Urmašice - Zaboravljene poslastice

Urmašice ili Hurmašice kako ih mi zovemo su slastica koja je obilježila dobar dio moga djetinjstva i mladosti. Pamtim mamine hurmašice i ono veselje kada bi zamirisale iz pećnice, a zatim se hladile prelivene šerbetom i kriškama limuna dok sam čekala da se konačno ohlade i da dobijem na tanjurić prvu hurmašicu koja se sa svakim zalogajem doslovno topila u ustima. 

Svatko tko zna da sam odrasla u Dubrovniku sada se naravno pita kakve veze imaju hurmašice i Dbk :) , kako one uopće mogu biti jedan od kolača moga djetinjstva ?  Mogu i bile su , ali isto su tako jednog dana prije nešto više od 20 godina nestale iz mamine kuhinje i od tada  ih niti mama,  niti sestra niti ja nismo napravile, iako recept uredno stoji zapisan u maminoj bilježnici. 

Današnje hurmašice napravila sam po receptu maxivide, drage Deane koja sa svojom malom pomoćnicom, preslatkom kćerkicom Unom oživljava poslastice iz bilježnice njezine bake i majke  na blogu Zaboravljene poslastice. Volim i sviđa mi se pratiti ovaj blog i osim što je izbor slastica uvijek vrijedan pažnje, vrijedna je kvaliteta svake od njih koja se prepoznaje iz recepta, a meni se posebno sviđa način na koji maxivida predstavi, objasni i prezentira svaki od tih recepata. Iskreno, bila bih najsretnija da mogu isprobati svaki od tih recepata, onako krenuti redom, ......, ali za isprobavanje izabrane su baš urmašice ! 

Ovaj tjedan provela sam u Dbk i nekoliko dana pratila me kiša, oblaci, južina, kiša....... I koliko god takvio vrijeme nije ono u kojemu bi čovjek uživao toliko nije prepreka za doživljaj posebnosti i ljepote ovoga grada. Jednom je dragi I. rečenicu započeo sa: "Kao što je Dbk snaga kamena......", e da to je ta snaga kamena, mora, atmosfere,  koja je i po najlošijem vremenu i dalje snaga i ono što vas ispunjava i privlači da uživate i dok čekate novi sunčan dan. Privukla je ta snaga, privukao je ovaj grad , ovi ljudi, .... ovo sve, jednog davnog dana i moga tatu koji je došao, vidio, ostao :) 

Moja mama, rođena Dubrovkinja, otišla je studirati u Zgb i u trenutku kada je odlazila sigurno nije znala da je tamo čeka susret sa čovjekom koji je rođen u Bosni, odrastao u Zgb i sa kojim će se vratiti u Dbk i koji će biti moj tata i imati ćemo isto ime, nas dvoje B. u obitelji ! Tata koji je Grad uvijek zvao svojim, koji je volio i bosansko i zagrebačko, ali je inspiraciju i svoj život našao u onome "dubrovačko". Tako je učio i nas i tako smo uz njega naučili i zavoljeli i neke bosanske specijalitete, najomiljenija mu je bila pita krompiruša koju mu je radila njegova mama, moja baka, kada god bismo došli na praznike u Zg, a volio je jako i hurmašice koje je od milja zvao "hurmice" :)  i njima ga častila moja mama koja ih je naučila raditi. Najviše smo im se veselili on i ja, bile su to naše omiljene hurmašice, "hurmice" !

Bile su to one hurmašice koje mama prestala raditi onog dana kada nas je tata napustio, onog dana kada je nestalo puno toga i kada je sve skupa imalo sve manje smisla. Prošlo je od tada vrijeme, prošle su godine, vraćao se smisao, sjećanja ostaju a život se vraća, ali hurmašice se nisu vratile. Dok......, jednog dana prije 2-3 godine moja draga nećakinja K. me pitala : "B., hoćeš li mi napraviti hurmašice ?" pokazujući sliku i recept iz nekog isječka iz časopisa. Ostala sam i više nego iznenađena , odakle ona uopće zna za hurmašice i zašto baš hurmašice ? Niti sestra niti ja ih nikada nismo tražile, a ona, dijete koje nema pojma o tome zaželjela je baš njih. Nekako sam ih tada izbjegla, ali K. nije odustajala i vremenom je bilo sve teže pogledati u te predivne dječje, tople, smeđe oči koje traže "samo hurmašice". 

Ovaj put kada sam došla uobičajeno sam pitala cure što žele da im pripremim, a K.me uhvatila za ruku i rekla: "hoće li ovaj put biti hurmašice ? " . Biti će i bile su !  K. sam rekla da će biti ako će ih sama raditi, a ja ću joj asistirati. Mami smo rekli da ćemo ih nas dvije napraviti, ........"oh, pa ja ih nisam pravila već više od 20 godina" rekla je mama. Znamo, znamo, danas ih mi pravimo. Imamo i recept kod drage maxivide i idemo na posao. 

Kao što je maxivida napisala ovo je recept u kojemu ništa ne treba mjenjati, savršen je upravo takav kakav je i mi smo ga slijedile u potpunosti. Osim, "maslo" i "maslac" nije isto, ali u nedostatku ovoga prvoga koristile smo maslac. Sve ostalo prema receptu koji je ovdje. 

I K. je uspjela ! :) , uz moju malu pomoć presretna je napravila svoje prve hurmašice kojima se jako razveselila ! 

Tko bi ih se nagledao , tko bi dočekao da ih isproba......... :)

Probala ih je K. probala ih je imama i rekla da su joj odlične, probale smo ih i sestra i ja i potvrđujem ono što je draga maxivida napisala "u ovom receptu ne treba ništa mjenjati". 

Draga K. je bila pozvana da kaže svoje misšljenje i samo je rekla: "mmmm, ovaj kolač je legenda ! 

Legenda !? Da, upravo tako, K.nije svjesna što je izgovorila , ali ovaj kolač je upravo to.  Obožavam moju K. ! 

Ja sam bila uvjerena da ću sada uzeti i mamin recept u ruke, usporediti ga sa ovim, možda i prokomentirati, ...., ali ne, nisam to napravila, ne znam , prošlo je 20-tak godina i sigurno ne treba proći još toliko, .....zapravo, ......, možda je i zbog ovog oblačnog i kišnog vremena, možda je potreban samo jedan sunčan dan ! :) 

Do tog sunčanog dana, preporučam ovaj recept i draga Deana, tebi i tvojoj Uni, kao i mami i baki iz čije bilježnice izlaze sve divne slastice sa kojima nas častiš na odličnom blogu Zaboravljene poslastice hvala na ovom receptu za urmašice koja ja cijelo vrijeme zovem hurmašice. "Hurmice" ili jednostavno legende !