Božić, ljubav i mala-velika K.

Iako bi u ovo predblagdansko vrijeme bilo za očekivati da vas počastim još jednim receptom za neki od božićnih kolačića ili delicija, u ovom postu nećete naći takav recept. Ovdje ću napisati nešto o Božiću i neizmjernoj ljubavi, a recept za ljubav kao što znamo ne postoji, ljubav je jednostavno ljubav , bez recepta....., "samo ljubav". Svi volimo i voljeni smo i toga možda nismo uvijek tako duboko svjesni, ali u ovo doba blagdana nekako postajemo svjesniji svega oko sebe pa i onoga u sebi. Kod mene je već godinama prisutna jedna posebna ljubav............., ali krenimo sa Božićem...........

Stiže nam Božić, za mene najljepši blagdan i najljepše vrijeme u godini. Volim ovaj ugođaj, padao snijeg, sijalo sunce, padala  kiša, ........ volim ovo vrijeme lijepih želja, ljubavi, nadanja, ....., sve odiše nekom toplinom, a ljudi kao da za te dane sačuvaju ono najbolje u sebi i to pokažu i pruže. Dobro, bilo bi lijepo da je tako i kroz cijelu godinu, ali lijepo je i sada.
Grad je već dulje vrijeme okićen, svjetla, svijeće, atmosfera, mirisi sa štandova, ......lijepo se prošetati, ponešto kupiti,  sve to osjetiti. Ranijih godina imala sam priliku u ovo vrijeme posjetiti i neke veće gradove u Europi  i baš sam uživala u tom predbožićnom ugođaju, sajmovima na ulicama grada, mirisima i okusima kobasica, vafli, medenjaka i ostalih uličnih delicija, a uživala sam i u predbožićnom shoppingu :), uglavnom dragih i slatkih sitnica jer se nikako ne slažem da se vrijednost poklona mjeri njegovom novčanom vrijednosti, ne. I uvijek mi je bilo pomalo žao što i kod nas nije sve to skupa malo življe ali iz godine u godinu je bolje i ljepše.

Osim samog Božića i predbožićnog ugođaja ovi dani imaju i jedno uistinu posebno značenje za mene i sve nas u obitelji. Prije 11 godina u ovo vrijeme moja sestra je bila trudna i iščekivali smo našeg novog člana obitelji. Po terminu trebalo je biti 2.1., ali naša curica nije mogla čekati i na sam Božić navečer odlučila je "zakucati na vrata" i zatražiti da ide van :). Strka, panika, rodilište, ..... i sutradan, 26.12. moja sestra je postala mama, a ja ponosna i preponosna teta naše najdraže K.
K. se rodila i promjenila nam živote , naravno nabolje :). Svi vi koji imate djecu u obitelji znate o čemu govorim. Ja još nemam svoje djece (sada obično ide ono "pa što čekaš ?". Ma ništa ne čekam, sve u svoje vrijeme, biti će :). Ali ja sam Teta/Tetka i imam malu, sada već malu-veliku K. :)

K. živi u Dubrovniku a ja u Zagrebu i ne viđamo se tako često, ali smo jako povezane i kao da živimo zajedno. Koliko je volim ne trebam pisati, a to se ionako ne može niti reći niti napisati  koliko,  jer je neizmjerno. Zapravo, tek kada  je stigla K. kao da sam shvatila što je ljubav zapravo i kako se voli. Do tada sam naravno mislila da to znam a onda sam shvatila da puno toga još ne znam. I učim sa K., uz K, i za K.

A ona je predivna djevojčica koja prebrzo raste i odrasta, koja će 26.12. proslaviti 11 godina , a ja još uvijek vrtim slike kada je stigla iz rodilišta kao "mala žgužvana štruca" :) , kada je imala 9 mjeseci i bila prvi put kod mene u Zagrebu, pa je imala godinu i pol i nisi je mogao uhvatiti u osvajanju njenih prvih udaljenosti u prvim pravim cipelicama, pa smo učile plivati kada je imala 3 godine, a sa 5 i 6 godina i nisi je mogao zaustaviti od priče, pitanja, zaključaka, .....I onda  je sa 7 godina krenula u školu što joj i nije bila neka sreća :) , pa je zatim krenula i  na balet što joj je pak bila velika sreća. Zatim prvi nastup sa baletom, Mala sirena, glavna uloga :)  kada se uzeo godišnji odmor i odletilo u Dubrovnik tome prisustvovati (a ranije sam nekome tko je slično napravio komentirala u stilu "a jest baš bi ti ja tako išla" :):), zatim je počela svirati flautu koja joj je sada glavna aktivnost i što jako voli. A što voli K. i što nju veseli , veseli i mene.
A najviše me veseli kada smo  K. i ja zajedno i kada se družimo. Ljeti uživamo u ljetnim radostima a najviše na plažama i izletima, a zimi osim blagdana tu je i Zagrebački tjedan na klizanju, školi skijanja, kazalištu, kinu, prijatelji, a K. je najveća fora što u Zagrebu govori zagrebački , kako zvuči mala dubrovkinja na zagrebačkom možete samo zamisliti :):)
Divno je kada se K i ja tako družimo, kada mi objašnjava razne stvari onako kako ih ona vidi i doživljava, pa pita mene što ja o tome mislim, volim kada se smijemo i šalimo, kada onako ženski ogovaramo :), kada idemo u shopping a K mi bira odjeću i kaže "ne brini, lijepo ću ja tebe urediti" :):), a zatim krene prema vješalicama sa svojim krpicama i mršti se jer je sve uglavnom "bez veze" :), kada se šminkam a K. kaže "super si se našminkala iako si ti meni svakako lijepa" :), tada je srce veće nego najveća planina a K. u njemu na posebnom mjestu. Koliko god nekada nije tako lijepo , neprocjenjivo je i kada se ljutimo i durimo pa i kada padnu suze, kada K.neće jesti a ja poludim a ona mrtva-hladna izjavi "hm, znala sam da ćeš puknuti" grrrrrr........, kada K. treba učiti a poduzima sve da ne uči baš sada, a tek kada se oko nečega zainati, ......, tada je stvarno neprocjenjivo, uh:).
Neprocjenjivo je i pratiti je kako raste i odrasta, sve te promjene u maloj glavici, kada više nije mala a nije baš niti velika, pa sve to nekada može biti tako "komplicirano", kada sebi bira odjeću i detalje, kada školska torba postane "bebasta", kada treba imati svoj novi parfem i kada duljina suknje postaje važna jednako kao i kako joj stoje traperice :). A o frizuri da ni ne pričam, kao i o petsto pitanja dnevno "kako izgledam, je li mi dobro, ne čini li ti se da sam se malo zdebljala " :)
Divno mi je kada doputujem a na aerodromu me dočeka K. sa širokim osmijehom i velikim zagrljajem, naravno u nekoj novoj modnoj kreaciji osmišljenoj za doček :), virka i cupka ispod stepenica kojima dolazimo iz aviona uz obavezan komentar "a ti baš moraš izaći među zadnjima" :), a puno manje mi je divno kada odlazim a K. me redovno ispraća u suzama jer zna da nas do slijedećeg susreta dijeli opet pokoji mjesec kada nam preostaje druženje telefonom. To znam i ja a ipak je tješim i kažem "brzo se mi opet vidimo" , a do tada se sigurno čujemo jer osim što se dobro telefonom ispričamo isto tako dobro rješavamo i domaće zadaće i razmjenjujemo ostale važne i manje važne stvari.
I tako K. i ja izmjenjujemo ljetne đireve sa kupanjem, šetnjama, predstavama, izložbama, sladoledom, ......., i zimske đireve odnosno zajedničke Božićne blagdane i proslavu njezinog rođendana.
Tako ćemo i ovaj Božić provesti zajedno, urediti ćemo stan, okititi bor, pripremiti poklone, hrana, kolačići, ...... K. će sa svojim prijateljima  na Badnje večer kolendavati, ja ću sa svojim  prijateljima ići na Polnoćku, a na Božić ujutro ćemo se skupiti i zajedno otvoriti poklone pod borom i sa obitelji ručati. K.sjedi kraj mene :).
I veseliti ćemo se Božiću, druženju, poklonima, finim keksićima i kolačima, čestitkama i dobrim željama koje ćemo poslati i koje ćemo primiti.
A ja posebno sretna što nam je Božić prije 11 godina u obitelj donio malu K. (iako se sutradan ni meni ni sestri baš i ne priprema rođendan i zabavlja 20-tak malih prijatelja od K , jer K ne može pozvati manje djece, jednostavno eto ne može iako je obećala da će ovu godinu smanjiti broj na pola, vidjet ćemo :):)

K. mala sirena i vještica  :)

K. kada je bila mala :)  i keksići

K. i zimske radosti

K. putuje

K.vas svih pozdravlja :)

Svima vama K. i ja želimo divne Božićne blagdane uz puno ljubavi i radosti kako ih nas dvije jedna drugoj pružamo :)