Pita sa smokvama i svježim sirom

Godišnji odmor je prošao, kao i uvijek prebrzo i kako mi se čini iz godine u godinu , iz ljeta u ljeto prolazi sve brže. Ili ja možda želim i trebam da traje dulje pa mi se svakim povratkom u Zgb i na posao čini kao da je tek jučer započeo , a već je gotovo.

U svakom slučaju, bilo je lijepo i bila sam doma, u Dbk. Provela sam divno vrijeme sa mojim curama, a posebno dragocjeno sa mojom nećakinjom K. Vidjela sam se sa dragim prijateljima, uživala sam u domaćoj hrani i u nekim gurmanskim guštima koje si inače baš ne priuštim (ipak sam bila na odmoru pa sam se morala i  malo počastiti :). Prošetala sam se  po prekrasnom Dbk-u, koji je bez obzira na gužvu, neka nova lica i neke nove događaje ostao onaj prekrasan i  poseban Grad.
Uglavnom, udahnula sam punim plućima sve što mi se nudilo tih vrelih ljetnih dana i što je bilo oko mene.

Vrućina se nastavila i sada ovdje u Zgb pa često promislim kako bi da sam u Dbk  lijepo otišla na plažu,  uživala i osvježila se u moru. No plaža je sada daleko i ne mogu na nju fizički otići, ali rado ću se prisjetiti moje najdraže plaže,  one na kojoj sam se kupala kroz svoje odrastanje  na kojoj se i sada rado okupam. I koja se uz sve promjene koje je doživjela zadnjih godina zapravo nikada nije promjenila.

Dbk ima lijepe plaže po cijelom gradu i okolici, ima puno plaža i potrebno je samo izabrati koja vam najviše odgovara. Sve su većim dijelom lako dostupne, autom, autobusom, malo šetnje, ......, negdje je veća a negdje manja gužva, neka je pri hotelu a neka sa strane, negdje je više domaćih a negdje turista , ali birajte i uživajte :). Ja sam moju izabrala još dok sam bila dijete, zapravo obiteljski je izabrana,  i koliko god se nisam uvijek na njoj svaki dan kupala toliko sam joj kroz godine ostala vjerna i to je moja najdraža plaža.

Na rubu grada , sa pogledom na otočić Lokrum i na Stari grad, sa najljepšim zalaskom sunca ikada !

Ali, ....., ne dolazi se do ljepote samo tako, ...., krenete li autom (a obično tako krenemo) prvo se treba provući kroz jednosmjernu uličicu gdje mimoilaženje nije "mačji kašalj". Rikverc, skretanje (gdje ? :) ) , sklanjanje, provlačenje na milimetar i prva etapa je riješena. Kada malo pogledam, svaki put uspješno stignemo i vratimo se :)  A zatim nas čeka poveliki broj stepenica koje treba odraditi da bi se došlo na plažu i ići dole nije tako teško, ali vratiti se po cca 160 stepenica nije baš niti tako lako. Na to dodamo još 80-tak stepenica do zgrade gdje živimo, a ako želimo izbjeći odlazak autom i idemo pješice hoćemo li skratiti put imamo još 100-tinajk stepenica prečice (ovaj dio preskočimo pa pođemo naokolo, ipak se radi o 10-tak minuta koje na odmoru i nisu tako ključne) . Vjerujte , isplati se !

(na slici je moja sestra na stepenicama u odlasku na plažu)

Kada sam se jednom davno počela ovdje kupati na plaži nije bilo ništa, ili bolje rečeno bilo je točno ono što treba biti : stijena, žali i  more. I stepenice :). Povijest kaže da su ih izgradili Austrijski vojnici za vrijeme 1.svjetskog rata kako bi imali pristup do plaže, i tada su se ljudi išli kupati.
More je i danas ostalo čisto, bistro, toliko da uvijek vidiš dno bez da zaroniš. U međuvremenu plaža se nasipanjem proširila, a stigao je i  kafić, restorančić, bar, kajaci za najam i neizbježne ležaljke koje su prekrile više od pola plaže. Stigli su i neki novi ljudi, ali opet oni koji znaju uživati u ljepoti i koji će krenuti niz spomenute stepenice da bi ovdje došli , a poslije se uz njih i vratili :) . Oni  koji će vam se nasmješiti, možda i razmjeniti koju riječ, i koji poštuju sve što plaža nudi. Svi to poštujemo, kao što i mi "stari, domaći" poštujemo što se nitko ne ljuti ako pomaknemo ležaljke da bismo smjestili svoje ručnike, što iz kafića nikada nismo čuli glasniju glazbu, što imamo mogućnost osvježiti se sladoledom, kavom, vodom, a da ništa od uživanja u samoj prirodnoj ljepoti nismo izgubili. Mene posebno veseli što ću ovdje sresti ekipu iz djetinjstva i srednje škole koje sam sretala i nekada , danas odrasle ljude koji će reći "bok B., na staroj si plaži, ...a ? " :):)

A ako ovo sve nije dovoljno truda za one stepenice zbog kojih neki odustaju ovdje dolaziti , onda se vrijedi pomučiti za doživjeti zadnje kupanje prije odlaska doma uz ovaj pogled :

Na slikama je zalazak sunca iza Starog Grada u trenutku kada brod dolazi iza zidina i otočić Sv. Andrija prema kojemu plovi brodić. 
(ove fotkice sam slikala isti dan i istim aparatom kada i ostale sa plaže, a kako su ispale ovako malo kao "starinske" , ne znam :), obrađivala ih nisam)

Toliko o onome na plaži, a do plaže, odnosno do spomenutih stepenica u zadnjem dijelu  vodi cestica uz koju je međa (kamen na kamenu), iznad međe je nekoliko dolaca sa maslinama a uz samu cestu raste smokva . Jako volim i jako me zaokupljaju svi mogući mirisi uz more, vegetacija posebno,  ali kada zamiriše smokva onda osjetim neku posebnu dragost i  posebno veselje i osjetim pravo ljeto i pravo more uz smokvin miris i plodove koje doslovno obožavam. Svaki put kada idem do moje omiljene plaže zamiriše mi i ova smokva, ali plodove ne diram jer one na nižim granama već su odavno ubrali i pojeli nestrpljivi kupači i prolaznici , a oni na višim granama će nam svojim sazrijevanjem sami doći u ruke, odnosno pasti na tlo.

Ja sam moje omiljene smokve ovo ljeto nabavila iz Konavala. Od gospođe koja u vrtu ima svoju smokvu i zapravo ih niti ne prodava, ali uz sestrinu pomoć  kupila sam finu količinu po povoljnoj cijeni i namjeravala napraviti svašta, a na kraju sam jedva sačuvala manji dio za jednu marmeladicu :) i za ovu pitu. Smokve su bile odlične, baš odlične, a niti na pitu se ne mogu požaliti :)

Razlog što ih nisam sačuvala više za "preradu" :) je što ih doslovno nismo mogli stati jesti. Moja mama je pokušavala biti "korektivni faktor" :) i stalno govorila " ne smijemo jesti toliko smokava, deset kila smokava ti je petnaest kilograma mesa na tebi " :):) . Prvo, nismo niti imali deset kila smokava, a drugo uspješno smo odoljeli ljepljenju novih kilograma iako smo se baš nauživali svježih smokava. Onako hladnih iz frižidera, jedeš dok možeš i zaključiš sa gutljajem prave domaće travarice ! :)

Pita koju sam napravila je jednostavna, lagana, ljetna. Nadjev sam sama iskombinirala, a od kada sam kod drage Katarine sa bloga Laka Kuharica otkrila njezino tijesto za pite stalno ga koristim bez ikakve želje i potrebe za promjenom, ovo ovdje. Za nadjev sam se odlučila na svježi sir u kombinaciji sa smokvama jer volim i jedno i drugo, posebno sir u slatkim kombinacijama i sve mi je ukazivalo na to da bi ovo moglo dobro ispasti :)

Pita sa smokvama i svježim sirom

- tijesto za pitu prema ovom receptu
- 250 g svježeg sira

- 200 g očišćenih smokava (meso smokve, crveni dio)

- 3-4 cijele smokve

- 3 žlice šećera

- 1 vanilin šećer

- 1 žlica soka od limuna

- Tijesto za pitu pripremiti prema originalnom receptu - ovdje.

- Pripremiti meso smokava, žličicom vaditi crveni dio i preliti ga sokom od limuna

- U posudu staviti svježi sir, meso smokava (150 g) , šećer i vanilin šećer. Sve dobro umješati. (ja sam koristila štapni mikser i sve sjedinila u glatku smjesu)

- Kada je pripremljeno tijesto odstajalo u frižideru oko 30 minuta razvaljati ga u kalup za pite. Ili ga na protvan od pećnice razvaljati u krug (ja sam ga ovako radila)

- Na sredinu i prema krajevima rasporediti nadjev, ali ne skroz do kraja. Krajeve preklapati u krug prema sredini. Sa preostalih 50 g mesa smokava premazati preklopljene krajeve.

- Cijele smokve oprati i narezati na kolutiće te ih poslagati po nadjevu.

- Pitu peći na 200 stupnjeva 10-tak minuta, zatim smanjiti temperaturu na 160 stupnjeva i peći je daljnih oko 45 minuta

Kada je pečena , izvaditi je i prohladiti i spremna je za degustaciju :)

Meni se svidjela, prava ljetna slastica u meni dragoj kombinaciji nadjeva. Svidjela se i mojoj mami dok su se sestra i nećakinja K. ipak opredjelile za svježe smokve umjesto pite, :)

No, komad po komad i nije dugo trajala :).
Sasvim ohlađena i sutra dan bila je još i bolja !

Danas smo se počastili pitom, a marmeladu od smokava saaaa ......... ?  :)  probati ćemo slijedeći put :)

Do tada , prvo  krećem k vama u posjete i želim zahvaliti svima koji su posjećivali blog i bili ovdje i za vrijeme moje odsutnosti !