utorak, 24. prosinca 2013.

Sretni blagdani !

Božić je u Gradu, i ja sam u Gradu ! :) 
Dubrovnik me dočekao okupan suncem, topao, proljetan, sve ono što bi me inače navelo da počmem pisati o mirisima mora i borova, divnoj plavoj boji neba, uvijek inspirativnom kamenu ovoga Grada. Ali danas nije vrijeme za miris mora i toplinu sunca, vrijeme je Božića, uskoro će i Nova Godina zakucati na vrata, stigli su blagdani, najljepše vrijeme u godini, danas je Badnjak. 

Badnjak u Gradu je uvijek poseban, tradicija se poštuje i od ranog jutra na Stradunu se počinje kolendavati. Kolendari pjevaju kolende, tradicionalne pjesme kojima svima žele sve najbolje , a za uzvrat ih domaćini počaste fritulama , rogačima, suhim smokvama i čašicom domaće travarice. I jutros je na Stradunu bilo kolendavanja, pjesme, glazbe, dobrog raspoloženja, i , zbog krize vjerujem, ipak malo ili nimalo čašćenja u odnosu na prošle godine. No i bez toga, lijepo je bilo prošetati po suncu okupanom gradu koji me i u ove blagdanske dane dočeka poseban u svojoj kamenoj ljepoti. Iako niti Stradun nije zaobišao jedan od popularnih šatora sa "blagdanskom ponudom", uhhhh šator na Stradunu, ipak diskretno smješten nije mi baš smetao i prvo što sam ugledala dolaskom na Stradun bio je okićeni bor, uvijek na svome mjestu i uvijek jednako lijep. 





I dok smo se mi već prošetali Stradunom, sreli drage ljude i nazdravili Badnji dan malo prije podneva u Grad prvi ulaze Dubrovački trombunjeri koji datiraju još iz 16.-stog stoljeća, a trombun (oružje kojim se koriste) prenosi se sa koljena na koljeno muškom članu obitelji.  Nema feste u Gradu koja će proći bez trombunjera, a posebno festa Svetog Vlaha , zaštitnika Dubrovnika, kada trombunjeri prvi ispale salve na ulazu u Grad i time označe početak feste. 






Odmah iza njih, Gradska glazba, svi ih volimo, tu su već 170 godina što su obilježili  velikim koncertom i filmom koji je o njima snimljen, a svake godine Gradu poklone Božićni koncert za koji se traži mjesto više. Oni vole svoj Grad i Grad voli njih ! 






A ja ih posebno volim, malog člana ove glazbe, moju najdražu nećakinju K. koja im se pridružila prošle godine na svojoj flauti uvijek ću posebno potražiti pogledom, ali i fotićem :) 






Na kraju se spajaju i glazba i trombunjeri i pjevači i svi mi koji smo se jutros našli na Stradunu  u zajedničkoj kolendi Gradu kada će i gradonačelnik izaći i čestitati svima Sretne blagdane ! 

Tada ćemo pomalo krenuti svojim kućama gdje nas čeka tradicionalni bakalar, u svakoj kući pripremljen onako kako domaćini najviše vole, negdje će se naći onaj na bijelo, ili na toć, brodet, na crveno....., važno je da zamiriše pjat bakalara. 

Važno je i da se na blagdanskom stolu nađu tradicionalne slastice ovoga kraja kao i na Badnjak obavezne prikle ili fritule. Danas nas je njima počastila moja sestra, a tu su i ušećereni bademi i  kontonjata koje je napravila moja mama kao i nezaobilazne suhe smokve .






Božićni kolači su već pripremljeni , fini prhki kesići sa bademima, božićni vijenac ili kuglof kao i mirisni biskupov kruh. 






I naravno, košarica domaćih naranči, narančina i limuna...., osim što ćemo ih naći u svakom vrtu , naći ćemo ih i kako rastu uz Dubrovačke zidine. 






I na kraju, kako se bliži večer tako nam stižu kolendari, djeca će se okupiti i od kuće do kuće poželjeti da nam nazdravlje Badnja večer dođe. Umjesto rogača, naranči i kolača kojima su se nekada darivali kolendari danas ćemo za njih pripremiti koju kunu. I sigurno ćemo  zajedno sa njima zapjevati Dubrovačku kolendu , između ostalih i stih ".......... neće gospođa neharna biti kolendarima ne udijeliti......", ne samo kolendarima već je običaj i u trgovinama i u kafićima u jabuku ostavljenu na pultu "ubosti" koju kunu, neka se i mi počastimo one koji nas poslužuju i zažele nam sve najbolje u ove blagdanske dane.






Proslavimo blagdane svi zajedno, počastimo se tradicionalnim jelima i slasticama naših krajeva, počastimo se onime što volimo, a prije svega provedimo blagdane u zdravlju, sreći i veselju, sa našima najdražima !! 

Svima Vam želim Sretan Božić i Sretnu Novu Godinu !! 

četvrtak, 19. prosinca 2013.

FBI rukavice - My pans and pots



U ovom krugu blog-igrice FBI rukavice koju je pokrenula draga Maja  istražujemo blog drage Zoke – „My pans and pots“.

U Zokine lončiće zavirila sam već sa prvim postovima koje je počela objavljivati na blogu. Nije teško uočiti ovakav blog kako ga Zoka piše, a još je teže ostati ravnodušan nad slikama koje prate uvijek zanimljive recepte i koje su dio svakog posta. Ako nekada i ne navratim zbog novog recepta, navratim malo pogledati slike :)  I kod Zoke se uvijek osjećam dobro došla ! Prirodna, spontana, vesela, velikog srca, voli ljude i oni vole nju, ……, to je Zoka koju sam ja upoznala, za sada virtualno, jednom ću sigurno i uživo. Već smo se zamalo i srele, ali ipak mimoišle jedno ljeto kada me Zoka htjela iznenaditi u Dbk, drugi put ćemo se bolje iskoordinirati :) Do tada, mi koji je još uvijek ne poznajemo uživo Zoku smo mogli vidjeti u restoranu Đeram gdje je kuhala sa ostalim kolegicama blogericama (ovdje) , kao i na sada već tradicionalnom druženju na Adi (ovdje) za koje svaki put kažem da ću otići , ali još se nisam uputila, jednom valjda hoću :)

Ne smijemo propustiti reći i da je Zoka odlična kuharica što je važno jer ipak pričamo o food-blogu :) Jela i slastice koje ćemo naći kod Zoke nećemo baš svugdje naći, u svakome ima nešto posebno i nešto što nas privuče da zastanemo baš nad tim receptom, meni se upravo to dešava kada otvorim svaki novi Zokin post. Naučila sam tako od Zoke što je harisa (ovdje), naučila sam dosta i o začinima, posebno ćemo naći one iz indijske kuhinje (npr. ovdje) , susret sa crvenim amarantom (ovdje) me se isto dojmio, a tek karfiol u bojama (ovdje) , žuti, zeleni, …….., i ne smijem zaboraviti sladoled od crnog susama (ovdje) koji je obilježio prvi blogorođendan. Sladoled je Zoka već odavno napravila i pojela, a ja crni susam još nisam pronašla . No bez obzira na to izbor recepata za isprobavanje je dovoljno dobar i primamnjiv da je i ovaj put bilo teško, teško , ….., no neki izbor je trebalo napraviti i kao i obično uspjela sam isprobati tek dio onoga što sam htjela.






Kada krenete pregledavati Zokin blog morate primjetiti lijepe uredne postove, slike sam već spomenula, a Zoka je sa nama podijelila i kako je sama napravila i postavila rasvjetu za slikanje (možemo pogledati ovdje). U indeksu recepata primjetiti ćemo dio pod nazivom „Fit & Jummy“ , krasna dijetna jela. Meni na spomen dijete ne padnu na pamet ovako fina, ukusna jela, posebno izvrsne salate, ali kod Zoke je i to moguće. A malo o dijeti čitati ćemo u nekoliko postova, u ovome najozbiljnije :) Ali nećemo samo držati djetu, tko bi to i mogao pored svih onih poslastica koje su izašle iz Zokine kuhinje na blog, a uz pravu, starinsku, dobru i kvalitetnu Perašku tortu otputovati ćemo malo i do Perasta, lijepog gradića kroz čije uličice nas je Zoka provela. Na kraju, ako se još uvijek pitamo "Da li sam food-bloger ? " možemo zaviriti ovdje i odgovor je tu , hhmmmm…….., da, reklo bi se da jesam :)

E pa kada već jesam hajdemo na recepte koje sam uspjela isprobati. Red slanoga , red slatkoga .
Recepte neću prepisivati već su u linkovima u naslovu.


Juha, povrće, ruzmarin, ……., sastojci, slike proljeća u postu, juha….., sve mami na isprobavanje, a za mene ljubitelja juha ovo je mmmmm, predobro da bi se preskočilo. Iako je Zoka pripremila ovu juhu u proljeće i jesenska varijanta je isto tako odlična ! Ono što me privuklo je kombinacija povrća, ali i začini, harisa koja se ovdje pojavljuje, i prije svega ruzmarin koji jako volim, a u ovakvoj juhi je tek dobar dodatak. U odnosu na originalan recept izbacila sam češnjak koji ne smijem zbog alergije tako da ga nikada ne koristim, a povrću sam dodala mrkvu. Harisu je vrlo jednostavno napraviti , začini koji se koriste su dostupni tako da je sve išlo bez problema.
Juhicu sam skuhala, malo probala , voolliiimmmm :) pa slikala :)






I zatim je brzinski pojela :) Juha je odlična i to je sve što mogu reći, aromatična, zdrava, ukusna ! I praviti ću je opet !







Ili „Radovi u toku“ :) počela je dijeta, a ispred mene je recept koji je dijetni, ali koji je toliko dobar da sam odmah razmišljala o duploj količini. Uz to, do sada neisprobana kombinacija rižota, omiljeni mi karamelizirani luk i radič. Jednostavno i brzo za napraviti, baš za subotnji povratak iz đira po gradu kada želim neki ovakav obrok. I bila je subota, vraćala sam se iz grada, svratila na plac po radić i luk (koristila sam kapulu) i kada sam došla doma rižoto je počeo mirisati (prvo se ipak osjetio luk :) ) . Napravila sam sve po receptu i počastila se ovim neobičnim, gorkasto-slatkastim rižotom.






Jedan zalogaj, drugi, treći, ……., uh ma koja dijeta, pa ja ovoga mogu pojesti i pojesti :)
U neko doba došao je i dragi I. , pita što sam ručala, a ja ….., khm, da, nisam mu ostavila da proba, a on gleda sliku i kaže kako je sigurno dobro, i dobro je i rižoto je ostao zabilježen za ponovno ga napraviti :)







Jesen , kiša, bundeva, ….., jesen kod Zoke , kiša, bundeva i ova juha u Zokinom postu, dovoljno za poželjeti je isprobati. Pomalo sjetne slike, juha divne boje, recept koji obećava. Ipak, napravila sam male ustupke u smislu da nisam stavila rižu i umjesto crnog luka koristila sam poriluk. Ostatak po receptu, i već kada su poriluk i celer zamirisali iz lončića znala sam da sam na pravom putu. Bundevu sam kupila to jutro na placu, mirisna, krasne narančaste boje, skoro sam je onako sirovu pojela :) Ipak, bolje da nisam jer u ovoj kombinaciji i u ovoj juhi bundeva je definitivno dobila na okusu. Ja bih rekla da je celer ovdje odigrao glavnu ulogu i dao posebnu notu okusa i mirisa. U svakom slučaju, juhica od bundeve koja se pamti :)






Moja juha je nešto gušća od Zokine i od juhe općenito, ali ovakve juhe volim ostaviti gušće tako da budu više kao kašica nego kao prava juha. Servirala sam je sa žličicom kiselog vrhnja i malo peršina.

I da, znam da sam od izbora slanih jela na kraju završila na dvije juhe, a toliko toga je ostalo još neisprobano, ali polako će i to doći na red, i ne samo ostala jela nego sigurno i još koja juha :)


Sezona je jabuka, a kod mene mirišu one prave domaće, one koje još uvijek zaupravo mirišu i u čijem okusu odmah znate da jedete baš jabuku :) Zatim bjelanjci, najmanji problem je imati poneki bjelanjak preostao od nečega u frižideru, a još manji je problem odlučiti se za isprobavanje baš ovog kolačića. Uz to, porijeklo mu je iz Francuske, a zna se da volim sve što je „French“ :) Zavoljela sam tako i ovaj kolačić. Bez razmišljanja i bez komplikacija, napravila sam sve točno po receptu. Ipak, moram reći da sam zamislila kako ću ih napraviti jednu večer kada dođem sa posla, odmah otvorim recept i krenem i tek tada pročitam da smjesa mora stajati u frižideru najmanje 6 sati !......., ehehe, ništa od kolačića večeras. Dolazi dragi I. i pita se kako to da ništa ne miriše, a najavila sam :) E da, jesam , ali prije nego što sam spoznala ovih 6 sati ! No dobro, umjesto taj dan kolačići su zamirisali sutra dan, smjesa je bila odlična nakon 24 sata u frižideru, tijesto se lagano oblikovalo u kalupiće, i oboje smo se lijepo počastili !






Meni se jako svidjela jednostavnost pripreme ovog kolačića i krajnji rezultat. Krasno tijesto, odličan okus, baš onako za uživanje u hladnim , zimskim večerima uz šalicu finog čaja. Upravo tako smo ga i mi degustirali, dodatno sam po jabukama posula sa malo cimeta koji mi se sa jabukama uvijek odlično slaže koji je svojim mirisom i okusom kolačiću dao još posebniju notu.



Opet nešto brzo i fino, prefino ! Svježe lisnato tijesto mi je uvijek nekako pri ruci, ako ne u frižideru onda je u dućanu koji mi je na par koraka od ulaza u zgradu :) i jako je zahvalno za pripremu bilo slanog ili slatkog zalogaja. Zatim, opet cimet, pa mirisna kremica i na kraju naranča. Za mene pun pogodak. I opet je bilo hladno i sivo, i opet smo pili fini , mirisni čaj, i nedostajao je samo jedan ovakav zalogajčić . Napravila sam ga po receptu, a kako ne piše količina cimeta stavila sam ga koliko sam mislila da će biti dovoljno, ali sam utvrdila da sam ga trebala staviti više, to ću drugi put ispraviti :) Umjesto da sam radila preljev od naranči odlučila sam iskoristiti džemove sa narančama koje sam napravila i koji su se doslovno još hladili tako da se na jednima našao Džem od crvenog grejpa, naranče i limuna, a na drugima Džem od naranči i limuna sa vanillom.






A što reći nego da ću i ovaj kolačić još tko zna koji put ponoviti, eventualno ću na kraju pečenja malo pojačati temperaturu, čini mi se da je umjesto na 180 stupnjeva na kraju mogao biti na 200 stupnjeva da malo više zahrska , iako niti ovome ništa nije smetalo. Ma što bi mu smetalo, pa pojeli smo sve još to isto veče :)







Mislim da ne poznajem nikoga tko ne voli pite od limuna, sa limunom, ……, svi ih vole , a ja ih obožavam ! :) I hvatam priliku kada da je napravim iako se trudim da to ne bude baš često jer iako se inače znam kontrolirati kada dođem u dodir sa ovom osvježavajućom slatko-kiselkastom kombinacijom kontrola postaje jako teška. Za ove kolačiće priliku sam dočekala kada mi je došla jedna prijateljica koju dugo nisam vidjela i baš super , počastiti ću je piticama od limuna. Imala sam domaće limune , cijeli stan je mirisao od korice i soka. Tijesto i limunkasti nadjev sam napravila po receptu , a za ukrašavanje sam odlučila umjesto vrhnja iskoristiti preostale bjelanjke , dodala im 100 g šećera (50g po bjelanjku), žlicu limunovog soka i izmiksala u čvrsti snijeg. Pekla sam u kalupuza muffine i kada su pite bile pečene, rasporedila sam meringe na svaku i vratila u pećnicu na 160 stupnjeva oko 15-tak minuta . I bilo je „taman“ :)






Prijateljica se oduševila, odmah je tražila recept i podsjetila me još nekoliko puta da joj ga ne zaboravim poslati :) Oduševila sam se i ja, I. je isto rekao da su pitice odlične, a nismo trebali puno govoriti obzirom da smo ih sve jednostavno pojeli , imali smo divnu „lemon pie“ večer :) I imati ćemo je i opet, ……. :)







I sada dolazimo do onog dijela kada ću se prisjetiti kako je jedna od natjecateljica MasterChefa kada su radili tortu rekla da je to trebao biti njezin trijumf, a kada joj se torta nakon skidanja obruča potpuno razlila ispao je njezin fijasko. E pa tu smo negdje. Ova torta je trebala biti moj „kapitalac“, hit ovog isprobavanja , i što je najveselije i bila je :)  samo što je ne mogu „dokumentirati“. Naime, čim sam pročitala recept za ovu tortu, tortu sa pričom, tortu naših baka i tortu tradicije nije trebalo čitati dva puta za zaključiti koliko je dobra i da znam da ću je napraviti sa igricom ili bez nje. I napravila sam je, tijesto, nadjev, pekla se, ispekla i kako sam se žurila vani tako sam – otvorila pećnicu ! I naravno, već u prvim minutama sredina je potonulaaaaa……… , što mi zapravo nije puno niti smetalo, još uvijek sam imala tortu :)
Ostavila sam je na hlađenju i kada smo kasnije I. i ja stigli, sredina je još malo više potonula, a ja sam I.-u koji je značajno pogledao upalu sredinu isto tako značajno objasnila da se ova torta jede nakon dva dana pa je sada nećemo moći probati , žao mi je ali tako piše u receptu. I . se nasmješio i skrenuo pažnju da je u receptu vjerovatno pisalo i da se hladi u zatvorenoj pećnici pa je nisam tako hladila, a to znači onda da ne moramo čekati dva dana da bismo je probalo. Paaaaa, ima logike :):)

I probali smo je odmah ! Znala sam da je odlična, i takva i je , ona za koju se vrijedi potruditi iako je uloženi trud minimalan za ono što dobijemo, rekla bih da je najveći trud čekati ta dva dana do isprobavanja :) Umjesto maraschina stavila sam rozulin, domaći liker od ruža kojim me uvijek daruje moja draga M., i jako fino se osjetio u okusu. I. je odmah rekao da je torta „moćna“ i to je istina. Jaka je i slatka, jede se u malim komadima pa je sukladno tome dio doživio i onaj „drugi dan“ i kako je stajala tako je bila sve bolja i bolja.

Slika ? Ne, nisam je slikala, prvo sam je htjela slikati onakvu kakva je ispala, što ima veze što nije savršenog izgleda, to je torta kakvu sam napravila. Ali smo je odmah probali pa sam odlučila da ću slikati komad, ali smo i drugi dan odmah sjeli pojesti komadić, pa sam rekla da ću je slikati kasnije, pa, ……., pojeli smo i zadnji komad i eto, nismo je slikali. No sa mojom slikom ionako ne bismo ovdje puno dobili. Ali kako je slika za igricu obavezna, a nemam je ovaj recept neće biti dio prijave, ali sam svakako željela dati svoje dojmove o ovoj posebnoj torti. I praviti ću je opet za blagdane, svi meni dragi je moraju probati ! I svakako obratiti pažnju da ako piše hladiti je u zatvorenoj pećnici onda je treba tako hladiti i ako piše čekati dva dana onda treba čekati dva dana ! :) Tada je najbolja, i biti će to onda trijumf, a ne fijasko. Iako sam ja i ovako uživala u tortici i nisam sve skupa doživjela kao fijasko već samo kao malo manje uspješno isprobavanje :)



I tako privodim kraju izvještaj o mome gostovanju u kuhinji drage Zoke , , uživala sam među lončićima i onome što je u njima i oko njih. I još ću, ma nisam isprobala ni približno od onoga što sam htjela i planirala , ali doći će i to pomalo na red.
Do tada, draga Zoka hvala ti na svim divnim receptima, jelima i slasticama kojima nas častiš. Na svim prekrasnim slikama i pričama koje sama dijeliš , veselim se daljnjem druženju !







srijeda, 11. prosinca 2013.

Marmelada od crvenog grejpa i brusnica

Dan po dan prolazi i ovaj zadnji mjesec u godini, uskoro će proći i godina i iskreno rečeno neće mi baš previše nedostajati, neka prođe i neka nam nova dođe, u nju polažem velike nade :) Godina i sve što će odnijeti neće mi nedostajati, ali mi sada već pomalo nedostaju drage marmeladice :) , dugo već nisam napravila neku novu, ili se meni samo čini da je prošlo dugo vremena obzirom da sam u zadnje vrijeme dolaskom prvih domaćih limuna i naranči pripremila nekoliko već isprobanih. Kako god,  vrijeme je i za jednu novu i ova će biti zadnja objavljena marmelada u ovoj godini :) 

Priliku za novu marmeladu i ovu kombinaciju našla sam u ovomjesečnoj blog-igrici Ajme koliko nas je koju je pokrenula moonsoon, a naša domaćica draga Zorica sa bloga Cooking with Zoki za temu nam je zadala-brusnice ! 
A ja sam im dodala i grejp. Omiljeni mi crveni grejp i crvene brusnice dali su ovu crvenu marmeladu :)






Brusnice poznajem uglavnom u sušenom obliku i uvijek imam doma suhe brusnice koje su obavezan dio doručka, omiljene žitarice sa jogurtom i malo brusnica da sve skupa zaslade odličan su početak dana. Isto tako, zatreba li u toku dana neki slatki zalogajčić dobro će doći pokoja suha brusnica da pomogne u tom trenu, malo podigne šećer , a ja volim i njihov okus i uvijek ih rado biram. Naravno, okus sušene brusnice nema puno veze sa okusom svježe brusnice i u to sam se uvjerila kada sam odlučila da će moja ulaznica u ovomjesečni krug igrice biti upravo ova marmelada. 

Svježih brusnica nema, ne mogu ih nigdje naći, nisam ih nikada baš puno niti tražila, ne sjećam se da sam ih i viđala. Smrznutih ima, vidim ih u samoposlugama, ali kako ih nemam običaj koristiti tako ih baš i ne kupim . Sada sam ih krenula kupiti , i........, dođem u veliku samoposlugu, hladnjak pun vrećica smrznutog voća, ali od brusnica ni b, druga samoposluga isto....., pa što se događa. Ujutro me dragi I. vozi na posao i ja objašnjavam kako nisam našla brusnice, a raditi marmeladu sa suhima nema nikakvog smisla. Pa mogla bih napraviti i nešto drugo, keksići, umak, peciva, iskombinirati brusnice u neko slano jelo, ......, svašta bih mogla, ali ja sam htjela baš marmeladu, a dragi I. je to i ovaj put prepoznao, znao je gdje će otići pogledati, i niti pola sata nakon ovog razgovora dobila sam poruku "imamo brusnice" :):) 
Tako je, imamo brusnice, imamo i grejp , dobili smo i marmeladu :)






Oko ove marmelade nema velike filozofije, grejp je gorak, brusnice su opore, malo soka od limuna daje potrebnu svježinu, a koliko god se čini da je puno šećera obzirom na gorčinu i oporost voća nije, i da sam ga još stavila čini mi se da i dalje ne bi bilo previše. Ideju sam našla u jednoj od knjiga recepata koje povremeno prelistam, ova davno kupljena sa puno raznih marmeladica mi je uvijek nekako najdraža i često mi je u rukama, barem da vidim slike :) Recept sam malo prilagodila, prije svega značajno smanjila originalnu količinu šećera, i marmeladica je zamirisala. 

Marmelada od crvenog grejpa i brusnica

- 2 veća grejpa 
- 200 g brusnica (koristila sam zamrznute)
- 1 limun 
- 500 g šećera 
- 50 g vanilin šećera 
- 1/2 vrećice želina + 2-3 žličice šećera 

- Grejp oguliti, očistiti od bijelih kožica i odvojiti samo "meso grejpa". Sok koji će ostati također sačuvati. 
- Limun iscjediti u sok. 
- U posudu za kuhanje staviti meso i sok grejpa, sok od limuna i brusnice. Lagano usitniti štapnim mikserom (brusnice su dosta tvrde i neće se sve usitiniti, ali neka dio ostane i neusitnjen) 
- Dodati šećer i vanilin šećer, sve dobro umješati i kuhati na srednjoj vatri uz stalno mješanje dok ne uzavri. 
- Tijekom kuhanja odstranjivati pjenu koja će se odmah početi stvarati. 
- Kada uzavri kuhati dalje uz stalno mješanje oko 15 minuta 
- Zatim želin i šećer pomiješati i polako ga dodavati u smjesu uz stalno mješanje , neka ponovno uzavri i kuhati još oko 3 minute . 

Marmelada je gotova, razliti je u čiste i zagrijane staklenke, zatvoriti i okrenuti na poklopac. Neka tako stoji 10 minuta, vratiti ih na pravu stranu i ostaviti da se ohlade. 

A zatim......., degustacijaaaa...... :) Ovaj put sa velikim zanimanjem obzirom na do sada neisprobanu kombinaciju koja je izgledala tako primamnjivo ! Otvorili smo prvu teglicu, lagano je zamirisala , oprezno smo probali i ....., moja je ! :) 






Svi sastojci su zadržali sve karakteristike, i gorko, i oporo i kiselkasto i slatko, i miris vanille, ....... sve je tu ! Dragi I. pogleda i kaže " što samo ove tri teglice? (3*314 ml) "  :) Pa dobro eto to nam je da isprobamo, a napraviti ću ja još ako nam se svidi. I svidjela nam se što znači da će ubrzo ići na ponavljanje . Ma baš je zanimljiva, posebno intenzivne boje  i posebnog okusa. 





Ne na kruh sa maslacem, ali da na prepečenac, odlična sa palačinkama, na nekom biskvitu, čak i čokoladnoj kombinaciji, da za buhtle punjenje ovom marmeladom, ......, a ja ću je prvo isprobati uz komad pečenog mesa, iako ovo nije klasični umak od brusnica koji serviramo prije svega iz divljač, ali sigurna sam da će se itekako dobro naći i snaći i u toj ulozi. Do tada uživati ćemo i dalje u "samo marmeladi" :) Ja posebno zadovoljna što sam isprobala jednu novu marmeladicu i što ću  je pri kraju  godine za koju jedva čekam da prođe i ovdje zabilježiti :)

Ovu marmeladu šaljem dragoj Zorici kao moju ulaznicu u ovomjesečni krug Ajme koliko nas je.


ponedjeljak, 2. prosinca 2013.

Liker od žutog i crvenog grejpa


Kada je gorko , gorko je ! Eto, nije baš neki početak za post, ali zadnjih dana je nekako tako, …….., jedno, drugo, treće, sve kao da neće ali provuče se ta neka gorčina koja nikako da se preda i jednostavno nestane……, kažu naši dragi Foozdarije da su svoje „gorke“ uspjeli pospremiti u ormare, ja sam ormare pospremila, ali izgleda da nije baš sve stalo u njih pa kako se okrenem ono me zaskoči. Sada mi ostaje misliti pozitivno :) i vjerovati da će sve to ostati u ovoj godini koju već možemo početi zvati Starom i u Novu krećem samo najbolje , i  biti će upravo tako, ma i prije Nove  ! :)

E dobro, no dok Stara ne otiđe , a Nova nam dođe i ja krenem samo pozitivno i najbolje,  trebati će još dosta toga napraviti, a da gorko ovih dana dobije svoju potpunu simboliku u stan mi je nedavno stiglo i nekoliko kilograma domaćeg grejpa – gorkog ! :) Nije grejp sam došao nego sam ga ja naručila i kupila i to odmah količinu na kojoj bi mi zavidio i bolji koktel bar koji posao bazira na koktelima od grejpa. Moje objašnjenje samoj sebi je da jako volim sok od grejpa i super je kada ujutro iscjedim grejp i dan mi započme tim svježim , osvježavajućim sokom. Međutim, i ono što je super ako ga je previše ne bude više baš tako super. Stoga je osim svježeg soka grejp trebalo i nekako drugačije iskoristiti. Uz to , da ne bude baš sve baš samo gorko potrebno ga je zasladiti i malo začiniti pa sam tako odvojila nekoliko komada ovog domaćeg žutog grejpa i kupila nekoliko komada crvenog grejpa i sve skupa pospremila u liker, liker od crvenog i žutog grejpa :) 







Grejp inače uistinu volim, ta njegova gorčina mi odgovara i osim što ga rado iscjedim u sok koji nikada ne zašećerim već eventualno, ali ipak rijetko, dodam žličicu meda , često ga i pojedem, onako kao naranču. Osim žutog grejpa koji poznajem oduvijek , kada se pojavio crveni grejp moja ljubav prema ovom agrumu je još i više porasla. Crveni grejp je nešto blaži, ima lijepu boju, meni je i ukusniji , baš ga nekako volim. 
Do sada sam ga iskoristila za marmeladu od crvenog grejpa, naranče i limuna iz ovog posta i kada posložim sve moje marmeladice koje sam do sada napravila ova mi je definitivno jedna od najboljih i najdražih, ako ne i broj 1. Zadnjih dana kako sam se opskrbila domaćim citrusima pravila sam je tri puta, sva tri puta u duplim količinama i kako stvari stoje praviti ću je i još :)

No danas ćemo se upoznati za likerom od grejpa. Nedavno sam došla do bloga „Za prste polizat“ koji piše draga Jana , gledam tako recepte, slike, čitam, sve lijepo, dobro, zanimljivo i ……, ugledam recept za liker od naranče i limuna (ovdje). Odmah sam poskočila , mmmm, volim te agrumaste likere, a domaći liker od limuna i naranče je nešto što ne može zamjeniti niti najbolji kupovni liker. No , ja sam ovaj put imala grejp i nije mi puno trebalo da odlučim da ću umjesto naranči i limuna staviti grejp i napraviti svoj liker od grejpa. U tom smislu prilagodila sam recept drage Jane koji je originalno sa Coolinarike, i dobila sam ovaj gorko-slatki-mirisni liker.






Liker od žutog i crvenog grejpa
(od ovih sastojaka dobila sam oko 1,3 litre likera)

- 3 žuta grejpa – domaća ili eko
- 3 crvena grejpa
- 0,5 l rakije
- 700 g šećera
- 50 g vanilin šećera
- 5-6 zvjezdica anisa

- 2 žuta grejpa i 2 crvena grejpa oguliti i od jednog žutog grejpa tj.onog domaćeg ili eko zadržati koricu kojoj maksimalno odstraniti bijeli dio
- 1 žuti grejp i 1 crveni grejp iscijediti u sok
- Koricu koju smo zadržali prokuhati u 3 vode, nakon svakog prokuhavanja proliti vodu i zamijeniti je novom.
- Oguljenom grejpu odstraniti bijele kožice i ostaviti samo „meso“
- U posudu za kuhanje staviti prokuhane korice i meso , preliti sa 500 ml vode , kuhati dok ne uzavri i zatim još oko 5 minuta
- Izvaditi korice i meso grejpa i u vodu u kojoj su se kuhali dodati šećer i vanilin šećer, dobro ih umiješati i kuhati na srednjoj vatri uz lagano miješanje dok ne uzavri i zatim još oko 15-tak minuta dok se ne počme pretvarati u sirup.
- U veliku staklenku (ili rasporediti u više manjih) staviti kore grejpa, meso grejpa, doliti šećerni sirup, rakiju i sok od grejpa . Dodati zvjezdice anisa
- Staklenke dobro zatvoriti i na hladnom i tamnom mjestu ostaviti oko 2 tjedna (kod mene je stajalo 3 tjedna)

Nakon što je sve odstajalo iz staklenki izvadimo kore grejpa, zvjezdice anisa i krupnije dijelove mesa grejpa, a tekućinu procijedimo kroz sitno cjedilo ili gazu. Iz mesa grejpa koje se skupi u gazi dobro sve iscijediti (ja sam rukom pritisnula da izađe sva tekućina) i ………. dobijemo liker od grejpa ! :)  Mirisan, aromatičan i meni baš ukusan. Odličan kao kratko osvježenje, kao digestive, kao aperitiv.

I gorak je  i sladak je , i dobro miriše, sa laganim tragom vanilije , ali i okusom i mirisom anisa, osjeti se i rakija. Ipak prije svega osjeti se grejp ! :)






Odmah sam dragom I. ponudila degustaciju uz najavu da je gorko, da je poprilično jako , da nismo do sada pili ovakav liker i …….., neka proba. Probao je I. i odmah rekao "čuj , meni je ovo jako dobro ! " Super, ja sretna :) , a još sretnija sam bila kada sam čula : "mogu li dobiti još malo……, zbilja je jako dobro " :)
O da, jako je dobro, a ja već razmišljam uz što je najbolje poslužiti ovaj liker, onako neki fini biscotti sa bademima, možda i nešto jako čokoladno, …., možda, možda, ..vrijeme isprobavanja tek dolazi :)






Malo po malo i  potrošiti će se ovaj liker, a ako ga slučajno prifali nije problem, sezona grejpa je tek zapravo počela i uvijek se može napraviti još koja bočica / litrica :) Ja sam se opskrbila ovim bočicama od 200 ml u koje sam ga razlila i koje ću podijeliti sa prijateljima, a svakako ću pokoju ostaviti i za nas , osim da se počastimo i da se uvijek prisjetim da kada je „gorko“ uz malo šećera, začina i dobre volje ubrzo može postati „slatko“, ili jednostavno gorko više neće biti samo gorko :) , pogotovo ljubiteljima grejpa i nazdravite li ovim likerom u dobrom društvu ! :)