utorak, 24. lipnja 2014.

FBI rukavice - Taste of life


U ovom krugu blog igrice FBI rukavice koju je pokrenula draga Maja sa bloga Cooks and Bakes istražujemo blog drage Suzane , Taste of life.

Blog Taste of life pratim već neko vrijeme i Suzanini recepti, a posebno peciva svakako zaokupljaju moju pažnju. Suzana će se predstaviti i kao "pekarica Suzyca" i to sa punim pravom obzirom na jako lijepi izbor kruha, slanih i slatkih peciva kojima nas časti na svome blogu. Ne samo na blogu već i na Coolinariki gdje ćemo naći dragu Suzanu pod nickom Suzyca i gdje je bila i Cool Chef što je još jedno priznanje njezinom radu. 

Taste of life je ime bloga koje mi se odmah svidjelo, a zapravo mi se najviše sviđa što se na Suzaninom blogu uvijek lijepo osjećam, kao gost kojega domaćica rado vidi i primi, i počasti. Postovi su pisani onako domaćinski, čitam i imam osjećaj da Suzana sa mnom razgovara  i da mi priča o receptu koji  nudi, a recept je isto tako domaći , ponekad uz neki dodatak nečeg novog što će Suzana rado isprobati.  Na Suzaninom blogu ćemo se isto tako lako snaći, popis recepata mi je odličan i kada sam birala recepte za isprobavanje uglavnom sam se koristila tim pregledom. Lako se snaći , ali nije lako odlučiti što sve isprobati odnosno što ne isprobati jer kao i uvijek želje su jedno, a mogućnosti drugo. Ipak, našlo se tu, već uobičajeno, malo slanog i malo slatkog.






Drago mi je što sam isprobala odabrane recepte i baš u svakome sam uživala, bilo da su mi bili odlični i sve je sa tanjura odmah nestalo, bilo da su za mene bili nešto novo i zanimljivo pa sam uživala i u novim okusima, ali u onom trenutku istraživanja i očekivanja što će se točno ispred mene naći i što ću probati, ili su to već provjereni , klasični recepti koji su uvijek rado isprobani kako kod mene tako i u svakoj kuhinji. 
Malo po malo i ovdje je ono što sam isprobala. 

Recepte neću prepisivati već su u linkovima u nazivu: 


Volim ovake zalogaje, volim heljdu i htjela sam nešto napraviti baš od heljdinog brašna, a svidio mi se i dodatak sira , zapravo svidjelo mi se što koji komad ove heljduše mogu ponijeti na posao i imati ručak za taj dan. A najviše mi se svidjelo kako je Suzana lijepo ukrasila svoju heljdušu sa raznim sjemenkama. Iste sjemenke sam i ja imala, ali kada sam krenula ukrašavati odjednom sam odlučila da ih neću ravnomjerno rasporediti već da ću ih sve zajedno posuti po heljduši, i tako sam i napravila :)






Heljdušu sam napravila po receptu, osim što sam uz tvrdi sir dodala i malo mozarelle, imala sam je u frižideru, trebala sam je i potrošiti i nekako mi se ovdje lijepo i uklapala. Ono što je moju heljdušu napravilo drugačijom od Suzanine je to što sam je pekla u malo premalenom kalupu za količinu tijesta koju sam imala , to mi nekako prelazi u naviku da ne planiram dizanje tijesta prilikom pečenja, a ovdje se to obzirom na prašak za pecivo upravo dogodilo i ja sam umjesto neke standardnije proje zapravo dobila mali kruščić . Kako god bio mi je super, i heljdušu smo dragi I. i ja probali  uz domaće i vrhnje jako dobro nam je išla :)








Kod mene ne može bez juhe i ne znam da li sam ijedan krug FBI rukavica zaključila a da nisam isprobala neku juhu, onu koja je za mene nova i zanimljiva. Tako je bilo i sa ovom juhom, Suzana je pravila kako bi nagovorila sina da pojede brokulu dok mene ne treba nagovarati da pojedem brokulu jer je jako volim, ali me treba nagovarati na kuhano bijelo meso. Koliko god volim bijelo meso, pečeno i u raznim varijantama i kombinacijama, kuhano mi već ide malo teže. Stoga mi je ova juha došla kao naručena da bijelo meso iskombiniram sa omiljenom mi brokulom i ostalim sastojcima.









Juhu sam napravila onako kako Suzana sugerira po receptu osim što sam dodala pola kocke za juhu da malo pojačam okus. Pileće bijelo meso, brokula, malo više brokule :), mrkva, krumpir…… , servirala i ……, super ! Odlična mi je ova juhica i bijelo meso koje sam usitnila štapnim mikserom zajedno sa povrćem mi je skroz dobro u ovoj kombinaciji. Malo dobrog domaćeg kruha i lagani obrok je na stolu :)




Ne pamtim kada sam neko jelo brže i sa više uživanja pojela. Ovo mogu reći i napisati bez pretjerivanja. Iako često pojedem riblji filet obično je u kombinaciji sa blitvom i krumpirom, ili samo krumpir, ili neka salata, možda i povrće, ali ne baš ovako pripremljeno, a ovo i ovako mi je bilo sa-vr-še-no !








Koristila sam filete soma, već neko vrijeme ih imam u zamrzivaču obzirom da sami po sebi i nisu najukusniji, barem mene nisu osvojili i definitivno ih moram sa nečim iskombinirati i odlučila sam ih iskoristi sada sa povrćem. Način pripreme sam malo izmjenila, bila sam baš gladna kada sam krenula sa pripremom, a nisam nešto bila niti za uključiti  pećnicu, stoga sam povrće lagano pržila, zapravo više dinstala, u tavi uz stalno mješanje , posebno ispržila filete soma i na kraju sve spojila. I dobila ukusno, jako ukusno jelo.

Riblji fileti, a od povrća lik, mrkva, crvena paprika, tikvice i koromač, kada se svi okusi sjedine ovo jelo može biti samo odlično ! 







„Od čega su ovi keksići , izgledaju kao oblačići“ rekao mi je dragi I.kada ih je vidio. Da, baš su pravi nježni oblačići iako moji i nisu ispali tako lijepi kao što su oni kod Suzane . Privukli su me na prvi pogled, a svidjelo mi se i što mogu iskoristiti bjelanjke koji su mi tih dana ostali. Svidjelo mi se i što su pomalo neobični i drugačiji u postupku pripreme od ostalih keksića koje inače radim. Svidjelo mi se i što će mi zamirisati fini , nježni keksići koje uobičajeno pečem kada je hladnije vrijeme, ali to ovo proljeće i ljeto uopće nije problem obzirom da je vrijeme sve samo ne pravo ljetno.







Keksiće sam pravila po receptu, sljedila sam korake, ali sam ipak uspjela nešto krivo napraviti , mislim da znam i što pa pošto će biti i repriza :) imam priliku ispraviti. Dobila sam jako ukusne i mekane keksiće koji su nam se svidjeli, posuti šećerom u prahu i pospremljeni u staklenku nisu dugo stajali, keks po keks……., vrijeme je da ih ponovim :)










Ili u mome slučaju kolač sa trešnjama. Kada sam radila ovaj kolač nije bilo višanja (mislim, niti sada se ja još nisam susrela sa nekom normalnom količinom višanja), ali je trešanja bilo u izobilju i osim što su uredno završavale u ovoj savijači odlučila sam se dio smjestiti i u ovaj kolač. Volim ovakve kolače, mekani biskvit sa voćem, klasika koja je uvijek dobra, odlična. Suzana je jako lijepo napravila i servirala ovaj kolač , uz domaći liker od višanja. Ja sam ga odlučila napraviti u mini kalupu za kuglof pa je kod mene takvog oblika.







Kolač sam napravila prema receptu i sve mi je ispalo dobro osim što sam zaboravila na činjenicu da trešnje nisu toliko kiselkaste kao višnje a to je za voće u ovakvim kolačima poželjno. Trebala sam trešnje poprskati sa malo soka od limuna u to bi bio pun pogodak, ali niti ovako nije ništa smetalo, kolač se pojeo do posljednje mrvice. I opet će :)










Nije moglo bez džema :) , a kod Suzane osim ovoga naći ćemo i onaj od jagoda, od šljiva, tu je i slatko od višanja, od smokava, ……, ali ja sam se odlučila isprobati baš ovaj. Kupila sam malo više marelica iako još nisam krenula sa kuhanjem džema od marelica koji ne propuštam i kojega svi volimo i htjela sam ih iskoristiti i za isprobati ovaj džem. Zanimljiva mi je kombinacija marelice i banana koju do sada nisam probala, mislila sam da će banane preuzeti dosta okusa međutim već sa prvom isprobanom žličicom džema sam demantirana :) Marelice i banane su ravnopravne u ovom džemu, lijepe guste konzistencije i ugodnog okusa.








Džem sam napravila poštujući količine voća i šećera , dodala sam 2 vrećice vanilin šećera , voće sam kuhala, kada je omekšalo usitnila štapnim mikserom , dodala šećer, vanilin šećer i limuntus. Kuhala sam još oko 5 minuta a zatim umjesto Džem fixa koji inače ne koristim stavila malo želina pomješanog sa žličicom šećera i kuhala još oko 5 minuta. Džem je tu,. Mirisan i ukusan :)








Iako je sada kraj moje prezentacije isprobanih recepata iz Suzanine kuhinje, nije kraj ;), čeka me još Crostata ala marmellata, nju sigurno ne bih mogla preskočiti, ali nisam sada imala priliku za napraviti je pa je izostala, čeka me još i Kolač sa ukusom knedli koji me jako zainteresirao i sigurno ću ga isprobati. A čeka me  i cijela paleta Suzaninog odličnog kruha i još boljih peciva.

Ono što me čekalo i dočekalo su ćuftice u sosu od paradajza koje sam isprobala ali sam imala peh sa krivim klikom na fotiću pa su slike nestale prije nego što sam ih prebacila. U svakom slučaju jelo koje preporučujem !



Draga Suzana lijepo je biti gost na tvome blogu i u tvojoj kuhinji, hvala ti na gostoprimstvu koje nam pružaš i na svim odličnim receptima kojima nas častiš i koje sa nama dijeliš !


utorak, 17. lipnja 2014.

Kolač sa višnjama i makom

Ne znam da li sam se ja malo pogubila u  vremenu što je moguće, ili se ove godine nešto događa sa višnjama i nikako da se pojave na tržnicama i da konačno uživam u tim omiljenim mi voćkicama. Zadnjih dana stalno gledam gdje ću ih ugledati i konačno krenuti sa kuhanjem marmelade, staviti ih u rakiju za likere, zamrznuti da se nađe koja sočna višnjica i preko zime. Tražim tako po placu višnje i nikako ih naći, bilo je puno jagoda, sada ima puno trešanja, ali od višanja još ništa, osim što sam ih u subotu vidjela kod jedne jedine gospođe na placu i to po cijeni brrrrrr....skupo.  Ili ih ove godine nema ili ih ja ne nalazim. A volim ih jako, obožavam taj slatkasto kiseli okus, volim ih jesti same onako svježe, a volim ih i iskombinirati doslovno sa svim i svačim, kako u slanim jelima tako i u slasticama. Ipak malo više u slasticama, nema tog kolača, kreme, sladoleda kojega višnja neće osvježiti i popraviti. Ali gdje su višnje ? :)






Možda su se višnjice sakrile u ovom kolaču i zato ih sada ne mogu naći iako znam da će se već negdje pojaviti i da ću i ove godine napraviti i marmeladu i liker i sve ono što od višanja volim i radim. U ovom kolaču se sakrilo tek malo višanja, ali se sakrilo i puno sjećanja na odrastanje, na onaj prvi dragi kolač koji sam naučila raditi i koji mi je i danas "onaj mamin", a moja sestra kaže da je "onaj od B." , ali mamin je i ja se i danas, puno godina poslije sjećam kako mi je govorila da ga ne trebam zapisivati jer je skroz jednostavan i lagan za napraviti. U onoj osnovnoj verziji sigurno je takav, ali danas kada puno toga završi onim "nešto oduzmi - nešto dodaj" bolje je imati zapisan recept iako niti to nije garancija da u nekoj varijanti neće biti manje šećera ili više višnjica, a ne moraju biti niti višnje već može i neko drugo voće, uostalom pitam se  gdje su višnje, još ih tražim, još ih čekam :) 






Ovaj kolač sam napravila već odavno, slikala i pospremila. U očekivanju višanja odlučim ga konačno objaviti, možda se sada baš pojave :), u svakom slučaju kada stignu možda će nekome dobro doći recept, a kod mene će sigurno dio opet završiti u ovom kolaču, tako je bilo svaku godinu i tako će biti i sada. Ovo je kolač koji voli voće, posebno voli ono malo kiselkasto koje mu daje dodatnu svježinu stoga su višnje pravi izbor !

Pregledavam draftove i tražim slike, štoooo ? ........, pa prošlo je već dvije godine od kada sam napravila i slikala baš ovaj kolač. Pravila sam ga kasnije još puno puta, sa višnjama, trešnjama, breskvama, marelicama......, ali danas smo kod višanja i ovaj kolač je sa višnjama. Dodala sam mu i  mak, da bude ukusniji, da bude točkast, da u bijelo-crnoj verziji bude upečatljiv i da u svojoj jednostavnosti ostane zapamćen. 







Kolač sa višnjama i makom 

- 3 jaja 
- 300 g brašna 
- 200 g šećera 
- 1 vrećica vanilin šećera 
- 100 ml ulja 
- 100 ml mlakog mlijeka 
- 2 žlice mljevenog maka 
- 350 - 400 g višanja (ili nekog drugog voća po izboru) 
- šećer u prahu 


- U posudu za miksanje staviti jaja, šećer i vanilin šećer i miksati mikserom na najvećoj brzini dok smjesa ne zapjeni i postane svijetla 
- Zatim pomalo dodavati brašno, mlako mlijeko i ulje i miksati mikserom na najmanjoj brzini dok se sve ne sjedini u gustu, glatku smjesu
- Mak lagano prepržiti na suhoj tavi i umješati ga u smjesu da se sve sjedini. 
- Odabrani kalup za pečenje namastiti i pobrašniti i izliti smjesu u kalup (ja sam ovaj put radila u kalupu za kuglof) 
- Po smjesi rasporediti višnje (ako se koristi neko krupnije voće treba ga narezati na komadiće)
- Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva oko 40 minuta 
- Izvaditi, ohladiti i poslužiti kolač
- Po želji ga posuti šećerom u prahu 


Kako se vidi malo je teže pričekati degustaciju i slikanje :) , a moram priznati da se sada više baš i ne sjećam zašto kolačić nisam slikala "u komadu" već ovako sa "komadićem koji nedostaje" :) 






Kako god, u svim varijantama ovoga kolača, pa i u ovoj kada su višnjice malo potonule i nisu se rasporedile po cijelom kolaču već samo po rubu,  svi su tražili komad više (možda sam baš zato brže bolje osigurala svoj komadić :) ) . Reći ćemo da je ovakav kolač dobar zalogaj uz kavu ili čaj, dobar je i uz čašicu finog vina, a meni je najdraži uz gutljaj domaćeg likera, uz kolač sa višnjama ide liker od višanja, onaj za koji još uvijek čekam ovogodišnje višnje da ga ponovno napravim :) 






Cure u Dbk uvijek glasaju da im napravim ovaj kolač i nikada im ne dosadi, ma nije nam nikome već godinama dosadio, uvijek iznova kolač koji je isti, a zapravo je svaki put nekako drugačiji. Dragi I. je isto tako uvijek spreman za ovakav slatki zalogaj, a ujedno je i zaslužan za ovaj post i što su dvogodišnje slike ugledale svjetlo dana. Kada sam ga pitala što da stavim, da li da uopće stavim, .......samo je rekao "super je, sve stavi ! " :) Hvala mu i sa prvim višnjama koje nabavim obećajem ovaj komad na tanjuriću "uživo" :)   






Brojimo tako godine, brojimo i kolače koje smo napravili, isprobavamo nove, vraćamo se starima, ali i krećemo u novo,  brojim tako ovih dana, brojim i danas, ....... 2 godine od kada sam pravila i slikala ovaj kolač, 22 godine od kada nas je napustio tata, pa opet brojim, nema tu neke simbolike ali brojke kažu 22 godine sa tatom i 22 godine bez njega, ......., ne zna broj ono što ja brojim i zapravo puno ne pomaže, ........ sjećam se, danas kao i svaki dan,  i idem dalje u susret nekim novim danima i godinama, novim doživljajima ...... i  kolačima, i čekam višnje, ........, možda već se već sljedeću subotu vratim sa višnjama sa placa. Možda, a ono što je sigurno da ću još puno puta napraviti ovaj kolač, onako na pamet, mislim da bih ga mogla bez greške  napraviti i žmireći, u mraku ................







ponedjeljak, 9. lipnja 2014.

Cheesecake sa džemom od jagoda

Ponekad sve lijepo isplaniram ili barem pretpostavim kako i što ćemo raditi, gdje i kada ću ići , a ono sve ispadne poprilično suprotno i od onoga što sam planirala i od onoga kako sam mislila da bi moglo biti. Bilo je tako i prošli vikend, ne ovaj zadnji kada nas je vrućina već dobro sustigla i kada nije bilo dileme hoće li pasti kiša i pokvariti izlet u prirodu ili neće. Kiša nije pala i kako se čini neće tako lako niti pasti, stigle su vrućine i koliko god bile pomalo neugodne i smetale, ja se ne žalim. A ono kada je išlo neplanirano bilo je vikend prije, gledali smo meteo karte, pratili prognozu, pa pogled prema nebu, ali isplanirati nešto nije bilo je poprilično nemoguće. 

No krenimo redom :) , dan prije vikenda dragi I.je donio domaći sir i vrhnje. Znala sam da je na vidiku još jedna pita gužvara ili neka slična pita sa sirom kad ono........, konzultiramo se što ćemo napraviti od ove porcije sira i I. kaže da bismo ovaj put mogli nešto slatko, npr. cheesecake.  O pa da mogli bi, obožavam cheesecake i ne znam zašto mi nikada nije palo na pamet napraviti ga od domaćeg svježeg sira umjesto da svaki put odlazim u samoposlugu i biram neki od sireva od kojega je sigurno "najbolji". Uz to, taj dan sam skuhala prvi ovosezonski džem od jagoda, divno će se uklopiti sa cheesecakeom, planirano ili ne, pravimo cheesecake sa džemom od jagoda :) 






Cheesecake pravim u subotu poslijepodne, u nedjelju smo u prirodi i kada se vratimo dočekati će nas fino rashlađen, .....mmmmm, a tko će njega dočekati :) Međutim, opet neplanirano i počela sam ga raditi u subotu tek kasnije navečer što i nije ispalo kao nešto važno :)  Recepata za cheesecake na netu ima nebrojeno, svaki je na pogled isti, a opet i barem za nijansu drugačiji. Odabrali smo jedan i malo ga prilagodili svojim količinama i ukusu. Cheesecake sam radila kada smo ga isprobavali u igrici Kuvarijacije, ovdje. Tada sam imala problem sa gornjim slojem od vrhnja, ali ovaj put smo odlučili da taj sloj ne stavljamo, podloga i sirna krema i dovoljno je :) 

Pripremim recept i sastojke, dragi I. maksimalno surađuje, sve je u pećnici i tako dobro miriše, međutim kada je kolač izašao iz pećnice malo je reći da je izgledao kao ružno pače, bijeli labud sigurno nije bio. Odmah sam komentirala da je trebalo staviti sloj od vrhnja, ako ne zbog okusa onda zbog izgleda, ali što je tu je, valjda će biti ukusan i nećemo ga nikome pokazati :) Nakon što je ispečen i prohlađen spremila sam ga u hladnjak i ujutro mu se vratila. Ružnom pačetu :) 






Nedjeljno jutro je osvanulo kišno, zatim je granulo malo sunca, pa opet kiša, prohladno, odlazak u prirodu ? ne znam, ne treba planirati. Probati cheesecake ? da, odmah. Izvadim ga iz hladnjaka, pripremim džem od jagoda, vadim tanjure, a dragi I. pita što je sa slikanjem. Ništa, pa nećemo ga pokazati, nećemo ga niti slikati, idemo ga probati i to je to, drugi put ću ga valjda bolje napraviti. Uzmemo svatko po komad i ........, polako , polako, planirala ja to ili ne ovaj cheesecake je odličan i recept treba ostati zabilježen ! I. odmah dodaje da ga slikam i objavim i da uopće nije tako ružan :) Nakon prvih zalogaja i nije više izgledao tako ružan, fotoaparat u ruke, idemo slikati i objavljujem recept. Neplanirano ! :)


Cheesecake 

(kalup promjera 22 cm) 
Podloga 
- 15 kom Digestive keksa 
- 100 g maslaca 
- 1 žličica cimeta 

Krema od sira 
- 500 g svježeg sira 
- 50 g maslaca 
- 80 g šećera 
- 1 vanilin šećer 
- 3 jaja 
- korica jednog limuna 
- prstohvat soli 

- Kalup namastiti rastopljenim maslacem, pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva 
- Kekse usitniti tako da se krupnije samelju ili ih dobro izmrviti. U usitnjene kekse umješati žličicu cimeta. 
- 100 g maslaca rastopiti, dodavati keksima i umješati te formirati podlogu na dnu kalupa, lagano je utiskivati prstima 
- Staviti u pećnicu i peći 15-tak minuta na 180 stupnjeva. 
- Dok se podloga peče pripremiti kremu od sira 
- U posudu za miksanje staviti sir, šećer, vanilin šećer, koricu limuna i 3 žumanjka  i sve lagano mikserom sjediniti (ja sam radila mikserom na jačini 1) 
- 50 g maslaca otopiti, polako dodavati u smjesu sa sirom i sjediniti 
- U drugoj posudi bjelanjke sa prstohvatom soli umutiti u čvrsti snijeg i pomalo ga dodavati u smjesu sa sirom i umješalti lagano kuhačom. 
- Pripremljenu smjesu sa sirom rasporediti u kalup sa podlogom nakon što se podloga pekla 15-tak minuta 
- Pećnicu smanjiti na 160 stupnjeva i peći oko 1 sat.
- Izvaditi iz pećnice , prohladiti i staviti u hladnjak na daljnje hlađenje.


Naravno da bi bilo zgodno (ako ne već bolje) slikati ga dok je još cijeli, ok ovakav kakav je ne bi vjerovatno bio puno ljepši, ali ipak. Ali zato je ukusan. Istina je da se osjeti razlika u domaćem siru i u onome kada ga kupim u samoposluzi, i taj sir je sigurno pridonio odličnom okusu, uz ostale sastojke i arome limuna i vanilije koje se isto tako lijepo osjete.






Koliko god je sam po sebi ukusan toliko je bolji kada mu se pridoda džem od jagoda, lijepi , domaći, pravila sam ga već puno puta po , kako ja volim reći, osnovnom receptu, ali ovaj put sam nekako posebno zadovoljna kako je ispao. Ovdje su recepti za džemove od jagoda  (Jagode i marmelade i Jagode i marmelade 2., ovaj džem je onaj prvi od jagoda sa vanillom). Otvorila sam teglicu, uživala u mirisu džema, a zatim i u okusu u kombinaciji sa cheesecakeom. 






I dalje degustiramo cheesecake, vrijeme ukazuje da bi se moglo krenuti u prirodu, spremam ručak koji ćemo ponijeti, ali......., opet padne kiša, nema ništa od planova i prirode, neplanirano ručamo doma, ali isto tako za koji sat vrijeme se opet nasmiješi i sada već neplanirano ipak odlazimo u prirodu, kratka ali draga nam staza, omiljeni planinarski dom, pokoja riječ sa vlasnicima koji su tu nedjelju proveli osamljeni jer nije baš bilo izletnika, šetnja i kavica na putu prema doma, a tamo nas čeka ostatak cheesecakea. Ponovno uživamo u ovom kolačiću, ja zapravo niti ne pamtim kada smo neki kolač  pojeli ovako brzo :) 






I na kraju još samo da  utvrdimo da neplanirano nekada može ispasti jako dobro, i bolje od planiranoga, i treba ga prihvatiti, kao što ću ja rado još koji put prihvatiti ovakav neplanirani kolač, cheesecake, pa taman opet ispao kao malo Ružno pače :)