subota, 4. studenoga 2017.

Lisnate košarice sa jabukama - jesen i blogorođendan

Da je sve normalno danas bi ovdje bio već u rano jutro objavljen post u kojemu bi slavili blogorođendan. Osam godina živi ovaj moj "Home-made byB", nekada vrlo aktivan, sada malo zanemaren, ali ne da se , kaže mi da želi i novih osam godina pa i onda kada ga otvorim na sekundu-dvije tek da pogledam je li još živ i čeka li me još uopće da mi se malo posvetim, da mu dodam neki novi recept, fotkicu, priču. Čeka me i strpljiv se kao što me mnogi čekaju zadnjih mjeseci, a ja se nadam i najviše želim da im sve ovo što me nema jednom nadoknadim. Blog će mi sigurno dati priliku za to, a da li će i oni ostali, .....nadam se da hoće, i to želim. 

Danas je blogorođendan, danas je i jesen, sve hladnija, puna opalog lišća, zlatnih plodova, kišom koja nam stiže, ali i sa mirisom zime. U sve ovo odlično će se uklopiti i miris jabuka i cimeta u lisnatim košaricama, brze, fine, jednostavne, a opet pomalo i svečane, lijepe i slatke, prave blogorođendanske :) 







E da, naravno da ovo nije kolač za veliko slavlje, blogorođendan je sigurno zaslužio nešto punijeg okusa, nešto kompliciranije, nešto novo, nešto što je mogla biti i jedna posebna marmelada koju sam iskombinirala, ali je na žalost još nisam realizirala. Čak sam i kupila svo potrebno voće, ali........., ništa, biti će marmelada drugi put, ako ne prije onda za sljedeći blogorođendan, jer blog se ne da, a niti ja se ne dam, slaviti ćemo i deveti :) 

A danas,  kada se svakodnevnica svodi na to da sve mora biti završeno i predano odmah, ili još bolje jučer, kada je planiranje dana postalo samo velika želja, kada je miran i opušteni vikend tek ono čega se sjećam, kada na trenutke ne znam zašto baš ovoliko i ovako radim i živim, .......ili možda podsvjesno znam i idem tako dalje dan po dan u ono bolje sutra, ....postajem jako zahvalna gotovom lisnatom tijestu koje postane čarolija koja koja u bilo kojoj jednostavnoj kombinaciji voća i nekog drugog sastojka postaje i jako ukusna. 

Lisnato tijesto i jabuke su uvijek dobro došla kombinacija, a ovaj put i ona koja spašava da najdraže počastim i nekom slasticom. Košarica sa jabukama je puna, lisnato tijesto je u hladnjaku, draga K. je raspoložena za guljenje i rezuckanje jabuka, a dragi I. se posebno razveselio šaumu kojim odlučujem upotpuniti jednu sasvim običnu kombinaciju. 







Lisnate košarice sa jabukama 

- 1 svježe lisnato tijesto 
- 4 srednje jabuke
- 6 žličica džema od marelice (ja sam koristila onaj po receptu iz ovog posta
- sok pola limuna 
- 1 žlica cimeta 
- 2 žlice smeđeg šećera 
- 1 vanilin šećer 
- po želji tamna čokolada (ili gržđice, sjeckani bademi....) 
- 2 bjelanjka 
- 100 g šećera 

- Lisnato tijesto izrezati na 12 kvadratića i svaki staviti u kalup za muffine koji je prethodno potrebno namastiti i malo pobrašniti
- Na svaki komad lisnatog tijesta staviti pola žličice džema od marelica i lagano premazati po dnu
- Jabuke oguliti i narezati na manje kockice, dodati sok od limuna, cimet, smeđi šećer i vanilin šećer i dobro umješati 
- Tamnu čokoladu narezati na sitne kockice (po želji umjesto čokolade ili uz čoladu dodati grožđice, sjeckane bademe, orahe......) 
- Pripremljene košarice napuniti jabukama i dodati nekoliko komadića čokolade 
- Staviti u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i peći oko 20 minuta 
- Izvaditi iz pećnice i smanjiti je na 160 stupnjeva 
- Bjelanjke i šećer miksati u čvrsti snijeg mikserom na najvećoj brzini i rasporediti ga po jabukama (ja sam ga istiskivala špricom za šlag/kreme) 
- vratiti u pećnicu i peći na 160 stupnjeva još oko 15-20 minuta

I gotovo je, prohladiti onoliko koliko treba da se napravi par forkica :) i odmah na degustaciju :) 








I fino je, baš je dobro, ukusno, sočno, mirisno , volim ove košarice, volim lisnato, volim jabuke i to posebno kada zamirišu sa cimetom. Vole ih i dragi I.i draga K., njoj su dobre ovakve, a dragi I. bi radije da su grožđice umjesto čokolade. Prihvaćam, volim čokoladu, ali i ja bih radije da sam stavila grožđice i drugi put ću tako napraviti, sa malo ruma, ili konjaka, onda bi bile tek prave slavljeničke :) 

Sa svakim zalogajem postaje mi sve manje žao što nisam uspjela napraviti nešto "bolje" za blogorođendan , dobre su ove košarice, zapravo su super :) Ono što mi je žao je da nisam napravila uobičajeno darivanje i to ide u onu košaricu "za nadoknaditi" što ću jednom i napraviti. jednom kada sve postane normalno i kada me ne budu čekali već kada budem sa njima, kada opet budem ovdje sa vama, ako ne prije onda za deveti rođendan sigurno ! :) 

A sada ostaje uhvatiti još koji trag jeseni, barem malo i uživati, ako ne drugačije onda zatvoriti oči, slušati šuštanje lišća, osjetiti miris jabuka i cimeta.......lijepo je :)