četvrtak, 30. rujna 2010.

Kuvarijacije - NY cheesecake

Evo i mene u Kuvarijacijama, ovo je moje prve sudjelovanje u ovoj igrici i odmah vas molim da uvažite onu staru poslovicu "prvi mačići se u vodu bacaju", i zapravo mi je baš žao što sam se sa ovim ne baš najuspješnijim uratkom uključila u igricu ali što je tu je.
Nije ovo ispalo najuspješnije, ali ipak sam odlučila ne skrivati nego objaviti i prijaviti u igricu.
Što sada mogu, ispalo je tako kako je ispalo a  cheesecake toliko volim da kada sam vidjela da je on tema ovomjesečne igrice nije bilo ni najmanje sumnje da ću ga napraviti. Onda sam se početkom mjeseca ukočila u leđima , pa sam se i  odkočila, i kada mi je sa terapijama krenulo dobro i vratila sam se na posao i u normalan život , sebi za nagradu i za nagradu onima koji su me pazili , brinuli i bili uz mene sve ove dane , a to ste i svi vi moje drage blog-prijateljice i prijatelji ! odlučila sam nas počastiti sa ovim cheesecake-om.
Odlučeno, napravljeno.
Ali kako, hm ?

Na prvi pogled recept djeluje jednostavno i nisam imala ni najmanju sumnju da tu nešto ne bi uspjelo.
(Recept: NY cheesecake)  sa bloga Achtung Baby ! by melrose

I krenula sam sa izradom, po receptu...........

Podloga:  keks i maslac, usitnila sam kekse (pola količine speculas, a pola digestive), pomiješala sa maslacem i utisnula u kalup. "Minut posla" što bi se reklo. 

Sirna smjesa : sve sastojke sam pomješala točno po receptu + jedna vrećica vanilin šećera (jako volim kombinaciju sira i vanille pa eto za svaki slučaj ovaj mali dodatak vanilla šećera). Koristila sam svježi sir od Vindije, kremasti i fini, dodavala jedno po jedno jaje, sve lijepo sjedinila. Sirna krema je izgledala tako lijepo da bi je onakvu sirovu pojela.
Prebacim smjesu u kalup preko keksa i u pećnicu na 140 stupnjeva. Piše da se nakon 20 minuta izvadi i obreže sa strane . Međutim, nakon 20 minuta moja smjesa nije bila ni blizu stisnuta da bi se mogla obrezati pa sam kolač vratila u pećnicu na slijedećih 20 minuta. Nakon tog vremena smjesa je bila savršena, gurnula sam nož i obrezala je oko kalupa u jednom potezu, čak se sama odvajala od stranica i taj dio je prošao super. Zatim je bilo odmaranje izvan pećnice od 20 minuta. I sada je trebalo nastaviti sa pečenjem slijedećih 100 minuta. Međutim, već sam iskoristila onih dodatnih 20 pa sam odlučila ovih 100 skratiti na 80. I stavim kolač natrag peći, pogledam ga nakon 60 minuta - odličan , prekrijem ga papirom za pečenje i ostavim ga zadnjih 20 minuta.

I tada su počeli problemi :(. Izvadim ga nakon zadnjih 20 minuta , maknem papir, a moj kolač se napuhnuo,izašao iz kalupa kao nabujak od sira a ne kolač od sira. Zanimljivo,nigdje nije popucao, samo se ravnomjerno napuhnuo i izvirio sa sa svih strana oko 2 cm iz kalupa. Nije ni to nešto strašno, ali kako ću sada staviti zadnji dio sa vrhnjem na ovako napuhnuti kolač a da to bude ravnomjerno po cijeloj površini. A dobro, nekako ću već, neka prvo odmori 20 minuta nakon kojih ide vrhnje.
E sada, nakon ovih 20 minuta pogledam ga a on se lijepo opet vratio u svoj kalup, jednostavno spao i ostao tamo gdje mu je mjesto. O pa baš lijepo, sada mogu fino staviti vrhnje i odraditi zadnjih 10 minuta pečenja.

Preljev od vrhnja: Stavim vrhnje (pomiješano sa šećerom), i već sam tada skužila što se dešava......, no dobro, stavim vrhnje i vratim ga u pećnicu na 160 stupnjeva, 10 minuta, i izvadim na hlađenje. I nakon što se prohladio , stavim ga u frižider do sutra dan ujutro. 

I dođe sutra dan, i ja krenem prema frižideru, otvorim, i ...., hm, hm, ...., što je ovo sa vrhnjem ? Moje vrhnje se na površini kolača "zgužvalo", dragi moj NY cheesecake mi je nešto smežuran . Pa kako ovo ? 
A dobro što je tu je, maknem ja kalup sa strane i naravno dogodilo se ono što sam znala da se dogodilo čim sam stavljala ovo slavno vrhnje. Iscurilo mi je po stranama kolača, kako sam ga u prvoj fazi pečenja  obrezala i odvojio se od kalupa, dio vrhnja je ušao u taj dio između kolača i kalupa. Zatim, nisam ni kalup odvojila baš stručno i  milimetarski pa je malo smjese ostalo naljepljeno na kalupu i na kraju umjetnički dojam nula bodova. Ali ja i dalje ne dam moj kolač ! :) 

Vjerovatno sam ga mogla nekako i sada obrezati sa strane, onako ukrug pa dobiti nešto ljepšeg izgleda, ali bojala sam se to napraviti jer ne vjerujem da sam toliko spretna to i dobro izvesti pa bi na kraju dobila nešto još i lošije. Stoga, kako je tako je......, moje je i  neka takvo ostane. 

Vidim i ja da izgleda katastrofa i toga bih se valjda  trebala sramiti a ne ga ovako objaviti, ali ipak  neću se sramiti nego mi je na kraju sve to bilo tako smješno da se i sada nasmijem kada pomislim kako sam ga ovakvoga prvi put ugledala :)  

No dobro, što se izgleda tiče zaključili smo nula bodova, ali hajdemo mi zaviriti u okus , ehehe....., tu je priča sasvim drugačija i tu sam dobila baš ono što volim i kako hoću !
Odličan cheesecake u odličnim omjerima sira, vanille, lagano se osjeti limun, slatko koliko treba (ok, po mome može biti i manje šećera, ali ovo je u redu). Vrhnje na vrhu se taman uklapa u okus. Meni je super !






Ovaj recept ću sigurno zadržati i za ubuduće i iskreno se nadam da će mi svakim slijedećim putem kolač i nešto bolje izgledati tako da ga mogu sa ponosom i pokazati. 

Sve mi je jasno što trebam popraviti, ali  ovo "zgužvano" vrhnje na vrhu nikako ne razumijem. Ima li to neke veze sa "toplo-hladno" iako sam grijala i hladila točno onoliko vremena koliko piše po receptu. Ima li to veze sa nečim sasvim drugim, ne znam. Ako netko zna ili ima neku ideju molim vas neka mi kaže. 
Evo kako se zgužvalo :



Kolačić sam poslužila sa voćem , lagano karameliziranim u smeđem šećeru, sa dodatkom vanille i cimeta......, o voću na ovaj način ćemo opširnjie nekom drugom prilikom. Jako često ga napravim, u raznim kombinacijama voća i isto tako koristim i jedem  u raznim kombinacijama za doručak i deserte. 
I sa NY cheesecake se odlično uklopilo.





nedjelja, 26. rujna 2010.

Dajanin pekmez od bijelih bresaka sa ruzmarinom

Kada sam vidjela ovaj recept kod Dajane na blogu Baker´s corner.....somewhere in my kitchen znala sam da ću ga isprobati samo je bilo pitanje kada. Iskreno, obzirom na događanja i stanje zadnjih dana, sada već i tjedana mislila sam da to neće biti tako skoro. Ali evo malo sam pogrešno mislila i ovaj pekmez je već zamirisao u mojoj kuhinji i u cijelom stanu.

Ovaj tjedan (sada već prošli) je bio ključan za rješavanje išijasa, za  stati na noge i krenuti u život. Otišla sam kod odličnog liječnika , koji me odmah stavio na odlične terapije, i jednostavno sam sa time prezadovoljna. Već nakon prve dvije terapije sam bila puno, puno, bolje a sada na pitanje "kako si " odgovaram sa "dobro sam, hvala" :) . I naravno, sada sam u najopasnijoj fazi, više toliko ne boli, čini mi se da sve mogu, a zapravo malo toga smijem,......, ajme a ja nemirni duh, ne mogu dočekati da krenem opet u đir. Ali stiže i to i još malo i uz potrebnu pažnju i vježbe sve će opet biti super.
Uostalom, sutra počinjem raditi, pa ako mogu na posao mogu malo i prošetati i ponešto napraviti :)

A priliku za prvi đir dobila sam u četvrtak, nakon terapije sam obično čula rečenicu "eto, i sada doma na mirovanje", ali u četvrtak čujem "eto, danas bi bilo dobro ako možete sada malo lagano prošetati......" . Ajme da mogu li lagano prošetati, pa naravno da mogu ! :). U četvrtak još nije bilo ove kiše koja ne prestaje a kako stvari stoje niti neće tako skoro stati , bilo je sunčano, prekrasno, a ja sam bila na Trešnjevci na kojoj sam inače jako rijetko. A tamo je i trešnjevački plac i eto mi prilike za laganu šetnju i da se konačno dokopam placa :)
Kako je bio radni dan, a došla sam i dosta kasno, nije bilo gužve, i baš sam lijepo, lagano, polako prošetala između štandova. A tamo svega lijepoga. A ja ne smijem teško nositi pa nema kupovanja, a dobro , pa i došla sam samo prošetati.
I naravno da nisam izdržala baš ništa ne kupiti :).

Prvo gdje sam se zaustavila je klupica gdje je jedna draga gospođa nudila začinsko bilje koje je meni super izgledalo (sve bi mi valjda super izgledalo nakon dva tjedna karantene :) ) i super je mirisalo. I ja kažem kupila bih ali što ću sa svim tim biljem , ne mogu odjednom sve potrošiti,  uvenuti  će mi, sušenja sada baš i nema.
Gospođa kaže : "ne trebate to ništa sušiti, nasjeckajte ili ostavite ovako i zamrznite. Koristite po potrebi , kada izvadite iz zamrzivača biti će vam kao svježe.". Aha, to smo doma  nekada radili sa peršinom , i istina je , kada smo ga izvadili iz zamrzivača, malo ostavili da se opusti bilo je kao svježe i takvog smo ga koristili.

Imate li vi takvih iskustava i kakva su ?
Ja sam ovaj put nabavila ruzmarin, kadulju, bosiljak i kopar .
I eno ih većim dijelom u zamrzivaču :)



Kupila sam tako ovo začinsko bilje, obišla još malo po placu, i već da ću otići kad mi za oko zapnu bijele breskve ! Ajme vidi bijele breskve , pa to je za onaj pekmez od Dajane, ruzmarin imam a sada bih mogla imati i bijele breskve :)
Ok, već mi je vrijeme za otići, ne smijem nositi teško, ali zar je kilogram bresaka teško, pa kilogram mi ima i torba na ramenu. Hajdemo, 1 kg bijelih bresaka i ja pekmez moram isprobati.

I sastojci su tu:



I mogla sam napraviti ovaj mirisni pekmez koji me toliko mamio.
Sve sam napravila po receptu od Dajane  kojega prenosim u cjelosti , osim malog snalaženja sa ruzmarinom jer nisam imala niti jedan suhi cvjetić već samo zelene grančice. 

- 700 g očišćenih bresaka (od kupljenog kilograma ispalo mi je je očišćenih oko 670-680 g)
- 300 g šećera
- 1 veliki limun
- 1 grančica ružmarina sa svojim cvijećem (duga oko 10 cm)- (kod mene je bila bez cvjetića)
+ dvije manje grančice

- Narežite breskve (oguljene i bez koštica) na komadiće, pomiješajte ih sa šećerom, zatvorite i ostavite u hladnjaku 12 sati. Promiješajte koji put.

- Procijedite breskve da odvojite sok. Stavite kuhati sok na srednje visokoj temperaturi oko 20 minuta, odnosno dok sirup ne počne karamelizirati.

- U međuvremenu iscijedite sok iz limuna. U komad gaze stavite iscijeđene polovice limuna (ogulite vanjski žuti dio), sjemenke i grančice ružmarina (odvojite cvjetove i ostavite sa strane). Zavežite komadom kuhinjske špage da dobijete vrećicu.

- Dodajte sok limuna, breskve i vrećicu s koricom limuna i ružmarinom u pomalo karamelizirani sirup. Kuhajte oko 10 minuta, a zatim izvadite vrećicu s ružmarinom i dobro je iscijedite.

- Nastavite kuhati pekmez još 5 minuta. Prije nego ga maknete s vatre umiješajte i cvjetove ružmarina. (kako nisam imala cvjetove ruzmarina ja sam škaricama sitno nasjeckala listiće, cca pola male žličice i njih umješala. To su ovi sitni zeleni komadići koji se vide u pekmezu)

- Ako želite da je pekmez bez komadića izmiksajte odmah štapnim mikserom i sipajte u sterilizirane staklenke. Stavite u svaku staklenku i manju grančicu ružmarina pa dobro zatvorite.
(ja volim da mi u pekmezu bude komadića voća, ali mi se u ovom slučaju činilo da ih je previše i da je pregusto pa sam se odlučila pola smjese izmiksati a pola sam ostavila u komadićima)


I super ! Pekmez me oduševio, kombinacija je odlična, breskve i ruzmarin tako dobro idu !!
Inače, ne jedem stalno baš sve pekmeze koje napravim, ali ovaj mi dobro ide :), baš jako lijepi spoj okusa, lagan i aromatičan.
Dajana, hvala na receptu !









ponedjeljak, 20. rujna 2010.

Kukuruzni "No knead bread"

Bez obzira na stanje mirovanja (još uvijek, disciplinirana sam i moram reći da oporavak skroz dobro ide, yes ! :) ) , ima dobrih stvari koje se mogu i iz ove pozicije napraviti i ovaj kruh je jedna od njih :).

Osim što sam skoro svakodnevno "on-line" sa poslom, osim što sam pročitala štošta što do sada nisam stigla i pogledala na tv-u ono što nikada gledala nisam, došlo je vrijeme da se može i mora ponešto konkretnije i skuhati. A i ispeći.

Izbor je odmah pao na ovaj kruh ! Prvo , kruh sam već isprobala i oduševio me, drugo - ovdje je zbilja vrlo malo posla za nas i kako je naša draga Dajana po čijem receptu sam ga radila rekla : "pustite da vrijeme radi za vas" tako je vrijeme odradilo svoje, a onoliko minuta koliko je trebalo za zamjesiti ga mogla sam si priuštiti. I u stanju mirovanja :)

Dakle, kruh sam nedavno isprobala i napravila ga tako da sam u jednakim omjerima stavila bijelo, raženo i graham brašno. I kako sam rekla - oduševila sam se , doslovno ! Divna hrskava korica a mekana, prozračna,  nježna sredina, što više od kruha možemo tražiti ?




Danas, odnosno jučer sam se odlučila za kukuruznu varijantu. Jedan od razloga je što volim kukuruzni kruh i peciva i često ga stavljam ispred mnogih  drugih, a drugi razlog je što je u ovomjesečnoj igrici "Ajme koliko nas je" koju je pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija down under , naša domaćica Mihaela sa bloga La casa de vainilla zadala temu kukuruz.
Tako sam želju da priložim još jednu ulaznicu u ovomjesečnu igricu i ljubav prema kukuruznom kruhu spojila u ovom "kruhu koji se ne mijesi" .

Prije nego što sam finalno odlučila da ću koristiti kukuruzno brašno postojala je bojazan da se ono neće baš dignuti onako kako bi trebalo u ovom kruhu obzirom da je dosta teže i kompaktnije od ostalih vrsta brašna i sam kukuruzni kruh je uvijek težak, gust, tvrd. Ali vrijedilo je pokušati.
Uz kukuruzno brašno umješala sam dio bijelog brašna , odnosno kruh sam napravila ovako:

- 220 g kukuruznog brašna 
- 100 g bijelog brašna za dizana tijesta 
- 1 žličica soli 
- 1/4 žličice suhog kvasca 
- cca 300 ml vode 

- Sve suhe sastojke umješati u posudi i mješajući ih spajati sa vodom 
- Dobivenu smjesu (rjeđu od uobičajene smjese za kruh) prekriti krpom i ostaviti da stoji min.12 sati. (ja sam ostavila cca 18 sati).
- Zatim radnu plohu obilato posuti brašnom (i ovdje sam koristila kombinaciju kukuruznog i bijelog brašna) , istresti smjesu za kruh, opet obilato po vrhu posuti brašnom i zamjesiti tijesto 
- Tijesto razvući i preklopiti ga sa svake strane tako da dobijete oblik kakav ćete staviti za pečenje i umotati ga u kuhinjsku krpu
- Sada bi tijesto trebalo stajati još 2 sata, međutim ja sam ga ostavila još oko 45 min do 1 sat.
- U međuvremenu pećnicu ugrijati na 250 stupnjeva.
- U pećnicu odmah staviti posudu u kojoj će se kruh peći, obavezno posuda sa poklopcem (ja sam koristila vatrostalnu) i neka se zagrijava do temperature 250 stupnjeva.
- Kada je zagrijano kruh smjestiti u posudu, poklopiti i peći oko 20-25 minuta (ovdje je trebala i koja minutica više, držala sam ga zaklopljenog oko pola sata)
- Zatim dignuti poklopac sa posude, smanjiti temperaturu na 220-230 stupnjeva i peći još oko 15 minuta (ovo što vidite kod mene na vrhu je da je ostao malo dulje, oko 20 min, znači gotov je za oko 15 min  :) 

Izvaditi i jedva čekati da se malo ohladi i degustirati  :):)

Kako sam i očekivala, ovaj kruh nije od onih sa mekanom i prozračnom sredinom, ali je definitivno jedan od najboljih kukuruznih koje sam jela. Korica je toliko hrskava , a sredina ipak nešto mekša i prozračnija od uobičajenog kukuruznog kruha. 
Ja ću ga sigurno opet ponoviti ! 








Kao što je draga  Dunja rekla u svome postu o ovom kruhu , njemu ništa ne treba , najbolji je kada se jede sam ! 
Ipak, ......, malo pršuta uz pokoju rajčicu nećemo odbiti :) 









I na kraju,  imam i jednu nedoumicu pa molim pomoć i vaše mišljenje.
Smijem li ja ovaj kruh prijaviti za igricu ?
Kukuruzni je i ja sam ga napravila, ali recept nije baš moj već Dajanin a ja sam samo prilagodila brašno i ovo nešto sitno kod pripreme, pa nisam sigurna da li je u redu da ga prijavim kao svoju ulaznicu ? Gledala sam u pravilima ali ovo sa receptom nije mi baš najjasnije .
  
Hvala vam na pomoći i bio kruh ulaznica za igricu ili ne ja upravo uživam u njemu i pozivam vas da uživate zajedno sa mnom ! :)  








petak, 17. rujna 2010.

Rođendan bez rođendanske torte

Može li rođendan biti lijep ako ga dočekate još uvijek poluukočeni i u prilično bolnom stanju a večer prije ste legli sa mišlju da ujutro ne smijete zakasniti na injekciju koja kako se čini za sada jedina nešto pomaže. Može !! :)

Svaki rođendan je lijep i takav je bio i moj današnji :):)

Nije bilo rođendanske torte jer nije bilo teorije da je napravim, nije bilo planiranog čašćenja, uređivanja i svega što uobičajeno prati rođendan. 
Ali bilo je puno lijepih čestitki, želja, cvijeća, ..........., bilo je i onoga "eto nije ti godina baš najbolje počela ali neka ne bude i cijela takva " . A ne, ne, ne ide to tako. Ovo što se događa odnosi  ta jučerašnja 40-ta koja mi uostalom i nije nešto osobito sjela, a ova današnja nova 41.-va biti će dobra i predobra (sada sam vam odala i broj svojih godina :), a i nije neka tajna :)) .
I u to stvarno vjerujem ! Moram priznati da se odavno nisam ovako dobro osjećala i da mi je svaka nova godina sve bolja. Znam da će jednom doći i ona granica kada ću početi sa sjetom gledati na prošle godine ali sada - živim i uživam ! :)

A kako je jutros počelo.......

Telefon, sms, čestitke......, spremanje za kod doktora i ono nema ništa od proslave, ništa ne mogu niti pripremiti , ali ako netko naleti neka bude nešto na stolu. Pa sam stavila ovo:


I gledam ja tako ovo i mislim se , ovo ću staviti na stol i reći da mi je rođendan, ajme.
E nećeš ! Bila sam ja i u težim situacijama u životu, ali rođendan bez kolačića nije prošao , e pa neće niti sada !
Idemo, ako mogu doći do doktorice i injekcije mogu i do trgovine preko puta koja ima kolače. I mogla sam i došla sam, i kupila sam par komada torte. Nije rođendanska torta ali je komad torte :)

I evo me na kraju ovog rođendanskog dana, sretna i zadovoljna, bili su prijatelji, bilo je veselo, bilo je lijepo, bilo je baš rođendanski. Neki će doći za vikend, neki možda i kasnije, ......., uostalom zašto se rođendan ne može slaviti i više dana ...... ? :)

Stan se napunio cvijećem ,  puno lijepog cvijeća su mi donijeli, a divan buket je stigao dostavom (kako je to lijepo iznenađenje :)






I na cvijeće su sletile i male bubamare :) na divnoj čestitci koju sam dobila od mojih iz Dbk


A ja sam drage mi goste na kraju počastila tim komadom torte koji mi eto toliko znači da je na stolu za rođendan :)
Malo sacherice, malo čokoladne, malo parfea sa narančom, ........, neka je kupovno ali uopće nije bilo loše.



....ma ne da nije loše, nego je bilo sasvim dobro...., mmmm, čokoladna .... :)



Za danas planirano pravo čašćenje jednostavno odgađam  do slijedeće prilike , kada ću i vas počastiti nekim novim receptom.
Do tada, poslužite se ovime što imam :)

utorak, 14. rujna 2010.

Ajme - Pikantni palenta prutići

U ovomjesečnoj igrici "Ajme koliko nas je " koju je pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija down under , naša domaćica Mihaela sa bloga La casa de vainilla zadala je temu kukuruz i kukuruzne prerađevine. A od kukuruza je i palenta, pa nakon što sam je isprobala u slatkoj verziji sada stiže jedna poprilično pikantna varijanta koje je ujedno i moja druga ulaznica u igricu.

Inače, išijas se još ne da i uredno sam završila na injekcijama pa sada  ide nekako pomalo na bolje. Čim mi je bilo toliko bolje da mogu pomalo i ući u kuhinju eto mene :). Ovo pomalo znači baš tako, nema šanse za neko ozbiljnije stajanje ili sjedanje i sve to tako sporo ide ,  ali evo  ipak se nešto može napraviti.

Osim što mogu ponešto skuhati sada uistinu mogu čitati i pročitati dosta toga što do sada nisam stizala, dobra hrpica knjiga se posložila "na čekanju", idemo sada jedna po jedna pa dokle stignem.
Između ostalih tu su i tri male slatke knjigice koje sam prije dva tjedna našla u Algoritmu, za popularnih 30 kn :), a meni su baš nekako drage i dobre tako da nikako ne kužim tu cijenu ali me previše niti ne zanima obzirom da mi ova sasvim odgovara :)
Jedna je o dekoraciji kolača uključujući i recepte za kolačiće i torte, druga je čokoladada i treća keksi, mali kolačići, snack. Recepti nisu neki vrhunski ali su skroz ok i ima baš zanimljivih, ilustracije su lijepe, ima i nekih "tips&tricks", na engleskom su pa neka usput malo vježbam i ovu stranu engleskog.





I tako sam iz ove treće navedene (zapravo ove koja je na slici na vrhu)  izvukla i ovaj recept.
Prutići su napravljeni točno po receptu, sa time da sam mjere smanjila na meni potrebnu količinu, uz moj maleni dodatak koji ću naznačiti. 

Za cca 15-20 prutića :

- 100 g palente
- 400 ml vode
- 20 g maslaca
- 1/2 žličice soli
- 1/2 žličice papra
- 1/2 žličice ljute crvene paprike (ovo je moj dodatak, kada je pikantno neka je pikantno do kraja)
- 40 g (1 vrećica) parmezana
- maslinovo ulje


- Staviti vodu kuhati i kada uzavri pomalo dodavati palentu i uz stalno mješanje kuhati cca 5 minuta.
- Zatim u palentu dodati maslac, sol, papar, papriku i parmezan.
- Sve dobro umješati i mješati na laganoj vatri dok se maslac ne otopi (cca 2-3 minute)
- Pleh (ja sam uzela uski 22*11 cm ) namastiti maslinovim uljem i u njega staviti palentu.
- Ostaviti da se hladi i stegne oko 30 minuta .
- Pećnicu zagrijati na 200 stupnjeva
- Kada se palenta stisla i ohladila istresti je iz pleha na ravnu plohu i rezati štapiće 
- Štapiće poredati na pleh za pećnicu na koji ste prethodno stavili papir za pečenje (stavite papir za pečenje jer vam se tada štapići neće zalijepiti, ako ih stavljate na namašćeni pleh postoji mogućnost da se zalijepe) .
- Zatim ih poškropiti sa par kapi maslinova ulja i staviti u pećnicu
- Peći ih  ukupno oko 45 minuta,  a na pola vremena ih treba preokrenuti.
- Kada su gotovi dobiti će smeđkastu koricu i biti vrlo hrskavi

Poslužite ih tople, hladni nisu više tako fini i interesantni. 
Okusi koji prevladavaju su palenta i parmezan, volite li to dvoje , volite i ove prutiće. I dosta su jaki zbog začina, ljute paprike prije svega pa ako vam se čini prejako nemojte je staviti. I druge začine možete drugačije dozirati po želji. 
Mogu se jesti kao snack, mogu uz neku salatu, ili uz neki umak, a mogu i kao prilog jelu. 
Kako sam ih ja poslužila vidjet ćete u jednom od slijedećih postova :) 




-

nedjelja, 12. rujna 2010.

Zeleni ajvar i jedno lijepo prijateljstvo

A prije svega moram se  požaliti na išijas koji me uhvatio prije dva-tri dana i ne popušta, uh, uh, kako to boli ......:(.  Do sada sam suosjećala sa onima koji su se žalili na ove muke i bolove ali tek sada zapravo znam kako im je.
A kako me uhvatilo, ne znam, nije da nisam povremeno osjećala bol preko leđa, križa, ali dođe pa prođe. Uostalom koga povremeno ne zabole leđa. Istina je da puno sjedim, takav je posao a i način života, sjedim u uredu, na sastancima, na tečajevima, u kinu , u kazalištu, u kafiću, u autu....,mnogi od nas puno sjede pa tako i ja. Ali preostalo vrijeme se i gibam, čak i više od prosjeka, vježbam, idem na jogu, povremeno na plivanje, vikendom hodam po prirodi i šetam po gradu....., ali kada me to jutro doslovno grom udario preko križa i ja ostala ukočena i iskrivljena shvatila sam što je to zapravo i što je bol. 

Sada je liječenje u tijeku, prvo analgetici pa kada se malo smiri snimanje i daljnja terapija i malo po malo riješiti ću ja to , samo treba strpljenja i upornosti a nekako imam i jednog i drugog, i optimizma naravno :)
A imam i puno pažnje od mojih dragih prijateljica, podršku, angažman tako da mi zbilja ništa ne nedostaje i ozdravljenje jednostavno mora brzo doći ! :). Hvala drage cure, na svemu !!

I naravno da u ovom stanju kuhanja nema, a pripremila sam za isprobavanje baš lijepe recepte, ali ništa od toga, sada je na snazi "instant prehrana" po sistemu što brže i jednostavnije i sa minimum pokreta. I može se preživjeti :) .
Obzirom da nema ništa od kuhanja danas ću  napisati recept za Zeleni ajvar koji sam dobila na poklon a za koji me osim recepta veže i jedno divno prijateljstvo koje je krenulo ovako:  

Prije otprilike  dvije i pol  godine putovala sam u Beograd. Poslovno, na 2-3 dana, više se ni ne sjećam točno kada sam išla a kada se vraćala osim što se sjećam da je polazak bio u ranu zimsku zoru i bilo je jako hladno.
A ja ponosno u novoj suknji koja mi je baš bila super i koja mi je danas dva broja veća, yes ! (još sam ponosnija :):)

U Beogradu sam bila ranije jednom sa školom ali to je bilo dovoljno davno da se tog posjeta malo ili nimalo ne sjećam. Sada je bilo drugačije. Kako rekoh u ranu zoru sam sa jednim kolegom krenula iz Zagreba, zimsko, mračno, smrznuto jutro, magla na autoputu, kavica na benzinskoj, granica, pa još malo vožnje i došli smo u Beograd, isto tako siv, hladan, baš onako prava zima,.....smještaj u hotel, odlazak u firmu, ......, i moja kolegica S. koju sam jednom prije susrela u Zagrebu ,  koja me dočekala i  imala plan našeg rada za vrijeme moga boravka.
I tako ja računam odraditi ćemo što treba a ostane li vremena malo ću prošetati po centru Beograda i to mi je zapravo to (rijetko na ovakvim putovanjima ostane više vremena tako da ga niti tada nisam očekivala). Otprilike je sa vremenom tako i bilo ali sve ostalo je bilo ipak nešto drugačije nego obično.

Osim dočeka od S.  i ostali kolege u firmi su me jako lijepo dočekali, sa znanima od prije pozdravi, sa novima upoznavanje , pa kavica, pa idemo dalje. I krenemo tako na prvi zadatak i dalje, ....., a S. se toliko potrudila da mi je na trenutke bilo i neugodno da se toliko angažira,  bila je toliko ljubazna i dobra domaćica, na usluzi cijelo vrijeme, bez svoga vremena u korist moga, u ta dva dana smo obišle pola Beograda hodajući i vozeći se sa sastanka na sastanak, pa na ručak, na večeru, do grada, u firmu, ...... Navečer je bilo organizirano neko interno druženje u kuglani a ovo "interno" nije bio razlog da se i ja zajedno sa S. tamo ne nađem na kuglanju ,  navijam , i odlično se zabavim :)
A na kraju kada smo odradile i zadnje što smo imale i kada sam kofer već stavila u auto koji će me odvesti natrag u Zagreb , S.  me ispratila uz teglu pravog domaćeg ajvara kojega je napravila njezina mama !:)
I bio je to početak jednog lijepog prijateljstva  koje traje i potrajati će.
Jer neki ljudi se jednostavno nađu a da se i ne traže i odmah se razumiju.

S. je prošlo ljeto bila kod mene, samo na jedan vikend, ali biti će još posjeta i na dulje. A kontakt održavamo kako mailom i telefonom tako i neiscrpnim izvorima raznih delicija koje mi S. stalno po nekome od kolega koji dolaze ovdje šalje. Prije su to bile delicije iz Beograda, a početkom ove godine S. se zbog posla preselila u Beč tako da me zadnji put na stolu u uredu dočekala pošiljka Mozart kuglica :). Inače se tu našlo i slatko od kupina, jagoda, raznih čokolada i bombonjerica kojih nema kod nas za kupiti , stigla je i dunjevača - jaka dobra rakija , neizbježan domaći ajvar, a zadnji put stigao je i zeleni ajvar koji sam po prvi put vidjela i probala.
Naravno ubrzo je stigao i recept koji ide ovako :


- 3 kg zelenih rajčica
- 300 g hrena
- 300 g senfa
- 0,5 l ulja
- soli po želji

- Rajčice operite, razrežite i očistite od sjemenki i usitnite (ili ih sameljite na mašini za mljevenje mesa ili ih što sitnije narezuckajte)
- Ostavite ih neko vrijeme na cjediljki da se ocijede od soka (može i preko gaze ili krpe)
- Hren također očistiti i samljeti ili naribati
- Pomiješati rajčice i hren, dodati senf i ulje, posoliti i sve dobro sjediniti.
- Napuniti u teglice i tako ga čuvati, najbolje u frižideru.
Stajanjem ulje će izaći na vrh pa kada otvorite teglucu samo dobro promješajte prije serviranja.

Ajvar je jačeg okusa, jako je dobar i interesantan dodatak prije svega mesnim jelima.







petak, 10. rujna 2010.

Prix d´Arts Award

Danas sam dobila ovu nagradu od dvije drage kolegice blogerice , od Maje sa bloga "Kuvarica na trapezu" i Taše sa bloga "Moja kuhinja" .
Nagrada me jako razveselila , a kada sam pročitala njezino značenje tada sam bila još veselija i sretnija i usitnu mi je čast dobiti ovu nagradu.








Cure su citirale opis nagrade sa bloga od Κάθαρσις pa isti citat prenosim i ja:
„Prix d'Arts je nagrada za blogere koji prenose kulturne, etičke, literarne, osobne itd. vrijednosti izvan nacinalnih i govornih granica. Koji, sažeto rečeno, pokazuju da se njihova živa kreativnost i razmišljanje može lako otkriti u njihovim riječima i između redaka, bez obzira na jezik kojim pišu. Nagrada je zamišljena kao sredstvo promicanja prijateljstva među blogerima, način da se iskaže naklonost i priznanje za njihov rad koji webu daje dodatnu vrijednost.“ (citat sa bloga Κάθαρσις).

Prema pravilima  nagradu treba proslijediti dalje i drago mi je da će dalje i otići. A kome je proslijediti vjerujte mi teško je izdvojiti, svi blogovi na kojima se sa vama nalazim i sve drage kolegice blogerice i kolege blogeri sa kojima se tako družim zaslužuju ovu nagradu.
Ja ću je proslijediti na slijedeće blogove a vi je proslijedite dalje !

Blogovi na koje proslijeđujem nagradu su:


Uživajte u nagradicama !!

ponedjeljak, 6. rujna 2010.

Bijelo grožđe - marmelada sa vermouthom i liker

Ups kako alkoholno zvuči naziv ovog posta :)

Ali nije fora u alkoholu već je fora u bijelom grožđu koje se jako lijepo može pospremiti za kasnije, a kapljica-dvije su tu da nam bude finije i ukusnije.

A fora je i u tome što je jesen pred vratima, a ako pogledamo vani onda nam se zadnjih dana čini da je već i prošla preko vrata. Baš je zahladilo, a ja nikako da se u tome snađem. Već sa prvim hladnim jutrima i večerima uspjela sam se prehladiti i danima me ne pušta , a kako idu dani tako su i jutra i večeri sve hladnije i jednostavno dolazi jesen. I školarci su krenuli u školu , K. je sada u 6.razredu i kada sam je pitala kakav je bio prvi dan u školi kaže : "ništa mi ne govori, odmah sutra nastavljamo dalje " :). Hm, pa ne znam što je mislila kada bi trebali nastaviti dalje......., kaže da se nadala još tjednu praznika pa da zaupravo krenu od lijedećeg ponedjeljka :) . E, ali nema više praznika i  gotovo je ljeto i ljetne radosti.
A ja opet živim u nadi da će nas do pravog zahladnjenja i definitivnog pozdrava ljetu pogoditi barem još jedan toplotni udar :)

Dok se sve ovo ne dogodi početi će prava sezona grožđa. Iako kukam za ljetom zapravo i jesen jako volim a plodovi jeseni su mi nešto najljepše. Volim ih vidjeti, mirisati, jesti, ....., baš nekako u njima uživati. Sa plodovima jeseni povezano je i dosta tradicionalnih , narodnih, običaja pa tako i dozrijevanje i berba grožđa, a zatim i pravljenje vina i rakije.
A možemo napraviti i marmeladu i liker ! :)

Obzirom da sam već objavila recept za pekmez od crnog grožđa u redu je da vam sada predstavim recept za jednu marmeladu od bijelog grožđa.
A prije marmelade predstaviti ću vam još jedan od likera kojim me darivala prijateljica Jadre iz Dbk. I ovaj je iz njezine kolekcije likera koje sama radi, i kao što sam komentirala kod likera od marelica, i ovaj što dulje stoji to je bolji. Jučer sam ga probala, i pijem liker a kao da grožđe jedem, naravno, onako malo je  jače :) . A Jadre ga je napravila ovako:

Liker od bijelog grožđa

- 1 kg potpuno zdravog grožđa (najbolje bijeli muškat)
- 200 g šećera
- nekoliko komadića limunove korice (samo žuti dio, bez bijeloga) 
- 1 štapić cimeta
- rakija lozovača (toliko da pokrije grožđe)

- Sa grozda škaricama odrezati boboce grožđa, ostaviti barem milimetar peteljke.
- Bobice oprati, ocijediti i ostaviti da se potpuno osuše.
- Poslagati ih u staklenku i posuti šećerom. Staviti cimet i samo malo korice od limuna (samo žuti dio). 
- Grožđe preliti rakijom, zatvoriti i ostaviti na hladnom i tamnom mjestu.
- Ostaviti da stoji minimum mjesec dana a zatim procijediti. (može se ostaviti i dulje, Jadre je procijedila nakon 6 mjeseci)  

I dobili smo ovaj fini liker :






A što se marmelade tiče, nju sam otkrila prošle godine i od prve napravljene verzije je mrvicu doradila. Recept sam našla na Coolinariki. 
Što se moje dorade tiče odnosi se na onaj dio obrade grožđa prije kuhanja. Već sam dosadna sa ovim ali evo reći ću još jednom :  ne mogu se uvijek složiti sa receptima koji kažu "voće operite i stavite u neku sjeckalicu ili multipraktik i to je to".  Jednostavno postoje neke vrste voća kod kojih je potrebna malo zahtjevnija priprema i vjerujte da se tada osjeti i razlika u marmeladi. 
I ovo grožđe je jedno od te vrste voća i ova marmelada zaslužuje da se bobicama grožđa zabavimo tako da svaku bobicu prerežemo, izvadimo koštice i ogulimo koricu koja nam ovdje nije potrebna. To traži vremena i strpljenja ali kada malo pogledamo uz guljenje bobica grožđa može se pogledati nešto na televiziji, može se porazgovarati, može se sasvim lijepo to vrijeme iskoristiti i za još neku paralelnu aktivnost. A i ne mora, ja sam ovaj put jednostavno gulila bobice grožđa i posvetila se svojim mislima.

I da više ne duljim, marmeladu sam napravila ovako:

- 1 kg bijelog grožđa
- 600 g šećera
- 1/2 žličice klinčića u prahu
- 100 ml vermoutha
- Po želji :  1/2-1 vrećica želina + 2-3 žličice šećera , ovisno koju čvrstoću marmelade želite ako želite brzu verziju ili bez želina ako se odlučujete na dulje kuhanje.
Pogađate : odlučila sam se na marmeladu bez želina, pomalo ću ga iz svake izbaciti i imati baš potpuno prirodni namaz.

- Grožđe operite, prerežite svaku bobicu na pola i (po mogućnosti) ogulite kožicu. Zatim "meso" grožđa isjeckajte (ovo možete i u blenderu). Ako se ipak ne odlučite na guljenje kožice sa svake bobice, sasjeckajte ih u blenderu i zatim izvadite kožice ali računajte sa time da ćete izvaditi i dio "mesa" jer to tako ostane.
- Grožđe stavite u posudu za kuhanje, pospite klinčićem, dodajte šećer, sve dobro sjedinite mješanjem i kuhajte dok ne zakuhala, a zatim još na laganijoj vatri oko cca 1-1,5 sat. Na početku povremeno promješajte a kako se marmelada pomalo zgušnjava tako češće mješajte, zadnjih 10-15 minuta stalno.  
- Pred sam kraj dodajte vermouth, dobro ga umješajte i kuhajte oko 30 sekundi.

- Ako ste se odlučili za varijantu sa želinom nakon što je marmelada zakuhala kuhajte je na laganoj vatri još 10-tak minuta.
- Zatim umješajte želin sa 1-2 žlice šećera i stalnim mješanjem kuhajte još oko 3 minute.
- Dodajte vermouth, mješajte i kuhajte još oko 30 sekundi.

Na kraju ste dobili  divno mirisnu i ukusnu marmeladu, dašak klinčića i tek aroma dodanog vermoutha čine je zbilja posebnom.
Ne trebam napominjati da ide odlično sa palačinkama , a ja sam je isprobala i kao mali dodatak uz pečeno meso, i jako dobro se slaže.








srijeda, 1. rujna 2010.

Palenta sa preljevom od smokava

Ljeto bez svježih smokava nije ljeto :)
Tako je barem kod mene i uvijek se iznova veselim lijepim svježim smokvama koje jako volim.
Fine, sočne, slatke smokve ,a nakon njih gutljaj prave domaće travarice. Odlično !!

Nekada smo imali smokve u vrtu, crne i bijele, i nismo ih baš niti brali i nosili doma već odeš  pod stablo, bereš i jedeš dok ti se jede. Danas je priča drugačija i ja sezonu smokava uglavnom provodim uz ponudu na Dolcu a posebno sam sretna kada se u sezoni nađem u Dbk pa ili dobijemo od nekoga domaće smokve ili ih nađemo na nekoj dubrovačkoj placi. Tamo mi tek posebno mirišu i kao da imaju poseban drugačiji okus, Jedino nisam sretna sa cijenama koje su u Dbk na placi inače visoke, a kada za kilogram smokava odvojite oko 40 kn onda su ne samo visoke nego previsoke.
Ipak ih se ne odričemo i često su na stolu pa je tako bilo i ovo ljeto.
Ja sam ih morala i zabilježiti, a naravno odmah im se prišuljala i K. govoreći kako su lijepe, hajde baš da ih malo bolje pogleda, ....., ne znam baš da li se prišuljala zbog smokava ili zbog fotkanja :), pa evo neka joj bude :)





Dubrovačke smokve smo pojeli svježe, a zatim sam se vratila u Zg i na Dolcu pronašla neke, kažu "kaštelanske". Ne znam baš da li su kaštelanske ali da su bile nešto posebno i nisu.
Stajale su koji dan u frižideru i izgledale sve lošije a ja sam stalno razmišljala što od njih da napravim i da ih iskoristim prije nego što skroz propadnu.

Iako pasionirana ljubiteljica džemova i marmelada smokve nekako nisam odlučila staviti u taj oblik, i inače mi pripravci od smokava nisu jača strana ......, ali ideja je došla zajedno za zahladnjenjem koje nas je ovih dana iznenadilo.

Baš je zahladilo, odjednom, sa više od 30 na manje od 20 stupnjeva . I ovih dana stalno sam tražila za pojesti nešto toplo, i da je fino i slatko..... I našla sam u smokvama i palenti. Kako ?
Za smokve sam odlučila , napraviti ću od njih neki preljev (umak) , iskombinirati ih još sa nečime, neka bude na tragu karameliziranih smokava iako nije baš to.

Prva ideja nakon toga bila je  napraviti pannacottu ili neku kremu od sira i preko toga staviti preljev. Može tako, ...., ali može i palenta ! Ovo ljeto čitala sam na plaži jednu od knjiga sa trafike, ono u stilu pročitaš i zaboraviš. I pažnju u knjizi mi je privukla rečenica "za doručak je pripremila slatku palentu sa grožđicama i cimetom". Hm, slatku palentu ?! Do sada je palenta na mome stolu bila u slanoj verziji  kao prilog nekom saftu ili u verziji palenta sa mlijekom ili jogurtom. E a sada me zaintrigirao ovaj doručak lika iz knjige. 
Hajdemo isprobati !  i napravila sam ovako: 

Količine su za 2 osobe (dvije porcije/standardne zdjelice za doručak)

Palenta:
- 100 g palente 
- 400 ml vode
- 3-4 kapi arome vanille

- Vodu staviti da uzavri i kada je uzavrela pomalo dodavati palentu uz stalno mješanje  
- Dodati aromu vanille i nastaviti kuhati stalno mješajući oko 3 minute.
- Palenta je gotova, stavite je sa strane neka se prohladi i malo odmara :)

Preljev od smokava:
- 200 g mesa od smokve (ja sam rastvorila smokvu i žličicom izvukla meso - crveni dio i bijeli gdje se sam povuka zajedno sa crvenim )
- 20-30 g smeđeg šećera
- 1 žličica maslaca
- 1 žlica narezanih blanširanih badema
- 1/4 žličice cimeta
- malo rakije - travarice

- Maslac i smeđi šećer staviti u posudu za kuhanje i zagrijavati mješajući dok se maslac i šećer ne rastope i sve postane kompaktna smjesa
- Dodati meso od smokava i bademe, sve spojiti, i kuhati mješajući oko 2 minute.
- Dodati cimet i rakiju, umješati i kuhati mješajući još oko 2-3 minute
I poslužiti.

Ja sam palentu stavila u špricu za kreme i tako je istisnula u zdjelice (ove na slikama su male, onako za foru :)
Zatim sam žlicom po palenti rasporedila preljev.
Preljev je dosta gust i htjela sam da takav ostane zato nisam dodavala vodu ili neku drugu tekućinu.

I bilo mi je jako finooooo......... :)
Toplo, nježno, mirisno, ......., da sam imala pri ruci još i kuglicu sladoleda od vanilije to bi bio potpuni užitak.
A umjesto badema mislim da bi jednako dobro išli i pinjoli , sa njima ću slijedeći put napraviti.







I tako je palenta kod mene dobila novo mjesto u prehrani, ova slatka verzija mi se jako svidjela i isprobati ću još koju.
Uz to i smokve koje nisu obećavale ispale su i više nego obećavajuće :)

A istovremeno , danas je Mihaela sa sa bloga La casa de vainilla objavila ovomjesečnu temu za igricu Ajme koliko nas je koju je pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija down under. Tema je kukuruz i njegove prerađevine. Tu je i palenta, i ja prijavljujem ovu palentu sa preljevom od smokava kao moju prvu ulaznicu za ovomjesečnu igricu.