utorak, 26. veljače 2013.

FBI rukavice - Mimi´s kingdom

U ovom krugu blog-igrice FBI rukavice koju je pokrenula mamajac istražujemo blog drage Milkice, Mimi´s kingdom.

Kada god zavirim u ovo kraljevstvo osjećam se baš lijepo , kraljevski, i uvijek dobro došla iako obično stižem nenajavljeno i samo se ubacim se u Milkicine riječi, slike, recepte.
Čitam, gledam, uživam, isprobavam, …… i tako još od početaka na Coolinariki gdje sam prepoznala Milkicu i njezinu sestru pod nadimkom „Jojo i Miki“. Ovaj tandem nas je častio uvijek zanimljivim receptima sa naglaskom na zdravije varijante , posebno slastica, i prvi njihov kolačić koji sam isprobala , a koji i danas pamtim je Kolač od prosa i rogača kojega rado preporučujem.
Zavirila sam i ovaj put i na Coolinariku i na blog, neke recepte naći ćemo na oba mjesta, neki su samo na blogu i u ovom istraživanju ja sam se orjentirala baš na te blogerske i već uobičajeno pripremila listu želja – „za isprobati“ :) No želje su jedno , a mogućnosti drugo i do sada je tek dio toga zamirisao i u mojoj kuhinji.






Mimi´s kingdom je mjesto za uživanje, mjesto na kojemu nas  Milkica lijepo ugošćava i gdje nas  prije svega upoznaje sa svojom kuhinjom, a zatim i sa svojima najdražima, upoznali smo bolje i samu Milkicu i onog najvažnijeg malog-velikog člana ovog kraljevstva,  njezinog Iću čije zgode ali i nezgode su dio Milkicinih postova. U kraljevstvu se, osim dragih ljudi i dobre hrane, nalazi i vrt ili bašta  sa domaćim povrćem, voćem, začinskim biljem, cvijećem, ……, krasne slike iz vrta prate Milkicine recepte (kao npr.ovdje), a domaći proizvodi od tog voća i povrća su tek posebno dobri. I ne možemo ne primjetiti koliko je ljubavi i truda uloženo u taj vrt.Isto je toliko ljubavi i truda uloženo u odlična jela i slastice kojima nas Milkica časti. Jela su ukusna i zdrava, slastice su jako fine, zanimljive, od onih domaćih do onih iz stranih kuhinja, od onih jednostavnijih do onih kompliciranijih za pripremu. U jednom od postova Milikica je napisala da se zaželjela napraviti neki kompliciraniji slatkiš. To mi zvuči poznato :), u utrci sa vremenom i ja se često odlučim za nešto brzo i jednostavno i onda mi nedostaje malo detaljnije baviti se oko kolačića, no kod Milkice ćemo naći odličan izbor i jednih i drugih. Posebno mi se sviđa što kroz Milkicinu kuhinju osim što putujemo po samom kraljevstvu putujemo i izvan njega i često ćemo upoznati neki recept, namirnicu ili začin nekog drugog podneblja i nešto novo naučiti.

Tijesta, kruh i peciva su Milkicina posebna ljubav i za one koji paze na kilograme poželjno je u ovoj avanturi istraživanja zadovoljiti se gledajući :) iako im je baš teško odoljeti. Obzirom da smo u mjesecima nakon blagdana i da red slatkoga i slanoga sada izlazi na površinu :) , ovaj dio sa kruhom sam na moju žalost preskočila ali znam gdje se uvijek mogu vratiti po kubanski kruh, raspucala peciva i po još puno delicija od tijesta.  

Iako je istraživanje i isprobavanje u još uvijek vremenu nakon blagdana i sada je opet bilo red slanoga – red slatkoga .... :) , pa krenimo sa mojom šetnjom po Milkicinom kraljevstvu.
Onako kao što krećemo za stolom, prvo slano , a zatim slatko.

Recepte neću prepisivati već su u linkovima u naslovu


O da, u itekako finom sosu i ovo je jako dobra kombinacija, nova dimenzija u konzumiranju brokule , doslovno :)
Brokula, kraljica zdravlja , moje je omiljeno zeleno povrće i ima kraljevski status u mojoj kuhinji. Znači, ulaskom u kraljevstvo odmah sam krenula po kraljicu koja se smjestila u fini sos i čeka da je isprobam :)
Recept je jednostavan i brz i slijedila sam ga u potpunosti. Brokulu sam skuhala, sos pripremila kako piše, sjedinila ih i ispred mene se našao mirisan i ukusan tanjur






Zanimao me jako okus sosa i probala sam ga malo prije slikanja i jedva sam dočekala tih par „klik“-ova da se mogu baciti na degustaciju. Dragi I.nije bio u blizini , a  vidjevši slike kasnije samo je rekao „ovo ti jako dobro izgleda“ :)
Ukusno, fino, meni prefinooo……., uz komadić prepečenca, za mene odličan lagani obrok.






Iskreno priznajem da ovi krekeri nisu bili na prvoj listi za isprobavanje, ali sreća je upetljala svoje prste pa su ih počele isprobavati i objavljivati ostale kolegice. Divila sam se tako Laninoj izvedbi, Jeleninim keksićima, pa onima od Vere. I zatim sam ih istu večer i sama napravila. I oduševila se , doslovno.
Ovo je tako jako dobar slani keks !!!

Milkica ih je isprobala u okviru blog igrice Daring Bakers. U ovoj igrici ne sudjelujem , ali se divim radovima koji iz nje izlaze, možda se jednom odvažim i pridružiti :)
Slijedila sam recept, ali kada sam ih trebala finalno zamijesiti smjesa mi je ostala nešto suhlja i koliko god sam se trudila pretvoriti je u tijesto nije išlo i dodala sam 2 žlice jogurta i tek tada sve uspješno sjedinila. Umjesto svježeg ruzmarina koristila sam sušeni i koristila sam sir ementaler koji je pojačao pikantnost keksića. Kada su konačno zamirisali iz pećnice bilo je teško dočekati ih da se ohlade.






Slikala sam ih doslovno još tople i čim su se malo prohladili I. i ja smo navalili i nastala je „borba za svaki keksić“ :). Praviti ću ih sigurno i opet !



Kada mi dolaze gosti i želim ih sa nečim počastiti onda nekako volim da je to nešto provjereno i dobro. Tako je bilo i tu  nedjelju kada sam imala goste na ručku i kada smo I.i ja smišljali što bismo poslužili za predjelo. Uz jednostavan narezak željela sam i neki dobar namaz, a gledajući u ovaj recept odmah sam znala da u ruci imam nešto dobro i da će se to naći na stolu. I našlo se, odmah u duploj dozi :) , procjena je bila ona prava, namaz nije samo dobar već je predobar !

Prvi korak, ispeći luk i ostaviti ga da se ohladi. Koristila sam ljubičasti luk tako da i sam namaz na kraju ima boju po ovom luku.






Sve sam napravila po receptu i dobila namaz možda malo rjeđi od očekivanog. Ništa strašnom, drugi put ću staviti malo manje vrhnja i to je to.
Ono što je važno je da je i mene , i I.-a , i goste ovaj namaz oduševio, malo tko je jeo nareske, uglavnom smo "mazali" :) Ukusno, osvježavajuće, pečeni luk i origano su posebno dobra kombinacija okusa, sir se odlično slaže, a točka na i je bio krupno mljeveni šareni papar kojim smo sve skupa začinili.
Dobar kruh i čašica crnog vina………., teško da može bolje :)






Leblebija ili slanutak se ne preskače :)  Moj omiljeni slanutak u „gulaš izdanju“ mi je bio i više nego zanimljiv jer ga obično radim kao juhu, dosta laganija varijanta i odlična za ljetne dane. Ovo je recimo laganija zimska varijanta. Jednostavno se priprema i jedini uvjet je osigurati priprema slanutka natapanjem u vodi kako bi kuhanje išlo brzo. Ali, ….., opet ja imam ali :) , koristila sam slanutak iz staklenke, prvi put sam ga kupila i nisam baš niti znala što bih sa njime pa sam ga čuvala i čuvala dok nisam došla do ovoga gulaša. Mislila sam, ako je neki slanutak natopljen u vodi dovoljno dugo onda je to ovaj, i krivo sam mislila , tvrd je i kuhao se i kuhaoooo…….. :) No, isplatilo se pričekati i uživati u ovom odličnom jelu.






Napravila sam sve po receptu, dodala predviđene začine (osim smilja kojega nemam) i kuhala dok slanutak nije omekšao.
I bilo je tako dobro i ukusno da ću ovo sigurno još koji put ponoviti.



Šira indijski puding od griza

Jednog hladnog i snježnog jutra otišla sam ponovno do Milkicinog kraljevstva, a zatim i u posjet Indiji. Na listi želja bio je i ovaj puding, a slobodno jutro prilika za polagani topli doručak, i ovaj puding kao idealan ! 
Na prvo čitanje recept me osvojio, ovo je kombinacija koja mami da je se isproba. A kada sam tek vidjela teglicu sa šafranom kojega je Milkica dobila na poklon od sestre, duuuugoo sam je gledala :) 
Naime, šafran je kod nas dosta skup i koristimo ga u sasvim ograničenim količinama tako da je i ono što kupim uvijek u nekoj minijaturi.  Međutim, za ovaj puding bilo je i više nego dovoljno. 

Krenula sam po receptu i jedino sam kod šećera napravila iznimku, stavila sam smeđi šećer, 2 žlice. Bilo je dovoljno slatko, i grožđice su u tom smislu  napravile svoje. Moj dodatak je bio malo cimeta, mislila sam da bi bio dobar u ovoj kombinaciji i bilo je odličan, onako taman da sve bude kako treba :)





U ovom pudingu sam istinski uživala, ne znam što mi je bilo bolje, okus pomalo preprženih oraha, grožđica i griza, dašak cimeta ili šafran koji je dosta preuzeo. Ma super je , super ! :) 



Ovaj pekmez sam prmjetila čim je Milkica objavila post, u njezinom izdanju izgleda prekrasno, pekmez ali i slike  koje posebno mame.
Za Novu Godinu je mama bila kod mene i donijela mi dunje koje su joj preostale nakon kuhanja kontonjate i kaže mi da nešto od njih napravim, eto npr.mogla bih džem :) . I mogla bih, i to baš ovaj, dunje su mi se našle u ruci , i recept mi se našao u ruci, ali mi se smeđi šećer ovaj put nije našao  pri ruci pa sam koristila bijeli. Možda sam trebala odmah odustati, kupiti smeđi šećer pa ići dalje, ali ne, nekada i nisam najstrpljivija i jednostavno sam htjela napraviti ovaj džem "odmah".
Korak po korak po receptu plus malo više cimeta i zamirisale su dunje, a kasnije je zamirisao i džem od dunja.






Nešto je drugačijeg izgleda nego onaj kod Milkice, ali kada ga probate izgled i nije na prvom mjestu već se skoncentrirate na okus. Jednu teglicu smo pojeli, i drugu ćemo, ...., i treću, ...... :):)






Pita od griza
Griz u kolačima i pitama sve više preferiram i sve više mi se sviđa njegov okus u tim slatkim izdanjima. Nakon Šira pudinga isprobala sam ga i u ovoj piti i to na moje veliko veselje. Međutim , jednako kao što je i Milkica imala neočekivani trenutak sa knjigom recepata koju je kupila preko interneta ,a u kojoj je i recept za ovu pitu tako sam i ja u pripremi ove pite doživjela svoj neočekivani trenutak :)
Milkica je naručila knjigu, a dobila knjižicu, ipak dovoljno dobru da se u njoj našla i ova pita koja mi se jako svidjela, a kako sam vidjela svidjela se i još mnogima koji su je isprobali.
Ja sam se krenula napraviti i razmišljala ovako : „hm da, malo pazimo u zadnje vrijeme da ne bude previše slatkoga, ali ja ovu pitu moram probati pa ću je ispeći od pola mjere, za probu“.
Prvo pravim tijesto : „ opet hm :), pa malo je pola mjere, napraviti ću cijelo tijesto pa ako nešto ostane nema veze“:
I napravim tijesto prema receptu, odlično tijesto sa kojim se jako lijepo radi.
Dok je tijesto čekalo u frižideru bilo je vrijeme za kremicu i tu sam se baš proslavila. U glavi mi je ostalo onih „pola mjere“ koje sam primjenila na griz i mlijeko , a zatim nastavila sa jajima i šećerom u punoj mjeri. To bi se realno nazvalo „zbogom pameti“ :):)
Ipak, nije bilo toliko nepametno umjesto grožđica staviti brusnice koje jako volim i koje su mi se ovdje savršeno uklopile i to je moja izmjena u odnosu na originalne sastojke.

Na kraju sam pitu napravila u okruglom plehu promjera 22 cm, potrošila sam oko ¾ tijesta i kremu koju sam dobila od pola količine griza i mlijeka i ostatka u punim količinama. I na kraju sam, neočekivanom trenutku usprkos, dobila jedan jako ukusan kolač koji smo pojeli , pa moram priznati,  poprilično brzo :)





Slijedeći put ću biti pažljivija sa mjerama, odnosno neće mi niti pasti na pamet praviti pola mjere, ovaj kolač zaslužuje da odmah ide u duploj mjeri. Vidjela sam zapažanje od drage Gage (ovdje)  da joj je kremica na tragu one od kremšnita i slažem se sa time, to je bio i moj dojam odmah sa prvim zalogajem.  Kolačić smo probali I.i ja odmah poslije ručka , zatim opet navečer uz čaj, zatim se I.pobrinuo za ostatak :), a ja sam sakrila jedan komadić za sutra ujutro :)

Pita za svaku preporuku !






Gingersnaps keksići
I evo nas kod keksića kapitalaca, hit ovog istraživanja :). Dragi I. i ja volimo uvijek imati pokoji keksić pri ruci uz kavu ili čaj tako da svakih 10-tak dana neki keksići mirišu iz pećnice. I ovi su došli na red , čim pročitate recept i vidite ih kako dobro kod Milkice izgledaju znate da će vas primamiti i mirisom i okusom. Uistinu odlična kombinacija sastojaka i začina koje sam zamijesila u tijesto i keksiće ispekla točno po receptu. Osim, ...., ostavila sam ih mrvicu dulje u pećnici i rezultat se vidi, mrvicu prepečeni, ali samo mrvicu :)

Probala sam ih i zaključila da su dobri, ali da su meni malo preslatki i da im okus više vuče na medenjake nego na ginger, ali sam ih svejedno jela jedan po jedan, mmmmmmm :) Posebno su dobri uz šalicu toplog čaja, uživanje !!







Zatim je došao I., probao jedan, drugi, treći, ........, pitao me odakle mi ovaj recept i samo rekao : "ovi keksi su mi toliko dobri da ih mogu jesti svaki dan , napravi ih još koji put ", što bi tek bilo da sam ih izvadila na vrijeme iz pećnice ? :)

Obzirom da su mu se toliko svidjeli I.je dobio čast i fotkati keksiće, prije nego što isprazni staklenku :)  tako da su ove dvije fotkice njegove, a ja preuzimam odgovornost za ostale :)






Draga Milkice, na kraju ovog istraživanja ostaje mi još da ti se zahvalim što si nam otvorila vrata svoga kraljevstva i što nas svakodnevno tamo ugošćavaš i  častiš svim ovim divnim jelima i slasticama u kojima sam uživala. I nadalje ću rado zaviti u Mimi´s kingdom , veselim se tvojim novim postovima, prošetati ću tvojim vrtom, kroz tvoje priče, ali i isprobati još neki od tvojih odličnih recepata !



srijeda, 20. veljače 2013.

Pečena jaja na postelji od poriluka

U ovomjesečnoj blog-igrici Ajme koliko nas je draga Milica sa bloga Na tanjiru za temu nam je zadala – Poriluk !

Zanimljiva tema i namirnica koja ima poprilično podijeljene reakcije, poriluk ili volimo ili ga baš nikako ne volimo. Spomenete li u društvu varivo od poriluka možete očekivati ili ono „joj da obožavam“ ili „joj ne, nikako“ :) , dok ja osobno ostajem negdje u sredini, niti ga posebno volim, niti ga ne volim, ne jedem ga baš često , ali ako se nađe na meniju pojedem ga bez problema. Možda bih poriluk jela i češće da mi je moja draga nećakinja K. bliže, ona je definitivno u onoj grupi velikih obožavatelja i poriluk voli u svim mogućim kombinacijama, od salate do variva.






Isto tako možda bih ga jela češće i kada bih bila svjesna njegovih zdravih pa i ljekovitih svojstava što definitivno nisam pa ga pomalo ignoriram. A kad tamo, ..... po nutritivnom sastavu poriluk je bogat bjelančevinama, beta-karotenom i vitaminom C. Također, sirovi poriluk je dobar izvor mangana, željeza, folne kiseline i vitamina B6. Uz to u poriluku nalazimo prirodne antibiotike koji reguliraju krvni tlak, jačaju imunološki i krvožilni sustav, reguliraju kolesterol, aktiviraju enzime koji sudjeluju u detoksifikaciji organizma, imaju ulogu prevencije pojave malignih oboljenja.
(podaci preuzeti sa neta)

Kada sam sve ovo pročitala i sada napisala mislim da sam konačno osvjestila važnost poriluka u prehrani i da će poriluk češće nego do sada privlačiti moju pažnju i naći se u mome tanjuru. Uz to, ovih dana je malo koga od nas zaobišao umor zbog promjene vremena, toplije, hladnije, snježnije, sunčanije, pa odjednom pada kiša, …., organizam to treba izdržati , a dodatnu energiju može mu dati i poriluk. Dakle prava tema naše blog-igrice u pravo vrijeme :)

Razmišljala sam što od poriluka pripremiti i listajući jednu od knjiga recepata koja mi je nedavno došla u ruke ugledam nešto zanimljivo. U zdjelicama je poriluk, na poriluku su jaja, sve skupa se zapeče i eto ukusnog zalogaja. Ali…., meni je trebao ukusan obrok, a ne mali zalogaj ili predjelo pa sam odlučila cijelu kombinaciju malo doraditi, odnosno „pojačati“ :) Uz to poriluk ovako smješten u zdjelicu odmah me asocirao na postelju, mekanu i udobnu, u koju bih ovih dana rado malo češće prilegla, i ovu postelju pripremila sam za jedno  jaje koje je na nju leglo i udobno se smjestilo :)







Pečena jaja na postelji od poriluka
(za 2 porcije , 2 „postelje“ :) )

- 250 g poriluka – narezan bijeli i zelenkasti dio do lišća
- 1 veća crvena paprika
- cca 100 g špeka (ili pršuta ili nekog drugog suhomesnatog proizvoda po želji)
- 30 g maslaca
- 6 žlica vrhnja za kuhanje
- ½ žličice mljevenog muškatnog oraščića
- sol i papar
- 2 jaja

- Poriluk pripremiti , bijeli i zelenkasti dio do lišća narezan na kolutiće
- Crvenu papriku i špek narezati na kockice
- U posudu za kuhanje staviti maslac i zagrijati ga da se rastopi , dodati špek i poprižiti ga 2-3 minute
- Zatim pridodati poriluk i papriku i sve skupa dinstati oko 10-tak minuta






- Nakon 10-tak minuta dinstanja umješati i vrhnje.
- Dodati muškatni oraščić te soli i papra po želji i sve skupa kuhati oko 5 minuta uz stalno mješanje

- Pećnicu zagrijati na 190 stupnjeva
- Poriluk sa dodacima rasporediti u posude za pečenje i na vrh staviti jaje
- Staviti u pećnicu i zapeći dok jaje nije pečeno (po želji slabije ili jače, a moje je ostalo i koju minuticu dulje od željenog)

I gotovo je :)
Jaje je pečeno, "postelja" je lagano zapečena ali je i ostala je poprilično sočna. Još malo krupnije mljevenog šarenog papra po vrhu neće smetati. Preostaje pripremiti  i komadić dobrog kruha (ja sam se odlučila za kruh od kukuruznog brašna ) i uživanje u ovom jelu može započeti :)

 




Okus me jako ugodno iznenadio, ne znam zapravo niti što sam očekivala, ali ovo mi je predobro i sigurno ću ponovno napraviti. Dragi I.je odmah tražio da mu u detalje ispričam sastojke i postupak, sigurna sam da će i sam ubrzo ovo pripremiti :)

Uživala sam u ovom obroku , a posebno mi je drago što je  veliki broj kombinacija namirnica uz poriluk koje se ovdje  mogu ukomponirati i uvijek možete imati slično,a opet drugačije jelo. 






Po želji "postelja" može biti samo poriluk, vrhnje i začini , a isto tako po želji se osim paprike i špeka može još štošta dodati, ....., razno povrće, komadići piletine ili nekog drugog mesa, začini po želji.

Ovaj recept šaljem dragoj Milici kao moju ulaznicu u ovomjesečni krug igrice Ajme koliko nas je. 

I na kraju, kod mene poriluk uistinu više neće biti „slučajni odabir“  ili nešto što mi  se našlo na tanjuru pa sam ga pojela. Ovaj krug igrice i tema poriluk je donio novu vrijednu namirnicu u moju kuhinju. Blog i blogersko druženje opet se pokazalo u svom punom smislu upoznavanja novih namirnica, neistraženih kuhinja, druženja.  Ovaj put sa porilukom kao temom.




četvrtak, 14. veljače 2013.

Mala baklava velikog srca

Koliko srca stane u komadić baklave ? Stane puno, stane cijelo jedno veliko srce :)

Danas je Valentinovo, slavimo ljubav i uglavnom komentiramo da li je uopće treba slaviti, da li onako kako nam to sa svih strana sugeriraju, da li je treba slaviti samo danas....., sve znamo, ljubav trebamo slaviti uvijek ali danas je Valentinovo i oko nas je nešto više crvenih srca nego inače, riječ ljubav čuti ćemo nešto više puta i možda ćemo malo više promisliti o ljudima koji nas okružuju, o onima koje volimo, i onima koji nas vole , …….ljubav je u zraku i slavili ga ili ne, jednostavno, Valentinovo je ! :)






I kada sam već odlučila spomenuti  Valentinovo nameće se logično pitanje zašto onda nisam napravila neki kolačić ili keksić u obliku srca, ili barem nešto u crvenoj boji, nema niti čokolade, ....., i od svega što sam mogla za današnji dan pripremiti ja sam izabrala baklavu ?!

No, priča ipak ide nešto drugačije i iako nikako ne podržava obilježavanje Valentinova baklavu je za današnji dan odabrao dragi I. :)  Ipak, nismo baš dočekali samo Valentinovo da bismo je i degustirali, već smo to napravili nešto ranije tako da na kraju ova priča izgleda ovako:  I. odabrao - ja napravila - mi uživali ! Mislim da je skroz pošteno :)

Priča o ovoj baklavi počela  je za Božić kada smo se međusobno darivali i kada mi je I. između ostaloga pružio "nešto" zamotano u ukrasni papir, poprilično teško, ukazivalo je na knjigu. I bila je knjiga,  i to knjiga recepata turske kuhinje. Odlično ! Turske serije mi i nisu neki predmet pažnje, ali turska kuhinja svakako  zaslužuje moju pažnju.  Puno povrća, odlične kombinacije mesa i ribe, začini koji upotpunjuju okuse turskih jela , i neodoljive slastice uobičajeno prepune šećera koje je bolje zaobići, a opet teško je odoljeti barem  malo ih ne probati.






Što se tiče kuhanja i isprobavanja raznih recepata moram priznati da je I. odličan suradnik, volim kada zajedno sa mnom odabere poneki recept, sudjeluje u kreiranju nečega novoga, drago mi je što ga uvijek zanima kako sam nešto pripremila, potruditi će se naučiti me kako sve to fotkati, sve će probati i dati će sugestiju, ako treba i kritiku, ali stižu i pohvale, a sve češće i ono "hoćeš li ovo ponovno napraviti ? " . Yes ! :)  Smišljajući tako što bi bilo slijedeće uzmem tursku kuharicu u ruke i kažem I.-u da malo pogleda i kaže mi što bi želio da isprobamo. Nije niti pogledao već je samo rekao "kako što, pa baklavu ! " :)

Baklavu volim , ali je jako rijetko pojedem. Isto tako to nije slastica koju smo doma radili već se na komad baklave odlazilo u slastičarnicu. Tamo su baklave bile na posebnoj polici, u plehu jedna do druge okupane u šerbetu, sočne, slatke i preslatke. Jedan komadić i dosta je slatkoga za dulje vrijeme. Mislila sam da nema  šanse da sama napravim dobru baklavu, ali opet , dok ne probam ne znam. Pa sam uzela recept u ruke, slijedila ga uz moje minimalne dorade i napravila je :)  I koliko god sam se trudila ona je ispala ovakva:





Savršenog okusa, nesavršenog izgleda, moja prva turska baklava :)


Turska baklava

- cca 500 g ili 9 kom kora za pite (tanjih) 
- 450 g oraha
- 1-2 žlice cimeta
- 160 g maslaca
- 50 ml ulja

Sirup
- 500 g šećera
- 250 ml vode
- 2 limuna - 1 sok i 1 narezan na kriške
- 2 žlice likera od ruže


- Maslac i ulje rastopiti
- Orahe nasjeckati ili dio samljeti, a dio krupnije nasjeckati. Dodati im cimet i pomiješati.
- Pleh veličine kore premazati istopljenim maslacem i uljem (dno i rubove)
- Složiti prve tri kore jednu na drugu  i svaku od njih premazati maslacem i uljem
- Nakon premazivanja na zadnju rasporediti pola smjese oraha
- Zatim slagati nove 3 kore jednu na drugu  i svaku premazati maslacem i uljem
- Nakon premazivanja na zadnju rasporediti ostatak smjese oraha.
- Slagati zadnje tri kore jednu na drugu i svaku premazati maslacem i uljem uključujući i zadnju, najgornju koru
- Oštrim nožem narezati je dijagonalno da se dobije oblik romba (kod mene nije ispalo jako uspješno i to je onaj poprilično nesavršeni dio,  ali to je to :)
- Pećnicu zagrijati na 160 stupnjeva i baklavu peći cca 1 sat odnosno dok gornja kora ne dobije boju (kakvu boju bi trebala dobiti molim vas pročitajte u nastavku :) )

- Za sirup u posudu za kuhanje staviti šećer i dodati vodu. Kuhati na srednjoj vatri dok se šećer potpuno ne rastopi i dok ne uzavri, a zatim na laganoj vatri kuhati dalje uz stalno mješanje dok se ne počme reducirati i pretvarati u sirup. Trebati će cca 15 minuta.
- Zatim dodamo sok od limuna i liker i kuhamo dalje uz stalno mješanje dok se ponovno ne zgusne.
- Ostaviti da se ohladi

- Kada je baklava pečena izvaditi je iz pećnice i odmah preliti hladnim sirupom , potrošiti cijeli sirup.
- Kriške limuna rasporediti po vrhu. 
- Sve skupa ostaviti da se ohladi, najbolje nekoliko sati u hladnjaku.


Baklava je ohlađena i sada je treba izvaditi pred degustatora :) koji se već poprilično uzvrtio u želji da je isproba i dok je čekao onako kao usput mi kaže: "znaš li da je dobra baklava ona kojoj gornja kora dobije boju korice pečenog odojka ? " Moolliim ?? Pojma nisam imala i odmah sam je išla pogledati i zagledati da li ima baš takvu koricu, kakva je uopće boja korice pečenog odojka...... :) Pretpostavila sam da je to upravo ta boja korice i odlučila je servirati, a da sve bude prigodno najbolje je da je serviram, uz aromatični čaj od jabuke iz čašica koje sam dobila od prijateljice kao poklon iz Turske. Tako smo malo otputovali u Tursku i baklava je bila baš prava baklava ! :)






Dragi I.se oduševio više nego što sam očekivala, i ja sam malo probala i svidjela mi se ova baklava, korica je pogođena (ono sa koricom odojka :) , puno oraha, odlično sjedinjene arome, naravno slatka i preslatka, sočna ali ne sa previše šerbeta tako da tko ga voli nešto više trebao bi povećati količinu ............

...........komadić po komadić i sigurna sam da i vi u ovom malom savršeno - nesavršenom komadiću vidite veliko srce ! :)

 




Ja ću ovu baklavu sigurno još koji put napraviti i u njoj ćemo uživati. Uživajte i vi danas i u svim danima koji će doći, i ne zaboravimo, svi smo mi jedno veliko srce :)





nedjelja, 3. veljače 2013.

Bakina rogačuša


"Dajte nama šaku rogača da nam grla budu jača"

Ovo su stihovi iz dubrovačke kolende. Oni koji je pjevaju zovu se kolendari. Na Badnjak i Staru Godinu obilaze po kućama kako bi domaćinima i njihovim gostima kolendom zaželjeli Sretan Božić i  Sretnu Novu. Domaćin ih poziva da nazdrave, a domaćica ih daruje narančama, limunima, rogačima. U slučaju da se domaćini ne iskažu kolendari i za njih imaju spremne stihove :) Danas su se običaji darivanja nešto izmjenili pa kolendari doma nose koju kunu, a ne voće ili kolače, ali kolendava se i dalje. A isto tako i rogači i dalje rastu po dubrovačkim vrtovima.

Odrasla sam uz rogače, kolendavala sam, a imala sam sreću i da sam odrastala  i živjela uz dvije bake. Jedna je živjela u Zg i nju sam posjećivala i viđala za školske praznike. Druga je živjela sa nama , uz nju sam rasla i odrasla i Baka je na svoj način obilježila moje djetinjstvo,  mladost i odrastanje. Uz Baku zapravo nikada niti niste odrasli :)
Baka = toplina, pažnja, briga, nježnost, dobrota, mudrost, …….., puno toga je baka i isto toliko je bila i moja Baka, posebna osoba na posebnom mjestu u mojem i u našim životima. Bila je skromna, tiha ali sa stavom,  i uvijek nasmijana i spremna na šalu, takvu sam je i onog zadnjeg dana zapamtila kada je jedne hladne zime otišla. Znam da je tako moralo biti, ali se isto tako nikada nisam  sa time pomirila. I danas često čujem sve ono čemu me učila i o čemu mi je govorila.

Naučila nas je Baka puno toga, a između ostaloga naučila nas je i kuhati. Tražili smo kasnije za njom ostavljene recepte, ali malo što smo mogli naći, Baka je sve imala u glavi i „u rukama“, tek se poneki zapis našao u njezinoj bilježnici, tek poneki papirić našli smo u ostavljenom koferu, opet dovoljno da uz mamino sjećanje i moje prisjećanje od tih skromnih zapisa napravim kolač Bakine mladosti.







Kada sam počela pisati blog i objavila prvi post  moja sestra je rekla : "znaš li kako bi Baka bila ponosna !"
Ne znam da li bi baka bila baš ponosna na ovo što radim, ali znam da sam ja na nju uvijek bila ponosna. 

Bakina misija je bila briga za obitelj, kuhinja i kuhanje prije svega, završila je i školu za domaćice. Dinar više u kuću donosila je šivanjem, bila je šnajderica ispod čije igle i konca su izlazila odjela, kostimi,kaputi, čak i vjenčanice. Kasnije, kada se igla sve više gubila u rukama, odjeća koju smo kupovale  prolazila je Bakin „prijeki sud“ :), hmmmm……šavovi i nisu baš najbolji, zašto je ovakva podstava, rukavi, eh…… ? :). 

Ujutro, bijela kava i komad kruha ili dvopeka, zatim kućanski poslovi i pripremanje ručka - tako je započinjao Bakin dan. Sve i uvijek sa osmijehom i uz pjesmu, stalno je pjevušila. Eh, koliko puta se ulovim da isto to radim, krenem pospremati ili kuhati i jednostavno zapjevušim, kao Baka :) Uvijek je pazila da svakoga od nas uz dnevne aktivnosti dočeka skuhani obrok,često prilagođen našim željama i potrebama toga dana. Pripremala je za ono vrijeme uobičajena jela, obavezno domaću juhu dok joj je ona iz kesice bila neka egzotika koju smo ponekad probali. Juhe, variva, gulaš, tjestenine, rižota, mesna i riblja jela, puno domaćeg povrća, domaća jaja, domaće mlijeko, ……., a ako bismo joj nekada donijeli neku ne baš kvalitetnu namirnicu znala je i odbiti od nje nešto skuhati. O da, znala je Baka i te kako reći ne, posebno kada je hrana i kvaliteta hrane u pitanju ,  i imala je pravo :)  

Kolači ? Gdje su kolači znali smo je pitati , zapravo nije bilo teško primjetiti da Baka nije često radila kolače osim štrudela od jabuka. Odgovor je bio jednostavan, u Bakino vrijeme uglavnom siromaštva i ograničenih vrsta i količina namirnica kolači se jednostavno nisu pekli osim u posebnim prilikama. I tada je to bio pandišpanj koji sam predstavila u ovom postu, štrudel od jabuka i o velikim feštama orahnjača. I, našla bi se tu i rogačuša . Sve sukladno tada dostupnim namirnicama.






Rogačuša je verzija orahnjače (ili makovnjače). Umjesto nadjeva od oraha (ili maka)  stavljamo nadjev od rogača. Rogač je  u Dbk udomaćen,  ima ga  poprilično i  stabla rogača rastu po vrtovima, uz cestu, dostupan je svima. I ja sam se ove godine počastila dostupnim rogačima :) , nabrale smo ih sestra i ja, mama ih je odmah onako sirove jela što je meni malo prejak okus, ali to je opet okus i poslastica njezinoga djetinjstva. Dio rogača smo stavili u rakiju, a dio sam donijela u Zg, onako za ukras :)  Za kolače i nadjeve potreban je mljeveni rogač, a njega ima za kupiti svugdje i po povoljnoj cijeni tako da nema smisla ići ručno mljeti ubrane rogače.

Rogač je stablo Mediterana, bogato i razgranato, sa plodovima koji niz grane vise kao „crne mahune“. Plodovi sazrijevaju tijekom jeseni , a oni koji  kasnije ostanu na stablu ili padnu pod stablo jednako su upotrebljivi osim što su nešto suhlji, kao što su ovi moji koje sam ubrala u jesen, a ovakvi su danas.






Rogač ima dosta jak i opori okus i uglavnom ga ili jako volimo ili uopće ne volimo. Ja ga volim :) 
Svoj specifični okus  rogač je zadržao i u ovoj rogačuši. 


Rogačuša
(sastojci za 2 štruce)


Tijesto 
- 40 g (1 kockica) svježeg kvasca
- 200 ml mlakog mlijeka 
- 1 žlica šećera 
- 400 g brašna 
- 2 žumanjka 
- 160 g maslaca (sobne temperature)
- korica 1 limuna 
- prstohvat soli 

- Kvasac izmrviti u mlakom mlijeku i dodati žlicu šećera,ostaviti da toplom da se digne. 
- Maslac, žumanjke, koricu limuna i sol mutiti da se dobro sjedini
- Dodati kvasac i brašno i zamjesiti tijesto. Ostaviti ga cca 1-2 sata na toplom mjestu da se udvostruči.
Nekada se ovo sve radilo ručno i tijesto se ne bi samo zamjesilo već se "tuklo" drvenom kuhačom u posudi dok ne bi postalo glatko i elastično. Naravno da se sjećam kako smo i mi doma "kolektivno" ovo radili :)  jer vas ruka ubrzo zaboli, ali Baka nije baš toliko poštovala mikser koliko tradicionalnu pripremu ovakvih slastica pa je preostalo "tući" tijesto ili zaboraviti orehnjaču ili rogačušu.  


Nadjev
- 300 g mljevenog rogača 
- cca 300-350 ml mlijeka 
- 100 g šećera 
- korica 1 naranče 
- 100 g grožđica 
- po želji dodati 1 žličicu arome vanille

- Mlijeko uzavreti, ostale sastojke pomiješati i preliti ih uzavrelim mlijekom. 
- Sve promiješati i ostaviti tako 15-20 minuta. 


- Kada je tijesto spremno podijeliti ga u dva dijela i razvaljati u oblik pravokutnika. 
- Nadjev rasporediti po cijelom tijestu i zaviti ga  u štrucu
- Ostaviti oko 30 minuta na toplom mjestu.
- Zatim pećnicu zagrijati na 200 stupnjeva i peći oko 30-40 minuta (ja sam pekla točno 35 minuta) 
Nakon 10-tak minuta prekriti vrh folijom, a zadnjih 5 minuta maknuti foliju.
Štruce se mogu peći u bilo kojem prikladnom plehu, ja sam moju stavila u duguljasti po kojemu je zadržala oblik. 

Rogačuša je gotova, izvaditi je iz pećnice, ohladiti, po želji posuti šećerom u prahu. 
Odmah degustirati i ne primjećivati gornji rub koji je malo pobjegao od nadjeva, događa se :) 






Snalazili su se tako ljudi sa onime što su imali, snalazila se tako i Baka u svojoj mladosti i pravila rogačušu kojom je kasnije i nas znala počastiti. Od onih osnovnih sastojaka kasnije smo je pomalo obogaćivali dodatnim aromama, ali rogačuša je uvijek ostala nama poznata Bakina rogačuša.






I dok cijeli stan miriše na rogač i rogačušu , gledam taj komad kolača  i zamišljam kako je baka isprobava i daje mi "konstruktivnu kritiku" :) na koju se prvo ja nasmijem , zatim se i ona nasmije, i ........, da, znam, neće je  sada privući niti miris ove rogačuše niti moj smijeh , ali znam i da ću i dalje često misliti na  Baku  i  da ću pokušati pripremiti sva ona jela koja je ona nama pripremala. I znam da ću  uvijek pamtiti sve ono čemu me učila. Sa nadom da sam nešto i naučila  :)