FBI rukavice - My pans and pots

U ovom krugu blog-igrice FBI rukavice koju je pokrenula draga Maja  istražujemo blog drage Zoke – „My pans and pots“.

U Zokine lončiće zavirila sam već sa prvim postovima koje je počela objavljivati na blogu. Nije teško uočiti ovakav blog kako ga Zoka piše, a još je teže ostati ravnodušan nad slikama koje prate uvijek zanimljive recepte i koje su dio svakog posta. Ako nekada i ne navratim zbog novog recepta, navratim malo pogledati slike :)  I kod Zoke se uvijek osjećam dobro došla ! Prirodna, spontana, vesela, velikog srca, voli ljude i oni vole nju, ……, to je Zoka koju sam ja upoznala, za sada virtualno, jednom ću sigurno i uživo. Već smo se zamalo i srele, ali ipak mimoišle jedno ljeto kada me Zoka htjela iznenaditi u Dbk, drugi put ćemo se bolje iskoordinirati :) Do tada, mi koji je još uvijek ne poznajemo uživo Zoku smo mogli vidjeti u restoranu Đeram gdje je kuhala sa ostalim kolegicama blogericama (ovdje) , kao i na sada već tradicionalnom druženju na Adi (ovdje) za koje svaki put kažem da ću otići , ali još se nisam uputila, jednom valjda hoću :)

Ne smijemo propustiti reći i da je Zoka odlična kuharica što je važno jer ipak pričamo o food-blogu :) Jela i slastice koje ćemo naći kod Zoke nećemo baš svugdje naći, u svakome ima nešto posebno i nešto što nas privuče da zastanemo baš nad tim receptom, meni se upravo to dešava kada otvorim svaki novi Zokin post. Naučila sam tako od Zoke što je harisa (ovdje), naučila sam dosta i o začinima, posebno ćemo naći one iz indijske kuhinje (npr. ovdje) , susret sa crvenim amarantom (ovdje) me se isto dojmio, a tek karfiol u bojama (ovdje) , žuti, zeleni, …….., i ne smijem zaboraviti sladoled od crnog susama (ovdje) koji je obilježio prvi blogorođendan. Sladoled je Zoka već odavno napravila i pojela, a ja crni susam još nisam pronašla . No bez obzira na to izbor recepata za isprobavanje je dovoljno dobar i primamnjiv da je i ovaj put bilo teško, teško , ….., no neki izbor je trebalo napraviti i kao i obično uspjela sam isprobati tek dio onoga što sam htjela.

Kada krenete pregledavati Zokin blog morate primjetiti lijepe uredne postove, slike sam već spomenula, a Zoka je sa nama podijelila i kako je sama napravila i postavila rasvjetu za slikanje (možemo pogledati ovdje). U indeksu recepata primjetiti ćemo dio pod nazivom „Fit & Jummy“ , krasna dijetna jela. Meni na spomen dijete ne padnu na pamet ovako fina, ukusna jela, posebno izvrsne salate, ali kod Zoke je i to moguće. A malo o dijeti čitati ćemo u nekoliko postova, u ovome najozbiljnije :) Ali nećemo samo držati djetu, tko bi to i mogao pored svih onih poslastica koje su izašle iz Zokine kuhinje na blog, a uz pravu, starinsku, dobru i kvalitetnu Perašku tortu otputovati ćemo malo i do Perasta, lijepog gradića kroz čije uličice nas je Zoka provela. Na kraju, ako se još uvijek pitamo "Da li sam food-bloger ? " možemo zaviriti ovdje i odgovor je tu , hhmmmm…….., da, reklo bi se da jesam :)

E pa kada već jesam hajdemo na recepte koje sam uspjela isprobati. Red slanoga , red slatkoga .

Recepte neću prepisivati već su u linkovima u naslovu.

Čorba sa grilovanim povrćem i ruzmarinom

Juha, povrće, ruzmarin, ……., sastojci, slike proljeća u postu, juha….., sve mami na isprobavanje, a za mene ljubitelja juha ovo je mmmmm, predobro da bi se preskočilo. Iako je Zoka pripremila ovu juhu u proljeće i jesenska varijanta je isto tako odlična ! Ono što me privuklo je kombinacija povrća, ali i začini, harisa koja se ovdje pojavljuje, i prije svega ruzmarin koji jako volim, a u ovakvoj juhi je tek dobar dodatak. U odnosu na originalan recept izbacila sam češnjak koji ne smijem zbog alergije tako da ga nikada ne koristim, a povrću sam dodala mrkvu. Harisu je vrlo jednostavno napraviti , začini koji se koriste su dostupni tako da je sve išlo bez problema.

Juhicu sam skuhala, malo probala , voolliiimmmm :) pa slikala :)

I zatim je brzinski pojela :) Juha je odlična i to je sve što mogu reći, aromatična, zdrava, ukusna ! I praviti ću je opet !

Rižoto sa karamelizovanim lukom i radičom

Ili „Radovi u toku“ :) počela je dijeta, a ispred mene je recept koji je dijetni, ali koji je toliko dobar da sam odmah razmišljala o duploj količini. Uz to, do sada neisprobana kombinacija rižota, omiljeni mi karamelizirani luk i radič. Jednostavno i brzo za napraviti, baš za subotnji povratak iz đira po gradu kada želim neki ovakav obrok. I bila je subota, vraćala sam se iz grada, svratila na plac po radić i luk (koristila sam kapulu) i kada sam došla doma rižoto je počeo mirisati (prvo se ipak osjetio luk :) ) . Napravila sam sve po receptu i počastila se ovim neobičnim, gorkasto-slatkastim rižotom.

Jedan zalogaj, drugi, treći, ……., uh ma koja dijeta, pa ja ovoga mogu pojesti i pojesti :)

U neko doba došao je i dragi I. , pita što sam ručala, a ja ….., khm, da, nisam mu ostavila da proba, a on gleda sliku i kaže kako je sigurno dobro, i dobro je i rižoto je ostao zabilježen za ponovno ga napraviti :)

Čorba od pečene bundeve

Jesen , kiša, bundeva, ….., jesen kod Zoke , kiša, bundeva i ova juha u Zokinom postu, dovoljno za poželjeti je isprobati. Pomalo sjetne slike, juha divne boje, recept koji obećava. Ipak, napravila sam male ustupke u smislu da nisam stavila rižu i umjesto crnog luka koristila sam poriluk. Ostatak po receptu, i već kada su poriluk i celer zamirisali iz lončića znala sam da sam na pravom putu. Bundevu sam kupila to jutro na placu, mirisna, krasne narančaste boje, skoro sam je onako sirovu pojela :) Ipak, bolje da nisam jer u ovoj kombinaciji i u ovoj juhi bundeva je definitivno dobila na okusu. Ja bih rekla da je celer ovdje odigrao glavnu ulogu i dao posebnu notu okusa i mirisa. U svakom slučaju, juhica od bundeve koja se pamti :)

Moja juha je nešto gušća od Zokine i od juhe općenito, ali ovakve juhe volim ostaviti gušće tako da budu više kao kašica nego kao prava juha. Servirala sam je sa žličicom kiselog vrhnja i malo peršina.

I da, znam da sam od izbora slanih jela na kraju završila na dvije juhe, a toliko toga je ostalo još neisprobano, ali polako će i to doći na red, i ne samo ostala jela nego sigurno i još koja juha :)

Friands sa jabukama

Sezona je jabuka, a kod mene mirišu one prave domaće, one koje još uvijek zaupravo mirišu i u čijem okusu odmah znate da jedete baš jabuku :) Zatim bjelanjci, najmanji problem je imati poneki bjelanjak preostao od nečega u frižideru, a još manji je problem odlučiti se za isprobavanje baš ovog kolačića. Uz to, porijeklo mu je iz Francuske, a zna se da volim sve što je „French“ :) Zavoljela sam tako i ovaj kolačić. Bez razmišljanja i bez komplikacija, napravila sam sve točno po receptu. Ipak, moram reći da sam zamislila kako ću ih napraviti jednu večer kada dođem sa posla, odmah otvorim recept i krenem i tek tada pročitam da smjesa mora stajati u frižideru najmanje 6 sati !......., ehehe, ništa od kolačića večeras. Dolazi dragi I. i pita se kako to da ništa ne miriše, a najavila sam :) E da, jesam , ali prije nego što sam spoznala ovih 6 sati ! No dobro, umjesto taj dan kolačići su zamirisali sutra dan, smjesa je bila odlična nakon 24 sata u frižideru, tijesto se lagano oblikovalo u kalupiće, i oboje smo se lijepo počastili !

Meni se jako svidjela jednostavnost pripreme ovog kolačića i krajnji rezultat. Krasno tijesto, odličan okus, baš onako za uživanje u hladnim , zimskim večerima uz šalicu finog čaja. Upravo tako smo ga i mi degustirali, dodatno sam po jabukama posula sa malo cimeta koji mi se sa jabukama uvijek odlično slaže koji je svojim mirisom i okusom kolačiću dao još posebniju notu.

Portugalski tartovi

Opet nešto brzo i fino, prefino ! Svježe lisnato tijesto mi je uvijek nekako pri ruci, ako ne u frižideru onda je u dućanu koji mi je na par koraka od ulaza u zgradu :) i jako je zahvalno za pripremu bilo slanog ili slatkog zalogaja. Zatim, opet cimet, pa mirisna kremica i na kraju naranča. Za mene pun pogodak. I opet je bilo hladno i sivo, i opet smo pili fini , mirisni čaj, i nedostajao je samo jedan ovakav zalogajčić . Napravila sam ga po receptu, a kako ne piše količina cimeta stavila sam ga koliko sam mislila da će biti dovoljno, ali sam utvrdila da sam ga trebala staviti više, to ću drugi put ispraviti :) Umjesto da sam radila preljev od naranči odlučila sam iskoristiti džemove sa narančama koje sam napravila i koji su se doslovno još hladili tako da se na jednima našao Džem od crvenog grejpa, naranče i limuna, a na drugima Džem od naranči i limuna sa vanillom.

A što reći nego da ću i ovaj kolačić još tko zna koji put ponoviti, eventualno ću na kraju pečenja malo pojačati temperaturu, čini mi se da je umjesto na 180 stupnjeva na kraju mogao biti na 200 stupnjeva da malo više zahrska , iako niti ovome ništa nije smetalo. Ma što bi mu smetalo, pa pojeli smo sve još to isto veče :)

Mini pite od limuna

Mislim da ne poznajem nikoga tko ne voli pite od limuna, sa limunom, ……, svi ih vole , a ja ih obožavam ! :) I hvatam priliku kada da je napravim iako se trudim da to ne bude baš često jer iako se inače znam kontrolirati kada dođem u dodir sa ovom osvježavajućom slatko-kiselkastom kombinacijom kontrola postaje jako teška. Za ove kolačiće priliku sam dočekala kada mi je došla jedna prijateljica koju dugo nisam vidjela i baš super , počastiti ću je piticama od limuna. Imala sam domaće limune , cijeli stan je mirisao od korice i soka. Tijesto i limunkasti nadjev sam napravila po receptu , a za ukrašavanje sam odlučila umjesto vrhnja iskoristiti preostale bjelanjke , dodala im 100 g šećera (50g po bjelanjku), žlicu limunovog soka i izmiksala u čvrsti snijeg. Pekla sam u kalupuza muffine i kada su pite bile pečene, rasporedila sam meringe na svaku i vratila u pećnicu na 160 stupnjeva oko 15-tak minuta . I bilo je „taman“ :)

Prijateljica se oduševila, odmah je tražila recept i podsjetila me još nekoliko puta da joj ga ne zaboravim poslati :) Oduševila sam se i ja, I. je isto rekao da su pitice odlične, a nismo trebali puno govoriti obzirom da smo ih sve jednostavno pojeli , imali smo divnu „lemon pie“ večer :) I imati ćemo je i opet, ……. :)

Peraška torta

I sada dolazimo do onog dijela kada ću se prisjetiti kako je jedna od natjecateljica MasterChefa kada su radili tortu rekla da je to trebao biti njezin trijumf, a kada joj se torta nakon skidanja obruča potpuno razlila ispao je njezin fijasko. E pa tu smo negdje. Ova torta je trebala biti moj „kapitalac“, hit ovog isprobavanja , i što je najveselije i bila je :)  samo što je ne mogu „dokumentirati“. Naime, čim sam pročitala recept za ovu tortu, tortu sa pričom, tortu naših baka i tortu tradicije nije trebalo čitati dva puta za zaključiti koliko je dobra i da znam da ću je napraviti sa igricom ili bez nje. I napravila sam je, tijesto, nadjev, pekla se, ispekla i kako sam se žurila vani tako sam – otvorila pećnicu ! I naravno, već u prvim minutama sredina je potonulaaaaa……… , što mi zapravo nije puno niti smetalo, još uvijek sam imala tortu :)

Ostavila sam je na hlađenju i kada smo kasnije I. i ja stigli, sredina je još malo više potonula, a ja sam I.-u koji je značajno pogledao upalu sredinu isto tako značajno objasnila da se ova torta jede nakon dva dana pa je sada nećemo moći probati , žao mi je ali tako piše u receptu. I . se nasmješio i skrenuo pažnju da je u receptu vjerovatno pisalo i da se hladi u zatvorenoj pećnici pa je nisam tako hladila, a to znači onda da ne moramo čekati dva dana da bismo je probalo. Paaaaa, ima logike :):)

I probali smo je odmah ! Znala sam da je odlična, i takva i je , ona za koju se vrijedi potruditi iako je uloženi trud minimalan za ono što dobijemo, rekla bih da je najveći trud čekati ta dva dana do isprobavanja :) Umjesto maraschina stavila sam rozulin, domaći liker od ruža kojim me uvijek daruje moja draga M., i jako fino se osjetio u okusu. I. je odmah rekao da je torta „moćna“ i to je istina. Jaka je i slatka, jede se u malim komadima pa je sukladno tome dio doživio i onaj „drugi dan“ i kako je stajala tako je bila sve bolja i bolja.

Slika ? Ne, nisam je slikala, prvo sam je htjela slikati onakvu kakva je ispala, što ima veze što nije savršenog izgleda, to je torta kakvu sam napravila. Ali smo je odmah probali pa sam odlučila da ću slikati komad, ali smo i drugi dan odmah sjeli pojesti komadić, pa sam rekla da ću je slikati kasnije, pa, ……., pojeli smo i zadnji komad i eto, nismo je slikali. No sa mojom slikom ionako ne bismo ovdje puno dobili. Ali kako je slika za igricu obavezna, a nemam je ovaj recept neće biti dio prijave, ali sam svakako željela dati svoje dojmove o ovoj posebnoj torti. I praviti ću je opet za blagdane, svi meni dragi je moraju probati ! I svakako obratiti pažnju da ako piše hladiti je u zatvorenoj pećnici onda je treba tako hladiti i ako piše čekati dva dana onda treba čekati dva dana ! :) Tada je najbolja, i biti će to onda trijumf, a ne fijasko. Iako sam ja i ovako uživala u tortici i nisam sve skupa doživjela kao fijasko već samo kao malo manje uspješno isprobavanje :)

I tako privodim kraju izvještaj o mome gostovanju u kuhinji drage Zoke , , uživala sam među lončićima i onome što je u njima i oko njih. I još ću, ma nisam isprobala ni približno od onoga što sam htjela i planirala , ali doći će i to pomalo na red.

Do tada, draga Zoka hvala ti na svim divnim receptima, jelima i slasticama kojima nas častiš. Na svim prekrasnim slikama i pričama koje sama dijeliš , veselim se daljnjem druženju !