utorak, 27. lipnja 2017.

Ljetni voćni kolač

Volim svoju sestru 😊 , a tko svoju ne ne voli ? Odrasle smo zajedno, ona mlađa , ja starija pa se nekako podrazumijevalo da o njoj brinem, vodim gdje i ja idem, pazim na nju, učim je, ….jer eto ja velika sam uvijek znala što i kako treba, a ona mala baš i nije. Hm, onda je to bilo tako, a danas znam da sam i ja zapravo cijelo vrijeme od nje puno učila, onako kako djeca uče jedni od drugih. Kasnije, iako smo se razdvajale svaka na svom životnom putu ostale smo uvijek povezane, prava je to sestrinska ljubav i ne mogu niti zamisliti da bude drugačije. Ona je sestra zbog koje kažem kako je divno imati sestru , kako sam sretna što je imam i što je ona, moja draga P. baš moja sestra :)   I danas kada smo obje velike  brinem o njoj, a znam da i ona isto tako brine o meni. Ona, sestra,  me nasmije i naljuti, iznenadi, razveseli, …..ona je danas odrasla žena i majka, ali je i dalje ostala „moja mala sestra“ i tako će nekako uvijek biti 😊
Ona je mama moje najdraže nećakinje K. i samim tim je posebna, a njih dvije su prava podrška mojim kulinarskim eksperimentima i blogu. Sestra uvijek ima lijepu riječ za ono što pripremim, dijeli moje recepte, a neki dan je ispekla ovaj kolač koji sam potom ispekla i ja.









 Kolač, reklo bi se ni počemu poseban, biskvit i voće , što tu ima tako važno i posebno ? Ima, to je kolač našeg djetinjstva, voljele smo ga obje, a pekla sam ga uglavnom ja. Danas ga pečemo svi u obitelji.  Šifra: „Zaliveni“ 😊 , zašto baš zaliveni, zato što se smjesa za biskvit zalije u kalup, posloži voće i gotovo. Teško da može biti jednostavniji, a nosi onaj miris i okus djetinjstva. Onog djetinjstva kada smo sestra i ja držeći se za ruke išle zajedno u vrtić, zatim istim autobusom u školu, pa prve zabave, svaka sa nekom svojom ekipom, a opet tu negdje zajedno, ......i tako sve do danas, pratimo se nas dvije, a prati nas i ovaj kolač :) 









Naše djetinjstvo je bilo lijepo, onakvo kakvo bi svako trebalo i biti. Pamtim mnoge lijepe slike i mogla bih satima pričati o tome, naša K.voli slušati te priče, a sestra i ja današnje razgovore često započinjemo sa „sjećaš li se……“ i onda se sjetimo nečega što nas je posebno veselilo ili što nam je tada bilo jako važno, a danas djeluje pomalo smiješno. Važni su svi ti trenutci koje smo zajedno proživjele, a važan je bio i ovaj kolač, ne samo zato što smo ga cijelo ljeto pravili sa voćem kako je dolazilo (jagode, trešnje, višnje, breskve, nektarine, marelice….) ali ipak najčešće sa breskvama, već i zato što je ovaj kolač  imao i svoj poseban dan.

Na Brgatu gdje smo živjeli slavila se Sveta Ana i u svakoj kući se pripremao ručak za rodbinu i prijatelje, mirisali su i kolači. U sred ljeta, na otprilike 30-tak stupnjeva, bez današnjih klima uređaja, i ….   iako je bilo vruće nije bilo posebno teško. Ali je bilo posebno važno da trpeza za dočekati goste bude namještena onako kako treba, bijeli svečani stoljnjak, svečani tanjuri, čaše, na stolu zdjela voća i kolači za doček.  Kaže mi moja draga prijateljica M. da kod njih doma priprema nije bila gotova dok se na stol nije stavila zdjela sa najljepšim i najmirisnijim breskvama, tada je mogla sjesti i reći „sve je spremno“. E, a kod nas doma nije bilo gotovo dok se na stol nije stavio ovaj kolač, tada uobičajeno sa breskvama, zapravo uvijek sa breskvama,  koje su virile i mirisale iz mekanog biskvita. Kolač sam pekla ja, i pamtim kada me mama ranije ujutro budila da ga ispečem jer je kasnije pećnica trebala za druge stvari, a ja bih onako snena znala napamet recept i kolač bi ubrzo zamirisao.










Sestra je neki dan ispekla kolač, rekla mi je da ga je napravila sa marelicama, kasnije se predomislila i javila mi da su bile breskve, .......a nakon nekog vremena zaključila je da se ipak radilo o nektarinama :) Zar je uopće važno, bio je kolač i ispao joj je super :)  Eto, to je moja sestra i zato je posebno volim :) 

Ja sam ga danas napravila uz minimalne dorade u odnosu na originalni recept koji sam i u snu znala, a znam ga i danas kada sam dio ulja zamijenila maslacem i dodala tek malo korice limuna i kalup za pečenje posula smeđim šećerom. Naš kolač je i dalje jednako ukusan i još samo malo mirisniji. :) 



Ljetni kolač sa voćem


- 300 g brašna 
- 1 vrećica praška za pecivo
- prstohvat soli 
- 3 jaja
- 150 g šećera 
- 2 vrećice vanilin šećera 
- 100 g maslaca 
- 50 ml ulja 
- 100 ml mlijeka 
- korica 1 limuna 
- cca 400 g voća po izboru , ja sam koristila marelice i trešnje
- komadić maslaca i 2-3 žlice smeđeg šećera za kalup
- šećer u prahu za posipanje

- Voće oprati, očistiti od koštica i peteljki i narezati na komadiće
- Mlijeko zagrijati da bude mlako
- Maslac otopiti i malo ga prohladiti
- U posudi pomiješati brašno, sol i prašak za pecivo
- U drugu posudu staviti jaja, šećer, vanilin šećer i koricu limuna i sve miksati mikserom na najvećoj brzini oko 10-tak minuta da postane pjenasto
- U smjesu sa jajima pomalo dodavati mješavinu brašna, zatim ulje, maslac i mlijeko i cijelo vrijeme mmješati mikserom na najmanjoj brzini
- Kada je smjesa dobro umješana i konzistencije malo gušće od one za palačinke izliti je u kalup.
- Kalup prethodno namastiti maslacem i posuti smeđim šećerom ili obložiti papirom za pečenje, malo ga navlažiti i posuti smeđim šećerom
- Na smjesu rasporediti pripremljeno voće i peći u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva, oko 35-40 minuta.

Originalno kolač smo uvijek pekli u četvrtastom kalupu, a ja sam ga kasnije počela peći i u duguljastom kao štrucu kruha, u kalupu za kuglof, ili kao ovaj današnji u okruglom kalupu promjera 26 cm.


Kolačić miriše, tijesto raste, voće se udobno smješta u mekanom tijestu, gledam i sada već jedva čekam probati ga i ovaj put. I dok su nekada to uglavnom bile breskve, iz današnjeg kolačića izviruju marelice i trešnje, kombinacija koja se pokazala jako dobrom.










Imam goste na ručku i na kraju poslužujem ovaj kolač. Njima je to skoro pa običan biskvit sa voćem, marelice su malo i kiselkaste ali kažu da im je dobar, za mene je kolač poseban, uvijek odličan. I ovaj put mi je takav, korica limuna u tijestu se pokazala dobrim dodatkom, a smeđi šećer kojim je sada kolač obložen tako fino krcka i daje mu neku posebnu aromu i okus. Dragi I. kaže da je kolač jako dobar i to mi je drago, već i prije ga je probao, ali ovaj put je rekao da mu je sutradan bio još i bolji, mekši i sočniji. 








A nas dvije, sestra i ja, uživamo u uživati ćemo i dalje u svakom zajedničkom trenutku, u tome što smo sestre, ali i u svakom komadu našeg kolača, "zalivenog" :)









3 komentara:

  1. Koja divna prića. I ja obožavam svoje dvije sestre i tako nekako ide i naša priča sa nasmije i razljuti samo što ja to imam puta dva i apsolutno uživam u tome.

    OdgovoriIzbriši
  2. Ja nemam sestru a uvek sam je nekako ovako kao u tvojoj lepoj priči zamišljala

    OdgovoriIzbriši