nedjelja, 3. veljače 2013.

Bakina rogačuša


"Dajte nama šaku rogača da nam grla budu jača"

Ovo su stihovi iz dubrovačke kolende. Oni koji je pjevaju zovu se kolendari. Na Badnjak i Staru Godinu obilaze po kućama kako bi domaćinima i njihovim gostima kolendom zaželjeli Sretan Božić i  Sretnu Novu. Domaćin ih poziva da nazdrave, a domaćica ih daruje narančama, limunima, rogačima. U slučaju da se domaćini ne iskažu kolendari i za njih imaju spremne stihove :) Danas su se običaji darivanja nešto izmjenili pa kolendari doma nose koju kunu, a ne voće ili kolače, ali kolendava se i dalje. A isto tako i rogači i dalje rastu po dubrovačkim vrtovima.

Odrasla sam uz rogače, kolendavala sam, a imala sam sreću i da sam odrastala  i živjela uz dvije bake. Jedna je živjela u Zg i nju sam posjećivala i viđala za školske praznike. Druga je živjela sa nama , uz nju sam rasla i odrasla i Baka je na svoj način obilježila moje djetinjstvo,  mladost i odrastanje. Uz Baku zapravo nikada niti niste odrasli :)
Baka = toplina, pažnja, briga, nježnost, dobrota, mudrost, …….., puno toga je baka i isto toliko je bila i moja Baka, posebna osoba na posebnom mjestu u mojem i u našim životima. Bila je skromna, tiha ali sa stavom,  i uvijek nasmijana i spremna na šalu, takvu sam je i onog zadnjeg dana zapamtila kada je jedne hladne zime otišla. Znam da je tako moralo biti, ali se isto tako nikada nisam  sa time pomirila. I danas često čujem sve ono čemu me učila i o čemu mi je govorila.

Naučila nas je Baka puno toga, a između ostaloga naučila nas je i kuhati. Tražili smo kasnije za njom ostavljene recepte, ali malo što smo mogli naći, Baka je sve imala u glavi i „u rukama“, tek se poneki zapis našao u njezinoj bilježnici, tek poneki papirić našli smo u ostavljenom koferu, opet dovoljno da uz mamino sjećanje i moje prisjećanje od tih skromnih zapisa napravim kolač Bakine mladosti.







Kada sam počela pisati blog i objavila prvi post  moja sestra je rekla : "znaš li kako bi Baka bila ponosna !"
Ne znam da li bi baka bila baš ponosna na ovo što radim, ali znam da sam ja na nju uvijek bila ponosna. 

Bakina misija je bila briga za obitelj, kuhinja i kuhanje prije svega, završila je i školu za domaćice. Dinar više u kuću donosila je šivanjem, bila je šnajderica ispod čije igle i konca su izlazila odjela, kostimi,kaputi, čak i vjenčanice. Kasnije, kada se igla sve više gubila u rukama, odjeća koju smo kupovale  prolazila je Bakin „prijeki sud“ :), hmmmm……šavovi i nisu baš najbolji, zašto je ovakva podstava, rukavi, eh…… ? :). 

Ujutro, bijela kava i komad kruha ili dvopeka, zatim kućanski poslovi i pripremanje ručka - tako je započinjao Bakin dan. Sve i uvijek sa osmijehom i uz pjesmu, stalno je pjevušila. Eh, koliko puta se ulovim da isto to radim, krenem pospremati ili kuhati i jednostavno zapjevušim, kao Baka :) Uvijek je pazila da svakoga od nas uz dnevne aktivnosti dočeka skuhani obrok,često prilagođen našim željama i potrebama toga dana. Pripremala je za ono vrijeme uobičajena jela, obavezno domaću juhu dok joj je ona iz kesice bila neka egzotika koju smo ponekad probali. Juhe, variva, gulaš, tjestenine, rižota, mesna i riblja jela, puno domaćeg povrća, domaća jaja, domaće mlijeko, ……., a ako bismo joj nekada donijeli neku ne baš kvalitetnu namirnicu znala je i odbiti od nje nešto skuhati. O da, znala je Baka i te kako reći ne, posebno kada je hrana i kvaliteta hrane u pitanju ,  i imala je pravo :)  

Kolači ? Gdje su kolači znali smo je pitati , zapravo nije bilo teško primjetiti da Baka nije često radila kolače osim štrudela od jabuka. Odgovor je bio jednostavan, u Bakino vrijeme uglavnom siromaštva i ograničenih vrsta i količina namirnica kolači se jednostavno nisu pekli osim u posebnim prilikama. I tada je to bio pandišpanj koji sam predstavila u ovom postu, štrudel od jabuka i o velikim feštama orahnjača. I, našla bi se tu i rogačuša . Sve sukladno tada dostupnim namirnicama.






Rogačuša je verzija orahnjače (ili makovnjače). Umjesto nadjeva od oraha (ili maka)  stavljamo nadjev od rogača. Rogač je  u Dbk udomaćen,  ima ga  poprilično i  stabla rogača rastu po vrtovima, uz cestu, dostupan je svima. I ja sam se ove godine počastila dostupnim rogačima :) , nabrale smo ih sestra i ja, mama ih je odmah onako sirove jela što je meni malo prejak okus, ali to je opet okus i poslastica njezinoga djetinjstva. Dio rogača smo stavili u rakiju, a dio sam donijela u Zg, onako za ukras :)  Za kolače i nadjeve potreban je mljeveni rogač, a njega ima za kupiti svugdje i po povoljnoj cijeni tako da nema smisla ići ručno mljeti ubrane rogače.

Rogač je stablo Mediterana, bogato i razgranato, sa plodovima koji niz grane vise kao „crne mahune“. Plodovi sazrijevaju tijekom jeseni , a oni koji  kasnije ostanu na stablu ili padnu pod stablo jednako su upotrebljivi osim što su nešto suhlji, kao što su ovi moji koje sam ubrala u jesen, a ovakvi su danas.






Rogač ima dosta jak i opori okus i uglavnom ga ili jako volimo ili uopće ne volimo. Ja ga volim :) 
Svoj specifični okus  rogač je zadržao i u ovoj rogačuši. 


Rogačuša
(sastojci za 2 štruce)


Tijesto 
- 40 g (1 kockica) svježeg kvasca
- 200 ml mlakog mlijeka 
- 1 žlica šećera 
- 400 g brašna 
- 2 žumanjka 
- 160 g maslaca (sobne temperature)
- korica 1 limuna 
- prstohvat soli 

- Kvasac izmrviti u mlakom mlijeku i dodati žlicu šećera,ostaviti da toplom da se digne. 
- Maslac, žumanjke, koricu limuna i sol mutiti da se dobro sjedini
- Dodati kvasac i brašno i zamjesiti tijesto. Ostaviti ga cca 1-2 sata na toplom mjestu da se udvostruči.
Nekada se ovo sve radilo ručno i tijesto se ne bi samo zamjesilo već se "tuklo" drvenom kuhačom u posudi dok ne bi postalo glatko i elastično. Naravno da se sjećam kako smo i mi doma "kolektivno" ovo radili :)  jer vas ruka ubrzo zaboli, ali Baka nije baš toliko poštovala mikser koliko tradicionalnu pripremu ovakvih slastica pa je preostalo "tući" tijesto ili zaboraviti orehnjaču ili rogačušu.  


Nadjev
- 300 g mljevenog rogača 
- cca 300-350 ml mlijeka 
- 100 g šećera 
- korica 1 naranče 
- 100 g grožđica 
- po želji dodati 1 žličicu arome vanille

- Mlijeko uzavreti, ostale sastojke pomiješati i preliti ih uzavrelim mlijekom. 
- Sve promiješati i ostaviti tako 15-20 minuta. 


- Kada je tijesto spremno podijeliti ga u dva dijela i razvaljati u oblik pravokutnika. 
- Nadjev rasporediti po cijelom tijestu i zaviti ga  u štrucu
- Ostaviti oko 30 minuta na toplom mjestu.
- Zatim pećnicu zagrijati na 200 stupnjeva i peći oko 30-40 minuta (ja sam pekla točno 35 minuta) 
Nakon 10-tak minuta prekriti vrh folijom, a zadnjih 5 minuta maknuti foliju.
Štruce se mogu peći u bilo kojem prikladnom plehu, ja sam moju stavila u duguljasti po kojemu je zadržala oblik. 

Rogačuša je gotova, izvaditi je iz pećnice, ohladiti, po želji posuti šećerom u prahu. 
Odmah degustirati i ne primjećivati gornji rub koji je malo pobjegao od nadjeva, događa se :) 






Snalazili su se tako ljudi sa onime što su imali, snalazila se tako i Baka u svojoj mladosti i pravila rogačušu kojom je kasnije i nas znala počastiti. Od onih osnovnih sastojaka kasnije smo je pomalo obogaćivali dodatnim aromama, ali rogačuša je uvijek ostala nama poznata Bakina rogačuša.






I dok cijeli stan miriše na rogač i rogačušu , gledam taj komad kolača  i zamišljam kako je baka isprobava i daje mi "konstruktivnu kritiku" :) na koju se prvo ja nasmijem , zatim se i ona nasmije, i ........, da, znam, neće je  sada privući niti miris ove rogačuše niti moj smijeh , ali znam i da ću i dalje često misliti na  Baku  i  da ću pokušati pripremiti sva ona jela koja je ona nama pripremala. I znam da ću  uvijek pamtiti sve ono čemu me učila. Sa nadom da sam nešto i naučila  :)









Broj komentara: 20:

  1. Jako lijep post, baš si me dirnula i na tren sam pomislila i na svoju baku. Sigurna sam da bi se one ponosile svojim unukama i njihovim slasticama.
    Rogačuša izgleda odlično, obožavam štruce s punoooo nadjeva, a ova tvoja je stvarno bogata.

    OdgovoriIzbriši
  2. Predivno draga Branka, u jednom momentu zanosa pitala sam se da li ti to opisuješ moju baku. Te divne požrtvovne žene ostavile su nam neprocjenjivo bogatstvo koje se umnožava jedino ako ga živimo i dijelimo. To si ti upravo napravila, hvala ti na tome, divna ti je rogačuša, osjećam miris te divote. Inače u Zagrebu bilo je za mog djetinjstva za kupiti rogača u voćarnama i bilo je normalno ući i kupiti djetetu komad ili dva onako za grickanje. Daj zamisli koji divan i zdrav snekić za dijete, a danas..... gumeni bomboni, kinder jaja! Sjećam se da sam skupljala njegove sjemenke i kad ih se dovoljno skupilo ljepila ih na neku ploču, sjana igra.

    OdgovoriIzbriši
  3. B, ovo je sjajno. Štrudlu sa rogačem sam poslednji put probao kao dete u Sremu. Idem uskoro u Novi Sad, pa ću preko Fruške Gore do Srema. Da vidim drži li se stara kuća i prvi li neko štrudlu sa rogačem.

    OdgovoriIzbriši
  4. Dobre naše bake.... sretne smo što smo ih imale...

    OdgovoriIzbriši
  5. Nisam još jela, ali vidim da je bogato punjeno i zbilja krasno izgleda. Da ne govorim o tome kako mi je lijepa priiča o tvojoj Baki i jako mi se sviđa što si ju imenovala s velikim početnim B, zaslužila je. Svaki put se sjetim i svojih baka koje me, na sreću, još puno toga mogu naučiti :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Odlično izgleda! A i post ti je divan :)

    OdgovoriIzbriši
  7. draga branka, prekrasan ti je ovaj post i sjećanje na baku. podsjetila si me na moje bake, na njihovu ljubav i strpljenje kojim su nas obasipale.
    rogačuša mi se jako svidjela, baš je dobra ispala. mogu misliti kako kuća miriše.

    OdgovoriIzbriši
  8. Zaista sjajan post! Primetila sam da si rec baka pisala sa velikim B. Divno i opravdano! Sigurna sam da bi baka bila ponosna i to kako!
    Obozavam rogac i velika mi je zelja da stablo rogaca vidim uzivo...

    OdgovoriIzbriši
  9. Jako lijepa i dirljiva priča o baki. Divna ti je rogačuša, kod nas ju zovemo rožičnjača, radim obično jednu štrucu od oraha, drugu od rogača. Mahune rogača nisam jako dugo vidjela, a mljevenog ima svuda, baš kak si rekla stvarno po povoljnoj cijeni.

    OdgovoriIzbriši
  10. Draga Branka,ovaj post mi je poseban,odiše toplinom jer znam koliko je bakina kuhinja,ljubav i sve njeno posebno.Rogač obožavam,ovo je sjajan recept,volim kada je ovako bogat nadjev.Zaista je sve za uživanje od čitanja do ove rogačuše:)

    OdgovoriIzbriši
  11. jako lijepa priča, takva sjećanja mene vežu uz moju baku koja više nije među nama
    i preidvna štrudla od rogača, isprobat ću ju, i ja sam među ljubiteljima rogača :)

    OdgovoriIzbriši
  12. Divan post. Prije par dana sam pravila kolac od rogaca, svima se svidio. Sljedeci put cu isprobati ovaj tvoj. Zvuci odlicno:) I izgleda predivno.

    OdgovoriIzbriši
  13. eee bake cu cudo! divno si to sve sklopila.. a i divna ti je rogacusa.. probat cu je isprobati bas imam domaceg rogaca sto je cale donio kad je bio zadnji put..

    OdgovoriIzbriši
  14. Za ovakvu rogacusu i ja bih rado zapjevala...Uvijek su mi bili interesantni stari obicaji, pogotovu kada su price i pjesme vezane uz njih...Ne smiju se zaboraviti!

    OdgovoriIzbriši
  15. Jako volim rogač. Prvi put sam ga jela kao mala baš u ovom obliku kad je i moja baka spremala ovakvu savijaču. Prekrasno ti je ispala, a osobito mi se sviđa što ima ovako obilato nadjeva.

    OdgovoriIzbriši
  16. Rogač je često u mojim kolačima, a jako mi je fino pomiješati ga u zobene pahuljice. Volim jako i carobellu, pa je radim sama.
    Tvoja rogačuša predivno izgleda, kao nacrtana. Sigurno bi ti tako i tvoja dobra baka rekla.

    OdgovoriIzbriši
  17. pisano sa puno duše... a rogačuša super..

    OdgovoriIzbriši
  18. predivan post, baka bi sigurno bila ponosna, a rogačuša je isto divna, iako nije dio mog djetinjstva, ja sam rogač zavoljela naknadno, morati ću isprobati ovaj tvoj receptić, predivan je

    OdgovoriIzbriši
  19. Opet se vraćam na ovaj post.
    Našao sam rogač na jednoj pijaci u Beogradu.
    Moram da se oprobam u pravljenju slatkiša.
    Ovaj je za mene vrhunski slatkiš.

    OdgovoriIzbriši