećera
- 50 g grožđica


- Šljive, oprane i očišćene od koštica prerezati na polovice i slagati ih u tepsiju od pećnice na koju je prethodno stavljen papir za pečenje (na jednu tepsiju,  gusto posložene,  stane točno 1 kg šljiva)
- Složene šljive zatim ravnomjerno posuti sa 50 g smeđeg šećera i sa 2 žličice cimeta
- Staviti ih u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i peći oko 20 minuta (već nakon 5 minuta početi će se razvijati divan miris cimeta, šljiva, lagano karameliziranog šećera)
- Pečene šljive prebaciti u posudu za kuhanje i obavezno dodati sav sok koji su pustile u pečenju (šljive će pustiti dosta soka, ja sam ga imala skoro 2 dcl)
- Šljive u posudi za kuhanje po želji usitniti štapnim mikserom (ja sam tek malo usitnila, uglavnom sam ostavila komade), dodati preostalih 200 g smeđeg šećera, vanilin šećer i grožđice.
- Kuhati na srednjoj vatri uz stalno mješanje dok se ne zgusne, trebati će oko 45 minuta

Džem je gotov, razliti ga u čiste i zagrijane staklenke, dobro ih zatvoriti , okrenuti na poklopac i ostaviti da tako stoje 10 minuta. Vratiti ih na pravu stranu, ohladiti i potom degustirati :)

A zatim.... degustacija !  to je uvijek najuzbudljiviji dio kada nešto novo kombiniram i pripremam. Tako je bilo i ovaj put, nije posebno novo, ali sam ipak jedva dočekala da otvorim prvu teglicu.
Već na prvi pogled u teglicu i , ........, bila je to ljubav :)





Ostala je ljubav i  kada sam ga probala :). Malo me iznenadio intenzivan okus grožđica koji je prisutan iako šljive su one koje prevladavaju, tako treba i biti. Udio šećera je nešto manji nego obično kod džemova, ali i grožđice su dovoljno slatke da mi se čini da bi i samo sa šećerom koji ide za vrijeme pečenja i sa grožđicama opet bio dovoljno sladak. Tako ću ga napraviti slijedeći put, baš da vidim kako će ispasti :)






Dok ne isprobam i verziju sa još manje šećera i dok ne bude još koja teglica ispunjena džemom, za sada vas  još malo častim ovim što imam.
Izvolite, meni je zbilja mmmm....... :)




petak, 7. rujna 2012.

Marmelada od bresaka sa mentom

Ljeto nas polako ali sigurno napušta, jesen će se ubrzo ušuljati kako to inače običava. Dođe tiho, polako, zašuška otpalim lišćem i donese nam svoje divne boje i divne plodove. Kalendarski , jesen dolazi uskoro, što se plodova tiče plac već izgleda pomalo jesenski, ali isto tako niti ljeto se još ne da samo tako otjerati.  Volim ja jesen i  uvijek je radosno dočekam , ali ne dam  još niti ljetu da otiđe ! :) 

Iako je ljeto bilo vruće, suša nas je već umorila, požari su nas neugodno pratili , sada na kraju  kada uživamo u babljem ljetu ja na sve to zaboravljam i želim barem još koji sunčan i topao dan. Jučer, kasno poslijepodne, sam u jednom trenutku pogledala kroz prozor i kasno poslijepodnevno sunce je tako lijepo palo na susjednu zgradu i privuklo je moj pogled i moju pažnju. Zadržala sam se na toj lijepoj slici, nije baš kao kada uživate u prirodi uz more ili u šumi, ali  sve je odjednom bilo u divnim ljetnim bojama , žuto, narančasto, crvenkasto, ......., kao ove breskve :) 






Breskva je za mene jedan od simbola ljeta . Viđam ih dosta i zimi u samoposluživanjima,  ali tada na njih ne obraćam pažnju, nekako nije to vrijeme za breskvu , a i ne može mi ta breskva zamirisati onako kako treba, nikako ! Ali zato, kada krenu prve prave breskve i kada osjetim njihov miris kada prolazim pored njih onda ih itekako primjetim i uvijek reagiram. Prvo zato što ih volim, drugo zato što su breskve voće moga odrastanja, u Dbk se zovu "praske" i ljeti nećete ući u nečiju kuću a da na stolu nije zdjela sa breskvama. Pamtim naravno  i da su nekada breskve bile sočne i pune mirisa i okusa dok je danas kao i sa ostalim voćem i povrćem situacija ipak nešto drugačija. No ipak, upravo takve, drugačije, a zapravo onakve kakve bi trebale biti našla sam u Dbk kada sam bila na odmoru i kada im nisam odoljela. Uobičajeno u takvim situacijama, bez obzira na cijenu (ipak je to bilo u Dbk  pa se cijene pamte :) ) , kupila sam ih nešto više i odmah znala da će se dio naći u marmeladi. 






Našle su se u marmeladi od bresaka, ali i ne samo od njih :). Dok mi je gospođa na placu vagala breskve ja sam već bila na drugom kraju njezinog pulta i uživala u lijepoj količini i izboru začinskog bilja koje se uvijek kod nje nađe. Već sam više puta kod nje kupovala mentu, sušila je i kasnije takvu koristila. Sada mi je toliko dobro izgledala da mi nije palo na pamet sušenje već sam je htjela iskoristiti ovako svježu. Pa da, praviti ću marmeladu od bresaka i dodati ću joj mentu . Prava ljetna, osvježavajuća kombinacija ! 
Osim ove marmelade mogu vas još ponuditi i sa onima iz prošlih sezona, te kombinacije i recepte možete naći ovdje i ovdje. Zatim je tu i recept od drage Dajane koji sam isprobala , ovdje 

Bez obzira što je ljeto sada na izmaku bresaka ima još dosta na placu i još uvijek se stigne malo ih pospremiti u teglice. Pokoja breskva i koji listić mente i komadić  ljeta ste sačuvali za tmurne zimske dane :) 






Marmelada od bresaka sa mentom

- 1 kg bresaka (očišćenih od koštica) 
- 1/2 limuna - sok 
- 400 g šećera 
- 2 vrećice vanilin šećera 
- 15-tak grančica svježe mente 

- Breskvama odstraniti koru , narezati na kockice i staviti ih u posudu za kuhanje. 
- Preliti ih sokom od limuna i sve promješati. 
- Dodati oko 5 grančica mente , dodati vode da prekrije breskve i staviti ih kuhati dok dobro ne omekšaju, oko pola sata 
- Maknuti sa vatre , grančice mente odstraniti, i odliti "višak vode", tj. ostaviti oko 1 dcl vode u kojoj su se kuhale breskve. 
- Omekšale breskve dodatno usitniti štapnim mikserom, dodati šećer i vanilin šećer i dobro umješati. 
- Preostalih 10-tak grančica mente povezati u komadiću gaze i staviti ih u smjesu bresaka i šećera . 
- Kuhati na umjerenoj vatri uz stalno mješanje dok se ne počme zgušnjavati, oko 45 min do 1 sat. 
- Izvaditi grančice mente umotane u gazu. 

Marmelada je gotova, razliti je u čiste i zagrijane staklenke. Dobro ih zatvoriti, okrenuti na poklopac i neka tako stoje 10 minuta, a zatim vratiti na pravu stranu i pustiti da se ohladi. 
I evo mirisne marmelade ! 
























A zatim slijedi ono što najviše volimo, degustacija :) 
Žličicu u ruke, malo odvojiti u zdjelicu ,  i krećemo.............







Za ovu marmeladu nisam imala dilemu oko toga da li će mi se svidjeti. Još dok sam je kuhala toliko je dobro mirisala da sam jedva čekala da bude gotova, da se ohladi i da je probam. Uostalom , ovo je i moja omiljena kombinacija, stoga sam za objektivno mišljenje morala naći druge degustatore. 






Nije bio problem naći degustatore , a kako sam vidjela nije niti njima bio problem degustirati :) . Marmelada je baš osvježavajuća, ima mente a nigdje je ne vidiš :) , a breskva i menta se uistinu vole. 
Ne trebam ništa posebno dodati osim da sam je od tada napravila još 3 puta  i na kraju za sebe nisam uspjela sačuvati niti jednu teglicu, ........, ali bresaka na placu još ima...... :):) 




ponedjeljak, 3. rujna 2012.

Poveruni u maslinovom ulju

Ljeto nam zadnjih dana nešto hoće - neće, vrijeme se malo pokvari, zahladi i padne kiša, a već sutra dan evo nam natrag sunca i topline. Još uvijek je vruće, ali sunce više nije onako jasno i jako kao za pravih ljetnih dana, pravo ljeto je na izmaku, stiže bablje ljeto. Bablje ljeto  je moje najdraže vrijeme u godini i tada najviše žalim što sam veći dio dana u zatvorenom prostoru i zapravo niti ne stignem uživati u tim lijepim danima. Zato su tu vikendi da to nadoknade.

I ovaj vikend sam započela sa subotnjom kavicom u gradu i odlaskom na Dolac. Iznenadio me Dolac, bilo je kišno, pomalo i prohladno  i nimalo lijepo vrijeme, a plac je bio prepun povrća i voća. Pun boja, mirisa, atmosfere, ....., sve je bilo tu, ali obzirom na kišu koja je padala i kišobran koji je zauzeo jednu ruku, zatim pomalo i gurkanju između pultova i klupica i laganoj nervozi nisam dugo ostala. No dovoljno da kupim ono po što sam došla i da upijem sve što sam vidjela. A vidjela sam da se bliži jesen, grožđe, jabuke, bundeve, ........, čekajte !  ja želim još malo ljeta :)  i zato ću se vratiti na jednu ljetnu priču i ljetno povrće kojega još uvijek ima i kojemu uživamo. Uvijek se nađe i koji komad koji  ne možemo potrošiti sada, a možemo ga i želimo spremiti za kasnije.





Ova ljetna priča je počela prvi dan mog odmora u Dbk. Kao i uvijek kada dođem javljam se mojoj dragoj prijateljici M. , tu sam, vidimo se, ......., i onda se sutra dan vidimo. I ovaj put je bilo tako, ali na čvenku nismo bile same :) , M. je rekla :  "stižem ti sa povrćem iz naše baštine " , i stigla je M. , a sa njom je stiglo i  povrće.
Puno puta kada kupujem uzmem u ruku rajčicu, papriku, patliđan i bude mi žao kada ne miriše onako kako je nekada mirisalo, kada vidim kako divno izgleda ali zapravo nema neki okus, kada ih jedem pod nazivom "zdravo", a nisam sigurna koliko je baš zdravo i koliko je uopće prirodno dozrelo. Moja M. me prije par mjeseci razveselila sa informacijom da su ona i njezin muž odlučili dio zemlje koju imaju pretvoriti u vrt ili kako mi u Dbk kažemo "baštinu". Vrt je obično oko kuće, a baština je dalje od kuće. Tako je i sa njihovom baštinom. Na žalost, došla sam u vrijeme kada je suša već napravila svoje i kada baština nije bila u punom sjaju, nismo je stigli baš niti obići, ali ponos i veselje zbog baštine je tu. Vremenom će ovdje posaditi nešto više, sve na svoje mjesto i u svoje vrijeme. O tome se uči, ali najvažnija je volja, trud i vrijedne ruke, a toga ovdje ne manjka.




Djetinjstvo sam provela uz baštine koje su bile oko kuće u kojoj smo nekada živjeli  tako da sam odrasla uz ono "idem u baštinu, navrati iz baštine" :) i navratili bi, na čašu vina sa didom i sa nešto voća i povrća koje mi nismo kod sebe imali za baku , uvijek dobro došli na dobrosusjedsku čašicu razgovora. Uobičajeno, uz dio zemlje koji je vaša baština nalaze se i baštine ostalih susjeda pa se često čuje "vidio sam ga jutros u baštini". Rano ujutro se u baštinu odlazi, obavi posao dok sunce jako ne izađe i vrati kući na ručak. Zatim se opet otiđe predvečer kada se još nešto malo napravi i obavezno zalijeva. U ljetnom vremenu kada nema kiše mora se zalijevati svakodnevno, bez dovoljno vode neće ništa narasti kako treba, a povrće će ostati gorkasto. I na kraju, sav rad i trud bude nagrađen uživanjem u plodovima iz vlastite baštine. Oni su svakako ukusniji i meni su uvijek bolji od kupovnih. K tome posebno ako dolaze iz baštine mojih dragih prijatelja. M. hvala ti još jednom !




Paradajzi ili pomadore, patliđani ili balančane, paprike i male zelene papričice ili poveruni.
Poveruni ! koje veselje je doma zavladalo kada smo ih ugledali. One su male, sipatične, vesele, zelene papričice. One su ukusne !




Poveruni su karakteristični za Dubrovački kraj, naći će se u mnogim baštinama , a zatim i na placi i na stolovima kao lijepa domaća hrana. Obično se ispeku , na malo ulja , uz malo češnjaka , pa se malo poškrope maslinovim uljem i gotovo :). Kako su maleni nije ih teško ispeći, stane ih dosta u tavu i lagano se okreću. Međutim, ja sam ih htjela malo dulje sačuvati i odlučili smo da ćemo ih staviti u maslinovo ulje. Mama se u tim razgovorima ozbiljno obratila sa: " Pa kako ne znate što sa njima , ovako ih  je moja baba radila " :). Nasmijala nas je , ali je i maksimalno surađivala oko poveruna, kao i uvijek ispostavilo se da su naše bake jako dobro znale što i  kako rade,  a ja sam ih za svaki slučaj još jednom fotkala prije nego što smo ih krenuli "pospremiti":)





Poveruni u maslinovom ulju

(količine nisu određene, koliko poveruna toliko se odredi ostaloga)

- poveruni
- malo ulja
- češnjaka po želji (u receptu pišem češnjak jer se inače stavlja, a kako ga ja zbog alergije ne smijem u ovim poverunima ga nema)
- papar u zrnu
- maslinovo ulje / po želji se može staviti pola maslinovog i pola biljnog ulja  odnosno najbolje je koristiti neko blaže maslinovo ulje

- Poverune oprati i osušiti.
- U tavu staviti malo ulja , zagrijati , staviti poverune i ispeći ih (standardno kao što se peku paprike). Po želji dodati i koji režanj češnjaka.
- Pečene poverune ohladiti i zatim slagati u čistu staklenku jedan na drugoga, mogu se malo i utisnuti.
- Dodati papra u zrnu po želji (neka uđe u staklenku između poveruna)
- Po želji dodati i koji režanj češnjaka
- Zaliti uljem koje će ulaziti među poverune i napuniti staklenku.
- Dobro zatvoriti i čuvati u frižideru .




I zatim, naravno, degustirati :)
Mi ih uglavnom poslužimo uz nareske, pršut , sir, domaći kruh i poveruni iz ulja. Finoooo..... :)
A nekada i onako "s nogu" , izvučemo iz ulja koji poverun, na komad kruha koji se fino natapa maslinovim uljem. Naravno, nakon toga čaša domaćeg vrnog vina.
Domaće je domaće :):)