Ne poznajem nikoga tko barem jednom u životu nije nešto skuhao, naravno mi koji se ovdje viđamo i družimo sigurno smo to napravili i to ne samo jednom u životu :) Kako god gledali na samo kuhanje, a uz to i kombiniranje namirnica, osmišljavanje novih recepata, fotkanje skuhanoga , pisanje i objavljivanje postova , moramo priznati da je to postao i dio stila života. Ja priznajem da je tako :) i polako ali sigurno u periodima kada nemam baš puno vremena za kuhanje i sve što uz to dolazi definitivno mi nedostaje i jedva čekam da se ponovno mogu zavući u kuhinju, i krenuti ovim redom sve do objave novog posta.
Moje kulinarske početke pamtim još od dječjih dana kada su prvo na redu bile popularne hrenovke, zatim su krenula kuhana jaja, pa pečena jaja, neki jednostavni kolač koji se ne peče, a ubrzo se u loncu našla i tjestenina ili pasta. Sjećam se kako su me uvijek pekli prstići dok sam pokušavala utvrditi da li je tjestenina dovoljno kuhana, a kada bih je ocijedila para od vruće vode je uvijek nalazila put do moga lica i očiju i bilo je ono jooojj :) , …….., ali ništa od toga nije moglo umanjiti kasnije uživanje u tanjuru svježe kuhane tjestenine. I danas se isto ponavlja :) , moja draga nećakinja K. jako voli tjesteninu i u kojem god trenutku da je pitate što bi pojela odgovor bi bio „pasta“ ! Pasta je tako bila prva koju je počela kuhati kada je krenula u školu i dok je još bila dovoljno sitna da joj je u kuhinji ponekad trebala i stolica da dohvati sve što treba i da pogleda kao to izgleda u loncu na štednjaku. Danas joj stolica više ne treba, ali kao i tada dok je bila prvašić tako i danas kada se bavi upisom u srednju školu pripremanje ručka tijekom tjedna često izgleda ovako: dođe iz škole , skuha pastu, zagrije umak koji joj je mama dan ranije pripremila i ručak je na stolu :)
Za razliku od onih dana kada sam je ja kao dijete kuhala danas je izbor tjestenine takav da u trgovinama ispred polica sa tjesteninom često provedem više vremena nego za svu ostalu kupovinu. To su vrste, boje, oblici, proizvođači, …….., uh, nekada nije bilo tako teško izabrati :) Domaća tjestenina je naravno posebna priča, ali kada ne pravimo domaću tada biramo onu kupovnu, odabir je i ovaj put napravljen i na stolu je zamirisala stara dobra carbonara :)
U zadnje vrijeme tijekom tjedna malo kuham, a i kada kuham to su obično brza i praktična jela , nešto što se može ponijeti i na posao, a navečer je to obično kuhano povrće i salate, što brže to bolje, ali neka je i ukusno :) Zato je vikend između ostaloga rezerviran i za skuhati nešto kompliciranije, konkretnije pa i vremenski zahtjevnije. Tako se vikendima dragi I. i ja uobičajeno dogovaramo što ćemo za ručak i nekoliko puta za redom naš razgovor izgleda ovako:
B: „Što ćemo u subotu za ručak?“
I: „Hajdemo nešto na brzinu, na primjer carbonaru“
B: „Neka, nemojmo danas carbonaru, to uvijek možemo“
I: „Ok, onda bismo mogli……….“
I tako do jedne subote kada smo započeli isti razgovor i kada sam rekla : „Da, danas ćemo skuhati carbonaru ! „ :)
Recept za carbonaru je opće poznat, ali ono što je uvijek dobro došlo je mogućnost nadogradnje ovakvih recepata. Kako ja volim kuhati po sistemu „dodaj, oduzmi, …..“ baš mi je dobro došlo da standardnu kombinaciju nadopunim crnim maslinama, sušenim rajčicama, listićima peršina. A za tjesteninu, umjesto standardnih špageta odabrala sam odlične pappardelle .
Carbonara
(za 2 osobe)
- 200 g tjestenine pappardelle
- 100 g pancete
- 2 jaja
- 40 g (1 vrećica) parmezana
- 2 žlice maslinovog ulja (1+1 žlica)
- 5-6 kom sušenih rajčica u ulju
- 5-6 kom crnih maslina
- komadić (cca 20 g ) maslaca
- peršin
- sol, papar
- Tjesteninu staviti u vodu u posudu za kuhanje, dodati 1 žlicu maslinovog ulja, posoliti i skuhati prema uputi na pakiranju
- Pancetu narezati na komadiće.
- U tavi zagrijati 1 žlicu maslinovog ulja i popržiti komadiće pancete
- Jaja lagano umutiti viljuškom i dodati im parmezan te ga umješati
- Sušene rajčice i masline narezati na komadiće
- Kada je tjestenina skuhana procijediti je i vratiti u posudu u kojoj se kuhala. Dodati komadić maslaca i umješati ga u tjesteninu dok se ne rastopi.
- Zatim dodati jaja sa parmezanom i na sasvim laganoj vatri ih umješati u tjesteninu dok se sasvim ne sjedine.
- Maknuti sa vatre i dodati sušene rajčice i masline.
- Dodatno popapriti po želji
- Kod serviranja posuti krupno nasjeckanim listićima peršina
I naravno jesti toplo i uz zdjelu zelene salate uživati u svakom zalogaju ovog brzog i ukusnog jela :)
Mi smo uistinu uživali u ovoj carbonari, a ja sam odlučila da ću je i češće pripremati, posebno je zahvalna i dobro došla za ljetne dane koji nas očekuju.
Za potpuni doživljaj ne treba zaboraviti niti čašu dobrog crnog vina koje se odlično slaže uz carbonaru :)

