Dubrovačka dvobojna torta

Ovo je torta čiji nas naziv na prvo čitanje neće impresionirati, ali je isto tako ovo torta koja je puno više od ovoga što je u nazivu. Zašto se ne zove nekako maštovitije, zašto nije istaknuto ono što je ova torta zapravo ? Vjerovatno zato što je ovo jedna od onih starinskih slastica koja se najviše pravila u vrijeme kada nije bilo previše mjesta mašti i maštovitosti, kada se živjelo teško, kuhalo od onoga što se imalo i kada su ovakve torte bile na stolu samo o blagdanima i sličnim proslavama. Po mome mišljenju ovo je i pomalo zanemarena torta, nećemo je baš puno naći na netu , možemo je naći u jednoj zagrebačkoj slastičarnici pod nazivom „dubrovačka torta od badema i oraha“ , a ako ćemo joj već mjenjati ime mogla bi se isto tako zvati i „dubrovačka torta sa limunom i narančom“ :) Ali nekako je najmanje važno kako se zove, važno je da je odlična i ako je samo jednom isprobamo shvatiti ćemo koliko griješimo što smo je pomalo zanemarili i zaželjeti ćemo je napraviti ponovno i ponovno.

Limun, naranča, bademi……., plodovi koji rastu u dubrovačkim vrtovima, dođete, uberete , jedete, naribate koricu, cijedite sok, sve tako mirisno, domaće, naranče nekada ljute/kisele i gorke, ali ne smeta, takve su tek posebne i meni jako drage. A tek kada zamirišu cvjetovi badema, mjendula kako će ih svatko u Dbk nazvati, pamtim dobro rascvjetale grane mjendula, krasne nježne cvjetove, a kasnije i plodove koje jako volim. Danas ih je manje, ali ih ipak još uvijek ima i naletim li u proljetnoj šetnji uz rascvjetalo stablo badema sigurno ću se oraspoložiti i nasmiješiti, pomalo se i vratiti u svoje dječje dane kada sam ih zapažala jer sam o njima učila u školi, dok je danas to sve skupa ipak nešto drugačije.

Limuni, naranče, bademi, i malo oraha koji bi se o blagdanima uvijek nekako našli …….., na stolu će se naći ova torta ! :)

Odlutala sam malo mislima na jug, u Dbk kojemu se uvijek rado vraćam, a odlutam često i ovih dana. Vrijeme je ovdje na dane prohladno, već sutra dan je poprilično toplo, sunčano pa opet, i onda idem tamo gdje je toplije, sunčanije, gdje miriše more, gdje mi mama , sestra i nećakinja javljaju kako već danima imaju pravo proljeće, skoro kao da je već i ljeto. Volim kada tako odlutam, zamišljam šetnju Gradom, druženje sa mojim curama koje me uvijek rado dočekaju, volim kada sve to podijelim i sa dragim I. koji mi se pridruži. Volim kada mogu uživati u pogledu na stabla limuna i naranči punih zrelih sočnih plodova, poneki limun ili naranču ću ubrati , pojesti ili sačuvati za kasnije. Zamišljam i mirisne marmelade od tih istih plodova, baš volim kada počmem guliti limun ili naranču , a cijela kuća zamiriše, rezuckam koricu, odstranjujem kožice, cijedim sok, dodajem šećer i kuham, ..…….mmmm…., ali ne, danas ne kuham moje omiljene marmelade, ups…… malo sam previše odlutala :)

Ipak, još se vraćam šetnji, ……, misli mi tako dolaze i do moje bake i do svih naših dragih baka i sjetim se uvijek istog pitanja i odgovora „kakve ste kolače pravili u tvoje vrijeme, od čega ?“ pitala bih je, „od onoga što smo imali“ odgovarala je. A imali su uglavnom jaja, šećer bi se nabavio, naranče i limuni ubrali, bademi ili mjenduli isto tako, dok bi se orasi nabavili i koristili isključivo za blagdanske slastice. Za tortu kao što je ova, napravljena upravo od ovih sastojaka. U originalu prelivena čokoladnom glazurom koja je isto tako nekada bila luksuz, ali kasnije postajala sve dostupnija, a sada je u mojoj izvedbi torte nestala :)

Eto, prošetala sam, omirisala, osjetila i ……… vratila se u svoj zagrebački stan, sa obje noge na zemlji :) , sjedim, gledam i pogled mi zastane na domaćim limunima i narančama u košarici na lođi, bademe i orahe uvijek imam u zalihama, a niti šećera ne nedostaje. I što čekam, vrijeme je za moju verziju ove dvobojne torte, torte ne baš maštovitog imena, ali one koja se pamti :)

Pripremajući sastojke za tortu odlučila sam se na malu izmjenu ili nazovimo je doradu, ipak je sada novije vrijeme kada tradicionalne slastice ostaju i dalje tradicionalne , ali im je dozvoljena i poneka mala izmjena. U mom slučaju izostavila sam čokoladnu glazuru i odlučila se na „meringue“ ili šaum od bjelanjaka i šećera , dodala sam i malo vanilin šećera, u ovu kombinaciju miris i okus vanile se odlično uklopio.

Tortu sam radila u malom okruglom kalupu promjera 18 cm i napravila sam je od pola mjere. Za „pravu“ tortu potrebni su svi sastojci "puta 2". 

Dubrovačka dvobojna torta

Donji dio:

- 4 žumanjka
- 4 žlice šećera 
- 1 vrećica vanilin šećera
- 150 g mljevenih oraha
- 1 naranča - korica i sok (domaća, neprskana) - u nedostatku naranče može se staviti i liker od naranče, može i rum ili vanilin šećer sa okusom ruma, ali originalno je ipak sa narančom i ovdje je najpoželjnija :)


Gornji dio:
- 4 bjelanjka
- 8 žlica šećera 
- 150 g mljevenih badema 
- 1 limun - korica i sok (domaći, neprskani) - u nedostatku limuna može se staviti vanilin šećer sa okusom limuna

Meringue (ili po želji prema originalu glazura od čokolade)
- 1 bjelanjak

-2 žlice šećera

Dekoracija
- Naribana čokolada, sjeckani bademi i orasi

- Žumanjke mutiti sa šećerom i vanilin šećerom mikserom na najvećoj brzini dok ne budu pjenasta
- Dodati mljevene orahe, sok i koricu naranče i sve sjediniti
- Bjelanjke sa šećerom umutiti mikserom na najvećoj brzini u čvrsti snijeg
- Dodati mljevene bademe , sok i koricu limuna i sve sjediniti – smjesa će sada postati mekša i više tekuća
- Kalup za pečenje namastiti maslacem i posuti brašnom ili krušnim mrvicama.
- Izliti prvu smjesu sa žumanjcima i na nju odmah drugu smjesu sa bjelancima

Moguće je da se smjesa sa bjelanjcima neće u potpunosti ravnomjerno zadržati na donjoj smjesi i zbog toga se ne treba brinuti, savršenstvo u izgledu kod ovakvih slastica nije prioritet :) Kao što će se kasnije vidjeti moja je ispala baš takva nesavršena i to mi nekako nije niti smetalo.

- Pećnicu zagrijati na 150 stupnjeva i peći, zapravo više isušivati , tortu oko 40 minuta
- Zatim umutiti meringue/šaum , bjelanjak mikserom na najvećoj brzini uz dodavanje šećera iz dva-tri puta.
- Tortu izvaditi iz pećnice, maknuti „obruč“ i gornji dio od bjelanjaka prekriti šaumom u tanjem sloju, malo ga oblikovati i vratiti u pećnicu na sljedećih 15-tak minuta isušivanja , odnosno dok šaum lagano ne počme tamniti.

Tortu izvaditi, hladiti i za početak uživati u mirisu.
Zatim je dodatno dekorirati po želji , ja sam po vrhu dodala naribanu čokoladu i sjeckane bademe i orahe.

Kada se sada osvrnem na pripremu torte,  dulje sam recept pisala nego što je bilo potrebno za samu pripremu :) Takve su naše dobre, stare poslastice ili tako je to kada imate mikser :) Nekada se sve mutilo ručno sa pjenjačama tako da je trebalo malo više vremena i truda za ono što sada puno brže i lakše pripremimo.

Još čekamo degustaciju, prvi komad je spreman, već sam jako nestrpljiva, predobro miriše…….

……..a predobrog je i okusa, uh što mi se svidjela. Kompaktno donje tijesto, a istovremeno lagano i prozračno, orasi su upili sok od naranče, jaja se skoro niti ne osjećaju. Gornji dio sa bjelanjcima je slatko-kiseo , okus limuna i badema se najviše osjeti. Meringue je na kraju dodao još malo slatkosti, ……., ajme baš je dobro ! :)

Najbolje bi bilo tortu ostaviti barem jedan dan prije konzumacije i dobro je rashladiti. Ali ja to ne mogu :) iako znam da će tek tada svi okusi doći do punog izražaja, uspjeli smo ostaviti komadić pa sam se imala priliku u to i uvjeriti, definitivno je bolja sutra dan. Vjerovatno je ista situacija i preksutra, ali to ću znati tek kada je ponovno napravim i uspijem sačuvati, a sigurno ću je još praviti, Uskrs nam dolazi i to će biti prava prilika za novo uživanje u ovim okusima. 

Isto tako je sigurno i da je ova torta svojim imenom manje poznata, ali i da se kolači i torte na ovaj način peku i danas kao što su se pekli i prije samo se možda nekako drugačije zovu i imaju svoje varijacije od kraja do kraja, od godine do godine. Ne mislimo li na njihovu tradiciju i prošlost reći ćemo „to ti je ona super torta bez brašna“, nekada je to bila jedina torta koja se mogla napraviti, u svakom slučaju ne smije ostati zaboravljena, pod bilo kojim nazivom, a meni će uvijek biti najdraži onaj prvi kojega sam upoznala i naučila „dubrovačka dvobojna torta“, i možda ću sljedeći put poželjeti i original, prelivenu čokoladnom glazurom :)