FBI rukavice - "Cooking with Zokie"

U ovom krugu blog igrice FBI rukavice koju je pokrenula draga Maja istražujemo blog drage Zorice , Cooking with Zokie“.

Zoricu i njezin rad primjetila sam još prije par godina na Coolinariki, aktivna članica pod nickom „Pomoravka“, puno recepata, slika, komentara, u svakom slučaju sa naglaskom na puno odličnih recepata koji plijene pažnju. Ne tako davno otkrila sam da je Zorica aktivna i na blogu na koji prenosi recepte sa Coolinarike, i isto tako objavljuje nove. I na jednoj i na drugoj stranici naći ćemo pravu riznicu dobre hrane i izvrsnih slastica, a peciva i kruh su tek posebna priča.

Kada god otvorim Zoricin blog osjećam se kao da sam ušla u njezinu kuhinju, u kuću, u život Zorice i njezine obitelji koja nas uvijek rado dočeka. Zorica sa nama dijeli crtice iz života, tu je suprug , djeca, unuci, tu je šira obitelj i prijatelji (ovdje ih imamo priliku upoznati). Sa svima njima Zorica dijeli ljubav , kako jednih prema drugima tako i prema dobroj hrani kojom ih Zorica časti. A časti i nas, izabrati i odlučiti se što isprobati sa Zoricinog bloga je najteži dio posla kod ovog istraživanja , ali koliko god htjeli isprobati sve toliko je to nemoguće i neki izbor se mora napraviti. I ovaj put kod mene se našao „red slanoga – red slatkoga“ i lijepo smo se počastili :)

No prije nego što krenemo na isprobane recepte moramo još malo obratiti pažnju na Zoricin blog u cjelosti. Osim već spomenutih odličnih recepata sa Zoricom odlazimo u predgrađe Toronta u daleku Kanadu gdje živi sa svojom obitelji. Odlazimo u nama daleki svijet koji se uz Zoricu čini zapravo jako blizu. Puno domaće hrane, puno druženja, izleta prije svega u prirodu, ljubav prema toj prirodi, posebno me dojmio post o posjeti botaničkom vrtu i leptirima (ovdje). Osim što ćemo se zadržati u Torontu prošetati ćemo i do Belgije i upoznati malo bolje belgijsku čokoladu (ovdje) , otputovati ćemo u Dominikansku republiku i uživati u divnim pejsažima (ovdje), a Zorica će nas povesti i tek nedaleko Toronta u prirodu kakvu ne viđamo često i koja doslovno impresionira (ovdje). Na kraju, svijet u malom doživjeti ćemo u okupljanju uže i šire obitelji koju smo upoznali u ovom postu.

Zorica je posvećena kuhinji, isprobavanju recepata, kreiranju svojih recepata i isto tako komunikaciji sa svima nama kako na Coolinariki tako i na blogu. Niti jedan komentar ne ostavlja neodgovorenim, za svakoga ima lijepu riječ, toplina se osjeti u njezinim postovima i komentarima. Od Zorice možemo jako puno naučiti, recepti su lijepo objašnjeni sa dosta detalja na koje možda ne obraćamo pažnju, ali kada krenemo nešto pripremati shvatimo koliko su zapravo korisni. Zorica intenzivno objavljuje nove recepte kao što prenosi već objavljene recepte sa Coolinarike na blog i u tom velikom broju recepata nekada nije najlakše uočiti onaj koji bi nas posebno zainteresirao. Vjerujem da će u skorije vrijeme recepti biti raspoređeni po temama ili područjima tako da i pretraživanje bude lakše. Već znam da će pod „Kruh, peciva, kiflice……“ biti najviše recepata i toliko divota :)

I sada stižemo na ono što sam isprobala , prvo slano, a zatim slatko…….., krenimo ! :)

(recepte neću prepisivati već su u linkovima u naslovu)

Tortilje sa povrćem

Te divne, dobre tortilje koje su me skoro dovele u problem oko daljnjeg isprobavanja jer su nakon što sam ih prvi put napravila imale već tri ponovna izdanja :) Tortilje sam uočila kod Zorice, a dan-dva nakon toga u jednoj samoposluzi me na ulazu dočekala „piramida“ od tortilja po povoljnijoj cijeni. Odmah sam se opskrbila , a osim što se ovo poklopilo jedno sa drugim sigurno je na odluku da isprobam baš tortilje utjecala i činjenica da ih inače volim i da je punjenje sa salatom, piletinom i povrćem i meni i dragom I.omiljena kombinacija. I. se odmah složio da ih isprobamo, dočekali smo nedjelju kada smo ih planirati napraviti i krenula sam...... Piletina na popržena na kockice, povrće: mrkvica, zelena rajčica, paprika, luk, sve poprženo kako Zorica sugerira, da ostane fino hrskavo. Moj dodatak su grah i kukuruz bez kojih nema tortilja i mex.kuhinje, a tu se našla i još koja zelena mahuna i pokoje zrno graška. Serviranje: tortilju sam premazala sa žlicom kiselog vrhnja, stavila malo zelene salate, rasporedila povrće i piletinu. Od silnog uzbuđenja da ih što prije slikamo i pojedemo zaboravila sam naribati sir po vrhu :)

Sa sirom ili bez tortilje su nam bile odlične, tako fino a lagano jelo, tako jednostavno i brzo za napraviti , a užitak u obroku je potpun. Oprskrbili smo se i pivom, a dodali smo i malo tabasco sosa. Dragi I. je odmah rekao : „čuj, ovo bi trebalo ponoviti“ :) , i ponovili smo, jednom, drugi put, treći put…….. :) , a i jučer smo spomenuli kako bi bilo vrijeme za još jedne tortilje :)

Pogačice sa čvarcima

Recept za ove pogačice našla sam na Coolinariki , Zorica ili „Pomoravka“ nam ih je tamo zapisala, vjerujem da će i one uskoro na blog, i iako je izabrati pecivo između velikog broja Zoricinih recepata uistinu teško ja sam ove pogačice baš tražila. Nekako, htjela sam njima počastiti i iznenaditi dragog I. U zadnje vrijeme baš nam je sve pomalo zbrčkano, borimo se sa poslovima, imamo malo vremena sa sebe, sve nešto iskače, ….., e pa onda barem da na ovaj način i u ovim malim stvarima koje zapravo puno znače uživamo. Znam da I. jako voli ove pogačice uz pivo , pa sam za taj dan organizirala ručak uz koji ide pivo, pogađate da su to bile već spomenute tortilje :) i kažem kao eto za ručak nešto fino i lagano, a za predvečer ćemo malo peciva uz pivicu. O da , može naravno. A peciva su bila iznenađenje pa sam ih doslovno u tajnosti pripremala i držala tijesto u pećnici da se digne jednom, dva puta, tri puta……., da , postupak je možda malo dulji ali vrijedi odvojiti vrijeme i potruditi se. Uostalom, osim faktora vremena sve ostalo lako ide i tijesto je jako lijepo za raditi sa njime. Čvarke sam kupila u mesnici na placu i sve napravila prema receptu.

Pogačice su bile pravo iznenađenje, I. ih je otkrio kada sam ih stavila peći, tada ih više nisam mogla skriti i uistinu se razveselio a time je i moje veselje bilo veće. Ali, ….., ja kao ja, morala sam negdje malo zabrljati i to se dogodilo kod pečenja , ostavila sam ih malo dulje u pećnici, nekako mi se činilo da im treba još malo, pa još malo, pa……, eto ga, radi se o par minuta, ali one isto znače. Moje pogačice ne izgledaju savršeno kao Zoricine, nisu se niti razlistale kao što sam očekivala, ali bile su jako dobre, ukusne, ……., u dobrom društvu i uz dobro pivo bile su savršene ! :)

Rolnice sa kremom od vanile i Rolnice punjene poslastičarskom čokoladnom kremom
Istraživanje Zoricinog bloga počeli smo početkom 9. mjeseca, a sredinom mjeseca je moj rođendan, vrijeme za proslaviti ulazak u novu godinu života, zahvaliti mami što me rodila :) , a mama će uvijek reći da je sretna što sam to baš ja :) Isto tako to je vrijeme kada se častimo, odnosno kada ja počastim drage ljude oko mene uključujući i kolege na poslu. Ovaj put izbor je pao na ove rolnice. Kako sam trebala veću količinu tako sam odabrala oba punjenja, i čokoladni i od vanilije. Ove rolnice mi inače zovemo "škartocete" i moja mama ih radi sa punjenjem od vanilije, ali krema je skroz drugačija, jednom ću je i objaviti. Kada sam ih vidjela kod Zorice odmah sam znala da imam kolačić za čašćenje i priprema je mogla krenuti. Pripremu sam rasporedila na 2 dana , odnosno na 2 večeri. Prvi dan sam ispekla lisnato tijesto u rolnice, kalupiće već odavno imam samo što ih rijetko koristim. Drugi dan sam napravila kreme, obje prema receptu i nije bilo nikakvih problema, a kada su se kreme ohladile napunila sam rolnice. Sutra dan ujutro bile su na stolu i čašćenje je moglo početi :) 

Iako sam znala da su odlične (naravno da sam ih odmah i sama probala :) ) , moram priznati da sam se pomalo iznenadila kojom brzinom su nestajale, uz ostale kolače koje sam poslužila one su bile doslovno hit čašćenja ! Rolnica po rolnica , oba punjenja su dobila visoke ocjene, ali ipak prednost je odnijelo punjenje od vanilije. Bilježim i pravim ponovno, uostalom obećala sam im da će ubrzo opet biti "rolnica-čašćenje" :)

Najsočniji kolač od šljiva

Najsočniji i najbolji, kod ovog kolača nema dileme. Zorica je ovaj recept  objavila u pravo vrijeme, šljive su rodile kao rijetko koju godinu i jednostavno su morale biti iskorištene i za ovaj kolač. Uz to, volim ovakve jednostavne i uvijek dobre kolače, fini biskvit sa sezonskim voćem, nije bilo teško odlučiti se počastiti i ovime. Ujedno, ovaj kolač je također bio dio rođendanskog čašćenja, uzela sam recept u ruke, mjere pomnožila sa 2, pripremila duboki pleh od pećnice i ispekla najsočniji kolač od šljiva, sve po receptu, bez odstupanja.  

Meni je ovaj kolač odličan, svidio se i dragom I., svidio se i degustatorima na poslu (iako su ga malo zasjenile rolnice :) ) , a kako znam da moje cure u Dbk obožavaju ovakve kolače tako znam i da ću ga sigurno još dosta puta napraviti i sa šljivama i sa nekim drugim sezonskim voće. To je još jedna velika prednost ovoga kolača, tijesto je isto, a voće se mjenja i uvijek uživamo u nekom novom, dragom nam okusu. 

Tiramisu sa malinama

Ovaj recept vidjela sam kod Zorice na Coolinariki, pripremila ga za isprobavanje i tada se pojavio na blogu :) , baš sam se nasmijala i razveselila kada sam vidjela da je doživio i blog izdanje. Mene je odmah privukao jer sam tih dana bila u nekoj "piškota" fazi :) i svidjela mi se ideja da ih smjestim u tiramisu. Svidjele su mi se i male porcije tiramisua kakve je napravila Zorica i eto kolačića za nedjeljni desert. Piškote su tu, a umjesto mascarpone sira koristila sam pola mjere krem sira, a pola mjere mliječnog namaza. Znam da to nije isto, ali uz dodatak limuna i šećera dobila sam finu, nježnu, laganu kremu koja mi se baš svidjela. Maline sam imala zamrznute i samo ih je trebalo ujutro izvaditi iz zamrzivača, a zatim izdržati i ne pojesti ih do trenutka dekoracije tiramisua. Malu grešku sam napravila jer piškote nisam samo "ovlaš namočila" kako i piše u receptu već je to kod mene bilo malo konkretnije namakanje pa su se sukladno tome odmah jako razmekšale. Kako sam porcije zamislila složene na tanjuru malo je nedostajalo da sve skupa završi kao neuspio pokušaj, ali i ovaj put se pokazalo ono da kada nešto jako volite i želite napraviti onda ne može ne uspjeti :) Stoga i moj tiramisu neskromno bilježimo pod uspjeli primjerak :):) 

Kako god ovaj tiramisu izgledao bio je jako ukusan, meni se krema posebno svidjela i nije mi smetalo što su piškote skroz razmekšale. I.je glasao za ipak malo manje namočene piškote za drugi put, ali je i njegova porcija poprilično brzo nestala :)
Sve u svemu, ovo je odličan, ukusan, lagan i može se reći profinjeni desert koji se poprilično brzo i lako pripremi, a svojim finim okusom nam vrati višestruko više. Pravim ga sigurno ponovno ! :)

Slatko od dunja
Još jedan Zoricin recept koji je stigao na blog "u pravo vrijeme" :) Dunje su mirisale sa mnogih pultova na tržnici, a mirisale su i u mom stanu čekajući trenutak da ih smjestim u džemove i kompot. Džem od dunja je klasika i tradicija i obično ih radim po ovom receptima , Džem od dunja, Džemovi od dunja sa mirisom lovora i ruzmarina. Kompot isto tako napravim i koliko god i on ima neki rok trajanja taj podatak je u slučaju kompota od dunja nebitan jer se pojede uglavnom odmah. Kako su džemovi tradicija tako je i ovo slatko tradicija u Zoricinom rodnom kraju. Kod nas se slatko baš i ne pravi, ali mene se ovaj Zoricin post baš dojmio i jako mi se svidjelo kako je napravila ovo slatko od dunja. Isto tako bilo mi je žao što Zorica ne može u Torontu naći dovoljno dunja, tri dunje koje su je jako razveselile smjestila je u ovo slatko. A ja imam kilograme dunja na raspolaganju i kako onda da barem dio ne odvojim i isprobam ovaj recept. To sam i napravila, u potpunosti sam slijedila recept i bilo mi je jako zanimljivo pratiti kako dunje kuhanjem uistinu postaju staklaste , kako se šećerni preljev zgušnjava.......... Na kraju, obzirom da sam shvatila da nemam listove rosetle kako piše u receptu, odnosno da ja baš i ne znam što je to rosetla, a nisam našla o tome niti na netu, palo mi je na pamet dodati malo rozulina, likera od ruža kojim me uvijek dariva moja draga prijateljica M., i super je da sam to napravila jer je taj , doslovno, dašak rozulina ovo slatko napravio još posebnijim. 

I dođemo do isprobavanja :) , ja probam i istovremeno se iznenadim i oduševim, okus koji mi se baš sviđa, dunje u svom specifičnom pomalo oporom okusu, lagano limunkaste pa time i slatko-kiselkaste i k tome miriše rozulin koji se osjeti i u okusu. Kažem dragom I.da proba ovo slatko pa ćemo ostaviti ove 2 teglice slatkoga, a od ostatka ću napraviti kompot kako sam planirala. Ali....., ne, ne , I. je probao i samo rekao : "ovo je odlično ! ne isplati se stavljati dunje u kompot ako se može napraviti ovo slatko......" :):)

I tako sam ponovno napravila "ovo slatko" :), i osim što će biti još koja teglica za nas dvoje, dio će otputovati i u Dbk, moram i moje cure počastiti ovim slatkim od dunja !


Draga Zorice , u slatkome od dunja uživati ćemo i za tebe, a nadam se da ćeš i ti doći do željene količine dunja i imati priliku isto tako uživati i u slatkome i u omiljenim džemovima.

Ja sam uživala u ovom istraživanju, uživali su i degustatori, sve govori činjenica da su me svaki put tražili da isprobani recept ponovim, pa sam ponavljala, pa smo svi skupa ponovno uživali........ :)
Hvala ti na svim receptima kojima nas svakodnevno častiš, na svoj dobroj hrani, lijepim i toplim pričama, posebno na tvojim pecivima i kiflicama kojima ću se sigurno još vratiti ! :)