Džem od šljiva i lisnate kiflice.......za dragu Snježu, našu Vrtaljicu !

"Ne brini za mene, biti ću ja dobro" , zadnja je poruka koju sam primila od Snježe, i željela sam da tako bude, da bude dobro, da izađe iz bolnice i jednostavno nastavi gdje je stala, trebala je je još toliko toga napraviti, sa svojim dečkima, sa svojim prijateljicama, učenicima, sa nama kolegicama blogericama. 

Trebala je Snježa sada kuhati džem od šljiva, trebala je ići obrati šipak i od njega kuhati omiljenu marmeladu, trebala je svoje dečke počastiti svojim odličnim pitama, kolačima, trebala je........., napustila nas je naša draga Snježa, a to nije trebala.

"Ovo bih voljela vidjeti na tvom blogu" , prva je poruka koja mi je od Snježe stigla na mail, tamo još 2011. godine, priložen recept za džem, "Confiture noir" ili "Crni džem“ , iz ovog posta. Ima li veće časti nego li kada ti kolegica blogerica pošalje recept i poželi ga vidjeti na tvom blogu. Nakon toga stigao je i recepti za marmeladu od bundeve, iz ovog posta…….draga Snježa, kako je dobro znala što me veseli, što bih voljela isprobati i na kraju objaviti. Primila sam od Snježe na poklon i kuhinjsku dasku, Waga wood-a iz njezinog Konjica kojemu se uvijek rado vraćala, pa je današnji džem našao mjesto baš na njoj. 

U vrijeme dok sam pravila džem od šljiva koji danas objavljujem napustila nas je draga Snježa, trebalo mi je i još mi treba vremena da prihvatim, trebalo mi je i vremena da napišem ovaj post, …….proći će još puno vremena, ali i Snježa će još dugo biti sa nama, jer iza sebe je ostavila puno, ostavila nam je i svoj vrijedni blogVrtaljica. Isprobala sam dio Snježinih recepata, neke nisam zabilježila , a dio koji sam zabilježila je u postovima  za FBI rukavice kada smo istraživali blogVrtaljica, onaj sa slanim jelima  i onaj sa Snježinim slasticama.  Tu je i torta od naranče i badema koju sam isprobala za Božić, ajme koja divna torta , uovom postu. 

A Snježa je mene jako razveselila kada je između ostaloga u FBI rukavicama isprobala moju dubrovačku dvobojnu tortu, a nije propustila ni meni posebno dragu bakinu rogačušu i sve je tako lijepo prezentirala u ovom postu.

Snježa nam je na svom blogu ostavila puno odličnih recepata koje rado isprobavamo, voljela je mnoge namirnice, posebno one našeg podneblja, rekla bih da su važno mjesto zauzimale šljive pa nam je kao domaćica blog igrice Ajme koliko nas je za temu zadala baš šljive i ja joj danas posvećujen  ovaj moj džem od šljiva, nadam se da bi joj se svidio.

Džem od šljiva sam već radila, najradije istaknem onaj od pečenih šljiva , iz ovog posta, ali nisu zanemarive niti Šljivaste džemijade,  u ovom postu je prva, a ovdje je druga. Naravno, sada kada nas zlatna jesen daruje i jabukama i kruškama šteta bi bilo i njih ne dodati šljivama i napraviti džem od šljiva sa kruškama i džem od šljiva sa jabukama iz ovog posta. Sada tek vidim koje dobro društvo uvodim današnji džem od šljiva, pa da dugo ne čeka evo recepta.

Džem od šljiva

-    - 5 kg šljiva (očišćenih od koštica i narezanih na četvrtine)

-    - 1,5 kg smeđeg šećera

-    - 100 g vanilin šećera

-    - 5 žlica mljevenog cimeta

-    - 10 žlica ruma

Očišćene i narezane šljive prvo pečemo u pećnici, a zatim kuhamo u džem. Postupak je sljedeći:

-    - 1 kg šljiva složiti na pleh od pećnice prekriven papirom za pečenje, posuti sa oko 200 g smeđeg šećera (odvojiti od pripremljenih 1,5 kg) i sa 1 žlicom cimeta (odvojiti od pripremljenih 5 žlica) , staviti u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i peći oko 15 minuta

-      - Zatim šljive i sav njihov sok od pečenja prebacimo u posudu za kuhanje.

-      - Isto ponoviti sa ostalih 4 kg šljiva

-     - Zatim šljivama i soku u posudi za kuhanje dodati ostatak od 500 g šećera i vanilin šećer i dobro sve umiješati. Po želji šljive se mogu dodatno usitniti štapnim mikserom što ja nisam napravila jer volim da ostane malo komadića, a i šljive su se pečenjem u kuhanjem dosta i same usitnile.

-    - Kuhati prvo na jačoj vatri dok ne uzavri, a zatim nastaviti kuhati na srednjoj vatri uz stalno miješanje dok se ne počme zgušnjavati do željene gustoće, trebati će oko 1 sat kuhanja.

-       - Na kraju dodati rum i dobro ga umiješati.

-    

     Džem je gotov, razliti ga u čiste i zagrijane staklenke, dobro zatvoriti i  okrenuti na poklopac. Neka tako stoji 10-tak minuta, zatim ga vratiti na pravu stranu i ostaviti da se ohladi.

Ne trebam posebno spomenuti da je tijekom cijelog pečenja i kuhanja ovog džema tako dobro mirisalo. Imala sam mirisne domaće šljive, pa cimet, pa kada se malo zapeku sa smeđim šećerom, na kraju i rum, …..kuća je još danima imala miris ovog džema od šljiva. Reklo bi se da je degustacija započela već u tim prvim minutama pripreme džema, a kada smo ga baš i probali i dragi I. i ja bili smo i više nego zadovoljni, dobar je , ali baš dobar !

"Ja sam ti starinska kuharica i ne stavljam želine i slične dodatne u džemove i marmelade već dulje kuham" jedan je od Snježinih komentara koji mi je napisala u postu u kojemu sam prezentirala jednu od mojih marmelada.  Snježa je za sebe često govorila da je starinska kuharica iako nas je upoznala i sa modernim receptima koje je isprobavala. Ja ću ostati pri onome da je bila odlična kuharica i da je bila u pravu kada mi je rekla da se klonim želina, i prestala sam ga i ja koristiti tako da su mi od tada i  marmeladice, džemovi i pekmezi postali bolji.

Današnji džem od šljiva je prvo završio u lisnatim kiflicama, slatkišu moga djetinjstva koji sam uvijek voljela, tako obične, pomalo i neugledne, a tako fineeeee. Sjećam se kako sam se veselila kada sam vidjela da se odmrzava lisnato tijesto i da mama vadi marmeladu ili neki džem, a zatim zamirišu mali lisnati paketići. Za razliku od mojih mamini su uvijek bili lijepi i uredni, moji nikada pa ni sada nisu ispali niti lijepi niti uredni, ali su mi i dalje jako dragi i fini. A recept za ove kiflice zapravo je zapravo recept bez recepta. 

Lisnate kiflice 

-    - 1 pak svježeg lisnatog tijesta

-    -  cca 100 g džema ili marmelade po izboru , ja sam koristila džem od šljiva

-    - 1 žumanjak +2 žlice mlijeka

-    

-     - Lisnato tijesto narezati na kvadratiće i u sredinu svakoga staviti žličicu džema.

-     - Prekolopiti dvije strane tijesta na sredinu da se dobije oblik kiflice

-     - Kiflice složiti na pleh od pećnice prekriven papirom za pečenje

-     - Sjediniti žumanjak i mlijeko i premazati svaku kiflicu

-     - Peći ih u pećnici zagrijanoj na 200 stupnjeva, oko 20 minuta

I tu su mirisne, mekane , ukusne, ………, ah da, u mom izdanju pomalo i neugledne lisnate kiflice sa džemom od šljiva.

 "Majke ti,  šta im fali ? baš su savršeni………." komentirala mi je Snježa kada sam objavila ove Savršeno nesavršene macaronse. Rekla bi sigurno isto tako i za ove kiflice, a na kraju i što im fali, ukusne su i mekane, odmah tople i poslije hladne, sa malo šećera u prahu skroz simpatične. I znam, napraviti ću ih još puno puta i svaki put će mi se neke od njih rastvoriti, nekima će iscuriti marmelada, dok će tek dio njih ispasti onakve kakvima ih želim, ali i dalje im ništa neće faliti.

Snježo draga , ti nam fališ i faliti ćeš i  nadam se da si sada negdje tamo gore gdje te mi ne vidimo našla svoj mir i da si dobro

"Ne brini za mene, biti ću ja dobro.........."

Zamalo pinđur ! :)

Da, trebao je biti pinđur ali nije baš, a isto je dobro i fino, zamalo je i ispao pravi pinđur, malo je nedostajalo, tek kilogram ili dva paprika :) I nije mi žao što je ispalo tako jer ovo što sam dobila mi se sviđa i najradije bih napravila još, ali teško da ću više skupiti ovako dobre domaće paprike, rajčice i patlidžane pa ću se zadovoljiti ovime što imam, a sigurno ću i sljedeće ljeto  napraviti pravi pinđur, a vjerujem ponovno i ovaj "zamalo pinđur" :) 

Ljeto još traje usprkos današnjoj kiši, ne smeta mi, neka malo pada, vrućina se smanjila, prodisala sam, kiša je donijela i onaj mir i pomalo sjetu koju volim osjetiti, danas sam i pokisla pa skuhala čaj, navukla i lagane čarapice :) , ............i dosta je o kiši, vraća nam se ljeto i vraćam se i ja ljetu. I odmoru u Dbk koji je bio lijep kao i uvijek, ........dragi I., moje cure, prijateljice, more, sunce, Grad...... Danas ipak neće biti standardnog izvještaja sa odmora, neće biti slika mora, sunca, Grada, manje ili više tradicionalnog dubrovačkog recepta ........danas pečemo,pripremamo i pospremamo povrće kojim me i ovaj put darivala moja draga prijateljica M., priča o baštini i  povrću mojih dragih prijatelja je iz ovog posta.  Dobila sam pravo, dobro , domaće povrće, iz godine u godinu od kada ga uzgajaju i darivaju me njime mislim da je sve bolje, ove godine najbolje do sada, boja, miris, okus, sve ima.........uživam slažući ga na stol i odvajam ono od kojeg ću napraviti pinđur, zamalo pinđur :) 

Osim što u Dbk imam privilegiju dobiti povrće ravno iz baštine mojih prijatelja, privilegirana sam i fotkati ga na danjem svjetlu, na suncu, u vrtu, a može i u skalama od zgrade :) ......., lijepo opušteno, na odmoru sam pa je svako doba dana prikladno i za fotkanje. Smjestim tako par primjeraka na skaline, krenem fotkati,  naiđe susjed, gleda ali ne komentira, pa opet gleda.......povrće, fotić, hmmmm.....ma dobro sam, dobro, prođite vi, meni se samo eto baš ovo činilo zgodno mjesto za par fotkica :) I nasmijemo se zajedno :) 

A mami i meni se odmah učinilo zgodno dobar dio povrća smjestiti u jedan dobar pinđur. Naime, tih dana je bilo vrijeme najvećih vrućina i na skoro +40 stupnjeva u hladnjaku nije više bilo mjesta za sve,  i svježe namirnice smo trebali brzo trošiti, tako i ovo povrće nije moglo dugo izdržati pa ga je trebalo čim prije pripremiti. Ideja smo imale puno, a kada sam u jednoj knjižici vidjela recept za pinđur i predložila ga mami odmah je rekla "da, napravi pinđur ! ". Lijepo smo to odlučile, krenula sam izvagati sve potrebno, zaključila da nemam baš dovoljno crvenih paprika već više žutih, zatim i da uopće nemam dovoljno paprika u odnosu na druge sastojke kako bi trebalo ići po receptu za pinđur i na kraju da ću ipak iskoristiti ovo što imam i napraviti - zamalo pinđur ! :) 

Dok u receptima za pravi pinđur prevladava paprika, a rajčice i patlidžani se dodaju u omjeru pola količine paprika ja sam odvojila jednaku količinu paprika, rajčica i patlidžana . Također, povrće bi trebalo usitniti u konzistenciju pekmeza, ali ja sam se odlučila na rezuckanje povrća, nekako mi ga je draže takvoga kasnije konzumirati i kao da ostane punijeg okusa. U receptu je naznačeno da se i začini mogu dorađivati po ukusu i sto sam također iskoristila, mama nije mogla zamisliti da to ne bude malo "jači" pinđur tako da se tu našao i kajenski papar i pokoja ljuta papričica.  Na kraju sam dobila nama dragi "zamalo pinđur" :) 

Zamalo pinđur 

- 2 kg paprika

- 2 kg patlidžana 

- 2 kg rajčica 

- 1,5 dcl ulja (plus 2-3 žlice ulja) 

- peršin - količina po želji (ja sam kupila standardnu vezicu peršina i nju iskoristila) 

- 3 režnja češnjaka 

- 1 žlica šećera 

- 1,5 žlica soli

- 1 žlica kajenskog papra (može se koristiti i obični papar) 

- 2-3 ljute papričice 

- Paprike, rajčice i patlidžane narezati (može na pola) staviti u pleh od pećnice prekriven papirom za pečenje, lagano nakapati uljem i peći na 180 stupnjeva cca 1 sat , dok potpuno ne omekšaju (ja sam ih pekla u 3 puta, svako povrće posebno, a toliko je i stalo u pleh) 

- Pečeno povrće ohladiti, a zatim mu odstraniti koricu i nasjeckati ga (po želji i usitniti štapnim mikserom) 

- Paprike, rajčice i patlidžane sjediniti u posudi za kuhanje i dobro sve umiješati. (ovako se može ostaviti preko noći na hladnom mjestu, a može se i nastaviti odmah sa kuhanjem) 

- Peršin i češnjak nasjeckati i dodati u povrće

- Ulje dodati povrću i sve skupa dobro umiješati da se sjedini

- Kuhati na laganoj vatri dok smjesa ne uzavri uz stalno mješanje 

- Dodati šećer i nastaviti kuhati uz stalno mješanje oko 5 minuta 

- Zatim dodati sol i papar, dobro ih umiješati i nastaviti kuhati još oko 10-tak minuta 

- Na kraju dodati ljute papričice, umješati ih i kuhati daljnjih 5 minuta. 

Pinđur ili zamalo pinđur ili ......kako god nazvali ovako pripremljeno povrće rasporediti u čiste i zagrijane staklenke, na vrhu svake staviti malo ulja (od one plus 2-3 žlice) dobro ih zatvoriti i okrenuti na poklopac. Neka tako stoje 10-tak minuta, a zatim ih okrenuti na pravu stranu i ohladiti. 

I zatim bi trebalo degustirati, ali glavna degustatorica, mama, je to napravila prije pospremanja "zamalo pinđura" u staklenke kako bih dobila odgovor na pitanje da li je dovoljno začinjeno. "Dovoljno je" , rekla je, ako ona kaže da je tako onda je stvarno začinjeno kako treba :) 

I dobro je , i dovoljno je, osjete se okusi povrća, dosta i češnjaka, pomalo je ljutkasto, fino je, .........veselim se zimskim danima kada ću uz komad mesa, pršuta, sira, komad domaćeg kruha ....na stol iznjeti i ovaj "zamalo pinđur" :) 

Naravno da su me mnogi pitali da li sam po onim vrućinama i na odmoru imala pametnijih stvari za raditi od pečenja i kuhanja povrća, od cijelog ovog postupka, .....pa imala sam i radila sam, ali sam imala i ovaj moj "zamalo pinđur" i uživala sam ga napraviti, vrućini i svemu usprkos :) I već se veselim sljedećem ljetu kada ću sve skupa ponoviti, potruditi ću se nabaviti i dovoljno paprika prije nego krenem sa pečenjem i kuhanjem tako da to bude pravi pinđur, od pravog povrća, od pravih paprika, crvenih, biti će to pinđur okupan suncem :)