Bruscette sa tikvicama

Nedjelja je i za mene je to dan kada osim što napravim sitnice koje u tjednu ne stignem , dan koji posvetim sebi , onome što volim i onima sa kojima se  volim družiti. Tako već dulje vrijeme dio nedjelje obavezno provodim na hodanju u prirodi. "Moja staza" je ona podsljemenska koja iz Šestina vodi na Kraljičin Zdenac. Vodi ona i dalje a ja sam nekako uhvatila tu rutu, prvo vrijeme hodala, pa malo brže hodala , pa i potrčala, i sada je savladam za manje od pola sata uzbrdo a zatim uživam u spuštanju u slijedećih pola sata pa i više jer tada zastajkujem, gledam, slušam. I ovo mi je super antistress i doza energije, jako pozitivne energije koja me drži još dobar dio tjedna i već tamo od četvrtka-petka počinjem intenzivnije čekati nedjelju i novo hodanje.Ljeti idem obavezno a trudim se to raditi i zimi, osim ako nije neka silna kiša ili snijeg.  Nekada idem ujutro, nekada poslijepodne, nekada i predvečer, bude već i debeli sumrak kada izađem sa staze. I uvijek mi je lijepo !

Ono što mi se posebno sviđa su ljudi koje susrećem na stazi, bilo da sam sama ili u društvu iskustva su uvijek ista - svi su dobro raspoloženi, "dobar dan" je obavezan a uobičajena je i još pokoja riječ, uvijek dobro došla poneka šala, malo razumjevanja za one koji brzo hodaju i za one koji samo šetaju......., a sve je to tek 10-15 minuta od centra grada u kojemu uvijek negdje žurimo, često smo nervozni, baš se i ne pozdravljamo...... Ok, to je valjda tako normalno i zato sam sretna što sam našla svoj kutak i svoju dragu šumsku stazu.

Ovih dana, zapravo od petka, nisam se osjećala  se baš najbolje, kao da me neka viroza uhvatila i malo me to zaustavilo u stanu i taj kratki odmor mi je dobro došao. Ali jučer se i vrijeme popravilo a danas je bilo posebno lijepo. I ja sam već dobro, a  da budem još bolje odlučim otići na moje hodanje i po svoju dozu pozitivne energije :)

Iako sam rekla da mi je na hodanju uvijek lijepo danas mi je bilo posebno lijepo. Otišla sam sredinom dana i nije bilo puno ljudi, tek što sam ugazila na stazu čula sam ženski glas kako divno pjeva. Toliko da sam se zaustavila da čujem kako odzvanja kroz šumu. U taj tren prema meni naišla je mlada obitelj, ide žena koja je pjevala, zbilja divno pjevala, a za njom muškarac sa malom curicom na ramenima. I dok sam još slušala kako njezina mama tu u šumi tako lijepo pjeva nasmješila sam se , a  curica se sa tatinih ramena nagnula prema meni, veselo i široko nasmijala i pružila mi svoju malu rukicu i kaže "daj pet !" :). Ma kako joj ne bi dala pet........, taj susret je bio i više nego dovoljan da mi uljepša cijeli dan a vjerujem da će se još dulje vrijeme provlačiti kroz moje misli. Stazu sam otrčala, ublatila se do koljena obzirom da je prošlih dana bilo dosta kiše, krepala skoro dok sam došla do Zdenca :), lagano se spustila i vratila sam se doma sretna i tako ispunjena.

U tom điru htjela sam se i nečim finim počastiti. A mi u ovomjesečnoj igrici "Ajme koliko nas je" koju je pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija down under  imamo temu tikvice. Tikvice nam je zadala naša draga domaćica Dajana sa bloga Baker´s corner ... somewhere in my kitchen . Tikvice jedem od kada znam za sebe, a doslovno sam odrasla na varijanti lešo tikvica (skuhati ih, posoliti i zaliti maslinovim uljem) sa kuhanim krompirićima , a može i u kombinaciji sa blitvom. Još mi odzvanja bakin glas koji na moje pitanje "što ima za objed" odgovara "blitve i tikvica" , ono meso ili riba uz to je bilo kao manje važno :)

Ja sam danas sebi odlučila napraviti bruscette sa tikvicama i ovo je moja prva ulaznica u ovomjesečnu igricu. Zovimo ih bruscette a ime im može biti i neko drugo, "topli sendviči" ili slično.

Napravila sam ih ovako:

- 1 raženo pecivo sa sjemenkama

- 1 tikvica

- 2-3 šnite pršuta

- mozzarella

- malo origana

- malo maslinovog ulja

- Tikvice narezati na šnite (uzduž kao na listiće) i staviti u posoljenu vodu da prokuhaju i kuhaju se još oko 10 minuta

- Pecivo razrezati (uzduž) na dva dijela

- Svaki dio namazati maslinovim uljem , možete ga malo utapkati prstima

- Kada su tikvice gotove složiti šnite na kruh (ja sam ih malo nespretno vadila iz vode pa su šnite na mjestima pukle ali i takve se dobro slože na kruh)

- Pršut narezati na komadiće i složiti na tikvice (možete staviti i šnitu u komadu ali lakše je poslije jesti ako je na komadiće)

Na pršut staviti komadiće mozzarelle i po želji posuti sa origanom (može i neki drugi začin po želji).

- Pećnicu zagrijati na 200 stupnjeva, bruscette staviti na malo namašćeni pleh i zapeći oko 10-tak minuta

- Mozzarella će se lijepo rastopiti, bruscetta će biti omekšana zbog ulja i tikvica koje puste dio svoje tekućine.

Uglavnom, izgledati će ovako:

Poslužila sam ih sa mariniranim srdelicama. Kupila sam ih gotove i ne znam jesu li zbilja bile tako svježe ili su im nešto radili, ali dok sam ih jela doslovno se more iz njih osjetilo.

Tako mi je sve ovo bilo fino da je zbilja brzo nestajalo :)

Dok je jedan komad bio pojeden drugi se pomalo prohladio i tada je kruh postao fini , hrskavi, ....., njega sam uzela u salvetu i tako pomalo grickala

I na kraju moram primjetiti : maslinovog ulja i tikvica bilo je dovoljno u okusu, pršuta mogu reći isto tako, ali mozarelle je definitivno moglo biti i više. Origano može ali i ne mora, ok se uklopio ali vjerujem da bi bilo dobro i bez njega.

Ovo može biti početna ideja za neku od kombinacija sa tikvicim, umjesto pršuta može se staviti i panceta, neka šunkica ili slično. Umjesto mozzarelle može ići i neki drugi topivi sir, u listićima ili nariban.

Kako god, meni se ovo pokazalo jako fino , baš sam uživala i u pripremi i plodovima pripreme :), ubrzo ću nadam se nekoga tko mi navrati sa ovim i počastiti.