Zeleni ajvar i jedno lijepo prijateljstvo

A prije svega moram se  požaliti na išijas koji me uhvatio prije dva-tri dana i ne popušta, uh, uh, kako to boli ......:(.  Do sada sam suosjećala sa onima koji su se žalili na ove muke i bolove ali tek sada zapravo znam kako im je.

A kako me uhvatilo, ne znam, nije da nisam povremeno osjećala bol preko leđa, križa, ali dođe pa prođe. Uostalom koga povremeno ne zabole leđa. Istina je da puno sjedim, takav je posao a i način života, sjedim u uredu, na sastancima, na tečajevima, u kinu , u kazalištu, u kafiću, u autu....,mnogi od nas puno sjede pa tako i ja. Ali preostalo vrijeme se i gibam, čak i više od prosjeka, vježbam, idem na jogu, povremeno na plivanje, vikendom hodam po prirodi i šetam po gradu....., ali kada me to jutro doslovno grom udario preko križa i ja ostala ukočena i iskrivljena shvatila sam što je to zapravo i što je bol. 

Sada je liječenje u tijeku, prvo analgetici pa kada se malo smiri snimanje i daljnja terapija i malo po malo riješiti ću ja to , samo treba strpljenja i upornosti a nekako imam i jednog i drugog, i optimizma naravno :)
A imam i puno pažnje od mojih dragih prijateljica, podršku, angažman tako da mi zbilja ništa ne nedostaje i ozdravljenje jednostavno mora brzo doći ! :). Hvala drage cure, na svemu !!

I naravno da u ovom stanju kuhanja nema, a pripremila sam za isprobavanje baš lijepe recepte, ali ništa od toga, sada je na snazi "instant prehrana" po sistemu što brže i jednostavnije i sa minimum pokreta. I može se preživjeti :) .

Obzirom da nema ništa od kuhanja danas ću  napisati recept za Zeleni ajvar koji sam dobila na poklon a za koji me osim recepta veže i jedno divno prijateljstvo koje je krenulo ovako:  

Prije otprilike  dvije i pol  godine putovala sam u Beograd. Poslovno, na 2-3 dana, više se ni ne sjećam točno kada sam išla a kada se vraćala osim što se sjećam da je polazak bio u ranu zimsku zoru i bilo je jako hladno.
A ja ponosno u novoj suknji koja mi je baš bila super i koja mi je danas dva broja veća, yes ! (još sam ponosnija :):)

U Beogradu sam bila ranije jednom sa školom ali to je bilo dovoljno davno da se tog posjeta malo ili nimalo ne sjećam. Sada je bilo drugačije. Kako rekoh u ranu zoru sam sa jednim kolegom krenula iz Zagreba, zimsko, mračno, smrznuto jutro, magla na autoputu, kavica na benzinskoj, granica, pa još malo vožnje i došli smo u Beograd, isto tako siv, hladan, baš onako prava zima,.....smještaj u hotel, odlazak u firmu, ......, i moja kolegica S. koju sam jednom prije susrela u Zagrebu ,  koja me dočekala i  imala plan našeg rada za vrijeme moga boravka.

I tako ja računam odraditi ćemo što treba a ostane li vremena malo ću prošetati po centru Beograda i to mi je zapravo to (rijetko na ovakvim putovanjima ostane više vremena tako da ga niti tada nisam očekivala). Otprilike je sa vremenom tako i bilo ali sve ostalo je bilo ipak nešto drugačije nego obično.

Osim dočeka od S.  i ostali kolege u firmi su me jako lijepo dočekali, sa znanima od prije pozdravi, sa novima upoznavanje , pa kavica, pa idemo dalje. I krenemo tako na prvi zadatak i dalje, ....., a S. se toliko potrudila da mi je na trenutke bilo i neugodno da se toliko angažira,  bila je toliko ljubazna i dobra domaćica, na usluzi cijelo vrijeme, bez svoga vremena u korist moga, u ta dva dana smo obišle pola Beograda hodajući i vozeći se sa sastanka na sastanak, pa na ručak, na večeru, do grada, u firmu, ...... Navečer je bilo organizirano neko interno druženje u kuglani a ovo "interno" nije bio razlog da se i ja zajedno sa S. tamo ne nađem na kuglanju ,  navijam , i odlično se zabavim :)

A na kraju kada smo odradile i zadnje što smo imale i kada sam kofer već stavila u auto koji će me odvesti natrag u Zagreb , S.  me ispratila uz teglu pravog domaćeg ajvara kojega je napravila njezina mama !:)

I bio je to početak jednog lijepog prijateljstva  koje traje i potrajati će.
Jer neki ljudi se jednostavno nađu a da se i ne traže i odmah se razumiju.

S. je prošlo ljeto bila kod mene, samo na jedan vikend, ali biti će još posjeta i na dulje. A kontakt održavamo kako mailom i telefonom tako i neiscrpnim izvorima raznih delicija koje mi S. stalno po nekome od kolega koji dolaze ovdje šalje. Prije su to bile delicije iz Beograda, a početkom ove godine S. se zbog posla preselila u Beč tako da me zadnji put na stolu u uredu dočekala pošiljka Mozart kuglica :). Inače se tu našlo i slatko od kupina, jagoda, raznih čokolada i bombonjerica kojih nema kod nas za kupiti , stigla je i dunjevača - jaka dobra rakija , neizbježan domaći ajvar, a zadnji put stigao je i zeleni ajvar koji sam po prvi put vidjela i probala.

Naravno ubrzo je stigao i recept koji ide ovako :

- 3 kg zelenih rajčica

- 300 g hrena

- 300 g senfa

- 0,5 l ulja

- soli po želji

- Rajčice operite, razrežite i očistite od sjemenki i usitnite (ili ih sameljite na mašini za mljevenje mesa ili ih što sitnije narezuckajte)

- Ostavite ih neko vrijeme na cjediljki da se ocijede od soka (može i preko gaze ili krpe)

- Hren također očistiti i samljeti ili naribati

- Pomiješati rajčice i hren, dodati senf i ulje, posoliti i sve dobro sjediniti.

- Napuniti u teglice i tako ga čuvati, najbolje u frižideru.

Stajanjem ulje će izaći na vrh pa kada otvorite teglucu samo dobro promješajte prije serviranja.

Ajvar je jačeg okusa, jako je dobar i interesantan dodatak prije svega mesnim jelima.