ponedjeljak, 5. studenoga 2018.

Pita od rogača i .......blogorođendan :)

I tako…..godinu po godinu i blog je jučer proslavio svoju 9. godišnjicu. Prošle su te godine brzo i bile su lijepe, u početku aktivnije, sada malo manje aktivne, ali blog još živi, traje i trajati će, ne damo se niti on niti ja. Kako god okrenem blog je uvijek ono moje malo mjesto kojemu se svaki dan rado barem na trenutak vratim, ako ništa drugo a ono da vidim jesu li svi postovi i recepti još uvijek na mjestu. I jesu 😊 Danas neću o „povijesti bloga“ , nisam pripremila niti neko posebno darivanje, nemam baš niti neku svečanu tortu za obilježavanje godišnjice , tek sam je spomenula da barem na neki način ostane obilježena, a prava feštica biti će dogodine kada to neće biti samo godišnjica već prava mala obljetnica 😊 Stoga , još malo strpljenja za svečani meni i tortu, danas slavimo uz nešto tradicionalno , jednostavno i za ljubitelje rogača jako fino. Pita od rogača sa jabukama.









O rogaču sam već pisala, volim ga i rado ga koristim. Moj prvi kolač koji sam nekada često radila, a ne znam niti sama zašto ga danas radim manje je onaj zbog kojeg sam se posebno veselila kada bih vidjela da je mama kupila vrećicu mljevenog rogača, znala sam što će taj dan ili tih dana zamirisati i znala sam da ću jedva čekati da se kolač ohladi da većina njega bude baš moja 😊 Recept je u ovom postu.  Rogač je našao svoje mjesto i u Bakinoj rogačuši, e baka, baka i njezina rogačuša, baka je i danas svaki dan sa mnom , a kada pročitam ono što sam sama tada napisala ne skrivam suzicu koja nekako dođe, …..bako, uskoro će opet zamirisati tvoja rogačuša , iz ovog posta. A onda sam jednom odlučila rogač iskombinirati nešto malo drugačije od uobičajene klasike pa su nastale  rogačeve pite sa jabukama čiji recept je u ovom postu.  I tako, kolač po kolač, pita po pita, rogač po rogač i danas je tu prava pita od rogača.










Pitu jako sličnu ovoj probala sam nedavno u planinarskom domu. Kada god dragi I. i ja planinarimo, na putu prema gore, u misli se jednostavno uvuče ono kako se baš veselimo dolasku u dom, koga ćemo sresti, što ćemo piti, što će biti od finih štrudlica i savijača koji su nam uvijek izbor. I tako dođemo , a na tabli piše „Pita od rogača“ , opa nešto novo. Navikli smo na orehnjaču, makovnjaču, štrudlice sa sirom i jabukama, nekada bude i rogačuša, ali sada piše da je baš pita od rogača. Uzimam, isprobavam, …..prvo izgleda odlično, između dva dijela prhkog tijesta nalazi se bogato punjenje od rogača, i baš je fino, uživam i uzimam odmah još jednu porciju za doma i stalno razmišljam o tome kako ću ovu pitu i sama ubrzo napraviti.










To „ubrzo“ se tako nekako i dogodilo, pomalo neplanirano ali i planirano. Kako sam se zadnjih dana spremala raditi kolač sa makom dragi I.me pita da li imam mak, nemam ali kupiti ću, ok……..dolazi jedan dan sa vrećicom i kaže „nisam ti kupio mak, ali jesam rogač“ 😊 poruka primljena 😊 Subota je, jedna od rijetkih u godini kada sam ujutro doma, nisam nešto u formi zadnjih dana i jednostavno moram malo ostati doma i stati, prikupiti energiju za dalje, za nove dane i nove subote, ali opet to što sam doma ne znači da ne mogu nešto pripremiti, daaaaa…..pitu od rogača, prava prilika u pravo vrijeme, zamirisao je rogač, zamirisala je pita, vratila sam se u one dane kada sam rogač sama brala, u one dane kada smo ga češće jeli, vratila sam se u one dane kada sam počela pisati blog, polako i neuko, kada sam postala dio blogerske zajednice koja je tada imala neku posebnu energiju i toplinu, kada je došao dragi I. podržao i pomogao da sve skupa podignem na neku novu razinu, sve je nekako dolazilo, prolazilo, a danas nakon 9 godina kuhanja, pisanja, fotkanja i objavljivanja tu je i recept za pitu od rogača.


Pita od rogača

Prhko tijesto:
  • 300 g brašna
  • 150 g maslaca
  • 50 g šećera
  • 1 vanilin šećer  
  • 1 jaje
  • Korica pola limuna
  • 2-3 žlice hladne vode

Nadjev:
  • 250 g rogača
  • 300 ml mlijeka
  • 50 g maslaca
  • 2 jabuke
  • 100 g šećera
  • 1 vanilin šećer
  • 1 žličica cimeta
  • 1 žlica ruma
  • 2 bjelanjka
  • 50-70 g grožđica (po želji)

Prvo pripremiti tijesto:
  • U posudu staviti brašno, dodati maslac narezan na listiće, dodati šećer, vanilin šećer i koricu limuna. Prstima utrljavati maslac i sve skupa sjediniti.
  • Zatim dodati jaje i rukama ga sjediniti u tijesto, dodavati vode koliko je potrebno da se umijesi glatko tijesto.
  • Tijesto podijeliti na dva dijela (2/3 i 1/3) , zamotati u prozirnu foliju i staviti u hladnjak na cca pola sata.

Dok je tijesto u hladnjaku pripremiti nadjev :
  • Mlijeko zagrijati da bude vrelo i u njemu otopiti maslac
  • Rogač, šećer i vanilin šećer staviti u posudu i preliti vrelim mlijekom sa maslacem, ručno (najbolje drvenom žlicom)  sve promiješati
  • Jabuke oguliti od kore i sjemenki i naribati , dodati ih u smjesu rogača i ručno umiješati
  • Dodati cimet i rum , po želji i grožđice koje se prethodno mogu namočiti u rum, sve dobro ručno sjediniti
  • Bjelanjke miksati mikserom na najvećoj brzini dok ne postanu čvrsti snijeg i pomalo ga dodavati u smjesu sa rogačem dok se sve ne sjedini.

  • Pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva
  • Kalup za pite namastiti i posuti brašnom ili prekriti papirom za pečenje
  • Veći dio tijesta razvaljati i staviti u kalup (neka prekrije dno i ivice) i peći oko 10-tak minuta
  • Izvaditi da se malo prohladi i po tijestu staviti nadjev.
  • Manji dio tijesta razvaljati za gornju koru, po želji rezati oblike (kao ja kružiće 😊 ) ili staviti cijelu koru na nadjev i izbockati je vilicom.
  • Pećnicu smanjiti na 160 stupnjeva i pitu peći oko 40 minuta
  • Kada je gotova izvaditi da se ohladi, po želji posuti šećerom u prahu i …….degustacija 😊

Zapravo prije same degustacije nasmijali smo se kružićima na gornjoj kori, malo izgledaju smiješno, zapravo skroz simpatično :) Gledala sam, smijala se i pomalo mi je bilo žao zarezati, ali tko bi dugo izdržao. 









Imala sam čast probati prvi komad, pa ipak je blogorođendanska, a blog je byB :) , i svidjela mi se i to jako svidjela. Pravi okus rogača, jabuke su mu dale svježinu ali nigdje se ne vide niti pretjerano osjete, cimet i rum su negdje skriveni u tragovima, nije preslatka, ali niti gorka kakav je rogač zapravo, rekla bih da je baš onako "ugođena" :) 

Pitala sam degustatore da li bi nešto promijenili , kažu "ništa, ovo ti je dobro, neka ovakva bude i drugi put", i biti će :) , ja bih je najradije odmah sutra ponovno napravila, ali kako je rekao dragi I. nije ovo pita baš za svaki dan, moćan je rogač, moćna je i ona, malo ćemo se odmoriti, a onda............opet će biti na redu moj komadić rogača :) 






ponedjeljak, 8. listopada 2018.

Pita od jabuka.......jesen, mama i ja :)

Jesen je službeno stigla, a vrijeme isto tako službeno još nije sigurno da li bi zagrlilo zlatnu jesen ili nam ostavilo još malo ljeta, i danas se ponovno predomišlja, od prave jesenje kiše tijekom jutra stigli smo do divnog toplog sunca, zlatne zrake pale su na košaricu sa jabukama, a ja sam odlučila konačno napisati novi post i počastiti nas ovom pitom od jabuka. Pita od jabuka je nekako "obična" slastica, ali baš i nije, ova je sigurno barem malo, ako ne i puno posebnija od obične slastice.  






Ovu pitu od jabuka radile smo mama i ja, zajedno, kada je bila kod mene, kada je bilo neko kišno vrijeme i kada je rekla da napravimo pitu od onog dobrog prhkog tijesta da se počastimo i da nam malo zamiriše, a ja sam odmah prihvatila ideju, slagale smo sastojke, malo kombinirale, pričale, smijale se i iz pećnice izvadile ovu mmmmmm pitu :) Ovu posebnu pitu na koju sam neskriveno ponosna baš zato što smo je napravile nas dvije , mama i ja. 

Mislila sam da će ovo biti post o mami, ali nekako se ipak vrti malo više oko pite, zapravo bio bi više o mami da postoje sve te riječi kojima bih je opisala, sve ono koliko je posebna, koliko je moja, sve ono što osjećam kada kažem "mama", kada u ovim mojim godinama još uvijek zaštitu i mir nalazim u maminoj riječi i zagrljaju, koliko sam mirna i opuštena kada je ona dobro, a koliko sve to nisam kada baš i nije dobro. Sve su mame posebne na svoj način, a moja je posebna na svoj i moj način :) 

Mama, hoću li ono moje omiljeno tijesto....može, ali  imam jabuke, nemam grožđice, imam maslaca, cimeta i limuna, malo badema........nema veze što nemaš grožđice, sve drugo imaš i  stavi malo sušenih brusnica, biti će skroz dobre, i bile su :) 





Pita od jabuka 

Tijesto 
- 300 g brašna
- 50 g šećera u prahu
- 150 g maslaca
- 1 limun – korica
- 1 jaje
- 1 žlica hladne vode

Nadjev
- cca 800 g jabuka
- 20 g maslaca 
- pola limuna - sok 
- 1 žlica cimeta 
- 3-4 žlice smeđeg šećera 
- cca 70 g sušenih brusnica 
- cca 70 g nasjeckanih badema


- Prvo pripremiti tijesto : pomiješati brašno i šećer u prahu i dodati maslac narezan na kockice i koricu limuna
- Prstima utrljati maslac da se dobije mrvičasta smjesa , a zatim dodati lagano umućeno jaje i žlicu hladne vode.
- Umijesiti glatko tijesto, po potrebi dodati još malo vode da se dobije glatko tijesto koje se ne lijepi.
- Tijesto zamotati u prozirnu foliju u ostaviti ga oko 30 minuta u hladnjaku 
- Dok je tijesto u hladnjaku pripremiti nadjev: jabuke oguliti i očistiti od koštica i narezati na sitnije komadiće. 
- U dubljoj tavi zagrijati maslac i dodati jabuke, dodati sok od limuna, cimet i smeđi šećer i sve skupa miješati na laganoj vatri dok jabuke ne postanu mekane. Dodati i brusnice i bademe  i umješati. Ostaviti da se prohladi. 
Oprez jako dobro miriše! :) :) 

- Tijesto izvaditi iz hladnjaka, podijeliti na 2 dijela (veći cca 2/3 i manji cca 1/3) i veći dio tijesta razvaljati i staviti u kalup za pitu (moj je promjera 26cm) tako da prekrije dno i ivice. Prethodno kalup dobro premazati maslacem ili staviti papir za pečenje. 
- Pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva i peći tijesto cca 15 minuta da tek minimalno počme hvatati boju. 
- Izvaditi tijesto iz pećnice, prohladiti ga tek par minuta i staviti nadjev od jabuka. 
- Uzeti manji (preostali) dio tijesta, razvaljati ga i narezati na trakice debljine 2-3 cm, slagati trakice preko nadjeva da se napravi "mreža". 

E ovdje je nastalo pravo veselje, radile su 4 ruke udruženo , mama ne ide to baš tako, .....ma što ne bi išlo tko će se zafrkavati sa ovim ispod-iznad.....ali to ti mora biti ispod-iznad inače nije mreža nego je bez veze......ajde dobro komplikatoru drži ovo iznad ja ću staviti ovu ispod......ha ha ha baš je ovo fora......biti će fora da potrefimo da nam ovo stoji ravno.....mama ovo je jedna baš posebna pita od jabuka :) 

A nekako nam je ispala i "mreža", donekle  :) 






- Vratiti sve u pećnicu i peći još 15-20 minuta. 
- Izvaditi iz pećnice, prohladiti i dočekati degustaciju:)  

Konačno, prvi komad je spreman, sada će i drugi i treći, mama , dragi I. i ja se spremamo za prvi zalogaj, najdraža K.odustaje od degustacije (nisam stavila njezin bezlaktozni maslac) pa nas samo gleda, smije se  i pita može li drugi put sa maslacem bez laktoze. Može draga K. može.  A do tada mama i ja već uživamo u ovoj piti, dragi I. se pridružuje i čudi se brusnicama dok se nas dvije smijemo i samo ponavljamo kako je ovo dobro. 

Smijemo se posebno "mreži" koju smo "isplele", a kada je krenulo rezanje tog mekog i prhkog tijesta malo nam se i poremetila, ali nikome to nije smetalo, na kraju samo tijesto je tako fino , prhko, ukusno, .........posebno je kao i ova pita.......a tek "mreža".......kao mekani oblaci, .....posebna pita od jabuka, .......jesen, mama i ja :) 











ponedjeljak, 16. travnja 2018.

Pinca za dragu tetu L.

Neke postove  počinjem pisati nekoliko puta, pišem pa brišem, teško pronalazim prave riječi, misli mi lete brže nego što ih mogu prikupiti i pretvoriti u nekoliko rečenica koje imaju smisla, a to se obično događa onda kada nije lijepo, kada je teško i kada je tužno. Kao što je sada, ovo je jedan od tih postova. Da, ovo je post u kojem se opraštam sa mojom tetom L. , dragom tetom L. koja nas je napustila i rano i prebrzo. Dragom tetom L. koju sam voljela i koja nas je voljela, sa kojom sam o svemu pričala i pri svakom susretu između ostaloga razmjenjivala recepte i kulinarska iskustva. Teta L. je bila i  jedan od mojih redovnijih degustatora,  a nakon što je za jedan Uskrs probala ove pince i brioše rekla je da joj je ovo tijesto najbolje i da uvijek sa njime radim. I poslušala sam je.










I ove godine je bio Uskrs, nekoliko dana ranije znali smo da je teta L. bolesna i da je svakim danom lošije, ali nismo znali da je  toliko loše. Planirala je i planirali smo vrijeme  Uskrsa, provesti će ga sa djecom i unucima, mi ostali doći ćemo kasnije, nakon Uskrsa krenuti će sa terapijama, ……..pričala je što će kuhati za blagdane, pitala je što ja kuham, ……..Uskrs je dočekala u bolnici , a tek koji dan kasnije zaspala je i jednostavno otišla. Ona, uvijek vesela i puna života , planova, priča, šale i smijeha. Ona , koja je odlično kuhala i pekla još bolje kolače i torte , još dok sam bila dijete sjećam se da smo se veselili kuhinji tete L., crni rižot, lazanje, .... a posebno smo se veselili njezinim tortama koje su nas pratile sve do danas. Svaki važniji obiteljski događaj i teta L. donosi jednu od svojih odličnih torti. I keksiće, uvijek je tu bilo keksića koje je ona zvala kiflići, a ja joj uvijek govorila da su kiflići jedno a keksići drugo, no svejedno to su bili kiflići/keksići koje smo obje voljele peći i uvijek je zanimalo kako sam nešto skuhala ili ispekla, prolazile smo zajedno kroz  sastojke i količine, dorađivale, veselile se svakom novom okusu i finom zalogaju. Razveselila se tako i kada sam prvi put napravila uskršnju pincu od tijesta iz današnjeg recepta, razveselila se kada sam uz pince napravila i jednu pletenicu baš za nju i rekla je da dugo nije probala ovako mekano, aromatično i ukusno pecivo. Od tada svaki Uskrs pekla sam ove pince i dijelila ih sa njom………sve do ovog Uskrsa.










Tijesto za ovu pincu je zapravo dorađeno tijesto za brioše, recept koji sam preuzela od drage Monike sa njezinog bloga Sweet Sensation , kod nje su to bili uskršnji zečići (http://sweetsensation-monchi.blogspot.hr/2010/04/uskrsni-zecici-easter-bunnies.html). Već sam dosta puta na blogu spomenula ovo tijesto, toliko mi je dobro da mu se uvijek rado vraćam , uz male dorade ostaje uvijek jednako dobro, a okusom drugačije. Do sada sam ga koristila uglavnom za uskršnje pince i peciva, ovdje (http://homemadebyb.blogspot.hr/2014/04/sretan-uskrs-uz-uskrsnje-slastice.html) i ovdje (http://homemadebyb.blogspot.hr/2013/03/uskrsnji-keksici-pinice-briosi-sretan.html) , ali i za ružice kao što su ove ovdje (http://homemadebyb.blogspot.hr/2016/11/mirisne-ruzice-sa-cimetom-i-narancom-i.html). 
Današnje pince napravila sam po dorađenom recepti, ovako: 


Pinca

- 250 g brašna 
- 20 g svježeg kvasca 
- 100 ml mlakog mlijeka 
- prstohvat soli 
- 40 g šećera 
- 2 vanilin šećera 
- 2 žumanjka 
- 1 naranča - korica 
- 1 limun - korica 
- 60 g otopljenog prohlađenog maslaca 
- 1 žlica rakije od ruže 
- 1 žlica ruma 
- 1 žličica arome kruškovca 

Za premaz i posip: 
- 1 žumanjak 
- 1 žlica mlijeka 
- usitnjeni šećer u kockama ili šećerme mrvice 

- U mlakom mlijeku namrviti kvasac, dodati 1 žličicu šećera, promiješati i ostaviti 10-tak minuta na toplom mjestu da se kvasac digne 
- U posudi za miksanje pomiješati brašno, sol, šećer i vanilin šećer. 
- Dodati korice naranče i limuna i pomiješati. 
- Dodati otopljeni, prohlađeni maslac, rakiju , rum i aromu kruškovca. 
- Na kraju dodati kvasac (sa mlijekom) i lagano miksati mikserom nastavcima za tijesto. 
- Kada se sastojci sjedine prebaciti na pobrašnjenu podlugu i mijesti rukama još oko 5 minuta
- Da bi tijesto bilo mekano i elastično, bez da se lijepi dok se mijesi biti će potrebno dodati još malo brašna  
- Tijesto staviti u posudu, prekriti prozirnom folijom i ostaviti ga na toplome da se diže oko 45 minuta 
- Zatim ga lagano premijesiti i oblikovati pince (od ove količine napravila sam 5 kom po cca 60 g tijesta) 
- Oblikovane pince prekriti prozirnom folijom i ostaviti da se dižu na toplom mjestu oko 15 minuta 
- Pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva 
- Pince premazati mješavinom žumanjka i mlijeka , posuti šećerom ili mrvicama 
- Peći 15-20 minuta 

Da, mirišu, mekane su, aromatične, ukusne, .......sve , sve to su ove pince, znala je draga teta L. što je dobro. 









Drago mi je što sam već odavno otkrila recept za ovo tijesto kod Monike i još jednom hvala joj što ga je objavila. Drago mi je što smo puno puta do sada uživali u divnim brioš pecivima i i ovim pincama i sigurno ću ih i dalje raditi baš po ovom receptu.  Drago mi je i što je teta L. imala priliku probati i uživati u ovim pecivima, što me njihov miris i okus baš na nju podsjeti, i koliko god je teško čim krenem sa pripremom tijesta sjetim se tete L., a kada zamirišu peciva iz pećnice teta L. je sa mnom, i ne samo tada, uvijek je tu negdje, sa nama i među njezinim omiljenim cvijećem gerberima koje je tako voljela. 









I ne, nisam zakasnila sa ovim pincama, znam kada je bio Uskrs i kada se prave, ja sam baš sa ovim pincama uranila, jako uranila...........draga moja teta L. 




nedjelja, 11. ožujka 2018.

Tart od bundeve.....i još..... :)

Oni koji su zadnjih dana navratili na blog nisu mogli ne primijetiti da kod mene još uvijek traju blagdani, stala sam sa postom sa dobrim željama za Božić i Novu godinu i evo tek se sada pomakla. A u međuvremenu sam kuhala, jesam stvarno, i to nešto staro i nešto novo, malo manje sam fotkala i nisam uopće pisala, pa tako  nije bilo niti postova. I nekoliko puta sam ozbiljno promislila o tome da li će ih više i biti, da li da nastavim ili da jednostavno stanem, da se zaustavim tamo negdje na kraju prošle godine i sa dobrim željama, ako već odlučim stati onda bi bilo i najbolje da bude tako, sa dobrim željama. A onda povremeno navratim na vlastiti blog, volim ga i želim mu se opet posvetiti,  pogledam svaki put broj posjeta  koji pomalo ali i dalje raste, nađe se i pokoji komentar koji me dirne, prijateljice pitaju kada ću napisati nešto novo, .......a ja kuham, kuham  pri štednjaku i u glavi, kuham i skuhala sam.........novi post je na blogu ! :) 

Tart sa bundevom.....i još..... kapulom, sirom, pršutom i radičem  (ne bi baš sve stalo u jedan običan naziv tarta :) )  danas je ovdje da nešto fino pojedemo, da nešto šareno i veselo gledamo u tanjuru , ovdje je i da nas malo ugrije i da nam konačno dozove proljeće. Jednostavan je, jednostavno se pripremi, još jednostavnije pojede :) i u toj svojoj jednostavnosti je tako dobar !  Volim ovakve zalogaje, tartovi su mi posebno omiljeni, mogu ih napraviti od najmanjeg do najvećeg, u količini koju želim i u kombinacijama povrća, mesa, sireva, ........malo mašte i sve što želite i volite može se naći u jednom finom tartu. 









Ideju za ovaj tart dobila sam listajući časopis jednog od trgovačkih lanaca, koliko god su mi ti časopisi onako za prelistati i vidjeti što nam trenutno nude kao nove ili "najbolje" proizvode u ovome često naletim i na neki tekst i recept koji me privuče. Tako ugledam i tart sa bundevom, ali koliko me privukao toliko me i odbio jer se u receptu punjenje bazira na bundevi, plavom siru, ali i vrhnju, jajima i još malo vrhnja i opet vrhnja. E takve tartove ne volim, previše su mi "vrhnjasti i jajasti" i brzo odlučujem da u mome tartu  neće biti vrhnja već ostaje bundeva i plavi sir, a ostatak će biti onako kako ja volim :) , želim brzi i fini ručak, subota je. 

Moja subota ili moje subotnje jutro je pomalo uhodano i jako ga volim baš takva. To je ono jutro kada prvu kavu pijem sa dragim I., onako polako uz razgovor i smijeh, a zatim se nalazim sa dragom prijateljicom S. i pijemo našu kavu i pričamo, pričamo, pa ako smo raspoložene šetamo gradom i obavezno idemo na plac, kasnije dolazi najdraža nećakinja K., moja studentica, i idemo na ručak koji je nekad iz moje kuhinje, a nekad je skroz dobro i da netko drugi skuha. :) U svakom slučaju subota, a posebno subotnje jutro uvijek prođe prebrzo. Tako je bilo i jučer, bila je to posebno dobra subota nakon hladnih dana, snijega i leda, bilo je lijepo proći kroz grad i popeti se na plac, šaren, živ  i veseo kao i uvijek. Povrće, voće, zeleno, žuto, narančasto, boje sa klupica zovu......gdje si proljeće ? Proljeće se još uvijek negdje skriva, ali ja zato nalazim odlične bundeve koje kupujem, još malo i one će se skriti i prepustiti mjesto nekom drugom sezonskom povrću i voću, do tada hajdemo ih iskoristiti za još neku dobru juhu, sočnu bućnicu, ili za ovaj tart ! 

Podloga za tart je prhko tijesto u kojemu je  pire od bundeve, ako je tart sa bundevom onda neka bude baš sa bundevom :) A sjetila sam se toga tijesta iz slatke verzije kada sam spojila bundevu i nutelu :) , u ovom postu. Za punjenje stavljam bundevu i plavi sir, a dodajem i malo pečene kapule, pršuta i na kraju radič............, eto baš da može puno bolje i ne može :) :) 








 Tart sa bundevom.......i još...... :) 

(za 4 tarta  promjera 14 cm) 

Tijesto: 
- 200 g brašna 
- 100 g pirea od pečene bundeve 
- 4 žlice maslinovog ulja 
- 40 g maslaca 
- 1/2 žličice soli 

Nadjev: 
- 600 g bundeve (narezana na komadiće) 
- 2 manje glavica kapule (ljubičastog luka) 
- 100 g gorgonzole (ili nekog drugog plavog sira) 
- 100 g pršuta 
- nekoliko listova radiča 
- 2-3 žlice maslinovog ulja 


- Bundevu narezanu na komadiće i kapulu narezanu na polumjesece staviti u posudu za pečenje na papir za pečenje, posoliti ih i lagano preliti maslinovim uljem i peći u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva, oko 20-25 minuta 
- Od pečene bundeve odvojiti 100 g i vilicom napraviti pire

- Za tijesto sjediniti brašno, pire od bundeve, ulje i maslac narezan na listiće  i rukom mijesiti dok se dobije glatko tijesto. Tijesto je lagano elastično i neće se lijepiti niti za ruke niti za podlogu, ne treba dodavati još brašna 
- Tijesto podijeliti na 4 jednaka dijela (za svaki kalup) i razvaljati ga u krug, na veličinu da prekrije dno i ivice kalupa , a može i viriti malo iznad ivica. 
- Kalupe namastiti maslacem, obložiti ih iznutra po dnu i ivicama tijestom,  nabockati tijesto vilicom, staviti peći u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva, 15 minuta 

- Za nadjev pripremiti pečenu bundevu narezanu na komadiće, pečeni luk, gorgonzolu narezanu na komadiće (ili krupnije namrvljenu) , pršut narezan na komadiće 

- Nakon 15 minuta kalupe sa tijestom izvaditi iz pećnice i napuniti pripremljenim nadjevom. U svaki kalup /staviti komadiće bundeve i zatim ostale sastojke rasporediti na 4 dijela.
- Vratiti u pećnicu i peći još oko 10 minuta 

Iz pećnice će se početi širiti miris kojemu ćete teško odoljeti :) 

- Kada je gotovo izvaditi iz pećnice, dodati nasjeckane listove radiča i nakapati maslinovim uljem.
Servirati u kalupima u kojima se peklo ili izvaditi iz kalupa i servirati na tanjuru (tijesto će se vrlo lako izvaditi iz kalupa)  

I sada preostaje ono najbolje - degustacija :) 








 O da, jako je dobro, meni je baš dobro :) Tijesto je mekano i prhko, osjeti se pomalo onaj slatkasti okus bundeve pa tko želi može dodati i malo više soli. Ja namjeravam sljedeći put dodati više soli, ali i malo papra. Nadjev mi je po mjeri, pravi balans slatkastih bundeve i kapule i slanijih i jačih okusa gorgonzole i pršuta. Radič je tu da sve skupa osvježi.  Dragi I. isprobava i kaže da nije on baš za ovakva jela, ali da mu je jako dobro, fino je, i on bi još malo posolio tijesto, a nadjev neka ostane baš ovakav kakav je. Draga K. je samo jednom ranije probala bundevu i to je bila juha koja je nije baš osvojila, ali ovo je nešto drugo, ovo je dobro "zapakirana" bundeva koja joj se sada sviđa. Sviđa se i meni :) 

Nismo još niti pojeli ove tartove a ja sam već kombinirala nove, ovo sa bundevom je super, ali kombinacije tijesta i nadjeva za ovakvo malo jelo su neiscrpne. Zato kombinirajte brašna, kombinirajte dodatke brašnu, kombinirajte sve i svašta :)  i na stolu uvijek može zamirisati neki ukusan i oku ugodan tart. Uz to čašica vina, a uz ovaj dobro ide i pivo i uživajte ! 

p.s. komadiće pečene bundeve možete pospremiti u prikladnu posudu, dobro zatvoriti i čuvati 3-4 dana u frižideru.......da, da, moja bundeva čeka još jedan ovakav tart, možda ga dočeka već sutra :)