petak, 7. rujna 2012.

Marmelada od bresaka sa mentom

Ljeto nas polako ali sigurno napušta, jesen će se ubrzo ušuljati kako to inače običava. Dođe tiho, polako, zašuška otpalim lišćem i donese nam svoje divne boje i divne plodove. Kalendarski , jesen dolazi uskoro, što se plodova tiče plac već izgleda pomalo jesenski, ali isto tako niti ljeto se još ne da samo tako otjerati.  Volim ja jesen i  uvijek je radosno dočekam , ali ne dam  još niti ljetu da otiđe ! :) 

Iako je ljeto bilo vruće, suša nas je već umorila, požari su nas neugodno pratili , sada na kraju  kada uživamo u babljem ljetu ja na sve to zaboravljam i želim barem još koji sunčan i topao dan. Jučer, kasno poslijepodne, sam u jednom trenutku pogledala kroz prozor i kasno poslijepodnevno sunce je tako lijepo palo na susjednu zgradu i privuklo je moj pogled i moju pažnju. Zadržala sam se na toj lijepoj slici, nije baš kao kada uživate u prirodi uz more ili u šumi, ali  sve je odjednom bilo u divnim ljetnim bojama , žuto, narančasto, crvenkasto, ......., kao ove breskve :) 






Breskva je za mene jedan od simbola ljeta . Viđam ih dosta i zimi u samoposluživanjima,  ali tada na njih ne obraćam pažnju, nekako nije to vrijeme za breskvu , a i ne može mi ta breskva zamirisati onako kako treba, nikako ! Ali zato, kada krenu prve prave breskve i kada osjetim njihov miris kada prolazim pored njih onda ih itekako primjetim i uvijek reagiram. Prvo zato što ih volim, drugo zato što su breskve voće moga odrastanja, u Dbk se zovu "praske" i ljeti nećete ući u nečiju kuću a da na stolu nije zdjela sa breskvama. Pamtim naravno  i da su nekada breskve bile sočne i pune mirisa i okusa dok je danas kao i sa ostalim voćem i povrćem situacija ipak nešto drugačija. No ipak, upravo takve, drugačije, a zapravo onakve kakve bi trebale biti našla sam u Dbk kada sam bila na odmoru i kada im nisam odoljela. Uobičajeno u takvim situacijama, bez obzira na cijenu (ipak je to bilo u Dbk  pa se cijene pamte :) ) , kupila sam ih nešto više i odmah znala da će se dio naći u marmeladi. 






Našle su se u marmeladi od bresaka, ali i ne samo od njih :). Dok mi je gospođa na placu vagala breskve ja sam već bila na drugom kraju njezinog pulta i uživala u lijepoj količini i izboru začinskog bilja koje se uvijek kod nje nađe. Već sam više puta kod nje kupovala mentu, sušila je i kasnije takvu koristila. Sada mi je toliko dobro izgledala da mi nije palo na pamet sušenje već sam je htjela iskoristiti ovako svježu. Pa da, praviti ću marmeladu od bresaka i dodati ću joj mentu . Prava ljetna, osvježavajuća kombinacija ! 
Osim ove marmelade mogu vas još ponuditi i sa onima iz prošlih sezona, te kombinacije i recepte možete naći ovdje i ovdje. Zatim je tu i recept od drage Dajane koji sam isprobala , ovdje 

Bez obzira što je ljeto sada na izmaku bresaka ima još dosta na placu i još uvijek se stigne malo ih pospremiti u teglice. Pokoja breskva i koji listić mente i komadić  ljeta ste sačuvali za tmurne zimske dane :) 






Marmelada od bresaka sa mentom

- 1 kg bresaka (očišćenih od koštica) 
- 1/2 limuna - sok 
- 400 g šećera 
- 2 vrećice vanilin šećera 
- 15-tak grančica svježe mente 

- Breskvama odstraniti koru , narezati na kockice i staviti ih u posudu za kuhanje. 
- Preliti ih sokom od limuna i sve promješati. 
- Dodati oko 5 grančica mente , dodati vode da prekrije breskve i staviti ih kuhati dok dobro ne omekšaju, oko pola sata 
- Maknuti sa vatre , grančice mente odstraniti, i odliti "višak vode", tj. ostaviti oko 1 dcl vode u kojoj su se kuhale breskve. 
- Omekšale breskve dodatno usitniti štapnim mikserom, dodati šećer i vanilin šećer i dobro umješati. 
- Preostalih 10-tak grančica mente povezati u komadiću gaze i staviti ih u smjesu bresaka i šećera . 
- Kuhati na umjerenoj vatri uz stalno mješanje dok se ne počme zgušnjavati, oko 45 min do 1 sat. 
- Izvaditi grančice mente umotane u gazu. 

Marmelada je gotova, razliti je u čiste i zagrijane staklenke. Dobro ih zatvoriti, okrenuti na poklopac i neka tako stoje 10 minuta, a zatim vratiti na pravu stranu i pustiti da se ohladi. 
I evo mirisne marmelade ! 
























A zatim slijedi ono što najviše volimo, degustacija :) 
Žličicu u ruke, malo odvojiti u zdjelicu ,  i krećemo.............







Za ovu marmeladu nisam imala dilemu oko toga da li će mi se svidjeti. Još dok sam je kuhala toliko je dobro mirisala da sam jedva čekala da bude gotova, da se ohladi i da je probam. Uostalom , ovo je i moja omiljena kombinacija, stoga sam za objektivno mišljenje morala naći druge degustatore. 






Nije bio problem naći degustatore , a kako sam vidjela nije niti njima bio problem degustirati :) . Marmelada je baš osvježavajuća, ima mente a nigdje je ne vidiš :) , a breskva i menta se uistinu vole. 
Ne trebam ništa posebno dodati osim da sam je od tada napravila još 3 puta  i na kraju za sebe nisam uspjela sačuvati niti jednu teglicu, ........, ali bresaka na placu još ima...... :):) 




ponedjeljak, 3. rujna 2012.

Poveruni u maslinovom ulju

Ljeto nam zadnjih dana nešto hoće - neće, vrijeme se malo pokvari, zahladi i padne kiša, a već sutra dan evo nam natrag sunca i topline. Još uvijek je vruće, ali sunce više nije onako jasno i jako kao za pravih ljetnih dana, pravo ljeto je na izmaku, stiže bablje ljeto. Bablje ljeto  je moje najdraže vrijeme u godini i tada najviše žalim što sam veći dio dana u zatvorenom prostoru i zapravo niti ne stignem uživati u tim lijepim danima. Zato su tu vikendi da to nadoknade.

I ovaj vikend sam započela sa subotnjom kavicom u gradu i odlaskom na Dolac. Iznenadio me Dolac, bilo je kišno, pomalo i prohladno  i nimalo lijepo vrijeme, a plac je bio prepun povrća i voća. Pun boja, mirisa, atmosfere, ....., sve je bilo tu, ali obzirom na kišu koja je padala i kišobran koji je zauzeo jednu ruku, zatim pomalo i gurkanju između pultova i klupica i laganoj nervozi nisam dugo ostala. No dovoljno da kupim ono po što sam došla i da upijem sve što sam vidjela. A vidjela sam da se bliži jesen, grožđe, jabuke, bundeve, ........, čekajte !  ja želim još malo ljeta :)  i zato ću se vratiti na jednu ljetnu priču i ljetno povrće kojega još uvijek ima i kojemu uživamo. Uvijek se nađe i koji komad koji  ne možemo potrošiti sada, a možemo ga i želimo spremiti za kasnije.





Ova ljetna priča je počela prvi dan mog odmora u Dbk. Kao i uvijek kada dođem javljam se mojoj dragoj prijateljici M. , tu sam, vidimo se, ......., i onda se sutra dan vidimo. I ovaj put je bilo tako, ali na čvenku nismo bile same :) , M. je rekla :  "stižem ti sa povrćem iz naše baštine " , i stigla je M. , a sa njom je stiglo i  povrće.
Puno puta kada kupujem uzmem u ruku rajčicu, papriku, patliđan i bude mi žao kada ne miriše onako kako je nekada mirisalo, kada vidim kako divno izgleda ali zapravo nema neki okus, kada ih jedem pod nazivom "zdravo", a nisam sigurna koliko je baš zdravo i koliko je uopće prirodno dozrelo. Moja M. me prije par mjeseci razveselila sa informacijom da su ona i njezin muž odlučili dio zemlje koju imaju pretvoriti u vrt ili kako mi u Dbk kažemo "baštinu". Vrt je obično oko kuće, a baština je dalje od kuće. Tako je i sa njihovom baštinom. Na žalost, došla sam u vrijeme kada je suša već napravila svoje i kada baština nije bila u punom sjaju, nismo je stigli baš niti obići, ali ponos i veselje zbog baštine je tu. Vremenom će ovdje posaditi nešto više, sve na svoje mjesto i u svoje vrijeme. O tome se uči, ali najvažnija je volja, trud i vrijedne ruke, a toga ovdje ne manjka.




Djetinjstvo sam provela uz baštine koje su bile oko kuće u kojoj smo nekada živjeli  tako da sam odrasla uz ono "idem u baštinu, navrati iz baštine" :) i navratili bi, na čašu vina sa didom i sa nešto voća i povrća koje mi nismo kod sebe imali za baku , uvijek dobro došli na dobrosusjedsku čašicu razgovora. Uobičajeno, uz dio zemlje koji je vaša baština nalaze se i baštine ostalih susjeda pa se često čuje "vidio sam ga jutros u baštini". Rano ujutro se u baštinu odlazi, obavi posao dok sunce jako ne izađe i vrati kući na ručak. Zatim se opet otiđe predvečer kada se još nešto malo napravi i obavezno zalijeva. U ljetnom vremenu kada nema kiše mora se zalijevati svakodnevno, bez dovoljno vode neće ništa narasti kako treba, a povrće će ostati gorkasto. I na kraju, sav rad i trud bude nagrađen uživanjem u plodovima iz vlastite baštine. Oni su svakako ukusniji i meni su uvijek bolji od kupovnih. K tome posebno ako dolaze iz baštine mojih dragih prijatelja. M. hvala ti još jednom !




Paradajzi ili pomadore, patliđani ili balančane, paprike i male zelene papričice ili poveruni.
Poveruni ! koje veselje je doma zavladalo kada smo ih ugledali. One su male, sipatične, vesele, zelene papričice. One su ukusne !




Poveruni su karakteristični za Dubrovački kraj, naći će se u mnogim baštinama , a zatim i na placi i na stolovima kao lijepa domaća hrana. Obično se ispeku , na malo ulja , uz malo češnjaka , pa se malo poškrope maslinovim uljem i gotovo :). Kako su maleni nije ih teško ispeći, stane ih dosta u tavu i lagano se okreću. Međutim, ja sam ih htjela malo dulje sačuvati i odlučili smo da ćemo ih staviti u maslinovo ulje. Mama se u tim razgovorima ozbiljno obratila sa: " Pa kako ne znate što sa njima , ovako ih  je moja baba radila " :). Nasmijala nas je , ali je i maksimalno surađivala oko poveruna, kao i uvijek ispostavilo se da su naše bake jako dobro znale što i  kako rade,  a ja sam ih za svaki slučaj još jednom fotkala prije nego što smo ih krenuli "pospremiti":)





Poveruni u maslinovom ulju

(količine nisu određene, koliko poveruna toliko se odredi ostaloga)

- poveruni
- malo ulja
- češnjaka po želji (u receptu pišem češnjak jer se inače stavlja, a kako ga ja zbog alergije ne smijem u ovim poverunima ga nema)
- papar u zrnu
- maslinovo ulje / po želji se može staviti pola maslinovog i pola biljnog ulja  odnosno najbolje je koristiti neko blaže maslinovo ulje

- Poverune oprati i osušiti.
- U tavu staviti malo ulja , zagrijati , staviti poverune i ispeći ih (standardno kao što se peku paprike). Po želji dodati i koji režanj češnjaka.
- Pečene poverune ohladiti i zatim slagati u čistu staklenku jedan na drugoga, mogu se malo i utisnuti.
- Dodati papra u zrnu po želji (neka uđe u staklenku između poveruna)
- Po želji dodati i koji režanj češnjaka
- Zaliti uljem koje će ulaziti među poverune i napuniti staklenku.
- Dobro zatvoriti i čuvati u frižideru .




I zatim, naravno, degustirati :)
Mi ih uglavnom poslužimo uz nareske, pršut , sir, domaći kruh i poveruni iz ulja. Finoooo..... :)
A nekada i onako "s nogu" , izvučemo iz ulja koji poverun, na komad kruha koji se fino natapa maslinovim uljem. Naravno, nakon toga čaša domaćeg vrnog vina.
Domaće je domaće :):)