Lavanda i keksići sa limunom i lavandom

Uvijek sam voljela miris lavande, od onih dana kada su mama i baka vrećice lavande stavljale u ormare sa robom da je zaštite od moljaca, pa preko vremena kada su se počela pojavljivati razno-razna eterična ulja i aroma lampe kao i mirisne soli i kupke za kupanje. Lavanda je kod mene uvijek  imala svoje mjesto.

Najviše naravno volim kada sam u blizini prirodne lavande gdje raste, cvjeta , miriše. Danas većina nas ima barem neku malenu lavandu posađenu u vrtu, na balkonu, na lođi, u lončiću negdje u stanu. E da, većina nas/vas ali ne i ja :(. Ne znam što se na mojoj lođi događa, ali donijela sam do sada valjda milijun što manjih što većih lavandi, neke ostavila tako u originalu da rastu dalje, neke presadila, a niti jedna da mrdne i preživi.Svaka ali baš svaka se osušila i to rekordnom brzinom, pa baš ne razumijem zašto. A a onda sam i odustala,  neće pa neće, ima i drugog bilja koje raste na lođi, a lavandu po potrebi nabavljam od onih koji sa njom imaju više sreće.

Ostala je lavanda i dalje glavni stanovnik mog ormara, nisu je izbacili svi mogući industrijski pripravci takve vrste, ostala je i dalje glavno eterično ulje, ostala je i u kupaonici u obliku soli, kupke, maske za lice (i čega li još sve može biti u te svrhe :) ), a diskretno, fino i polako (kakva lavanda i jeste) ušuljala se i u kuhinju :).

Naravno, prvo gdje sam je u kuhinji upotrijebila je kao dodatak u marmelade :), do sada u dvije u mojoj izvedbi, ali sada nećemo o marmeladama jer ove zime našla se i u keksićima sa kojima sam se doslovno oduševila pa ćemo danas o njima.

Recept za keksiće "snimila" sam ima već dulje vrijeme na blogu  "Sweet Sensation", i gledam ga i čitam i spremam se isprobati ga a nikako da to i napravim. Pa hoću kada prođe ljeto, pa evo nisam, pa hoću ovaj vikend, onaj vikend, ...., i onda je došla zima, koja još uvijek ne prolazi. Ok, teoretski ne treba još ni proći ali ja ne volim zimu i uporno dozivam sunce i toplinu i proljeće i ljeto i eto konačno da ga dozovem i ovim keksićima :).

Zamirisali su ovi fini aromatični keksići, zamirisao je stan, zima u tom trenutku više nije bila samo zima, ......,  a lavandu sam na kraju i pojela :) :)

Prenosim recept po kojemu sam bez izmjena napravila ove keksiće:

65 g šećera u prahu

1 žlica cvjetova lavande (svježih ili suhih)

140 g omekšalog maslaca

korica jednog limuna

250 g brašna

3 velika žutanjka

80 g kristal šećera (za umakanje keksića)

- Maslacu dodajte šećer u prahu, lavandu i koricu limuna te sve zajedno pjenasto izradite mikserom.

- Dodajte brašno i kuhačom ga dobro umiješajte u smjesu.

- Na kraju dodajte žutanjke i mijesite tek toliko da se formira tijesto.

- Tijesto zamotajte u prozirnu foliju i stavite u hladnjak na 30 minuta, a potom ga razvaljajte na debljinu od 5-8 mm.

-  Iz tijesta željenim kalupićem vadite keksiće.

- Dobivene keksiće uvaljajte u kristal šećer i slažite ih na lim obložen papirom za pečenje.

- Pecite ih u prethodno zagrijanoj pećnici na 18o°C 10-12 minuta.

- Potom ih ohladite i čuvajte u dobro zatvorenoj limenoj kutiji.

Ja sam ih čuvala u plastičnoj kutiji, jesam, nisam ih odmah sve pojela :), prvo jer su mi bili tako fini da mi ih je bilo žao odmah sve pojesti već sam ih uzimala dnevno po  2-3 za gušt :) . A drugo, kako su dani odmicali primjetila sam da su keksići sve mekši i prhkiji i sve finiji pa sam htjela vidjeti koliko dugo ostaju takvi . Zato mogu reći da se mogu čuvati sigurno oko mjesec dana , a najfiniji su u onom periodu 2-3 tjedna nakon što ste ih pospremili. Bitno je da kutija bude dobro zatvorena.

I malo o lavandi:

Već više od 2000 tisuća godina lavanda ukrašava mnoge vrtove svijeta. Od rimskih vremena do danas lavanda je donijela razna bogatstva; od cvijeta i parfema do poznatih ljekovitih svojstava i aromaterapije. Pretpostavlja se da je riječ lavanda izvedenica od latinske riječi lavare koja znači: prati, budući da su Rimljani imali naviku svoje kupke obogaćivati lavandom. Trošili su mnogo novca na ritualne obrede sa lavandom, te losione od lavande u javnim kupeljima. Također su koristili sušenu lavandu kod religijskih obreda, te kod poroda djece.I stari Grci su mnogo poštivali lavandu, no više su je koristili u medicinske svrhe. Grčki liječnik i botaničar Dioscorides uvidio je i njezine prednosti kao laksativa i stimulansa kod problema s disanjem.

 

Zbog ugodnog mirisa i ljekovitosti  čaj od cvjetova lavande ima široku primjenu. Tradicionalan je lijek za umirenje i ublažavanje nesanice te protiv glavobolje. Lavandin cvijet djelotvoran je i kod prehlade i infekcije dišnih putova. Potiče probavu i uklanjanje štetnih tvari iz organizma, a nezaslađen čaj pomaže kod želučanih tegoba i nadutosti.

Osušeni cvjetovi omiljeni su za punjenje jastuka za opuštanje i bolji san. Koriste se kao i dodatak pri izradi domaćih kozmetičkih pripravka, losiona, kupki i sl.

 

Za bočicu eteričnog ulja lavande s pravom se kaže da je „prva pomoć“ u kući, a neizostavna je u aromaterapiji. Eterično ulje, dobiveno parnom destilacijom, opušta, okrepljuje i balansira duh. Izvrstan je antiseptik. Ulje se upotrebljava za njegu svih vrsta koža, može se nanositi izravno na kožu ili pomiješano s baznim uljem. Kod opekotina i rana značajno ubrzava zacjeljivanje, a pomaže i kod akni, gljivičnih oboljenja, uboda insekata, upala i alergija na koži.

Upotreba ulja u aroma lampi ili lagano inhaliranje koristi kod bronhitisa i gripe a „grgljanje“ razrijeđena lavandina ulja ( jedna kap u čaši mlake vode) pomaže kod upale grla i promuklosti.

Kupka s uljem lavande smiruje napetost, visoki krvni pritisak, opušta grčeve i menstrualne tegobe, a kod reumatskih problema koristi se masažno ulje sa lavandom.

Nekad vrlo popularan u kulinarstvu, cvijet lavande, ponovno se sve više koristi. Naročito cvijet od engleskih vrsta L.angustifolia koji je finijeg i blažg mirisa u odnosu na lavandine. Zbog slatkastog mirisa najvše se primjenjuje za deserte, poput sladoleda sa lavandom, krema i kolačića sorbeta i sl. Lavandom se začinjava pečeno meso i riba, a sastavni je dio poznate provansalske mješavine začina. Kao začin mogu se koristiti i mladi lisni izboji.

Jednostavan je način primjene oplemenjivanjem šećera kojim možemo kasnije zasladiti čaj ili slastice. Aromatizirati se mogu i ocat i ulje.