Keksići sa limunom

Primjetila sam da rijetko kažem „keks“, češće kažem „keksić“, ne mogu objasniti točno zašto je tako, ali znam da je došlo otprilike kada i neki bezvezni , malo teži dani, k tome je došla i zima koja mi nikada nije bila najomiljenija, a onda je nekako najbolje skuhati topli čaj, ispeći mirisni „keksić“ :)  i uz te lijepe mirise i okuse na trenutak se izgubiti iz svakodnevnice. Tamo gdje je taj keks ili keksić koji je u našim rukama tako mali i pojedemo ga u jednom zalogaju često zapravo veliki i znači nam puno, ni ne sluti mali keksić koliko je nekada važan :) 

Pekla sam tako ovih dana keksiće iako im je prava sezona, ona blagdanska , prošla, iako smo cijeli prošli mjesec bježali od slatkoga, od ovih keksića nisam mogla pobjeći. Kada krenem prema keksićima tu su prvi oni Lanini, Danski, uvijek savršeni. Ne zaobilazim niti mirisne vanilice i tu su mi Anine favorit, a ne odbijam niti Bojine kolače koje sam našla kod Snježe. Ovaj put sam pravila vanilice i spajala ih pečenim džemom od šljiva i marmeladom od crvenog grepa, limuna i naranče. Pospremljene u limene kutije čekaju degustatore i njihovu riječ , a dragi I. i ja smo svoju degustaciju već obavili i samo rekli njamiiiiii :)

Za degustatore sam pripremila, a sebi, nama ? Nije baš da mi sada treba zaliha keksića, ali želim nas malo počastiti. Zadnjih dana, tjedana , pa i mjeseci izgleda kao da se stalno oko nečega brinem, jedno prođe, drugo dođe, došla je  usput i zima koja sada već nešto kao i prolazi :) i onda mi je nekako najdraže "ušuškati se", skuhati fini čaj .........šalica aromatičnog čaja je ono što uvijek dobro dođe, a uz čaj je još bolje došao i pokoji keksić. I to limunkasti , mmmmm što volim miris i okus limuna, posebno u keksićima :)

Limun volim po zimi, ali isto tako i ljeti. Poseban je limun, osvježavajući, kiseo, gorak, sladak samo ako ga mi sami zasladimo, a u svojoj kiselosti i gorčini spreman je uljepšati nam i zasladiti dan. Domaći limun mi je tek poseban sa svojom hrapavom koricom koju kada naribam cijela kuća miriše, a tek kako mirišu tijesta i kolači u koje je stavljam………., odlučila sam tako staviti limun i u keksiće koje sam ispekla u sumorno nedjeljno poslijepodne, vani je bilo hladno i padala je sitna hladna kiša, sivo je, bez veze je, ........, ali ne, ne može nedjelja tako proći, zamirisati će keks sa limunom ili limun u keksu, keksiću :) I ne samo to, kada sam ih ispekla sjetila sam se punč glazure koju već dulje imam u frižideru i koja čeka da napravim voljene punč kocke. Punč kocke nije dočekala, ali je dočekala ove keksiće, a ja sam htjela dočekati malo veselja, vedrih boja, proljeća, i dočekala sam ……, sve to u ovim keksićima  :)

Keksiće sam napravila jednostavno, maslac , brašno, limun……… ☺

Keksići sa limunom

- 200 g maslaca

- 150 g šećera

- 2 vrećice vanilin šećera

- 2 jaja

- 1 limun – korica i sok

- 400 g brašna

- Punč glazura ili bilo koja druga glazura po izboru (može i bez glazure :) )

- Maslac sobne temperature miksati mikserom na najvećoj brzini i pomalo dodavati šećer i vanilin šećer uz stalno miksanje.

- Dodati jaja i dobro ih umješati mikserom

- Dodati koricu i sok limuna i umješati

- Pomalo dodavati brašno i mješati mikserom na najmanjoj brzini ili kuhačom.

- Na kraju umjesiti do kraja rukama da se dobije glatko tijesto 

- Tijesto zamotati u prozirnu foliju i staviti u frižider na oko 30 minuta

- Tijesto razvaljati na debljinu oko pola centimetra, vaditi oblike po izboru (ja sam ovaj put pravila „cvjetiće“)

- Peći ih 11 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva (od ove količine ispasti će 2,5-3 pleha keksića )

- Kada se ohlade po želji staviti neku glazuru ili h samo posuti šećerom u prahu (ja sam stavila punč glazuru, ispočetka sam ih mislila cijele preliti glazurom, pa neću nego samo sredinu, pa na kraju neću nego ću se samo malo poigrati glazurom……, hoću-neću znala sam jedino da hoću keksiće :) )

Keksići se mogu čuvati u staklenoj teglici ili u limenoj kutiji, i mogu stajati dosta dugo, ali neće :) Ne zato što ovi „nikakvi“ dani neće proći već zato što im nećete odoljeti i pojest ćete ih brzo. Tako smo i mi. Odvojila sam dio za degustatore, zatim skuhala čaj. Miriše čaj, mirišu keksići, …….., kako onda mogu stajati :)

I eto nas opet kod „keksića“ sa početka posta, tako malen a tako važan, ovaj je baš i ukusan, maslac mu daje ono što ga čini pravim keksom, ups keksićem :) ,  a ne osjeti se baš previše, malo okusa vanile, a malo više limuna, ali ne previše. Baš su onako pravi, nježni,  limunkasti. Punč glazura koliko god je neplanirani dodatak i osnovna uloga joj je bila razveseliti keksiće svojom vedrom bojom  skroz dobro se uklopila i okusom, drugi put ću je namjerno staviti :) I. je i danas rekao kako mu ova glazura baš dobro ide i upotpunila je okus keksića, a nemam niti ja ništa protiv. 

Kada pogledam ove keksiće moram se nasmješiti, ovaj jedan što je negdje krenuo ne bježi, samo ide k vama, da se počastite, da i vas razveseli i uljepša vam dan :)