FBI rukavice - Mamina jela

U ovom krugu blog igrice FBI rukavice koju je pokrenula Maja istražujemo blog drage Željke – Mamina jela.

Blog Mamina jela pratim već dulje vremena i svaki put kada Željka objavi novi post i novi recept pomislim „odlična je, uvijek kontinuirana u objavljivanju i uvijek neko jelo i slastica vrijedni pažnje“.  Pogledamo li samo usput blog Mamina jela odmah ćemo uočiti veliki broj recepata i to jako dobrih, odličnih recepata, od slanoga, slatkoga, kruha i peciva, domaća jela, jednostavniji i kompliciraniji recepti, …….. i sve su to „recepti sa potpisom“ kako i sugerira podnaslov bloga , recepti sa Željkinim potpisom, oni koje je sama pripremila, većinu i osmislila i sa nama podijelila.

Danas znam da blog Mamina jela piše Željka, u prvo vrijeme znala sam da ga piše Aliki, da živi na Cipru i da odlično kuha :)  Sada , kada smo krenuli sa istraživanjem bloga Mamina jela prvo sam potražila nešto više o autorici i odmah našla odličan članak gdje nam se Željka predstavila, i to ne samo nama već i široj javnosti (ovdje) . Upoznavanjem Željke na ovaj način zapravo je sve sjelo na svoje mjesto , blog, recepti, Željka, i zaokružila sam sliku, znam čijih ruku djelo su odlični recepti koje imamo priliku i sami isprobati. I sada je trebalo krenuti sa isprobavanjem.

U ovom krugu FBi rukavica dogodilo se sve što se dogoditi moglo da mi zasmeta ili me uspori na bilo koji način, prvi mjesec je proletio još u blagdanima, puna kuća, posla preko glave, vrijeme i koncentracija nula bodova. Kuhati , isprobavati, fotkati, napisati……, teško. Drugi, ovaj,  mjesec je zaprijetio da će donijeti isti scenario, ali uspjela sam se izboriti sa svim obavezama i posvetiti i Maminim jelima. A kada sam krenula listati dočekalo me recepata i recepata i ja bih najradije isprobala sve ! Gledam recepte po poglavljima, glavna jela me odmah privuku, a pod pite i peciva ne mogu se nagledati odličnih pogača i raznih peciva. Slastice su posebna priča, dovoljno je vidjeti naslov 65 raznih kolača i krema, zatim torte, pa sitni kolačići…….., izbor na koji Željka uistinu može biti ponosna.

Krenula sam i koliko sam mogla toliko sam isprobala, malo slanoga pa malo slatkoga.

Recepte neću prepisivati već su u linkovima u nazivu

Mediteranski filet

Preporučujem ga svima ! Vidjela sam ga prvo kod Željke, a zatim i kod Maje kada je isprobala isti recept. Vidio ga je i dragi I. i odmah me pitao „možemo li mi ovo pripremiti ? „ :), naravno da možemo, zapravo ja i želim isprobati ovaj recept i baš mi je bilo super da ga želi isprobati i on. Lungić je kupljen, malo krompirića, povrće sam iskombinirala od ljubičastog luka, crvene i zelene paprike i mrkvice. Odstupanje od recepta smo napravili u tome da povrću nismo dodavali sos od rajčica, naglasak sam dala na pripremi mesa začinjenog sa origanom koje mi je ovdje bila potpuna novost.

Lungiću inačne uvijek dodam malo ruzmarina, ali origano nije nikada bio u kombinaciji , do ovog puta, pripremila sam ga kako piše u receptu, kada je kod prženja počelo mirisati činilo mi se da će biti previše intenzivna aroma origana, ali kada je bilo gotovo i kada smo probali…….. kasnije ćemo o tome :)

Što se povrća tiče isjeckala sam ga na komadiće i u zagrijanu tavu na ulje prvo stavila luk i malo ga popržila, dodala mrkvicu i pržila dalje i na kraju papriku i na laganoj vatri sve skupa dinstala još oko 15-tak minuta, začinila sam soli, paprom i maslinovim uljem.

Krompiriće sam narezala na komadiće, skuhala ih i skuhane prebacila u tavu na jako zagrijano ulje i samo kratko popržila da uhvate koricu.

I servirala :)

Kakvo nam je bilo, da li nam se svidjelo ? Sve što kažem suvišno je jer je uistinu teško opisati koliko je ovo dobro. Iako su i povrće i krompirići bili dobri mene je prije svega oduševilo meso, lungić sa origanom, tako dobro, tako odlično ! Origano je dao poseban okus i posebnu notu mesu, osjetio se baš onoliko koliko treba, a samo meso je bilo tako mekano. Ručamo i u jednom trenutku I. kaže „ja sam se već odavno najeo, ali meni je ovo toliko odbro da moram još malo“ :)  I meni je bilo isto toliko dobro i biti će opet jer znam da ću ovo još tko zna koliko puta ponovno pripremati.

Grčka "Biftekia" punjena sirom

Ili kao smo ga mi nazvali „onaj čevap punjen sa sirom“ :) Naravno da ovo nije pravi čevap, ali je i naravno da sam odmah ugledala da je nešto dobro u pitanju, dobro začinjeno meso, sa komadićem sira u sredini, dovoljno da ga želim isprobati, zamirisao je još jedan dobar ručak ! Koristila sam mljeveno juneće meso, dodatke i začine sve kako piše u receptu. Na trenutak sam pomislila da će biti možda i prezačinjeno, ali sam krivo mislila, omjer začina je baš optimalan i zapravo mi ne bi smetalo da je malo i začinjenije i pikantnije. Sir sam koristila tvrdi kravlji i iako je Željka lijepo naznačila da pazimo koliko sira stavljamo da ne bi iscurio meni je „pobjegao“ pokoji veći komadić pa je malo i iscurilo. Što se veličine biftekia tiče, ne znam da li sam najbolje pogodila, uglavnom od 600 g mesa napravila sam 15 komada, znači oko 40 g po komadu. Ispržila sam ih, servirala, dodatno posula sa malo peršina i „klik“, „klik“, na žalost samo brzinske fotke iz kojih nisam uspjela puno izvući.

Ali iz samog jela smo izvukli  ni manje ni više nego odličan ručak ! Za mene će drugi put biti sa malo više začina dok je I. rekao da je njemu baš ovako kako je odlično ! Za prilog su bile ćimulice sa krompirom iz ove priče. Biftekia ostaje na meniju i dalje !

Lisnato testo sa sirom i paprikom

Priznajem da sam slaba na ovakve i slične savijače. Kada god čujem riječ savijača, k tome još sa sirom , odmah lagano zatitram :)  A onda kod Željke nađem savijaču sa sirom, k tome još sa paprikama, peršinom, od lisnatog tijesta koje isto tako volim. List svježeg lisnatog tijesta i savijača je pripremljena i prije nego što je pećnica zagrijana. U ovoj savijači posebno su me se dojmile paprike, iako u Željkinu savijaču idu svježe paprike ja sam stavila pečene paprike i prije pečenja sam je umjesto premazivanja jajem samo malo premazala vodom i posula sezamom. Kada je zamirisala iz pećnice trebalo je još dočekati da se prohladi i da je konačno probam. Meni se jako svidjela dok I.nešto i nije bio presretan sa paprikama u savijači. Ništa zato, probala sam je za večeru i ponijela sutra dan za ručak na posao. Baš mi je odgovarala svježina i pomalo kiselost pečene paprike u ovoj savijači, iako je do sutra dan dosta omekšala meni je opet bila odlična.

Željka je ovu savijaču pravila u obliku pletenice, ja sam se ipak zadržala na osnovnoj formi štruce. Pletenicu ću drugi put :) , a osim ove još je pokoja Željkina savijača ostala za drugi put, toliko su primamnjive i toliko ih volim da će morati doći na red za isprobavanje.

Karamel preliv

Da li ga napraviti ili ne ? bilo je pitanje za jedan od novijih Željkinih recepata. Nije baš da nešto znam što bih sada sa njime, ali zar za karamel preljev treba imati neki plan :)  Čim sam ga vidjela na slici kod Željke nekako sam znala da će se naći i u mojoj teglici, pravila sam već karamel preljev po Majinom receptu i znam da su to sve varijacije na temu, ali zašto ga ne napraviti opet, pa pojesti ćemo ga, sa nekim kolačićem, kao preljev sladoledu , ili samo ovako žlicom :)  Sve sastojke sam imala, stigla sam posla i brže-bolje  napravila ovaj karamel. Iskreno, prije je to bilo brže nego bolje jer za ovaj karamel zbilja ne treba puno vremena. Sve sam napravila po receptu i dok se karamel hladio mislim se gdje ću prvo sa njime a da ga ne pojedemo samo ovako i ugledam njih …., nekoliko puslica od preostalog šauma kojega sam koristila za kolač koji ću pokazati u sljedećem postu. Eto sada ću puslice spojiti karamelom….., i spojim ih :)

A onda je nastala borba za svaku puslicu i zalogaj karamela :):)

Kolač sa jabukama

Kod ovih istraživanja za kraj obično ostavim ono što volim nazvati „kapitalac istraživanja“ :) To je jelo ili slastica koje me se definitivno posebno dojmi i koje me doslovno obori s nogu. Našla sam ga i kod Željke, ovaj kolač, ili pitu, naizgled običnu pitu od jabuka koja je sve samo ne obična. Prvo pravljenje i greška, od pola mjere….., joj da sam znala……, odmah bi je radila od duple mjere :) Uglavnom, uzmem moj omiljeni manji četvrtasti kalup i odlučim pitu u njega smjestiti. Sve napravim po receptu i već dok sam formirala tijesto i pripremala jabuke mirisalo je na dobro. Kada sam je stavila peći mirisalo je na predobro. U tom trenu dolazi I. i pita što miriše i kako to da večeras pravim pitu od jabuka, a ja ispričam o težem danu, hladnoći i kišici koja pada i činjenici da želim i treba mi nešto fino, slatko, mekano, mirisno, ukusno, …….., sve, baš sve to sam dobila u ovoj piti od jabuka !

Savršeno tijesto, jabuke baš kako treba, imala sam i domaće mirisne jabuke pa je vjerujem i to pridonjelo dobrom okusu. U svakom slučaju moje oduševljenje ovom pitom je bilo baš veliko. Ne da sam je zabilježila za drugi put već je istisnula sve dosadašnje pite od jabuka i probila se na prvo mjesto :)

Za ovaj put toliko iz Željkine kuhinje, ostalo je još puno neisprobanih recepata koji će doći na red. 

Draga Željka hvala ti na gostoprimstvu i svim odličnim receptima koje sa nama dijeliš !