nedjelja, 14. rujna 2014.

Beskvasni raženi kruh sa sjemenkama


Bilo je to u proljeće, a mogla je biti i zima ili ljeto jer vrijeme zadnjih mjeseci ionako ne prati godišnja doba. Ipak, bilo je u proljeće, dan sunčan i pomalo prohladan, ipak sam kako vidim na fotkama koje uvijek rado pregledam, u kaputiću i čizmama. Dragi I. i ja krećemo na izlet u Sloveniju. Bili smo par dana ranije u Grazu, ostala nam je vinjeta koja vrijedi još samo taj dan, a uz to je i vikend i zašto je ne iskoristiti i ne otići na jedan lijepi izlet. Novo mesto i Otočec na Krki i Kostanjevica na Krki su mjesta koja ćemo posjetiti, prošetati, popiti kavu, nešto fino pojesti i …….kupiti kruh ! :)  O kruhu sam već pisala ovdje i bez obzira na sve delicije ovoga svijeta miris i okus svježe pečenog kruha malo što mi može zamijeniti, tada se probude neki posebni osjećaji i ostajem pri rečenici koju sam i tada napisala "kruh je posebna namirnica".







Da, primjetila sam da već dugo  nema onog klasičnog shoppinga koji sam nekada obavljala i koji me baš veselio  kada bih negdje otputovala. Nije više niti potreban, ne nedostaje mi, dosta toga se i ovdje može naći, a umjesto trčanja za krpicama i raznim nepotrebnim stvarima radije ću polako prošetati, upoznati grad i osjetiti kako živi,  gledati, uživati u ispijanju kavice i ponekom kolačiću i zaviriti tek u neke male trgovinice iz kojih ću donijeti poneku dragu sitnicu. I nikako neću propustiti pogledati kakva hrana je u ponudi i što i gdje se jede :)  Nakon obavljenog posla u Grazu šetali smo tako dragi I. i ja i naišli na krasnu pekaru, gledali smo, zamolili da malo fotkamo, nismo baš gladni, ali tako je lijepo sve mirisalo i kruh tako dobro izgleda da ga nismo mogli samo tako ostaviti. Izbor je pao na alpski kruh, onaj pravi, seljački, zbijeni, pun okusa……, nekada ga je bilo i kod nas , ali dugo ga nisam baš takvoga vidjela, a niti jela. Izgledao je predobro i upravo takav je i bio, sa nama je u Zg doputovao onaj treći koji nedostaje na najnižoj polici :) 










Nakon Graza evo nas u Sloveniji, Novo mesto je lijepi mali gradić u kojemu se ima što vidjeti, a u kafiću uz rijeku popili smo i jako dobru kavu. Prošetali smo i idemo pomalo dalje, ali hajde da samo navratimo u obližnju samoposlugu, tek tako, vidjeti što ima a da kod nas nema :) Naravno, našao se u košarici fini keksić i još poneka sitnica, a ja sam odmah ugledala kruh, od heljdinog brašna sa orasima. Ma kakav kruh, kolač, i jedan primjerak je otputovao sa nama u Zg :)   Otočec na Krki, prelijep i premalo vremena smo bili da bi nešto više napisala. Jednostavno osvaja, a odmah smo ugledali i planinarske staze, vodiče i upute za vikend planinarenje, ……, bilježimo i dolazimo prvom prilikom, ovo treba posebno doživjeti. Zatim krećemo u  Kostanjevicu na Krki, i prije nego što uđemo u ovaj mali, mirni gradić odlazimo pogledati samostanski kompleks koji je izvan grada, a koji u vrtu ima postavljene skulpture od drva. Drvo i ……."što je ovo, drveni kruh" ! Ajme što sam se razveselila, štruce kruha, uh kako su velike, I. se smije, a ja raširim ruke da bih „uzela“ jednu štrucu kruha ;)



Pojeli smo i kruh kupljenu Sloveniji, u međuvremenu smo neke kruščiće i sami doma ispekli, naravno da smo poneki i kupili , koliko god izbjegavali kruh nekada bez njega jednostavno ne ide, a nekada mu je tako teško odoljeti. A mene su sve češće počeli zapitkivati da li sam pravila beskvasni kruh. Da, znam da je beskvasni kruh rado viđen i kušan, ali ne, nisam ga još sama ispekla. Pa sam odlučila to napraviti sada :) I samoj mi se sviđa pojesti komad beskvasnog kruha, sviđa mi se i što ga se jede u malim zalogajima da bi bilo dovoljno, što može nešto dulje trajati, što izbor brašna za ovaj kruh  obično pada na meni omiljeno raženo brašno, jednostavan je za napraviti ga, a uz dodatak raznih sjemenki ovaj kruh postaje jako ukusan zalogaj. Za početak napravila sam tek jedan mali kruščić od 200 g brašna, raženog naravno :)


Beskvasni raženi kruh sa sjemenkama

- 150 g raženog brašna 
- 50 g pšeničnog brašna 
- 2 žlice sjemenki suncokreta 
- 1 žlica sjemenki lana 
- 1/2 žličice smjeđeg šećera 
- 2/3 žličice soli
- 1/2 žličice sode bikarbone 
- 150 g jogurta 
- malo maslinovog ulja za premazati kruh


- Prosijati oba brašna, dodati 1 žlicu sjemenki suncokreta, sjemenke lana, šećer, sol, sodu bikarbonu i sve dobro pomiješati, 
- Dodavati pomalo jogurt i umijesiti tijesto. (tijesto će biti kompaktno i nešto tvrđe) 
- Formirati željeni oblik kruha (štruca, okrugli, .....) i premazati ga maslinovim uljem 
- Po vrhu posuti sa preostalom 1 žlicom sjemenki suncokreta (ovo je uglavnom radi dekoracije, sjemenke se u pečenju neće baš zalijepiti za kruh tako da se može i preskočiti) 
- Pećnicu zagrijati na 200 stupnjeva i kruh peći oko 30 minuta 

Ovaj kruh nije od onih koji će vam zamirisati kuću, ali dobiti ćete domaći, zdravi kruh, kompaktne sredine i nešto tvrđe krckave korice. 









Kruh je dobar, ima neku punoću okusa, ali definitivno nije onaj kojega ne možete stati jesti i koji stalno mami na još. Kako sam već rekla, nekoliko malih zalogaja i dosta je. meni se svidio, dovoljno da znam da ću ga napraviti još koji put. I nećemo ga jesti baš samoga, danas se dobro složio uz ručak, a još bolje uz komadić dobre suhe kobasice i mladog sira, i pokoju maslinu :)









I dok ću sigurno ispeći još tko zna koliko i kakvoga kruha nadam se i vjerujem da ćemo isto tako posjetiti i upoznati još tko zna koliko lijepih mjesta koja su nam nekada tako blizu i samo ih trebamo naći i doći. I doživjeti ih u njihovoj ljepoti, u malim stvarima koje život znače, i naći inspiraciju za neke nove stvari, ali i neke nove gurmanske doživljaje. Ne sjećam se da li sam na ovom mostiću u Kostanjevici na Krki mislila o tome kako ću ispeći kruh, ali sjećam se da mi je ovaj trenutak u smiraj dana bio jako lijep i sigurno ću ga zapamtiti. 





subota, 30. kolovoza 2014.

Kolač sa tikvicama, mirisom limuna, meda i ......mora ! :)


Odmor je došao, odmor je i prošao, i bilo je lijepo ! Ovo je ukratko o mjesecu koji ostavljamo za nama, ljetnom mjesecu kojega uvijek sa nestrpljenjem dočekam i koji uvijek tako brzo prođe. I neka je tako, važno je da bude , i bilo je :) 

Počelo je na sjeveru, završilo ja jugu. Spakirali smo dragi I. i ja kofere, počeli slagati stvari u auto, zaključili po tko zna koji put da nosimo puno i previše i da sljedeći put sa stvarima trebamo racionalnije. On možda i hoće, a ja nisam baš sigurna, uvijek je isto kada se pakiram i uvijek bi nešto „baš moglo zatrebati“ i zato se treba naći u koferu :)  Uglavnom ne zatreba ništa posebno i uglavnom nosim pa vraćam, no dobro i to se brzo zaboravi. A ono što se pamti je naš zajednički odmor i lijepi dani, prvo na Krku koji nas je dočekao sunčan i pun turista, ali se tijekom tjedna koji smo tamo proveli isto malo našalio stalnim promjenama vremena, kiša, sunce, oblačno, ….., pitala sam se hoću li ja konačno otići na plažu ? :)  Kupanje i sunčanje : malo, ali zato odmor i čitanje: puno ! Nastavili smo dalje na jugu,  u Dubrovniku,  gdje nas je za promjenu dočekalo sunce, vrućina, turisti, kruzeri, šetnje po gradu , ali i kupanje i sunčanje, ah to lijepo plavo more :) Odmarali smo se, što aktivno, što pasivno, a nismo zanemarili niti gurmanske doživljaje, kuhanje je bilo što jednostavnije i brže, ali ne na uštrb okusa i mirisa i onoga što volimo.



U Dbk tako već nekoliko godina tijekom ljeta radim ovaj kolač od tikvica koji svake godine doživi neku malu izmjenu, ali ništa značajno. Recept je originalno od "sandre5" sa Coolinarike čiji rad već dugo pratim i čije recepte rado isprobavam, hvala Sandra :)  Kada sam ga prvi put napravila pojeo se odmah i svi koji su ga probali iznenadili su se kako je kolač tako ukusan i mirisan , a u njemu su tikvice :)  Pa ja volim tikvice, baš ih volim, na sve moguće načine pa zašto ne i u ovakvom kolaču. Kolač se udomaćio, a najveću popularnost je stekao kada smo ga nosili na plažu. Tada su moja nećakinja K. i djeca mojih prijateljica bili još mali i na plažu je trebalo nositi i nešto za pojesti što je uključivalo i nešto slatko. Tako bih se ujutro lagano ušuljala u kuhinju i dok su se ostali još budili, dok smo doručkovali i pili prvu kavu, kolač je već ispečen mirisao i hladio se, narezala bih ga i stavila u kutiju i eto i kolača na plaži :)  Uglavnom sam ga pravila u četvrtastom plehu i rezala na kockice, a danas sam ga ponovno ispekla i odlučila se za male pojedinačne kalupiće, svugdje će se ovaj kolač lijepo smjestiti :) 








Prije nego krenemo na recept idemo još malo na crtice sa odmora. Ovo ljeto sam uobičajeno uživala u moru, morskom zraku, mirisima vegetacije koji me uvijek iznova osvoje, uživala sam u prirodi, ali sam više nego ikada primjećivala brodove, jedrilice, barke, ……, uvijek ih volim vidjeti , volim ih kada odmaraju na morskoj površini, onako lagano se ljuljaju, a volim ih i kada plove, režu more i stvaraju valove, razmišljam tada gdje idu, gdje će pristati,…..,a volim i kada se na nekome od njih i sama nađem i koliko god plovidba bila kratka otplovim i morem i mislima. Na Krku smo večeri često provodili na rivi i promatrali „vozni park“, divim se moćnim primjercima, a raznježim se svaki put kada ugledam „malu barku“. Divili smo im se i u luci u Trstu gdje smo otišli jedan dan na izlet (o izletu i Trstu ćemo opširnije u nekom drugom postu) , a posebno su upečatljivi u zalazak sunca kada se boje neba i mora spajaju, uvijek poželim za ovi trenutci što dulje potraju !










Dođemo zatim  na jug i dovoljno je da samo pogledam u staru gradsku luku u Dbk i da ne znam koji brodić prije uloviti pogledom, tu je tek gužva :)  Barke su na vezovima, brod za Lokrum isplovljava, turistički brodići stalno uplovljavaju i isplovljavaju, mimoilaze se nevjerovatno blizu jedan drugome, ali nitko nikome ne smeta, oglasi se brodska sirena za pozdrav i svatko ide svojim putem. Nedaleko od gradske luke odmaraju se elitne jedrilice i brodovi , vlasnici će u grad doći i otići pomoćnim barkama i koliko god su elitni naći će se na istome mjestu i u istoj masi sa svima nama koji smo se taj dan tu prošetali ili možda odlučili otići na Lokrum . Dragi I. i ja smo jednom otišli, a moja mama najradije ne bi od tamo ni dolazila doma :) , svako jutro put je vodi prvo na Lokrum, brod, kupanje, sunčanje, druženje, odmor, …..i spremna je za ostatak dana, hm, i ja bih bila :) :)  Lokrum je poseban i time zaslužuje poseban post koji ću mu sigurno ubrzo pokloniti.








Ono što je isto tako posebno iako se oko njih uglavnom „lome koplja“ su kruzeri. Da, znam, odakle svi ti veliki, nehumani brodovi i svi ti ljudi koji samo prave gužvu, ……, ne znam da li je baš samo tako, naravno da u praktičnom životu to sve skupa ponekad zasmeta, ali kada ste na odmoru i koncentrirate se na to da upijete što više od divnog grada i divnih ljudi sa kojima se družite tada i ti kruzeri nisu nešto što će smetati. Znali su nekada baciti sidro i u more koje je ispod naših prozora , ali kako su dolazili sve veći i veći tako su preseljeni na vezove u luku Gruž i nisam nikada prošla cestom iznad luke , a da nisam naišla na ljude koji su se zaustavljali u želji da ih slikaju. Naišli smo tako I. i ja u trenutku kada jedna takva „grdosija“ pristajala , iako sam rekla „uh što je ovo“ sa zanimanjem sam gledala sve te plalube , balkone kabina, bazen koji se nazirao na najvišoj palubi…….tu je nekoliko tisuća ljudi, cijeli jedan grad !








Brodovi, jedrilice, barke, …..svi plove dalje, a plovim i ja , sada plovim ususret novim obavezama, ali i mislima još uvijek na odmoru. Krk je mjesto gdje je dragi I. i gdje su njegovi dečki, gdje je neki poseban mir, a Dbk je mjesto i gdje me dočekaju moje najdraže cure, tu su i moje prijateljice, baš sa nedavno komentirala dragom I. da sam sretna i bogata :)  I jesam, i bogata i sretna za sve te drage ljude i svaki naš trenutak. Družili smo se, pomalo izlazili, naravno i dobro jeli :), biti će još postova sa tim crticama. Moja draga prijateljica M. nije niti ovaj put propustila počastiti nas sa domaćim povrćem iz baštine koju ona i njezin B. obrađuju i gdje uzgajaju povrće koje je baš ono pravo, izvorno, domaće (iz ove priče) . Rajčice, kapula, patlidžani, paprike, i ……tikvice ! Tikvice koje su se našle i u ovom kolaču kada sam ga napravila u Dbk 




Kolač sa tikvicama, mirisom limuna, meda i ……..mora ! :) 



- 1 srednja tikvica – naribati je na krupnu stranu ribeža

- 1 jaje
- 8 žlica brašna
- 1 vrećica praška za pecivo
- 2 žlice gustina
- 2 vrećice vanilin šećera
- 2 žlice meda
- ½ korice limuna i sok od limuna
- 4-5 žlica jogurta
- maslac za kalup
- 2 žlice smeđeg šećera
- šećer u prahu za posipanje


- Jaja i vanilin šećer izmutiti kulinarskom žicom.
- Dodati naribanu tikvicu , brašno sa praškom za pecivo i gustin, koricu i sok limuna i med.
- Malo izmješati i dodavati žlicu po žlicu jogurta, mješajući sjediniti u gustu smjesu.
- Kalup  namazati maslacem i posuti smeđim šećerom.
- Pećnicu zagrijati na 200 stupnjeva i peći oko 15 minuta, pojačati na 220 stupnjeva i peći još oko 10 minuta. Ukoliko vrh brže potamni prekriti folijom i dovršiti pečenje 



Ohladiti i posuti šećerom u prahu

Mekano, ukusno, mirisno, ……, svaki put nekako baš takav ispadne :) 


Ovo je jedan od onih zahvalnih kolača gdje se količine mogu prilagoditi po želji i potrebi. Isto tako kolač se može napraviti u bilo kojem kalupu tako da sam ga pravila najčešće u četvrtastom, ali i u formi kuglofa, u okruglom , a sada i u malim kalupićima. Isto tako nećete pogriješiti ako kolač prerežete i napunite nekom finom kremom od vanilije, može ga se ukrasiti i šlagom (nisam probala sa čokoladnim preljevom, ali mislim da bi i to bilo dobro), možda nasjeckati i malo čokolade i dodati je u tijesto. Kolač nije presladak tako da za ljubitelej nešto slađega preporučujem još koju žlicu šećera u tijesto (tako je i u originalnom receptu, ali ja sam izbacila šećer i malo povećala med).  Posipanje kalupa smeđim šećerom mi se svidjelo kada sam prvi put to probala tako da sam ga i ovdje primjenila, a sam izbacila šećer iz samog kolača  (vanilin šećer i med ga zaslade) ovo  je jedan slatki dodatak, ali meni se još više sviđa što se u pečenju lagano karamelizira i tako fino krcka .








Sa ovim kolačićem ostajem još malo mislima na odmoru i na morskom zraku, ali sam se isto tako pripremila i za sutrašnji dan. Čeka nas povratak planinarenju, ruksak je već na svome mjestu, vrijeme je savršeno za dolazak na planinarsku stazu koja nas sigurno već sa nestrpljenjem očekuje :) , veselim se…… :) :)